Pratite nas

‘Crna rupa’ u glavi velikosrbina Milorada Pupovca!

Objavljeno

na

Provokativnom Pupovčevu govoru u Srbu trebalo je za uvod pridodati samo jednu rečenicu kojom bi se zakrpala ‘crna rupa’ u njegovoj historijskoj amneziji: Srbijanski četnici pod ‘komandom’ Dražina, kraljevskog oficira Đoke Jovanića (i srodne mu bratije) potpomognuti od braće po oružju-talijanskih fašista-digli su ustanak protiv hrvatske države i izvršili neviđeni pokolj nedužnog hrvatskog naroda, mahom civila, u istočnoj Lici i zapadnoj Bosni.

4bebb31d2a793268a875b599ade06022_700x550Dakle, doslovno rečeno, 27.srpnja 1941., pobivši vlak pun hodočasnika uključivo i na zvjerski način ubijenog drvarskog biskupa Waldemara Maximiliana Nestora(jednako tako i grahovskog Jurja Gospodnetića) oni su „zajedno oslobodili Drvar da bi u njega(puno kasnije, o. a.) mogao doći Josip Broz Tito. A iako nekima to danas ne vrijedi govoriti, treba znati da u Drvar nije došao Draža, nego Joža“, baljezga u Srbu taj beogradski trabant, Milorad Pupovac, i drsko dodaje:

„Više će odjeknuti ‘ovo’ dolje, što ječi u onoj (fašističkoj!?, o. a.) rupi.

To su naši mediji, demokratski i tolerantni koji jednako tretiraju i antifašizam i ‘fašizam’. Koji jednako tretiraju i one koji govore historijske istine i one koji žele iskriviti historijske istine”.

A Milorad ne da iskrivljuje istinu nego bezočno laže po uzoru na Dobricu Čosića!

Ironizirajući protestni skup Hrvatskih pravaša(osiguran jakim kordonom Ostojićeve ‘milicije’, o. a.) riječima ‘tamo dolje u rupi’, nema dvojbe, Pupovac ih smatra fašistima a ‘ona rupa’ bi mogla biti i jama Golubnjača nedaleko ‘Jožinog’ Drvara u koju su četnički ‘antifašisti’ pobacali tijela pobijenih hodočasnika; po Pupovčevoj kvalifikaciji, valjda, klero-fašista!?

Pa, pamtimo dobro da je upravo Milorad Pupovac za vrijeme Domovinskog rata optužio i Franju Kuharića za izvjestan oblik ‘klerofašizma’ zbog bestidne, lažne klevete kako je uzoriti kardinal ‘prekrstio’ na katoličanstvo 11 tisuća pravoslavne nejači!?

Nego, skoro će i Dan pobjede, Domovinske zahvalnosti, ujedno i Dan hrvatskih branitelja koji je za razliku od ovog nelegalnog četničkog derneka u Srbu, državni blagdan. Za hrvatskog državljanina Milorada Pupovca to nije pobjeda nad fašistoidnom JNA i jednakim joj četnicima nego je to dan srbijanske tuge i žalosti; zbog vojničkog poraza u Oluji koju on i danas drži ‘genocidnom akcijom’ ili ‘etničkim čišćenjem’….unatoč pravorijeku ICTY-a!?

Za njega su Mladen Markač i Ante Gotovina bili i ostali ratnim zločincima premda su oslobađali i njegovu domovinu!?

Dali je Pupovac kao lojalni politički Hrvat s hrvatskom Domovnicom u džepu dužan slaviti ili barem poštovati hrvatskim Ustavom ‘ozakonjeni’ Dan Pobjede jer Hrvatska bi trebala biti i njegova domovina; ili mu je kao promućurnom ‘etno-biznismenu’ tek puka imovina!?

Moguće, iz obiteljske solidarnosti Milorad Pupovac žali i tuguje nad veličanstvenom pobjedom hrvatskih branitelja u ‘Oluji'(uključivo i onih srpske nacionalnosti, o. a.) jer su i njegova dva ‘burazera’, Vojislav i Mladen pripadali elitnoj četničko-fašističkoj formaciji zvanoj ‘ALFA’ pod zapovjedništvom zloglasnog ratnog zločinca, takozvanog ‘kapetana Dragana’!

A on sam ništa nije učinio da bi braću ‘preodgojio’ računajući valjda kako je blizu ostvarenju velikosrpskog sna Dražinog ideologa Stevana Moljevića zvanog …’Homogena Srbija'(iz 1941.g.), etnički čista!

