Pratite nas

Intervju

Čović: Dijele nas na hercegovačke, posavske i bosanske kako bi lakše vladali nama

Objavljeno

na

Rok za provedbu odluke Ustavnog suda BiH glede izmjene Izbornog zakona koji se tiče legitimnog izbora izaslanika u Dom naroda istječe 6. srpnja. Trenutačno se očekuju dvije odluke Ustavnoga suda – oko vitalnog interesa Bošnjaka i neprovedbe odluke o apelaciji glede Izbornog zakona. Kao imperativ, čak i u sadašnjoj situaciji paralize vlasti na gotovo svim razinama, postavlja se izmjena Izbornog zakona. Hrvatski član Predsjedništva i predsjednik HNS-a i HDZ-a BiH Dragan Čović u intervjuu za Večernji list ističe da vjeruje kako će, unatoč taktiziranju bošnjačkih stranaka, do tih izmjena koje Hrvatima daju jednaku priliku odlučivati ipak doći do kraja godine.

Približava se rok vezan uz izmjene Izbornog zakona. Očito neće doći do njegove izmjene. Što onda?

– Očekujem da u oba pojedinačna slučaja nemamo ugroženost vitalnog nacionalnog interesa, ali i da se potvrdi raniji stav o samim odredbama Izbornog zakona. Iako ne želim ni na kakav način prejudicirati, nadam se kako ćemo već najesen morati intenzivno raditi u Parlamentu kako bi se donijelo izmjene zakona uz eventualne korekcije prijedloga HNS-a. Ne robujemo formi toga prijedloga, ali je prevažan dio po kojemu jedan narod ne može drugome birati političke predstavnike kako u klubove domova naroda tako i one za člana Predsjedništva BiH.


Jeste li vodili razgovore sa SDA o HNS-ovu prijedlogu izmjena Izbornog zakona i drugim bošnjačkim strankama i što je s njihovim prijedlogom?

– Njihova prijedloga formalno nema u proceduri, a što se tiče makar izbora člana Predsjedništva, naš je prijedlog uvelike usuglašen sa SDA i ideja o tome došla je iz redova te stranke. To sam rekao eurozastupnicima Predi, Piculi, ali i Wigemarku na sastanku na kojemu je bio i Izetbegović. Zbog čega SDA još uvijek taktizira, ne znam. Jer taj posao ćemo morati završiti u ovoj godini. Bojim se da s druge strane imate klasično nadmudrivanje u Sarajevu po kojemu, čim jedna strana nešto prihvati, druga je protiv. Ako se ne promijeni Izborni zakon BiH, hoće li se održati izbori? – Formalno, izbori se mogu održati, ali provedbu izbornih rezultata nemoguće je izvesti. Nema smisla ući u izborni proces, a ne moći provesti rezultate. Da su nam izmjene Izbornog zakona potrebne, svjesne su mislim i sve tri strane u BiH i međunarodna zajednica.

Često se može čuti pitanje zašto stranke HNS-a ne blokiraju sve procese dok se ne promijeni Izborni zakon ili će pak Hrvati čekati novog Komšića?

– Naše opredjeljenje nije bilo kakva blokada, nego voditi BiH prema EU, unutarnjoj stabilnosti te, naravno, potrebi reorganiziranja odnosa u BiH, što je proces koji će uslijediti nakon izbora 2018. Takvim stavom odgovaramo svima onima koji bi optužili Hrvate, a sami blokiraju procese. U BiH se još uvijek taktizira tko će i kako predati upitnik, Mehanizam koordinacije nitko ne želi provesti. Sve se svodi na to da se zadrži status quo. Stranke HNS-a i HDZ-a zbog toga sve čine kako bi se procesi događali i zato vjerujem da ćemo dobiti potpore za izmjenu Izbornog zakona. U suprotnom, bavit ćemo se sami sobom. Nažalost, sada imamo opći zastoj od županija do države jer nemamo povjerenja i partnerstva, rekao je Čović za Večernji list.

Kako potaknuti redefiniranje odnosa triju naroda ili riskiramo da u BiH dođe do stanja trajnog zamrznutoga konflikta?

– Siguran sam da do izbora nećemo napraviti značajniji iskorak. Već sada se određene stranke pregrupiraju, biraju partnere za izbore i u takvome ozračju nije moguće voditi velike procese. Moj nedavni razgovor s Dodikom u Banjoj Luci neki su tumačili kao pravljenje novog saveza, a razgovarali smo o praktičnim, životnim temama. Razgovarao sam ovoga tjedna s Radončićem o svim problemima, kao i Izetbegovićem te nositeljima vlasti u FBiH… kako bismo potaknuli promjene jer smo u krizi. Redefiniranje odnosa među narodima moguće je jedino praviti izmjenom Ustava do koje će morati doći. Nakon izbora treba tražiti žurno rješenje ustavnog preuređenja kako ne bismo imali prepreke kakve danas imamo, a da s druge strane osiguramo jednakost sva tri konstitutivna naroda.


Posljednjih dana u javnosti su se pojavile priče o problemima u HNS-u, da pojedine stranke uvjetuju, istupaju. Kako to komentirate?

