CROGATE ili PRISMOTRICA

14

Kad je u Americi otkrivena tzv. „Afera Watergate“, odnosno praćenje, prisluškivanje i uhićivanje američkih demokrata, navodno po nalogu predsjednika Nixona, karijera tog državnika počela je tonuti i dvije godine kasnije podnio je ostavku.

caso_watergate_1No, taj navodno najveći politički skandal u američkoj povijesti započeo je nešto ranije, još 1969. s obzirom da su počele na sve strane curiti kojekakve novinske vijesti o američkom sigurnosnom sustavu.

Dakle, smijemo li ovaj skandal uopće oslanjati na predhodni tzv. „lov na vještice“ ili progon ljevičara, odnosno navodnih ljubitelja komunizma po Americi u jeku “Hladnog rata” između SAD i SSSR, možda i nije predmet ovoga razmatranja, ali zaključak nakon povijesnog odmaka je itekako razvidan. Dobro je podsjetiti se koliko je opasno igrati se s politikom kad se stekne neograničena moć nad svim resursima, ili barem većinom, u državi i kad se ta moć potiče od strane političkih suradnika, pouzdanih savjetnika, pače i onih „boraca“ koji su na tvojoj strani! Uglavnom, Nixon se je povukao iz politike, a poticateljima, koliko mi se čini, nije pala niti vlas sa glave! Tako je Nixon postao žrtva samoga sebe!…

No, ovaj uvod samo prividno nema veze s našom trenutačnom politikom odnosno ovim nezgodnim skandalom kojega sam „od milja“ nazvao CROGATE iako ne bih pogriješio da sam ga nazvao čisto hrvatski: „politička prismotrica“! Ako se pri tome uzima u obzir kako MUP vrši tajnu smotru navodno nepoćudnih, a na posljetku ispadaju obične trice, onda je očigledno da u nas mnoge državne službe, mislim tu na policiju i sudove, nemaju pametnijeg posla ili uopće ne vide koliko imaju posla ili, pak, imaju posla – po nalogu državoupravljača i njihovih kadrovika koji „zaboravljaju“ u poreznu karticu upisati svoju cjelovitu imovinu (čitaj: Goran Radman; suvlasništvo nad jednim slovenskim hotelom). Najmanje pola „ove slučajne vlade“ nema čiste i pregledne račune (čitaj u prvome redu: Zoran Milanović; kredit u Novoj Ljubljanskoj banci), a na vrhu te nemoralne skupine nalazi se čak i Predsjednik Države sa svojim ogromnim ZAMP-ovskim skladateljskim honorarima!

Ivo-Josipovic-0S obzirom da su trenutačni državoupravljači pokazali zaista sramotnu nesposobnost u vođenju Države, naravno da se hvataju svake slamke spasa, a u ovome slučaju opasni su im baš svi oni koji ukazuju na njihovu potpunu nesposobnost i ne bi trebalo uopće biti čudno da imaju potrebu nadzora prisluškivanjem „nepoćudnih“ osoba! Danas, uza svu ovu silnu tehnologiju kojom se služimo te umreženost svih nas, to je kudikamo lakše ostvariti za razliku od vremena Nixonova prisluškivanja kada su doslovno trpali mikrofone ispod žbuke u stanovima, u lustere, u telefone, itd. što bi se čak moglo smatrati i neovlaštenim ulaskom na tuđi posjed, odnosno provaljivanje u privatne stanove.