Hipotetski:

Plan-Z4Što bi se dogodilo da su kojim slučajem pobunjeni krajinski Srbi na sastanku u Ženevi prihvatili ponuđeni plan Z-4 umjesto što su ga bahato i prepotentno odbili vjerujući u snagu i nepobjedivost svoje krajinsko-četničke armade i svesrdnu pomoć balkanskog krvnika Slobodana Miloševića i njegove, rigidno fašističke ‘JNA’ s (‘antifašističkom’) zvijezdom petokrakom na čelu?

Ili, što bi se desilo da je krajinska vojska, dobro naoružana po SDP-u predanim oružjem hrvatske TO, izvojštila pobjedu u Oluji umjesto što je poput zečeva kukavičji pobjegla?

-E, tada bi vjerojatno Milorad Pupovac politički avansirao i postao gubernatorom te fašistoidne tvorevine, samo-proglašene SAO-Krajine iz koje je tijekom pet godina krvave okupacije(od rujanskih balvana 1990. do Oluje, 5. kolovoza 1995.) etnički očišćen skoro sav nesrpski živalj(više od 200.000 ‘krivovjeraca’) i porušene mahom sve katoličke bogomolje!

Tada bi i 5.kolovoza bio Dan pobjede i neovisnosti SAO Krajine a 17.kolovoza mogao bi biti Dan balvanskog ustanka srpskog naroda jednako kao što je danas 27.srpnja samoproglašeni Dan ustanka tog istog naroda; dakako, nelegitiman, nelegalan i protuustavan!

Svesrdnu podršku Pupovcu daje predani (kripto-)antifašist Stipe Mesić koji je svoje domoljublje-u sprezi s Josipom Manolićem-‘dokazao’ pokušajem puča u Hrvatskom državnom saboru 1994.g., zatim tajnim-zaštićenim svjedočenjem protiv ‘svoje’ hrvatske države i ‘svoga’ predsjednika Tuđmana, u Haagu 1997.g. i na koncu protuzakonitom i protuustavnom predajom 666 transkripata s oznakom državne tajne britanskim MI6-špijunima nakon što je došao na vlast 2000.-te; bez sumnje veleizdajnik….ali, još uvijek na slobodi!

A danas zajedno s Pupovcem i ostalom pročetničkom bratijom u Srbu izvodi on, metaforički rečeno, ‘ples antifašističkih vampira’, morbidno se izrugujući kostima nedužno pobijenih Hrvata iz Srba, Brotnja, Boričevca, Bos. Grahova, Krnjeuše, Vrtoče, Kulen Vakufa…itd…

Kao i nekad tako i danas, jugofilima-orjunašima i četnicima, antifašizam služi tek kao prozirna krinka za počinjene zločine nad hrvatskim narodom!

Četnički dernek u Srbu ciničko je izrugivanje i s najvećim blagdanom hrvatske države, Danom pobjede, nevjerojatno, uz prisutnost izaslanika jadnog nam predsjednika države Ive Josipovića, pokrovitelja derneka.

A notornom velikosrbinu i petokolonašu Miloradu Pupovcu, zbog crne mu historijske rupe u glavi, trebalo bi ponoviti riječi koje je o tom istom ‘vampirskom balu’ izrekla Savka Dabčević-Kučar, još davne 1971.g.:

„Bio je vedar, sunčan dan. Kad smo se pojavili na improviziranoj pozornici, na otvorenom, pred golemim mnoštvom ljudi (dovezenih) osjetili smo prema sebi zid otpora i mržnje. To je bio miting velikosrpske bodlje mržnje prema hrvatstvu i Hrvatskoj. Nikako ga drugačije ne mogu shvatiti!“
(Savka Dabčević Kučar – ‘Hrvatski snovi i stvarnost’)

Kako onda tako i danas, dokle!?

Ove riječi Savka, doduše, nije izrekla javno i glasno pred nabrijanim četničkim mnoštvom okupljenim na mitingu nego ih je tek zapisala jer šutnja je bila i ostala ‘jako oružje’ hrvatske, standardno podrepaške politike!?

I što reći na kraju nego citirati riječi Marka Ljubića, ‘Politika’, 27.srpnja og.:

„Dok god postoji mogućnost i pravo u Srbu govoriti o ‘antifašističkom  ustanku’ bit će to jasan znak kapitulanstva hrvatske državne politike i jasan pokazatelj snažnog velikosrpstva u Hrvatskoj.