– To je potvrda da je predizborna kampanja počela. S nekim članicama HNS-a već se dugo pregovara u redovima Bošnjaka. Traži se alibi kako bi pokušali naštetiti HNS-u. No, HNS je toliko snažan da mu se ne može naštetiti. Ali evidentno je da netko u svrhu idućih izbora ima potrebe stvarati ozračje nezadovoljstva. A sve odluke na Predsjedništvu HNS-a donose se jednoglasno. I to očito nekome smeta. Svakome je dopušteno ponuditi prijedlog. A možda je upravo to problem što je HNS počeo nuditi prijedloge prema vani?! – To jest jedan od važnijih problema. Kada smo predložili izmjene Izbornog zakona usvojen je u svim tijelima HNS-a. Kada je sve završeno, onda netko komentira kako je trebalo drukčije. S druge strane, i dobar dio stranaka u Glavno vijeće i pojedine odjele nije predložio svoje ljude, a onda su nezadovoljni i komentiraju rad HNS-a. Unatoč svemu, HNS je uvelike zaživio i mnogima smeta jer je velika snaga. Uvezao je nacionalno biće Hrvata i bez njega se ne mogu donositi odluke u BiH.


Okupljanja pojedinih stranaka podsjeća na stvaranje protuhrvatske platforme, alijanse, kao što je to bilo u prošlosti. Kako na to gledate?

– Jedan dio bošnjačkih stranaka to radi na desnici i na ljevici. Ako bi i uspjeli, ponovili bi recept alijanse ili platforme koje su napravile najveću štetu i zastoje u BiH. S druge strane, kada pojedinačno razgovarate s predsjednicima tih stranaka, sve to demantiraju i poručuju kako ne žele ponovno uime Hrvata donositi odluke. Ali kada vidite Hrvate koje se motivira da govore protiv stajališta HNS-a i HDZ-a, jasno je da se sve radi u cilju podjele Hrvata. Cilj je unijeti razdor u Posavinu, razdvojiti središnju Bosnu od Hercegovine, kako bi lakše nama vladali. To su ljudi koje danas vidite na ekranima, koji zarađuju na činjenici da sudjeluju u podjelama Hrvata, razne paraslužbe, prokazani spletkaroši. To neće dopustiti ni HNS ni HDZ jer svako rješenje za Hrvate sažima ideju svih prostora BiH.

Uvijek ste optimistični, ali nedavno ste rekli kako će vlast sljedećih godinu i pol biti na “infuziji”?!

– Objektivno govoreći, izgubili smo parlamentarnu većinu. Ne možemo se dogovoriti o ključnim stvarima koje bi trebale biti žila kucavica investicijskog zamaha, primjerice, trošarinama kada je u pitanju izgradnja cesta. Oko toga su se SDS i SDA podijelili. Nakon toga je pozivan drugi partner SNSD da pomaže. Zagovaram da u ostatku mandata držimo ovo malo partnerstva koje imamo kako bismo ključne planove iz Reformske agende proveli. Teško možete objasniti obećanja o 100.000 radnih mjesta ili investicije u autoceste, energetiku, a imate potpuni zastoj. U Parlamentu padaju zakoni o šumama, MIO-u… Sve se blokira. Ako se pokaže povjerenje, sve obveze koje stoje ispred nas mogu se okončati u mjesec i pol dana.

Bilo je govora o rekonstrukciji Vijeća ministara BiH, ulasku SNSD-a u vlast te stabilizaciji većine na državnoj razini?

– To nije bila tema razgovora između Dodika i mene prošli tjedan. SNSD je na izvjestan način dio parlamentarne većine kada govorimo o određenim zakonima. Kada je izvršna vlast u pitanju, ne želim govoriti uime Dodika, no mogu reći da je preiskusan političar da bi upao u takvu napast. On će jasno željeti pokazati da ova struktura srpskih predstavnika nije u stanju odgovoriti tom pozivu, ali sve u cilju pobjede na sljedećim izborima. Zato nije realno ni moguće napraviti rekonstrukcije na državnoj razini, kao ni u entitetima, županijama.

Zašto se ne provodi Mehanizam koordinacije, završava upitnik…, ne napreduje se prema EU?!

– Nažalost i ovdje imamo taktiku zaobilaženja identičnu onoj kao kada smo donosili Mehanizam koordinacije. A sve treba proći kako se preciziralo kroz Mehanizam koordinacije. Trebale su nam tri godine da se usuglasimo, a dva smo ga puta usvajali na Vijeću ministara. Svi koji misle da i dalje mogu blokirati procese, neće uspjeti. Možda će nam oduzeti dva-tri mjeseca, ali to neće imati učinka. Sljedećeg mjeseca preuzimam predsjedanje Predsjedništvom i naša inicijativa je ubrzati dinamiku kao što smo to radili i u prethodnoj rotaciji. Čak i kada smo predavali zahtjev za EU bilo je različitih komentara, da je preuranjen, nevjerodostojan, a onda je prihvaćen. I sada čujemo kako ćemo status kandidata dobiti 2020., ali ja vjerujem u ovom mandatu. Činjenica je da pravih zapreka nema. Jedine su one političkog nepovjerenja i sitna izigravanja kako bismo imali još iseljavanja ljudi i drugih problema. Tvrdim da su Hrvati danas najsnažniji kao europski narod. Mi smo danas pred vratima rješenja.

Idete u Beograd na inauguraciju predsjednika Aleksandra Vučića. Dobiva li Srbija novo lice?

– Na inauguraciju idu sva tri člana Predsjedništva. Srbija se sigurno stavlja u epicentar događanja na području JI Europe. Koliko će u tome uspjeti i koliko s time idu druge zadaće koje se moraju napraviti u preslagivanju odnosa istočno od BiH, ne znam, ali Vučić je takvu ulogu preuzeo i njome je zadovoljan. Kada smo imali razgovore kroz proces “Brdo-Brijuni” i kada se vodila rasprava između lidera Srbije, Kosova, Crne Gore, Makedonije, Albanije, jasno je istaknuta liderska pozicija Vučića koji želi riješiti probleme koji postoje, rekao je Čović za Večernji list.

Kako gledate na rasplet krize u RH i koliko ova Vlada može biti od pomoći BiH i Hrvatima?