Eh sad, ako g. Turudić, sudac Županijskog suda u Zagrebu, javno tvrdi kako ima dojavu od nepoznatih policijskih službenika da je pod prismotrom, a MUP tvrdi da to nije istina, što je uopće istina? Odmah se prisjetim jednog zanimljivog članka Milana Ivkošića koji je objavljen 2012. U VL-u:

Elektronsko izdanje jednih dnevnih novina uz tekst o aferi prisluškivanja, točnije, o tome tko je sve kontaktirao s mafijašima, objavilo je veliku fotografiju predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka između fotografija dviju poznatih osoba koje su česti gosti policije, sudova i zatvora. U samom pak tekstu baš nigdje se, ni izravno ni neizravno, Karamarko ne spominje! Ne može biti bolje ilustracije trajnog nastojanja među ljevičarima da za sve nevolje što ih u ovoj zemlji uzrokuje politika optužuje HDZ. On je od samoga početka bio i zauvijek ostao “stranka opasnih namjera”. To je posebno važno za Milanovićevu vlast koja je u svemu katastrofalna – gospodarstvo nikad nije bilo gore, nezaposlenost će oboriti sve rekorde, siromaštvo je sve veće, a već pripremljen ulazak Hrvatske u Europsku uniju pod velikim je upitnikom. Kukuriku koalicija je već uvelike zaslužila da izgubi vlast, zato treba iskoristiti svaku priliku da se jedini njezin takmac ocrni. Istina, tu i tamo se i u lijevim medijima nađe pošten glas koji se poslije zamagljivačke Josipovićeve i Milanovićeve konferencije za tisak pita što su to predsjednik i premijer željeli sakriti. Ali umjesto da se pozabave tim glavnim pitanjem, svi se u lijevom medijsko-političkom miljeu bave HDZ-om.

Dakle, to je bilo prije dvije godine i dobro je prisjetiti se toga neobičnog slučaja ocrnjivanja oporbe u skladu s prikrivanjem nesposobnosti Vlade da se bavi ozbiljnijim problemima u Državi. No, u slučaju javne izjave sudca Turudića zanimljivo je kako na to brzo odgovara, inače po mnogočemu nezainteresirani predsjednik Države, g. Josipović:

Moramo se zalagati za neovisno i politički nepristrano pravosuđe jer sucima koji su politički angažirani nitko ne vjeruje. To je izgovorio doktor pravnih znanosti Ivo Josipović koji se za svoh mandata nije čak niti potrudio riješiti pitanje povrata povijesne arhivske građe iz Srbije te povratu hrvatske imovine nastale u bivšoj zajedničkoj državi, itd. A iz toga političkog kruga (čitaj: Kukuriku koalicija) ministar pravosuđa Orsat Miljenić tvrdi da nema nikakve zakonske mogućnosti ni ovlasti za reakciju na Turudićev intervju ali mu zato poručuje da se više primi posla jer je predsjednik županijskog suda s najviše neriješenih predmeta.

Autoru ovog zapisa pada na pamet jednostavna misao; ako na jednom sudu godinama leži neriješen predmet, onda valjda postoji zakonska osnova koja nadležnog sudca mora pozvati na odgovornost. Čija je to nadležnost; Ustavnog suda, ministra pravosuđa ili stranaka u postupku? Uostalom, čemu onda služi ministar pravosuđa osim da javno lupeta te između redaka napada g. Turudića što čak graniči s osobnom uljudbom, jer nerješeni predmeti nisu ni po čemu vezani uz ovaj javni skandal! Zapravo, nema hrvatskoga grada ili općine u kojemu čeka na tisuće nerješenih sudskih slučajeva (osobno već 16 godina čekam zatvaranje stečaja nad propalom tvrkom, isplatu odpremnine i zaostalih 14 plaća sveukupno u iznosu od 70.000 kn bez kamata!). Dakle, ministar bi trebao opetovano zaviriti u pravničke knjige prije nego se uopće oglasi u javnosti. No, u ovome slučaju doslovno „čitamo“ političku poruku sudcu Turudiću – „Ne talasaj!“