Onaj tko pretendira istinski povesti hrvatski narod u svekoliki razvoj i prije svega mir, mora zabiti glogov kolac tome vampiru upravo u Srbu.“

Dakako, za to treba imati m*da!

 

 

Damir Kalafatić/hrsvijet

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

17. listopada 1990. Prva utakmica Hrvatske nogometne reprezentacije protiv SAD-a

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan, 17. listopada 1990. godine, hrvatska nogometna reprezentacija odigrala je svoju prvu povijesnu utakmicu.

Na Maksimiru je gost bila ekipa SAD-a, a Hrvatska je golovima Aljoše Asanovića i Ivana Cvjetkovića slavila 2:1.

U toj legendarnoj utakmici za Hrvatsku su nastupili Dražen Ladić, Zoran Vulić, Drago Čelić, Darko Dražić, Vlado Kasalo, Saša Peršon, Kujtim Shala, Zlatko Kranjčar, Ivan Cvjetković, Aljoša Asanović, Marko Mlinarić, a još su zaigrali i Tonči Gabrić, Gregor Židan te Mladen Mladenović. Izbornik je bio bivši hrvatski nogometaš, reprezentativac, trener, danas nažalost pokojni Dražan Jerković.

Utakmica je odigrana u sklopu proslave vraćanja spomenika banu Josipu Jelačiću na zagrebački Trg bana Jelačića: pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana odigrana je pred 30-ak tisuća gledatelja na stadionu Maksimir dan poslije postavljanja spomenika – 17. listopada 1990. u 19 sati.

Ideja provedena u tajnosti

Kada je Nogometni savez SAD-a objavio da želi u Europi odigrati dvije prijateljske utakmice za koje traže suparnike, tadašnji glavni urednik Sportskih novosti Darko Tironi prvi je inicijator ideje dovođenja američke reprezentacije u Hrvatsku.

Tadašnji predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Mladen Vedriš i dopredsjednik Rudolf Sabljak zbog političke situacije u tom trenutku proveli su tu ideju u velikoj tajnosti, najviše uz pomoć hrvatskog iseljenika Ivana Opačka i Vinka Hotka, te Jure Klarića, direktora tvrtke Voće koja je platila 90.000$ za troškove dolaska gostujuće reprezentacije.

Nakon što su dobili ukupno četiri ponude, Amerikanci su se odlučili za utakmice s Hrvatskom i Poljskom, koju su pobijedili u Varšavi (2:3) par dana prije utakmice s Hrvatskom.

Ante Pavlović je tada kao glavni tajnik Jugoslavenskog nogometnog saveza potpisao dozvolu za odigravanje utakmice bez znanja ikoga drugoga u Beogradu i prijavio je Fifi, s obzirom da je Hrvatski nogometni savez u to vrijeme bio član Jugoslavenskog nogometnog saveza.

Unatoč pokušajima Jugoslavenskog nogometnog saveza da spriječi odigravanje utakmice, to im nije uspjelo jer je FIFA izdala dozvolu za odigravanjem. Slična stvar se dogodila i sa slijedećom utakmicom hrvatske reprezentacije protiv Rumunjske u Rijeci.

Kako je Jugoslavenski nogometni savez u pokušaju sprječavanja utakmice zaprijetio da će kazniti sve nogometaše uz Jugoslavenske lige koji nastupe na ovoj utakmici, Izbornik Jerković je, da bi izbjegao eventualne kazne, momčad sastavio uglavnom od igrača koji su tada već igrali izvan Hrvatske. Igor Štimac, Davor Šuker, Željko Petrović i Borislav Cvetković nisu bili u sastavu zbog ozljeda, a Zlatka Vujovića (PSG), Tomislava Ivkovića (Sporting), Srećka Bogdana (Karlsruher SC), Harisa Škoru (Torino FC) i Davora Jozića (AC Cesena) unatoč njihovim osobnim željama za sudjelovanjem njihovi klubovi nisu pustili na utakmicu jer nisu imali tu obvezu, s obzirom se utakmica nije igrala u terminu predviđenom za nastupe A reprezentacija.