– Možda će zvučati šokantno ako kažem da ova Vlada ili RH ne trebaju uopće pomagati Hrvatima u BiH. Trebaju pomagati sebi preko Hrvata u BiH. To su dvije različite teze. Hrvatska, ako misli dugoročno imati demografsku i razvojnu strategiju, mora imati jasan odnos prema susjedu s kojim dijeli 1000 km granice. Sada imamo Vladu, predsjednicu, većinu u Saboru koja identično gleda na ta pitanja kao i mi. Vitalni je interes Hrvatske s druge strane imati one koji su nekada bili čuvari granice. Danas se iz Hrvatske u BiH prodaje robe u milijardama, a konzumenti su dominantno opet Hrvati. Ovaj prostor demografski neće moći dugo zadovoljiti potrebe Hrvatske i tu će strategiju morati promijeniti na način ne da potiču odlazak mladih Hrvata odavde nego ih očuvaju. A to znači jačanje bolnica, sveučilišta, obrazovanja, podizanje kvalitete života. Na nama je zajedno graditi tu strategiju. S premijerom Plenkovićem surađujemo izvrsno po puno elemenata o kojima sam do sada govorio, s predsjednicom imamo skoro svakodnevne kontakte o potrebi da se zaštite interesi Hrvata u BiH kao konstitutivnoga naroda. To je za nas prevažno. S druge strane, ne samo Hrvatskoj, jasno je da su Hrvati strateški partneri i jedini koji danas traže sustavno organiziranu, ali pravednu BiH.

Sudjelovali ste na konferenciji Haaškog suda jučer u Sarajevu, a nedavno ste posjetili šestoricu Hrvata u haaškom pritvoru. Kako gledate na presudu u studenome, ali i zatvaranje Haaškoga suda?

– Prošle godine bio sam sa svima zajedno u Haagu, a ovoga puta sam se susreo pojedinačno s petoricom Hrvata – Jadrankom Prlićem, Brunom Stojićem, Valentinom Ćorićem, Milivojem Petkovićem i Slobodanom Praljkom, a Berislav Pušić je u Zagrebu. Oni očekuju drugostupanjsku presudu za nekoliko mjeseci, a kako ih osobno sve poznajem, želio sam čuti kako su, kako izdržavaju. Dovoljno je znati da su prije 13 godina otišli u pritvor i nakon toga imaju posve drukčiji režim života. Suočavaju se i s bezbroj dezinformacija. Uvjereni su da nemaju zašto biti krivi, a kamoli da su dio navodnog zajedničkog zločinačkog pothvata. Netko će kazati da nije državnički obići ih, ali mislim da je to više nego državnički potez u ovakvoj BiH, čime se šalje poruka da tim ljudima nismo ni na koji način okrenuli leđa. Svatko treba odgovarati za zločine koje je počinio, bez iznimke. Ali je pri tome bitno osigurati da nemamo selektivnosti primjene prava. Danas imamo na tisuće žrtava za koje se ne zna gdje su i tko je izvršio zločin. Pogledajte samo selektivnost koja se provodi postojanjem dvaju zakona.

Kako ocjenjujete ambicije s održavanja konferencije o nasljeđu Haaškog suda?

– Haaški sud završava rad i nakon toga će funkcionirati poseban mehanizam. Tamo je još 11 ljudi, govorimo o 5 Hrvata i 6 Srba, a za njih će proces trajati. Treba odgovoriti imamo li više povjerenja i pomirenja među sobom nakon što se otvorio taj sud. Potrošene su stotine milijuna, prošlo više od dva desetljeća od završetka rata, a mi smo još kod nekih stvari na početku. Nisu zadovoljne žrtve ni među Hrvatima, Srbima ili Bošnjacima. Kada sam razgovarao s predsjednikom Haaškog suda rekao sam da se procesi trebaju završiti u nekoliko godina koristeći isti sustav vrijednosti, bez selektivnosti ili pak vjerovanja kako je netko žrtva pa da se unaprijed amnestira od odgovornosti.

Imenovana je nova Vlada u Hercegbosanskoj županiji, izabran novi premijer i ministri. Spominjali su se i problemi unutar HDZ-a. Ima li ih?

– Imamo dosta problema u vlasti na svim razinama. Postavlja se pitanje imamo li većinu i u HNŽ-u. Godinu dana se čekalo glede odluke o premještanju Vlade, o sportskoj dvorani… Kada je u pitanju HBŽ, izvjesno vrijeme prepoznali smo problem u komunikaciji predsjednika Vlade s ostalim ministrima. I tu nije nikakav problem unutar HDZ-a, nego izbora pojedinca. HDZ je jednoglasno donio odluku o smjeni premijera i došlo je do preslagivanja unutar srpskog naroda. Vjerujem da će novi premijer s većinom krenuti vrlo dinamično raditi jer imamo nepotrebni zastoj. Vlast čine stranke koje imaju partnerski odnos i nema razloga da sve ne funkcionira. Ne postoji raskol unutar HDZ-a. To će se najbolje pokazati kada se krene s novom strukturom. Ovo je pokazatelj da nismo dobro vodili kadrovsku strukturu unutar HDZ-a. 
Zakon o RTV sustavu koji je predložio HNS ide u parlamentarnu proceduru iako ne postoji stabilna većina.

Ima li se razloga za optimizam?

