Pratite nas

Kultura

Čudesna monografija Nade Dombaj

Objavljeno

na

Iz tiska je izašla prva monografija hrvatske likovne umjetnice Nade Dombaj, koja inače živi i radi u Koprivnici. Knjiga, s naslovom “Fragmenti svemira“, (Baltazar, 2014.) donosi pregršt likovnih i kritika, faksimila, fotografija, ali najvećim brojem reprodukcija njezini slika u boji. Jedna likovna kritičarka je napisala da njezine slike ne počivaju na postulatima naivne umjetnosti.

dombaj nadaU početku, s obzirom da živi i radi blizu Hlebina, na trenutak se okrenula i ovoj umjetnosti, čiji je čelnik bio Ivan Generalić, kojem se ove godine obilježava i stota obljetnica rođenja. Naime, iza njega ostala je “armija naivnih likovnih vojnika”, ali je Dombaj ipak odlučila krenuti jednim novim, svojim pravcem, kojoj joj je donio niz zapaženih rezultata, od izložbi u inozemstvu, pa po cijeloj Hrvatskoj. Zapažen joj je i ciklus inspiriran Domovinskim ratom. Nedavno je priredila i veliku, retrospektivnu izložbu u prostorijama Muzeja Đurđevac, što su već neki nazvali i “događaj godine”. Često sudjeluje i na humanitarnim akcijama, pa uvijek s radošću daruje neko svoje djelo nekome kome je potrebno. “Ona je slikarica imaginacije, Njezin rad je sklop intuitivnog, njezin put čvrsto označen i okružen aurom jake “vibre” – napisala je kritičara Vesna Šćetinec, dok je dipl. pov. umjetnosti Edita Janković Hapavel rekla da u njezinim slikama sve ima smisao te da sve proisteče iz doživljaja.

Do sada je sudjelovala na oko 400 skupnih izložbi i četrdesetak samostalnih, od koje poglavito izdvaja one koje su mogli vidjeti i Englezi u nekim svojim prestižnim galerijskim prostorima. Vjeruje da će se uskoro imati prigode predstaviti i u BiH.

Predstavljanje njezine monografije s uspjehom je održano i u Zagrebu, ali i drugim gradovima.

Sve u svemu, može se reći da je Hrvatska dobila još jedno istaknuto ime među likovnim umjetnicima.

Mladen Pavković

Slike Nade Dombaj su umjetnost koja proizlaziiz same stvari, samog predmeta stvorena uz pomoć ljudske mašte. Vi ih možete gledati u prostoru bilo gdje na izložbi, ali im morate prići suviše blizu. Ono čemu ste oduševljeni – to je razdražujući osjetilni aspekt situacija bez prostornih granica. Neki to nazivaju pečatom osobne imaginacije umjetnika da učvrsti svoju spoznaju o svijetu u kojem je drugi svijet uistinu dublji.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kultura

HERCEGOVCI

Objavljeno

na

Objavio

Hercegovina zemlja svjetlosti

Kada pružiš pogled u daljinu
Ili gore prema nebu u visinu
Stavi svoju ruku na srce
I pozdravi drage Hercegovce

To su oni koji čekaju te
Kada pređeš granicu iz tuđine
Oni koji vole te,bez obzira
Od čije si loze

Oj moji dragi Hercegovci
Jeste li još uvijek veliki radnici
Ima li još duhana i smilja
Nije li zar stara loza presušila

Ima li još lijepih djevojaka
I poštenih,mladih momaka
Ili se to sve u grad skrilo
Da slučajno na selu ne bi bilo

Je li živa stara majka
Dal’ još svoga sina traži
Je li otac mi posjedio
I sa svojim bratom pomirio

Sviću li još najljepše zore tu
U mom dragom rodnom kraju
Grije li još zlatno sunce
Miluje li moje drage Hercegovce

Ponekad se svega ovog sjetim
Naviru suze i uspomene
Nema sreće u ovoj tuđini
U Hercegovini je pola mene
Duša mi za domom vene

Stihovi: Marija Glavinić

(Hercegovina zemlja svjetlosti)

facebook komentari

Nastavi čitati

Kultura

PISMO VUKOVARU

Objavljeno

na

Objavio

Ti si grade moj heroj. Tvoji sinovi i kćerke moji su heroji. Često ti dolazim, još češće te se sjetim. Iako sam tužan jer svaki puta kada ti dođem, sve manje ljudi vidim, sretan sam kada vidim svu tvoju ljepotu.

Na samom ulasku u grad, srce počinje čudno kucati. Svaka rupa od gelera, granata i metaka koje se i dalje vide bude u meni bijes i očaj. I svaki puta si postavim pitanje, tko je to mogao napraviti tako lijepom i mirnom gradu?

Ali nakon bijesa u meni, pojavi se ponos i ljubav. Još i dan danas mi zvuči nestvarno da su te branili heroji koji su stali pred višestruko veću i puno jaču vojsku. Bilo je dana kada je znalo pasti i 11 000 granata na tebe grade, ali tvoji heroji, te ljudine se nisu povlačile do zadnje sekunde borbe.

Moja generacija svoje idole većinom traži u poznatim sportašima, pjevačima glumcima. Moji idoli su mali ljudi koji su možda i znali da se neće izvući živi, ali o povlačenju nikad nisu razmišljali. Moji idoli su ljudi kojih nažalost više nema, koje ne mogu upoznati ili im napisati poruku da se s njima jako ponosim. Ali ako čuju moje molitve, siguran sam da to već znaju.
Ja se nikada neću složiti da si ti pao, da si pokoren.

Kada te napada oko 12 000 ljudi sa puno većom i jačom opremom, a samo 2000 ljudi im pruža otpor puna 3 mjeseca….to nije pad. To je lekcija i to je velika pobjeda.

Za mene ćeš uvijek biti pobjednik.
Za mene ćeš uvijek biti moj heroj.

Volim te Vukovare.

Mislav Kontić / Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati