Čudno partnerstvo: Grad Zagreb i Milan Bandić službeni pokrovitelji najnovije referendumske inicijative

3

Na letku inicijative „U ime obitelji“ dijeljenom jučer na štandovima za prikupljanje potpisa za referendum o promjeni izbornog sustava jasno je naznačeno da je Grad Zagreb pokrovitelj najnovije referendumske inicijative za koju su u nedjelju počelo prikupljati potpise diljem Hrvatske.

Marko ZirdumGrad Zagreb na čelu s gradonačelnikom Milanom Bandićem, sviđalo se to nekome ili ne, službeni je pokrovitelj referendumske inicijative U ime obitelji. Na letku kojim se pozivaju građani na davanje potpisa za najnoviju referendumsku inicijativu jasno je istaknut logo Grada Zagreba kao pokrovitelja ove inicijative.

Iako će se potpisi prikupljati u 750 gradova i naselja, u letku stoji da se organizatori zahvaljuju na pokroviteljstvu Gradu Zagrebu.

Niti  iz inicijative U ime obitelji, niti sam Milan Bandić nisu željeli odgovorili novinarima 24. sata što to pokroviteljstvo uključuje.

Podsjetimo, neimenovani izvor blizak Vladi Zorana Milanovića ovih je dana u izjavi za HRsvijet označio izborni stožer Ive Josipovića kao glavnog kreatora ove najnovije referendumske inicijative.

-Ne treba puno znanja niti mudrosti da se dođe do zaključka kako ključnu ulogu u ovoj inicijativi imaju određene nevladine udruge, mediji bliski aktualnom predsjedniku i dio znanstvenih krugova. Ukoliko se sagledaju do sada polučeni  učinci te kampanje vidjet ćete da je cilj već postignut. Nitko više ne govori o stanju u državi, niti ocjenjuje Josipovićeva postignuća u posljednjih pet godina. Fokus javnosti se na žalost sveo na Željku Markić i sastav budućeg saziv Sabora. Tragično ukoliko znamo koliko je još vremena do parlamentarnih izbora – kazao je tom prigodom neimenovani izvor blizak Vladi.

Pojavljivanje Milana Bandića u svojstvu službenog pokrovitelja ove najnovije referendumske inicijative nedvojben je dokaz ovako formuliranim stavovima.

Podržati referendum, DA ili NE ?

markić u ime obitelji

Pa, pogledajmo kako bi primjena dviju od sedam točaka referendumskog pitanja s najvećim učinkom na izborne rezultate utjecala na rezultate prethodnih  parlamentarnih izbora održanih 2011. godine. Ukratko, promotrimo kako bi predloženo smanjenje izbornog praga i zabrana predizbornih koalicija (preciznije rečeno radi se o zabrani zajedničkih izbornih lista više stranaka) utjecala na rezultate tih izbora.

U tom smislu, analizirali smo dvije varijante predviđene referendumskim pitanjem. Prvu koja uključuje izborni prag od 3% i odgovarajuću podjelu Hrvatske na izborne jedinice i drugu koja spušta prag još niže, na 2%, uz uvjet da cijela Hrvatska bude jedna izborna jedinica. Naime, referendumskim je pitanjem predviđeno automatsko aktiviranje druge varijante ako se stranke u Saboru ne budu uspjele dogovoriti oko načina podjele na izborne jedinice.

Uvjet zabrane zajedničkih lista više stranaka simulirali smo tako što smo procijenili pojedini udio svake stranke u koaliciji u ukupnom broju glasova koalicije. Za Kukuriku koaliciju procijenili smo udjele stranaka temeljem rezultata prethodnih parlamentarnih izbora održanih 2007. godine na kojima je svaka od stranaka članica (SDP, HNS, HSU i IDS) nastupila samostalno. Razumno je pretpostaviti kako su ti rezultati predstavljali temelj i za sastavljanje zajedničke liste. Za drugu koalicijsku listu BUZ-PGS-HRS prepoznatljivu po njenom predvodniku Ljubi Jurčiću pretpostavili smo da bi u uvjetima izbornih pravila predviđenim referendumskim pitanjem nastupila kao jedinstvena Nezavisna lista Ljube Jurčića i pritom dobila jednak broj glasova. Konačno, spomenut ćemo i kako je HDZ  u dvije izborne jedinice nastupio u koaliciji s Kerumovim HGS-om. No, zbog neznatnog utjecaja na ukupni rezultat i nemogućnosti procjene snage HGS-a budući da nije nastupio na prethodnim izborima, zanemarili smo ovu koaliciju i u analizi je tretirali kao samostalnu HDZ-ovu listu. Iz istog razloga slično smo tretirali i HSS-ove koalicijske liste s manjim partnerima.