– Taj prijedlog ide preko Doma naroda, ali neće biti po ubrzanoj, nego redovitoj proceduri. Ovaj zakon će riješiti problem funkcioniranja RTV sustava na isti način za predstavnike hrvatskog, bošnjačkoga i srpskog naroda bez obzira kako to bilo. Sve drugo će stvoriti problem. Vidite koliko se traži način za rješavanje problema financiranja BHRT-a. Svake godine smišljamo modele i u međuvremenu se stalno upozorava da će se ugasiti. Kao HNS i HDZ, tražimo da se ovo pitanje trajno riješi. Prijedlog s više varijanti koji je došao iz HNS-a prihvatljiv je svima i moja procjena je da ćemo ga imati usvojenoga u sljedećih godinu dana. Tim prijedlogom se može pronaći način za financiranje svega onoga što danas čini infrastrukturu, a pri tome želimo posve isključiti mogućnost majorizacije jednoga naroda koja se sada događa. Nije čak bitno sjedi li Hrvat ili priča hrvatski u jednoj od RTV kuća, nego je bitan sadržaj i zastupljenost područja na kojima žive Hrvati, rekao je Čović u intervjuu za Večernji list.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Intervju

Grčić je, zanemarujući struku, pripremao i ugovarao EU projekte daleko ispod potrebne razine!

Objavljeno

na

Objavio

Potpredsjednica HDZ-a i eurozastupnica Ivana Maletić dala je opširan intervju za Slobodnu Dalmaciju. Intervju koji je vodio urednik SD-ova tjednog priloga „Spektar“ Hrvoje Prnjak, prenosimo u cijelosti:

Koliko možemo biti zadovoljni dosadašnjim povlačenjem EU sredstava? Znam da je pitanje slojevito, no kakva bi bila vaša generalna ocjena?

Za brzo i uspješno korištenje EU fondova neophodno je pojednostavniti procedure, pomoći krajnjim korisnicima u pripremi i sufinanciranju, ubrzati ugovaranje, prilagoditi kriterije potrebama korisnika. Posebno je važno uložiti znatna sredstva u pripremu projekata i otkloniti osnovne prepreke, a to su neriješeni imovinsko-pravni odnosi, presporo sudstvo i dugotrajni postupci dobivanja rješenja, odgovora i potvrda državne uprave. Te prepreke ne usporavaju samo korištenje EU fondova, nego i provedbu svih ostalih projekata financiranih iz drugih izvora te tako smanjuju razinu investicija i razvojni potencijal Hrvatske. Na svim ovim preduvjetima se dugo nije radilo, Vlada je počela otklanjati prepreke, ali rezultati se ne mogu vidjeti odmah. U 2018. ćemo moći sagledati ozbiljnije rezultate Vlade i novo stanje u provedbi.

Nekidan je bivši potpredsjednik Vlade Branko Grčić izjavio da je u njegovo vrijeme iskorištenost EU sredstava bila na 87 posto, kritizirao je Vladu za usporavanje korištenja EU fondova i zapitao gdje ste sad Vi da na to upozorite. Što kažete na to?

Bivšem potpredsjedniku Vlade Grčiću nikako ne idu brojke i postoci. Može sad otvoriti stranice Europske komisije i vidjet će da je čak i u ovom trenutku iskorištenost EU fondova iz razdoblja 2007.-2013. ispod postotka o kojem on govori i iznosi 80 posto. Ako govori o ugovorenosti, upravo tu i je problem i na to sam ga upozoravala. Ugovorenost je trebala biti znatno iznad 100 posto da bismo imali šansu uspješno koristiti sredstva. Vlada radi punom parom i popravlja nepopravljivo, godine su iza, projekti se nisu pripremali i ugovarali na razini na kojoj su trebali. Kako sam i rekla, u 2018. ćemo moći dati prve ocjene uspješnosti rada ove Vlade.

Nema dugo, Vlada je odobrila zapošljavanje upravo kadrova koji bi se bavili EU natječajima i povlačenjem sredstava. Navodno je problem i prelazak državnih službenika koji znaju raditi taj posao u privatni sektor, odnosno, u susjedne zemlje koje „barataju“ pretpristupnim fondovima. Jesmo li zakasnili s tom kadrovskom „obnovom“?

Ljudi su jedan od glavnih preduvjeta uspješnog korištenja EU fondova. Konačno smo dobili Vladu koja je to prepoznala i pokrenula zapošljavanje. Plaće tih ljudi se većim dijelom financiraju iz EU fondova, tako da zaista dosadašnja zanemarivanja izgradnje kapaciteta za korištenje EU fondova nisu imala opravdanje. Pred Vladom je sad uvođenje sustavnih edukacija, testiranja i praćenja kvalitete rada zaposlenih jer nas greške mogu skupo stajati. Nikad nije kasno za kadrovsku obnovu i promjenu u pozitivnom smislu, ali obnova tek tijekom 2016. i 2017. odražava se na brzinu provedbe i razinu iskorištenosti sredstava. Kadrovski smo trebali biti ojačani i spremni još 2013. godine.

Kako se što bolje pozicionirati kad je riječ o korištenju EU fondova u bliskoj budućnosti, pred nama je novo razdoblje za povlačenje sredstava?

Već sad bismo trebali raditi na strateškim dokumentima za buduće razdoblje i utvrditi u njima što kao država na kojem području, i to geografski i tematski, želimo postići. Odmah pripremati i projekte te novu perspektivu dočekati na način da već u prvoj godini krenemo s implementacijom. Samo tako ćemo se moći dobro pozicionirati u novom proračunu. Na kongresu Europske pučke stranke održanom na Malti izborili smo se da u dokument EPP-a „Europa osigurava našu budućnost“ uđe amandman kojim se traži da kohezijska politika ostane proporcionalno jednako zastupljena u EU proračunu kao u sadašnjem razdoblju i to je važna politička poruka Europskoj komisiji.

