Crveni alarmi – kako danas od ljudi prave budale

4

Prije nekih pola sata pogledala sam kroz prozor i ugledala velike bijele pahulje snijega koje polako plešu zrakom i otapaju se na tlu. Prekrasan, idiličan prizor, barem pod moji prozorom.

U nekim dijelovima Hrvatske, zbog većine količine i snažnog vjetra, sada već uzrokuje ozbiljne probleme u prometu. Onima koji planiraju putovanje savjetuje se odgoditi ga.

HR-150206Mediji najavljuju ovaj snijeg već danima. Dramatično nas upozoravaju na crveni alarm, vrište s naslovnica o opasnosti po ljudske živote, prijete općim prometnim kolapsom, zastojem, upozoravaju da se ne koriste osobni automobili čak ni pri odlasku na posao, stvaraju atmosferu straha i panike.

Nekada to nije bilo tako. Kada bi meteorolozi predvidjeli ovako nešto jednostavno bi rekli: ‘Padat će snijeg i puhat će snažan vjetar.’ Eventualno bi upozorili na oprez u prometu – što je svakako racionalno uvijek učiniti – i to je bilo to. Nije bilo panike, histerije i bespotrebnog senzacionalizma. Kad gledam današnje medijske najave vremenskih nepogoda ne mogu ne pomisliti kako je urednicima i vlasnicima tih istih medija primarni cilj izazvati strah u ljudima. Kada bi njihove najave kataklizmičkih vremenskih uvjeta doista shvaćali ozbiljno vjerujem da bi vrlo brzo došli u fazu kada bi vas bilo strah ne samo otići automobilom na posao – i to u gradu u kojem se kolnici promtno čiste – već uopće izaći iz kuće. Jedan moj prijatelj u šali je neki dan rekao kako se radi o zavjeri trgovačkih centara. ‘Plašeći te nadolazeće oluje žele te natjerati da se kod njih opskrbiš velikim zalihama prije nego krene.’ Inače zazirem od teorija zavjere ko vegan od krvavog bifteka ali ovaj put mi skoro dođe da mu kažem da ima pravo.

Šalu na stranu, širenje panike oko snijega usred zime samo je simptom jedne puno raširenije bolesti suvremenog doba, a to je jedna opća potreba medija za stvaranjem atmosfere straha, nemoći i neadekvatnosti kod ljudi. Nemojte voziti po snijegu. Niste to u stanju, bolje je da ostanete kod kuće. Još bolje, idealno bi bilo da ne vozite uopće. Samo je pitanje dana kada će se na tržištu pojaviti automobil koji upravlja umjesto vas. Google već godinama intenzivno radi na svom projektu, automobilu bez vozača, a sada se u istu utrku uključio i Audi sa svojim modelom A7 Sportback, također bez vozača. Takav eksperiment podržao je i naš Mate Rimac, osnivač Rimac Automobila, koji je nedavno izjavio za medije kako se nada da njegova djeca nikad neće morati polagati vozački ispit jer će na raspolaganju imati automobil koji vozi umjesto njih. Kada to čujete iz usta čovjeka čija tvrtka je konstruirala sportski superautomobil, ona znate da su stvari definitivno otišle kvragu. Automobil se sve manje percipira kao sredstvo zabave i užitka te kao simbol slobode, a sve više kao oružje na cesti, kao potencijalni ubojica kojim mi ljudi, nevješti, nepouzdani, nesavršeni, nismo u stanju ovladati. Zato, dajte da stroj vozi umjesto nas, sami to nismo u stanju. Na žalost, samo je pitanje vremena kada će takva predviđanja postati stvarnost. Jer nije važna sloboda – važna je sigurnost.

BA-150206OK, automobili su brzi i, realno gledano, stvarno mogu biti opasni. Ali opsjednutost sigurnosti te potreba isticanja neadekvatnosti čovjeka za samostalno promišljanje i odlučivanje proširena je i na područja koja na prvi pogled ne djeluju tako opasno. Na primjer, na njegov odabir ručka. Ne, hvala bogu, država još uvijek nije odlučila dekretom propisati da, na primjer, četvrtkom morate pojesti tofu šniclu i komad kuhane cikle, ali zato su tu sve glasnija, vrišteća upozorenja o hrani od koje možemo dobiti karcinom, hrani koja će nam začepiti krvne žile, hrani koja će nas ranije baciti u grob… Da se razumijemo, informirati ljude o adekvatnoj prehrani je svakako izvrsna stvar koju itekako treba podržati ali širiti kulturu straha zbog toga jer je netko odlučio pojesti hamburger baš i nije. Ali tko vas bilo što pita? Vi ste neuki, stručnjaci najbolje znaju.

Da, stručnjaci. Čarobna riječ na koju se mediji sve češće pozivaju. Stručnjaci tvrde ovo, stručnjaci otkrili ono. Ako stručnjaci sutra kažu da možete dobiti karcinom gušterače jer konzumirate previše žute paprike, to je tako i točka. Za nekih godinu dana će otkriti da se ta ista žuta paprika može smatrati superhranom kada je u pitanju borba protiv Alzheimera, a vi ćete se onda naći u dilemi kojoj verziji njihove priče vjerovati. Stručnjaci će vam reći što morate jesti, kada morate na spavanje, trebate li svoje dojenče hraniti na zahtjev ili po unaprijed određenom ritmu, je li za vašu mačku bolja suha ili mokra hrana, kako ćete se nositi sa stresom nakon razvoda, trebate li se osjećati šugavo zbog vaše političke orijentacije te što na sebi morate mijenjati. Znanost na vašim vratima, i to samo za cijenu mjesečne tarife flat interneta.

Još do jučer dvoumila sam se trebam li uopće pisati tekst u kojem ću naglasiti kako danas mediji i establišment čine sve kako bi dokazali da ljude smatraju idiotima. A onda sam, slučajno prelistavajući kanale na TV-u, naišla na nešto što mi je riješilo sve nedoumice. Kanal Geografic Channel. Na papiru ozbiljan kanal sa znanstvenim sadržajima. Naravno, čovjek očekuje da budu prikazani na širokim masama prihvatljiv, populistički način. No na neke stvari se ipak ne može pripremiti. Frajer osmjeha šireg od guzice Kim Kardashian bombastično najavljuje emisiju u kojoj će nas naučiti kao se pravilno – otvaraju vrata. ‘Sve što nikad niste znali o otvaranju vrata, doznajte u našoj emisiji. Šokantno!’ Hej, što nas, pobogu, netko može naučiti o vražjem otvaranju vrata? Imam mačku koja redovno sebi otvara vrata prostorija u stanu. I zanimljivo, životinja uvijek zna kada vrata treba gurnuti, a kada ih treba povući prema sebi. Možda imam mačku znanstvenog genija? Mutanta? Supermačku? Evo, gledam je dok lijeno leži sklupčana pored mene i razmišljam, možda njen talent trebam nekako unovčiti?

Što jest, jest, mediji su danas prepuni savjeta, baš kao i knjižare koje vrve knjigama čiji naslovi počinju s: ‘Kako…’ Čini se da ljudima danas za sve trebaju upute, ruka koja će ih voditi izgubljene kroz mrak, glas koji će ih uputiti i reći im što da čine kada su u nedoumici. A u nedoumici trebaju biti stalno, čak i kad čine stvari koje su se donedavno činile tako jednostavnima kao što je odluka izaći na snijeg ili ne, voziti automobil, što jesti i kako otvoriti vrata. Neću se iznenaditi ako uskoro negdje ugledam popis deset savjeta kako se počešljati ili kako pravilno obuti cipele bez rizika od ozljede. Hej, možda se čak negdje pojavi i pravilnik o pravilnom disanju s dramatično intoniranim upozorenjima o rizicima nepravilnog izvođenja udisaja i izdisaja.

Činjenica je da je svijet stoljećima sasvim lijepo funkcionirao bez svega toga. Ljudi su bili svjesni rizika koje preuzimaju i koristili su ono što danas polako sve više pada u drugi plan – zdrav razum. Bili su slobodni preuzeti rizike i za te rizike snosili su osobnu odgovornost. Danas se, pak, sve čini kako bi ih se prestrašilo, natjeralo da prestanu vjerovati u sebe i svoje sposobnosti te ih se učinilo ovisnima o drugima – o takozvanim stručnjacima, o medijima i o ‘mami’ državi koja se o njima brine. Vrijeme je da ljudi ponovno vlastitu slobodu uzme u svoje ruke. Pa ako treba, neka se usude i sami vlastitim automobilom otići na posao po snijegu.

[ad id=”40551″]

G.M.

facebook komentari

  • Tc

    Odličan članak…