Za razliku od ministra Miljenića, zagrebački odvjetnik Željko Olujić tvrdi kako je nedopustivo tražiti od sudca Turudića ili bilo kojeg sudca u Hrvatskoj, koji su visoko kvalificirani stručnjaci, da šute o pojavama u hrvatskome društvu. Aha, dakle, smiju li sudci ili ne smiju iznositi političke ocjene i trebaju li prešutjeti kako vlast povremeno vrši pritisak na sudstvo ili barem na pojedine sudce u nas, čak i prisluškivanjem njihovih telefonskih razgovora, čitanjem el. pošte u međumrežju? Još je zanimljivije što Olujićev i Turudićev kolega po pravu bivši sudac g. Krunislav Olujić oštro napada sudca Turudića za pretjerivanje i rušenje ugleda struke!? Na to opet imamo zanimljiv odgovor bivšeg predsjednika Udruge hrvatskih sudaca, g. Vladimira Gredelja, koji tvrdi da je jedno od temeljnih načela demokratskih društava sloboda izražavanja istovremeno i jedna od temeljnih vrednota ustavnopravnog poretka RH i zato se čudi svima koji to previđaju, naročito onima iz pravosuđa.

turudic dDakle, u hrvatskome pravosuđu podiže se „bura u čaši vode“ iz nekakva vražjeg razloga; očigledno svatko svakome smeta i rado bi jedni s drugima pomeli pod, onako zdravo seljački, bez obzira na gomile pročitanih pravničkih knjiga te mi se sve čini da je politika odavno već zagrebla u prostorije hrvatskoga sudišta, baš tamo gdje se od davnih davnina pokušava dokazati osobna čast bez obzira jeste li tuženik ili tužitelj. I sudci su ljudi, imaju pravo čak i zakoračiti u politiku, ali bilo kakva „insinuacija“ da sudac Turudić očekuje mjesto ministra pravosuđa u budućoj vladi koju će, npr. sastaviti HDZ s g. Karamarkom na čelu, tendenciozna je i zlonamjerna, da ne kažem blesava!

Rekao bih da je g. Turudić, kojemu svakako ne bih volio doći u sudnicu kao tuženik, ovime platio danak osobnoj popularnosti nakon suđenja i presude Ivi Sanaderu te je valjda često na ciljniku novinara. Djelomice se je odlično ponio s tim teretom slave ukazujući na nedosljednost u hrvatskoj politici, a svi smo svjedoci da u nas baš ništa ne funkcionira, od seoskih traktora bez goriva do vojnih zrakoplova koji padaju! Dok je donosio presudu bivšem i propalom predsjedniku Hrvatske vlade, bio je itekako zanimljiv svim političkim opcijama u nas, ali kad je zagrebao barem malo površinu trenutačnih državoupravljača, razvidno je da će ovi skakati na sve četiri kao opareni, jer se, eto, usudio dirnuti u nedodirljive. Da sudac Turudić nije spomenuo možebitno „prisluškivanje“, već da je brbljao kako mu je lijepo na godišnjem odmoru, bila bi to sladunjava pričica za ispodprosječne čitatelje „bulevarskog“ tiska i uvjeren sam da ne bi došlo do ovakve javne dreke nizašto!

Na posljetku, ako sudac Turudić zaista ima političkih ambicija, odnosno „bacio je oko“ na mjesto ministra pravosuđa u budućoj hrvatskoj vladi, je li to grijeh? Ili je grijeh što je možda prihvatio kakav načelni prijedlog čelništva HDZ-a ukoliko pobijede na parlamentarnim izborima? Možda ga samo peče savjest što nam u Državi baš ništa ne valja? Ako pisac ovih redaka, npr. slučajno znade da pola Županijskog i isto tako pola Općinskog suda u Rijeci rado dolaze kao punopravni članovi na godišnje i izborne skupštine gradskoga SDP-a, onda se s pravom pita može li uopće vjerovati u političku bezgrješnost, odnosno političku nepodmitljivost hrvatskoga sudišta ili je svrstavanje uz bilo koju političku opciju sasvim normalna stvar u civiliziranom društvu!?

SPOSARIC

facebook komentari

  • zdenka

    Afere Watergate se sijećam još i više zbog sjajnog Roberta Redforda u, mislim istoimenom filmu i prvo šta mi pada na um ako uspoređivam naše vladajuće strukture sa Američkim , je to, da se kod nas nikako ne može dogodit da nešto krupnoga ispliva u javnost, isto kao što je bjelodano da nijedan neće, niti je dao ostavku, pa zbog bilo čega. Šta se tiče g. Turudića, odnosno slučaja Sanader, ostaviću postrance svoje mišljenje o osobi Ivo Sanader, ali ću isto tako ustvrdit, da je presuda koju je donio sudac Turudić, na klimavim nogama ili da ne bude nedoumica, ne mogu se sjetit nakakvih čvrstih dokaza ili ih barem ja tada nisam čula.

    • Zato se sjajno toga svega sjeća naš prijatelj sposaric! Ovdje je napravio lijepu usoredbu, čini mi se da sam ga vidio na kamenjaru , Jeli mu itko zaželio dobrodošlicu? 🙂 Evo ja ga pozdravljam, dobrodošao!

      • zdenka

        Šta ne bi g. Posarić napravio predstavu u svom Viktor Car Eminu? Evo ja ću dat prilog, oću ozbiljno-

      • sposaric

        Bog, Lilith, pozdrav svim kamenjarcima! Iznenadila me je objava mog članka sa barometra.hr, jer tamo sam se uključio da malkice poškakljam ljubitelje paradajzera, odnosno državoupravljača, koji se u posljednje vrijeme “prilagođavaju političkim prilikama”, skreću na drugu stranu; eh, što su novinari!… Odande se nekoji tekstovi objave u VLu, ali ne će moje objaviti, naravno. Ma baš me briga, važnije od svega je da barem pokušamo saznati istinu i da ne idemo maleni ispod zvijezda!

        • zdenka

          Dakako da tvoje neće. Ko ti je kriv kad si neprilagođen..

        • Kamenjarci su prepoznali kvalitet i ‘proširili glas’..

          Drago mi je da si nam došao u posjetu, veliki pozdrav tebi i cijeloj Rijeci, osim onoj ekipi oko Obersnela! 🙂

        • peppermintt

          kamenjar ti je neovisan portal skroz, radi ga ekipa volontera, i ide im čini se sjajno 🙂

    • sposaric

      Film se zapravo zove “Svi predsjednikiovi ljudi”, 1976, redatelj Alan Pakula.

      • zdenka

        Koji film i sad bih ga opet odgledala, samo nema više videoteka:(

  • peppermintt

    Neka Turudić govori, još glasnije
    ovi papci nek ušute zauvik-pusići, jovanovići, milanovići, josipovići, mesići, škare ožbolti, bauci i ostali…

    • zdenka

      I meni je predmet na sudu od 2011.g i mogu reć da se osjećam kai Dudek- Imala sam kočak i u njemu sam držala prasad, koze, guske, tuke..Sve sam imala i onda došle Hrvatske autoceste i srušili mi sve i sad sam proleter. I kom da se žalim?

      • peppermintt

        iskreno ne znam, ali nemoj odustajati 🙂
        u tebe u susjedstvu u Hrvacama imaju HNS-ovci , kako su se tako odmetnuli od naroda tog kraja

        • zdenka

          E moja ti-Ima jedan zajednički nazivnik za takve-“Tipični Hrvati”, nego,sijećate li se iz filma onog tipa iz govonice-sad sam se sjetila njegova imena “Duboko grlo” i film je izvrstan. kako kod nas nema ništa takoga? Šteta, a moglo bi se napravit toliko toga..

          • zdenka

            Jesam li ovo uspila napisat “govonice”-Ma nije moguće! Pa da u svojoj 33. više i ne vidim dobro? Oćale? Ma ni govora..