Dosta toga se promijenilo otkako smo se pridružili EU-u; od krimske krize, sankcija Rusiji, odnosno, EU-u od strane Rusije, suočili smo se s izbjegličkim valom iz Sirije i drugih zemalja, tu je i teroristička opasnost koja je postala europska realnost… Koliko se to sve odrazilo na funkcionalnost samog EU-a, odnosno, ideju snažne Unije?

Zaista je ovo vrlo turbulentno razdoblje u kojem se nalazi Europa i cijeli svijet. Odgovor Unije cijelo vrijeme je stabilnost, sigurnost, povjerenje, jačanje zajedništva i solidarnost, uz rad na mjerama za ubrzanje gospodarskog rasta. Sve prepreke i krize pojačale su potrebu za jedinstvom. Čak 74 posto ispitanika iz svih država članica smatra da je puno više zajedničkih točaka koje spajaju EU nego onih koje bi razdvajale EU. Građani žele snažnu i stabilnu Europsku uniju.

Kako Hrvatska može biti lider u jugoistočnoj Europi? Koliko je to uopće važno pitanje?

Hrvatska ima najnovije iskustvo procesa pristupanja Europskoj uniji. Sve zemlje kandidatkinje i potencijalne kandidatkinje u jugoistočnoj Europi korištenjem naših znanja i iskustava mogu biti brže u ispunjavanju i dobrom razumijevanju postavljenih kriterija te implementaciji u praksi. S iskustvom u prekograničnoj suradnji i makroregionalnim strategijama možemo se pozicionirati i kao lider i promotor važnih zajedničkih infrastrukturnih i razvojnih projekata – što je predsjednica s Inicijativom tri mora i započela. Naravno ta Inicijativa ima i puno šire značenje i obuhvat. Upravo to je pravi put, istaknuti se kvalitetnim idejama, znanjem i izvrsnošću i tako se pozicionirati kao lider.

Što mislite, kojom dinamikom će se odvijati daljnje širenje EU-a? Tu prije svega mislim na države u našem susjedstvu?

Raduje me što je predsjednik Europske komisije Juncker u svom govoru o stanju Unije u srijedu u Europskom parlamentu istaknuo da će u sljedećem razdoblju broj članica biti sigurno povećan sa 27. Nijedna država u ovom trenutku nije spremna, ali vrata Unije su otvorena, naravno kada se ispune zadani kriteriji. Još je dosta posla pred državama kandidatkinjama i o tome redovno raspravljamo u Europskom parlamentu, ali europska perspektiva je neupitna.

Brexit je, među ostalim, intenzivirao i polemike oko proračunske i općenito financijske budućnosti Unije. EU proračun će sada biti „tanji“ za oko 11 milijardi eura godišnje, ističe se princip štednje, da svaki uloženi euro mora donijeti dodanu vrijednost, kako je to rekao povjerenik Europske komisije za proračun Guenther H. Oettinger. Upravo se vode razgovori o višegodišnjem financijskom okviru, što u našoj javnosti prolazi nekako nezapaženo, ali to nipošto ne znači da je riječ o nevažnom pitanju. Jednom ste kazali da proračun EU-a svakog Europljanina stoji manje od cijene jedne šalice kave dnevno. Što mislite, hoće li se to mijenjati?

Proračun će se sigurno mijenjati. Jedna je mogućnost povećati izvore financiranja, odnosno prihode i doprinose država članica, a druga je smanjiti rashodnu stranu. Puno je izglednije smanjenje rashodne strane, ali i to je problem s obzirom na nove prioritete na razini EU-a, poput zajedničke obrambene politike, koje u budućnosti treba financirati, a jednako su nam važne i dosadašnje politike, poput kohezijske, koja je od posebnog značaja za Hrvatsku. U svom govoru Juncker je istaknuo da će u svibnju 2018. biti predstavljeno kako će budući proračun zadovoljiti sve ambicije i osigurati da možemo ispuniti obećano. Iz ove najave mogli bismo iščitati da će se ipak ići na povećanje doprinosa država članica u proračun, uključivanje novih prioriteta za financiranje, ali i osiguravanje kontinuiteta kohezijske i poljoprivredne politike.

Upozoravali ste kako regulativa u području kohezijske politike treba biti donesena najkasnije do sredine 2019. godine. Što sve to može značiti za Hrvatsku u predstojećem razdoblju, što će biti s datumima provedbe ako regulativa bude kasnila?

Bilo bi jako važno regulativu za novo razdoblje imati već u 2018. kako bi države sve pripreme za korištenje EU fondova završile do početka novog razdoblja i u prvoj godini započele provedbu. S obzirom na Brexit i rasprave koje se vode, teško možemo očekivati regulativu prije 2019., dobro će biti ako je usvojimo u ovom sazivu Komisije i Parlamenta. Upravo zbog toga države članice bi trebale sve pripreme odraditi neovisno o regulativi i nakon donošenja regulative napraviti samo prilagodbe, ako budu potrebne. U protivnom, u novom razdoblju provedba će kasniti i države članice neće uspjeti iskoristiti sredstva EU fondova.

Svako toliko se povede i priča o Europi u „dvije brzine“, u kojoj bi naprednije zemlje napredovale još brže, a zaostalije bi države-članice bile isključene iz nekih procesa? Bi li to oslabilo EU? Vi zastupate koncept jake monetarne i ekonomske unije?

Tako je. Baš sam predala amandmane i u raspravama o ekonomskim politikama za eurozonu, isticala da se eurozona ne može razvijati bez jedinstvenog pristupa državama članicama u i izvan eurozone, usprotivila sam se posebnom proračunu za eurozonu dok u njoj nisu sve države članice. Jako me obradovalo što je predsjednik Juncker u svom govoru istaknuo da vidi jedinstvenu Europu u kojoj će sve članice biti i članice monetarne unije, i bankovne unije i Schengena. Time se sve ove rasprave prekidaju. Nema Europe više brzina, svi ćemo biti jednaki, ravnopravni i solidarni. Državama koje nisu trenutno u monetarnoj uniji pomoći će se instrumentom tehničke pomoći da što prije zadovolje kriterije. Postavio je vrlo ambiciozan rok za ostvarenje ovog cilja – 30. ožujka 2019. To su dobre vijesti za nas u Hrvatskoj.