Kako bismo izborni prag od 3% učinili smislenim a ujedno i ispunili zahtjev referendumskog pitanja o minimalno 20 mjesta u pojedinoj izbornoj jedinici, spojili smo po dvije postojeće jedinice u jednu novu i tako dobili 5 izbornih jedinica. Jasno, u svakoj od njih bi se biralo dvostruko više zastupnika nego u izbornim jedinicama po trenutno važećem zakonu (dakle, njih 28 umjesto 14).

Ovako bi izgledale te nove izborne jedinice:

  • Jedinicu A čine izborne jedinice I i III (centar i zapad Zagreba, Zagorje, Varaždin i Međimurje)
  • Jedinicu B čine izborne jedinice II i VI (Istok Zagreba, Podravina, Bjelovar, Moslavina i Banovina)
  • Jedinicu C čine izborne jedinice IV i V (Slavonija i Baranja)
  • Jedinicu D čine izborne jedinice VII i VIII (Jugozapad Zagreba, Istra, Hrvatsko primorje, Gorski kotar i Karlovac)
  • Jedinicu E čine izborne jedinice IX i X (Dalmacija i Lika)

Napomenimo kako je ovo je samo jedna u mnoštvu mogućnosti podjela na izborne jedinice koje ispunjavaju zahtjev referendumskog pitanja. Ipak, vjerujemo kako se one rezultatski ne bi u velikoj mjeri razlikovale. Stoga ovaj primjer smatramo reprezentativnim i ilustrativnim u smislu opisa utjecaja okrupnjavanja izbornih jedinica uz prateće smanjenje izbornog praga na rezultate izbora.

Navedimo prvo stvarne rezultate izbora za 140 mjesta u hrvatskom Saboru na koje se promjena odnosi (naime, prema prijedlogu način izbora 8 zastupnika nacionalnih manjina i 3 zastupnika hrvatskih državljana koji žive izvan Hrvatske ne bi se mijenjao): Kukuriku 80 mjesta (od čega: SDP 60, HNS 14, HSU 4, IDS 2), HDZ 44, Hrvatski laburisti i HDSSB po 6, Nezavisna lista don I. Grubišića 2 te HSP AS i HSS po jedno zastupničko mjesto. U nastavku slijede rezultati izbora uz pretpostavku da su se izbori održali prema gore opisanoj prvoj varijanti pravila predviđenih referendumom (prag od 3% uz opisanu podjelu na izborne jedinice) pri čemu brojevi u zagradi predstavljaju razliku broja zastupničkih mjesta u odnosu na stvarne rezultate:

  • SDP                       56 (-4)
  • HNS                      9 (-5)
  • HSU                      5 (+1)
  • IDS                        2 (0)
  • HDZ                       43 (-1)
  • HL                          7 (+1)
  • HDSSB                  6 (0)
  • NL I.Grubišić      3 (+1)
  • HSS                       2 (+1)
  • HSLS                     2 (+2)
  • HSP                       2 (+2)
  • NL LJ. Jurčić        2 (+2)
  • HSP AS                 1 (0)

Vidljivo je da su se u sastavu Sabora pojavile 3 nove stranke (HSLS, HSP, NL Lj. Jurčić), svaka sa po 2 mjesta nauštrb mandata SDP-a i HNS-a, te da su i neke druge manje stranke profitirale na račun većih i pojedinačnog nastupa Kukuriku stranaka. Bez dvojbe najznačajnija politička posljedica novih pravila bila bi gubitak apsolutne većine Kukuriku koalicije (72 umjesto 80 mjesta, a za većinu ih treba imati 76) te bi za sastavljanje ona trebala tražiti barem još jednog koalicijskog partnera (npr. laburiste ili zastupnike manjinskih lista).