Vlado Kasalo je došao na utakmicu iz Nürnberga bez dozvole svoga kluba i za to je po povratku platio klupsku kaznu od 25 tisuća njemačkih maraka, a Aljoša Asanović, strijelac povijesnog prvog pogotka, je također imao problem s klubom, francuskim FC Metzom, koji je imao važnu utakmicu četiri dana poslije, ali je uspio nagovoriti vlasnika kluba da mu ustupi mali privatni zrakoplov kako bi došao na utakmicu i zanimljivo je da je morao izaći u 58′ minuti utakmice samo zato da bi stigao na zrakoplov, koji je morao sletjeti nazad u Francusku do ponoći.

Izbornik Jerković složio je svoj stručni stožer tako da je uključio glavne trenere iz tadašnja četiri hrvatska prvoligaša, to su bili Zdenko Kobeščak iz Dinama, Joško Skoblar iz Hajduka, Vladimir Lukarić iz Rijeke i Ivica Grnja iz Osijeka.

Prije utakmice bogat kulturno-zabavni program

Prije same utakmice priređen je bogati program. Bilo je tu velikih balona aeronautičkog društva Coning iz Varaždina, u velikom mimohodu prodefilirali su 110 sinjskih momaka i vitezova viteškog alkarskog društva, šibenska limena glazba, folklorni ansambli KUD-ova ‘Petar Zrinski’ iz Vrbovca i ‘Ivo Lozica’ iz Lumbarde na Korčuli u narodnim nošnjama, te viteško društvo ‘Kumpanija’ iz Blata na Korčuli. U glazbenom programu su nastupili Dubrovački trubaduri, Krunoslav Cigoj i Tomislav Ivčić, a u poluvremenu je nastupilo još i Prljavo kazalište.[

Prvi pogodak na utakmici – a samim tim i prvi pogodak za hrvatsku reprezentaciju u novijoj povijesti hrvatskog nogometa – postigao je Aljoša Asanović u 29-oj minuti. Četiri minute poslije Ivan Cvjetković je povećao vodstvo na 2:0, a oba su pogotka postignuta uz asistenciju Marka Mlinarića. Tim je rezultatom završilo prvo poluvrijeme.

U drugom je poluvremenu reprezentacija SAD-a pogotkom Troya Dayaka u 80-oj minuti utakmice ostvarila konačni rezultat 2:1. Kapetan hrvatske reprezentacije bio je Zlatko Kranjčar, a najboljim igračem utakmice bio je proglašen Marko Mlinarić kojemu je nagradu uručio doajen hrvatskoga sportskog novinarstva Mladen Delić.

Ova utakmica ima poseban značaj i po tome što na njoj promoviran dres hrvatske nogometne reprezentacije, koji će poslije postati i ostati jedan od najvećih hrvatskih brandova uopće. Taj prvi dres, prema kojemu su nastali sve ostale inačice dresa do danas, dizajnirao je akademski slikar Miroslav Šutej, kao i plakat za utakmicu.

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Policija privela sedam osoba zbog skrnavljenje spomenika braniteljima u Novom Travniku

Objavljeno

na

Objavio

Policija u Novom Travniku privela je u utorak sedam osoba koje su tijekom vikenda sudjelovale u skrnavljenju spomen obilježja braniteljima Domovinskog rata Hrvatskoga vijeća obrane (HVO), a mediji navode da su vandali bošnjački mladići.

Kako se navodi u priopćenju MUP-a Srednjobosanske županije, novotravnički policajci završili su kriminalističko istraživanje nad sedam osoba u dobi od 19 do 23 godine, koji se terete da su uništili križ sa spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima u Novom Travniku.

Mladići su priznali da su u noći s petka na subotu srušili spomen križ težak 70 kilograma te su ga odnijeli sa sobom.

Policija je navela inicijale vandala koji su počinili ovaj prekršaj, M.B. rođen 1997., S.L. rođen 1998., H.G. rođen 1998., S.A. rođen 1999., B.R. rođen 1997., M.P. rođen 1994. i M.S. rođen 2000. svi iz Novog Travnika.

Policija će protiv njih Županijskom državnom odvjetništvu u Travniku dostaviti izvještaj o počinjenom kaznenom djelu.

Mediji navode kako su počinitelji bošnjački mladići, te da se radi o kaznenome djelu počinjenom iz mržnje.

Unatoč odlukama, Federacija BiH ne želi vratiti imovinu Katoličkoj crkvi u Travniku

facebook komentari

Nastavi čitati