Koliko je bliska budućnost u kojoj će hrvatsko gospodarstvo biti spremno za uvođenje eura?

Za ulazak u eurozonu postoje dvije vrste kriterija: ekonomski kriterij i pravni kriterij. Jedan od uvjeta pravnog kriterija je da nema monetarnog financiranja, odnosno da Središnja banka ne smije financirati državni proračun. Jedina država koja to poštuje, a da je izvan eurozone, jest Hrvatska. Od ekonomskih kriterija zanimljiv je onaj koji se veže na stabilnost tečaja. Jedine dvije države izvan eurozone koje imaju stabilan tečaj i vode takvu politiku su Bugarska i Hrvatska. S obzirom na to da Hrvatska ispunjava sve uvjete pravnog i veliki dio ekonomskog kriterija, možemo reći da se kao država de facto nalazimo u eurozoni, ali de jure ne i zato nam je važno što prije i formalno postati dio monetarne unije.

Prije ljetne stanke u EP-u, u povodu izglasavanja rezolucije o razvoju ambiciozne industrijske strategije EU-a, ukazali ste da se udio industrije u BDP-u EU-a tijekom zadnja dva desetljeća smanjio s 19 na manje od 15,5 posto. „Cilj nam je to promijeniti i do 2020. postići razinu od 20 posto udjela u BDP-u“, kazali ste. Gdje je u toj priči Hrvatska? Gdje smo mi u priči o reindustrrjalizaciji, s kojim kapitalom je to uopće moguće očekivati?

U odnosu na pretkriznu 2008. godinu, industrijska proizvodnja u Hrvatskoj je na kraju 2016. bila niža za 6 posto dok je prosječno u ostalim državama članicama jugoistočne Europe narasla za 14 posto. Dakle, pred nama je veliki posao na oporavku i razvoju industrije. Za ostvarenje tog cilja potreban je potpuni preokret: smanjenje ovisnosti o sirovinama iz drugih zemalja, povećanje energetske učinkovitosti, obrazovanje u skladu s potrebama industrije, povezivanje industrije i znanosti, poticanje inovacija. Za to moramo koristiti sva raspoloživa sredstva EU fondova, Europski fond za strateška ulaganja, povoljne izvore financiranja iz EIB-a, EBRD-a i drugih institucija.

Mađarska se solidarizirala sa Slovenijom i objavila je da neće poduprijeti hrvatski zahtjev za članstvom u OECD-u. Očito je riječ o nastavku diplomatskog sukoba sa Slovenijom nakon nedavne arbitraže drugim sredstvima…

OECD je ekonomska organizacija koja štiti poslovnu klimu te lobira za svoje članice, pomaže znanjima, analizom dobrih praksi i razmjenom iskustava. Hrvatska ispunjava sve kriterije za ulazak – demokracija i poštivanje ljudskih prava, slobodno-tržišna ekonomija, BDP po glavi stanovnika – koji je bar jednako visok onom najsiromašnije članice OECD-a. Slovenija se poziva na vladavinu prava, a baš temeljem toga ne bi smjela pribjegavati ucjenama i državu koja ispunjava sve kriterije kočiti u procesu učlanjivanja u OECD. Do rješenja trebamo doći razgovorima i dogovorima, ne zato što nam je članstvo u OECD-u neophodno, nego radi razrješenja bilateralnih pitanja i uspostave dobrih odnosa sa susjedima. Mislim da smo sad na dobrom putu. Premijer je sazvao i sve čelnike parlamentarnih stranaka, ne znam kad se to zadnji put u Hrvatskoj nakon pregovora dogodilo.

Najavljuje se i reforma javne uprave. No, nije ovo prva Vlada koja to najavljuje, isto kao i recimo, olakšavanje uvjeta poslovanja za poduzetnike, promjenom famozne „antipoduzetničke klime“. Je li država napokon u stanju pokazati da je spremna mijenjati samu sebe, počevši od javne uprave?

To je definitivno jedna od najvažnijih reformi i mislim da za to više nema prostora za čekanje. Vlada je toga svjesna i vjerujem da su sve pripreme u tijeku. Ta reforma treba rezultirati dobro opisanim i propisanim poslovnim procesima i procedurama u svim ministarstvima i ostalim državnim institucijama pa temeljem toga jasnom podjelom poslova, prava i odgovornosti, koja je temelj za uklanjanje preklapanja i praćenje kvalitete, brzine i uspješnosti obavljanja posla. Bez toga nema niti sustava prepoznavanja izvrsnih kadrova, motiviranja i nagrađivanja. I za lokalne jedinice treba utvrditi mehanizme usporedbe, postaviti kriterije praćenja uspješnosti i na temelju (ne)uspješnosti rada ih reorganizirati.

Dosta ekonomskih analitičara pohvalno je govorilo o poreznoj reformi i vođenju državnih financija… No, porez na nekretnine ipak se pokazao problematičnim, pa je premijer nakon žestokih reakcija u javnosti najavio „odgodu“ primjene. Je li Vlada tu napravila „korake“, prije svega u komunikacijskom smislu?