Teško bi bilo formirati stabilnu vladu

Pogledajmo sad i rezultate druge varijante predviđene referendumskim pitanjem koja nastupa u slučaju da se stranke ne dogovore na vrijeme o strukturi izbornih jedinica. Tad je predviđeno da cijela Hrvatska bude jedna izborna jedinica i da prag bude 2%. Prema rezultatima izbora održanim 2011. godine rezultati bi bili:

  • SDP                       48 (-12)
  • HNS                      10 (-4)
  • HSU                      6 (+2)
  • IDS                        0 (-2)
  • HDZ                       38 (-6)
  • HL                          8 (+2)
  • HDSSB                  4 (-2)
  • NL I.Grubišić      4 (+2)
  • HSS                       5 (+4)
  • HSLS                     5 (+5)
  • HSP                       4 (+4)
  • NL LJ. Jurčić        4 (+4)
  • HSP AS                 4 (+3)

Možemo primijetiti značajno veći porast zastupljenosti manjih i oštar pad zastupljenosti velikih stranaka. Uz to pad bilježe i regionalne stranke pri čemu IDS čak i nestaje iz Sabora. Stranke Kukuriku koalicije ukupno dobivaju 64 mjesta (čak 16 manje nego na izborima) i za saborsku većinu treba im potpora još najmanje dvije stranke. Recimo, mogle bi koalirati sa svjetonazorski bliskim laburistima i listom don I.Grubišića, no i tad bi imali tek tanku većinu od svega jednog glasa.

Konačno, zgodno je primijetiti i utjecaj novih pravila na postotak tzv. „propalih“ glasova kako se običavaju zvati glasovi dani listama koje nisu izborile mjesto u Saboru. Naime, njihov visoki udio u ukupnom broju glasova jedna je od motivacija organizatora referenduma. I doista, na zadnjim parlamentarnim izborima taj udio iznosio je 25,7%. Navedimo kako bi prema prvoj varijanti novih pravila iznosio bi 18,4%, a prema drugoj još uvijek ne sasvim beznačajnih 11%, dakle bio bi tek prepolovljen.

Ipak, važno je znati kako se u slučaju uspjeha referenduma nova pravila sigurno ne će primijeniti na prethodne izbore, već, nakana je to organizatora, na one koje slijede krajem iduće godine. Stoga je razumno sagledati posljedice promjene izbornih pravila iz perspektive aktualnih političkih odnosa. Nastupajući sa zajedničkom listom na prethodnim izborima, trenutno vladajuća koalicija postupila je logički racionalno u skladu s prirodom važećih izbornih pravila i tako polučila rezultat koji joj je omogućio stvaranje vladajuće većine bez potrebe za dodatnim koalicijskim partnerima. Na ruku joj je išlo i to što je pojedinačno najjači politički protivnik (HDZ) nastupio samostalno a u prilog joj je dodatno išla i razmrvljenost stranaka na suprotnom političkom polu. Primjerice, samo da su dva HSP-a nastupila zajedno, imala bi umjesto jednog jedinog čak 7 zastupnika u Saboru.

Uvažavajući prirodu izbornog sustava i strategiju glavnog protivnika i HDZ je kao najveća oporbena stranka okupio oko sebe širu koaliciju srodnih stranaka. Ona je s prilično velikom razlikom (više od 11% glasova) trijumfirala nad proširenom Kukuriku koalicijom na izborima za Europski parlament održanim ovog proljeća. Stoga se opisani problemi s kojima bi se susrela Kukuriku koalicija da su na prošlim izborima vrijedila predložena izborna pravila, s nemalom vjerojatnošću mogu preslikati na koaliciju okupljenu oko HDZ-a nakon izbora u prosincu iduće godine. S time da današnja desna koalicija ipak nije u tako dobroj poziciji. Naime, protivnik iako oslabljen, još uvijek se ne osipa u znatnoj mjeri. Uz to, kako bi izbjegli sindrom HSP-a s prethodnih izbora, vladajući medijski agitprop uspio je oko nove stranke Orah okupiti glavninu birača sklonih ljevici a nezadovoljnih vlašću čime se dodatno ublažava sve izvjesniji poraz na slijedećim izborima. Uzevši sve navedeno u obzir, u okolnostima novih izbornih pravila stranke desne koalicije bi, po svoj prilici, trebale naći još kojeg koalicijskog partnera kako bi osigurale stabilnu većinu. A stabilna većina predstavlja nužan preduvjet za provođenje bilo kakvih značajnih promjena. Nikako ne i dovoljan kako to zorno prikazuje vladavina trenutne saborske većine ali ipak i dalje nužan.

