Crne liste-dehumaniziranje navijača

3

U svim dikataturama na svijetu, bivšim i sadašnjim postoje takozvane crne liste, bijele knjige ili kako se već zovu kartoteke gdje se evidentiraju neprijatelji sistema ili prosto oponenti diktaturi. U njima se mogao nalaziti široki raspon raznih zanimanja, od seljaka, radnika pa sve do sveučilišnih profesora i književnika. Onda se po tim knjigama te osobe prate, zatvaraju a u nekim diktaturama i ubijaju a u to je upregnut cijeli sustav, dobro organiziran i ustrojen. Svi kotačići klize u tišini i ne čuje se škripanje ni buka, svatko radi svoj posao, od onog ćate evidentičara u cvikerima i u konfekcijskom udijelu, do onog državnog kilera koji nerijetko u slobodnom vremnu odrađuje poslove za sebe a koji se inače zovu teškim kriminalom, znajući da svoju reputaciju ” opasnog momka” najviše zahvaljuje poslovima koji odrađuje za državu. Tako je uostalom funkcionirala i zloglasna Udba, čiji nas pipci i 25 godina nakon propasti matične joj države, i dalje dave i drže prikovanima za dno.

U Hrvatskoj ima neko vrijeme sastavljene su tzv “Crne liste” za navijače a na toj listi se može naći svaki navijač. Ako zapali baklju, ako poviče neki benigni i desetljećima uvredljivi poklič, koji je proglašen rasisitičkim iako je obična poštapalica koja se izgovara u svakodnevnom govoru običnih ljudi. Krenula je totalna dehumanizacija ultraškog pokreta koji je prikazan skoro kao krvožedni, kanibalski pokret koji na tribinama jede malu djecu. U tome su kao i u svemu ostalom najveću ulogu odigrali mediji. Oni su od benignih navijačkih rituala poput paljenja baklji napravili huliganstvo prvog reda uspoređujuć nerijetko taj općeprihvaćeni ritual navijačke subkultrue sa Neronovim paljenjem Rima. Moralna panika koji su oni usput širili, titrajući na osjećaje prosjećnog hrvatskog gutača floskula koji po svoje mišljenje ide na kiosk rezultiralo je time da je dobar dio javnost poput kakve gladne somine progutalo tu udicu. Naslovi tipa “Opet nas sramote” ” Neviđeni skandal” tamburali su po glavama i sivim stanicama prosjećne hrvatske ovce ko bubnjar po bubnjevima. Ta plitka i jeftina laž koja se lako može demantirati činjenicom da se u toj tzv Europi i svijetu postoje događaju deset puta veći neredi sa nemjerljivo većom štetom i tragičnim posljedicama nešto što se u Hrvatskoj ( ako izuzmemo presedan zadnjeg događanja sa BBB i upotrebom vatrenog oružja) nikad nije dogodilo, i da su hrvatski navijači i hrvatski ultrasi za njih gospoda. Ali njih ne zanima istina njih kao i u svim diktaturama zanima samo manipulacija.

Tko sastavlja crne liste, na osnovu čega se navijač može na njoj naći, postoje li određena, točno definirana pravila to nitko ne zna. Još kad je tom represivnom cirkusu dodana mogućnost da sami klubovi sastavljaju svoje interne crne liste apsurd je dosegao svoj vrhunac i dat je represivni alat u ruke onome kome nikad pa ni u SFRJ nikad nije pripadao. Znalo se tada, ako te milicija dohvati dobit ćeš svoju porciju, eventulano prekršajnu prijavu i slobodan si i svaki navijač je to znao, da je to rizik navijaštva, ukalkulirao je to čim je stupio na tribinu i krenuo na gosotovanja i nitko se nije bunio. U odnosu na ovo razdoblje ono tada se danas čini kao totalna sloboda. Po kojem to zakonu, ustavnom pravu pojedinca, tebi može bilo tako pa i policija uskraćivati osnovno ljudsko pravo na slobodu kretanja i slobodu posjećivanja društvenih događanja ako ti nije dokazao nikakv krimen koji bi to opravdavao. Sloboda kretanja u uređenim i demokratskim državama je obično ograničena samo pravomoćno osuđenim ljudima i oni se u tom slučaju nalaze u zaključanim prostorijama koji se inače nazivaju zatvorima. Pogotovo je nerazumljivo kad to radi osoba koja nije organ države nego djelatnik jednog kluba. To je čisti Orwel, to je totalna kontrola društva i pojedince.

Čemu služi onoliki represivni aparat prije svake utakmice. Stotine i stotine teško oklopljene policije kao da dolaze Džingis-kanove horde. U zemlji gdje osim modrica, pokojeg prijeloma, hematoma (izuzevši jedan slučaj još iz vremena bivše SFRJ) nitko nije teže stradao diže se lažna moralna panika a sve pod egidom i pokličem “sklanjajte žene i decu”. Posljedica toga su sablasno prazne tribine, nenogometna atmosfera, atmosfera gdje se čuju upute i psovke sa klupe upućene igračima na terenu koji ionako samo glume statiste u izrežiranim predstavama jednog čovjeka koji u ligi od 10 klubova ima najmanje pola svojih filijala i “ovisnika” kojima jamči pokoji “šut” ako budu poslušni i ako rade po instrukcijama. A rade skoro svi osim jednog kluba i jedne navijačke skupine koja je preostala, pošto je svoju oporbu, navijače vlastitog kluba neviđenom represijom kriminalizirao i odstranio sa stadiona ponašajuć se kao da je policija njegov osobni represivni aparat a ne državni.

U Hrvatskoj je na djelu totalni apsurd i izobličena slika društva. Sve je nakazno i stvarnost se prikazuje kao iskrvljena i izobličena slika u neravnom ogledalu. Kriminalci odstranjuju svoje protivnike, pod egidom spašavanja društva od huliganizma, mutni tipovi pričaju o bistrini, kriminalci o poštenju a što je najgore u tome im suflira i pomaže državni aparat koji bi po po samoj svojoj definiciji treba biti čista suprotnost.

Dehumaniziranje navijača i ultra pokreta je odavno prestiglo sve moguće vrhunce i ovaj jučerašnji potez Hajduka i Torcide je očaj i vapaj žednoga u pustinji. On je i krik prkosa inata i dišpeta i to ne samo Torcide, iako su ga oni obavili, nego i svakog onog BBB kojemu je samovoljom jednog čovjeka zabranjeno pohoditi vlastiti stadion, ukinuto mu osnovno ljudsko pravo, to je krik inata i prkosa i svakog drugog navijača i ultrasa ali i svakog čovjeka koji u sebi ima mrvu časti, obraza i poštenja.
Područje: Delminium Vulgaris
Izvor: HRHB.info portal hrvatskih integralista

facebook komentari

  • EMINƎM

    domovinski rat je počeo na Maximiru, neće opet

    • Alan B’Stard

      Ali se neki devar sprema

      • EMINƎM

        napire se čir