Vlada čitavo vrijeme u prvi plan stavlja partnerstvo, transparentnost, otvorenu i jasnu komunikaciju. Ne želi nametati rješenja nego ih donositi zajedno sa zainteresiranim stranama. U slučaju poreza na nekretnine tek kada su se počele prikupljati potrebne informacije za njegovu implementaciju postalo je jasno da građani nisu dovoljno upoznati sa značenjem i ciljevima ovog poreza. Vlada nije tu da zastrašuje ljude nego da bude partner i služi građanima. Zato je i donesena odluka da se dok građani ne budu spremni za novo rješenje – a koje je doneseno s ciljem pojednostavljenja i manjih nameta – ne ide s primjenom.

Ovo je primjer kako neka dobra rješenja zbog „loše percepcije“ nastale od prije ne mogu zaživjeti u praksi. Najvažnija je poruka svima da je Vlada pokazala da joj je stalo do stavova građana, da sluša i nema velikih ega koji pošto poto provode ono što su zamislili. To je zaista demokratizacija društva.

U Hrvatskoj se, eto, još uvijek više strasti diže oko tema iz prošlosti, negoli oko uspješnosti korištenja EU fondova. Komunizam i fašizam, ploča sa spornim natpisom „Za dom spremni“ i dalje su važne teme u domaćoj javnosti?

Komunizam i fašizam su našem narodu nanijeli jako puno zla. Braniteljski pozdrav u grbu HOS-a „Za dom spremni“ nešto je sasvim drugo od pozdrava koji se veže uz ustaše. Prema braniteljskom pozdravu i svemu vezanom uz branitelje gajim duboko poštovanje i zahvalnost. Međutim, mnogi su propatili od ljudi koji su vikali „Za dom spremni“ u Drugom svjetskom ratu, kao i od zločina partizana i kasnije komunizma. Sigurna sam da je našim braniteljima i svima nama na prvom mjestu jaka Hrvatska na vrhu ljestvice razvijenosti europskih država, i zato smatram da je vrijeme da osudimo zlo i totalitarne režime, uklonimo njihova obilježja i okrenemo se poduzetnicima, gospodarstvu, znanju, izvrsnosti, ustrajnom i vrijednom radu.

Ovaj tjedan je Europski parlament u Strasbourgu usvojio izvješće kojim se pozdravlja pristupanje Europske unije Istanbulskoj konvenciji o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji te se pozivaju države članice da je što prije ratificiraju. Za usvajanje izvješća glasalo je 489 zastupnika, uz 114 glasova protiv i 69 suzdržanih. Zašto ste bili suzdržani?

Ne volim biti suzdržana, ali u ovom slučaju to je najbolje odražavalo moj stav. S jedne strane podržavam Istanbulsku konvenciju jer sam za nultu stopu tolerancije nasilja nad ženama, a s druge strane sam protiv ove Konvencije jer sam protiv nametanja rodne ideologije i uvjeravanja žena da je odluka o pobačaju odluka o njihovu tijelu, a ne o životu i smrti drugog bića. Takve konvencije ne bi trebale ulaziti u svjetonazorska pitanja i to nametati državama. Tada ne bi bilo problema s ratifikacijom u pola država članica EU-a.

Sastav Vlade je dosad doživio nekoliko promjena u hodu, zadnju zbog koaliranja s HNS-om. I Vaše ime se spominjalo u kontekstu izbora ministara nakon pobjede HDZ-a na izborima prije godinu dana, no na kraju niste postali jedna od ministrica. Žalite li za tim na bilo koji način?

Uvijek je izazov i želja biti u Hrvatskoj i raditi u Vladi. Ovaj put smo se tako posložili, trebao je netko od ekonomista ostati i u Europskom parlamentu s obzirom na to da je u Vladi četvero izvrsnih ekonomista, doktora znanosti.

facebook komentari

Nastavi čitati

Intervju

Biskup Košić: Dobio sam tri prijetnje. Ljevičari bi ubijali i nakon 70 godina

Objavljeno

na

Objavio

– Kada bi se provela lustracija, tada bi i naša dijaspora – a računa se da još toliko Hrvata živi diljem čitavoga svijeta koliko nas ima u RH – sudjelovala u tome da se ovdje pokrenu investicije – tvrdi biskup Košić

Sisačkom biskupu Vladi Košiću ne može se reći da je neprincipijelan. Kritizirao je bivšu Vladu Zorana Milanovića, Ivi Josipoviću spočitavao što kao agnostik ide na hodočašća, Most je prozvao jer je bio spreman na koaliciju sa SDP-om, a danas je tu HDZ-ova Vlada premijera Plenkovića, za koju također smatra da nije demokršćanska jer je u koaliciji s HNS-om.

Koja bi to Vlada i kakva bi po Vama onda trebala biti na vlasti u Hrvatskoj?

Volio bih kada bi u Hrvatskoj bili na vlasti političari koji su izraz biračkog tijela i njegove volje, što sada nije slučaj. Naime, kada je na snazi ovaj i ovakav izborni zakon, moguće je da nam život određuje jedna minorna politička skupina i čak nacionalna manjina. Zato se ja zalažem za izmjenu izbornog zakona. Sjetite se kako je u Milanovićevoj Vladi ministar Bauk svojim notornim iznošenjem neistine spriječio referendum koji je pokrenula udruga U ime obitelji upravo radi izmjene izbornog zakona. On je tada tvrdio da je u RH 4,5 milijuna birača što je nemoguće jer je tada bilo toliko stanovnika u RH, a ne birača. Mislim da je ta izmjena zakona pretpostavka boljeg, dapače jedino pravog, demokratskog funkcioniranja naše države.

Je li trebala ostati spomen-ploča poginulim braniteljima HOS-a u Jasenovcu?