Pupovac i SDP imaju se čemu veseliti

Nipošto ne treba zanemariti ni porast vjerojatnosti odlučujućeg utjecaja na formiranje vladajuće većine čudnovate povorke saborskih zastupnika predvođenih Miloradom Pupovcem. Radi se o zastupnicima izabranih glasovima onih birača čiji glas vrijedi višestruko više od glasa (običnog) Hrvata, zapravo riječ je o reliktu prošlih vremena nespojivim s bilo kakvom demokratskom praksom. Podsjetimo, u Saboru im je zajamčeno 8 mjesta ili više od 5% svih mjesta u Saboru bez obzira na broj dobivenih glasova i ne bi bilo prvi put da čine jezičac na vagi postizborne stranačke arhitekture. Zapitajmo se bi li u takvim okolnostima bila moguća demontaža iz komunističkog totalitarizma naslijeđenih struktura.

No, nije Milorad Pupovac jedini koji bi imao razloga veseliti se izbornim pravilima zahtijevanim referendumom. Iz ranije pokazanog očito je kako nova izborna pravila otežavaju posao pobjedniku izbora, kako pri formiranju, tako i pri održavanju vladajuće većine. S druge strane ona umanjuju i poraz gubitnika. Stoga ne čudi prilično pomirljiva reakcija ministra Bauka na referendumski prijedlog uz navođenje, iz njegove perspektive, dobrih segmenata referendumskog pitanja. Naravno da zbog dubokog svjetonazorskog sukoba iskazanog na referendumu o braku SDP ne će eksplicitno podržati ovu inicijativu udruge U ime obitelji. No, ovaj put bi mogao pomirljivo, bez podmetanja, prihvatiti odluku koja mu i tako ide u prilog pred slijedeće izbore. Tad će reći kako eto, iako se ne slažu u cijelosti sa sadržajem, oni kao legalisti samo provode volju naroda.

Možemo li baš tek tako zanemariti sve ovdje navedeno neka svatko odluči po svojoj savjesti. Kako bilo, tko bude ovo pročitao, ne će moći reći da nije znao …

 

Grgur S./HRsvijet

kamenjar.com

facebook komentari

  • tvigi

    Nitko više ne govori o stanju u državi, niti ocjenjuje Josipovićeva postignuća u posljednjih pet godina. Fokus javnosti se na žalost sveo na Željku Markić i sastav budućeg saziv Sabora. Tragično ukoliko znamo koliko je još vremena do parlamentarnih izbora. BRAVO.. o ovome cijelo vrijeme govorimo

  • Petarman

    Ako bi cijela Hrvatska bila jedna izborna jedinica, a izborni prag bio 2%, onda je objavljeni izračun potpuno netočan. Navedene su neke stranke koje su postale parlamentarne, a da uopće nisu prešle prag (2%), kao npr Nezavisna lista Lj. Jurčića, NL I. Grubišića, HSS, HSLS, HSP… Prema rezultatima izbora iz 2011, ako bi prag bio 2% onda bi raspored mandata bio:
    SDP, IDS, HNS, HSU 82
    HDZ, DC, HGS 45
    LABURISTI 8
    HDSSB 5
    To je ukupno 140 zastupnika.
    U ovom slučaju, dakle, ako je izborni prag 2%, a Hrvatska jedna izborna jedinica, izborni prag PREVISOK.
    Ako bi se udružile dvije izborne jedinice u jednu, izborni prag bi bio 3% u takvoj izbornoj jedinici, i biralo bi se prema pretpostavci 28 zastupnika (pretpostavka 14+14) . Izborni prag od 3% bilo bi teže prijeći nego, izborni prag od 5% u postojećim izbornim jedinicama. Ja to vidim tako.

    • bleiburg

      U svakom slučaju veliku prednost i ovako i onako imaju monopolisti nad medijim. Bez demokratizacije medija novi izborno model bio bi poguban za desnicu.