Ta je spomen-ploča trebala ostati u Jasenovcu jer su tamo ti naši branitelji poginuli za našu domovinu. Ako nisu smetali kad su ginuli za Hrvatsku, zašto bi smetali danas, 26 godina poslije? I ako su se tada, kad je bilo najteže, tako organizirali i uzeli svoje simbole, zašto to sada nakon toliko godina mijenjati? Moji Gromovi, koji su oslobađali Petrinju – jer sam i sam bio ratni župnik Petrinje i Hrastovice pa sam se s njima susretao i upoznao ih – imaju i danas svoj znak, pesnicu koja je uhvatila gromove s geslom: Jednom grom, uvijek grom. Pa kad to smiju i trebaju imati Gromovi, Tigrovi i sve druge postrojbe HV-a nastale u Domovinskom ratu, zašto to ne bi smjeli imati pripadnici HOS-a? A jednako su ginuli za domovinu, i to 1991.-1995., a ne 1941.-1945. Da, to što pozdrav „za dom spremni“ asocira na NDH nekima ne odgovara, ali nije to bila borba za NDH, nego za suvremenu modernu Hrvatsku. I zato treba ostati spomenik poginulim pripadnicima HOS-a. Ako je političkom trgovinom pogažena žrtva poginulih branitelja, doći će, nadam se, vlast koja će taj spomenik vratiti tamo gdje mu je mjesto. Problematizira se samo mjesto Jasenovac, no o tome bi trebali dati službeno mišljenje stručnjaci, povjesničari i forenzičari. Dok toga nema, politika se poigrava sa žrtvama, ali i s istinom o Jasenovcu, a to nije dobro!

Na Facebooku branite pozdrav “za dom spremni”, potpisnik ste i peticije koju je pokrenuo akademik Pečarić da se taj pozdrav vrati u uporabu u vojsci.

Mnogo je primjera da su taj pozdrav koristili Hrvati u borbi puno prije Drugog svjetskog rata. Npr. Nikola Šubić Zrinski braneći Siget 1566. pošao je u odlučujući boj s povikom: „U boj, za dom!“ Tako je uostalom to 1876. Hugo Badalić, pisac libreta opere Nikola Šubić Zrinski, napisao. K tome je i ban Josip Jelačić pozdravljao svoje vojnike pozdravom: „Za dom!“, a oni su odgovarali: „Spremni umrijeti!“ Kada bismo sve što je bilo u NDH željeli izbaciti iz upotrebe, tada bi bio dugačak popis tih riječi i simbola, a to nije moguće ni potrebno. Ja se pitam kako su se pozdravljali domobrani, redovna vojska NDH? A i oni imaju povijest još od Prvog svjetskog rata pa preko Drugog svjetskog rata do Domovinskog rata. Kad bi se sve što je postojalo u NDH trebalo ukinuti, zašto su u Domovinskom ratu ponovno oživljeni domobrani, kao vojne postrojbe? Ako je NDH i kompromitirala pozdrav ZDS, opet su ga u najpozitivnijem smislu očistili i afirmirali upravo pripadnici HOS-a koji su se borili i mnogi poginuli za modernu Hrvatsku.

Pobornik ste lustracije. Smatrate li da je moguće danas provesti lustraciju u Hrvatskoj?

Lustracija je moguća još uvijek jer u javnom su prostoru i danas prisutni oni koji su, kako bi to rekao biskup Egidije Živković, okrvavili ruke. Lustracija je u Makedoniji uvedena prije dvije godine, a Hrvatska i Slovenija jedine su dvije zemlje iz bivšeg komunističkog bloka u EU koje nisu provele lustraciju. Ljudi koji su bili dio represivnog totalitarnog sustava ne bi smjeli obnašati javne službe. Samo je o tome riječ i mislim da to moramo kad-tad učiniti. Proces dovođenja pred lice pravde ubojica i zločinaca iz Drugoga svjetskog rata i poraća ide tako sporo, gotovo nikako, jer nije bilo lustracije. Mi činimo što možemo, udruge također, ali država bi to morala preuzeti i već jednom riješiti. Očito to nije moguće kad još uvijek mnogi „s okrvavljenim rukama“ drže mnoge uzde našeg društva i štite sebe i svoje.

Koristite društvene mreže. Koliko su one uopće korisne u društvu, “pomažu” li ili ne u podjelama i hoćete li i dalje prijavljivati one koji vam prijete?

Ja sam dobio već treću prijetnju. Zanimljivo je da je u svim slučajevima – barem su se tako i u prve dvije, koje nisu otkrivene – potpisivali kao Antife, a bilo je to i nakon kritika na račun prijašnjih vlada, kao i u posljednjem slučaju. Dakle, tzv. ljevičari su nasilnici, oni bi još i danas likvidirali i ubijali. Nije li neobično da se nisu ni poslije 70 godina promijenili? I nije li neobično to da je posljednja osoba koja mi je prijetila i dalje član SDP-a, kojeg su i lokalni i nacionalni šef te partije, umjesto da ga isključe kao nepoželjnog, uzeli u zaštitu? Toliko o tome. No, moja je savjest mirna, ja nikome ne želim činiti nasilje, a pravo misli i govora nitko mi ne može oduzeti. I moja je prednost što se ne borim silom, nego istinom. I znam da me Bog štiti jer on je Istina. A danas je sudjelovanje na društvenim mrežama jedan od suvremenih načina kako doći do ljudi i navijestiti im evanđelje našega Gospodina. Pa i kad ne govorim izričito o evanđelju, ali kad govorim o istini koja se prešućuje, o pravednosti koja se progoni i o dobru koje se guši, ja naviještam Gospodina, rekao je sisački biskup Vlado Košić za tiskano izdanje Večernjeg lista

Biskup Košić komentirao ‘sramotno postupanje vlasti, šarafciger-vlasti’

facebook komentari

Nastavi čitati