Pratite nas

Komentar

ČUDNOVAT OBRAT U AFERI FACEBOOK

Objavljeno

na

dumi_i__730182S1

Hrvatska – mala zemlja velikog neznanja
Kristijan Krkač, Zagreb, 12. 12. 2014.

[dropcap color=”#6d6d6d” font=”0″]K[/dropcap]olika je vjerojatnost da se u RH susretnete s visokoobrazovanom osobom? Danas 2014. podaci nisu katastrofalni kako su se činilo prije 5-10 godina. Tad je u javnost dospio podatak o 7% visokoobrazovanih. Uz to što je i tad taj podatak bio rezultat idiotskog postupka računanja postotka visokoobrazovanim među SVIM građanima RH, uključeno s djecom u jaslicama i vrtićima (Zašto ta djeca nisu doktori znanosti? Pa što oni rade u životu? Kradu Bogu dane?), on je dijelom bio i realan, jer se u međuvremenu dogodio student boom zahvaljujući otvaranju mnogih javnih i privatnih visokoobrazovnih institucija (čiji studenti danas 2014. čine 1/3 sveukupne studentske populacije). Prema nekim pokazateljima, interpretiranima na pragu laži, RH ima oko 20% visokoobrazovanih stanovnika u dobi od 25 do 64 godine, što je ISPOD PROSIJEKA EU gdje se isti kreće oko 25%. A propos metodologije koja je jedinstvena za sve države EU, nije jasno zašto nisu uključeni i prvostupnici koji to mogu postati već s 21 godinom starosti i nije jasno zašto nema starijih od 64 godine? Kako god bilo, prednjači Zagreb s prosijekom od 30%, a u Zagrebu Gornji grad i Medveščak s 53% visokoobrazovanih. Uz to, visokoobrazovane osobe koncentrirane su u urbanim sredinama, a unutar te skupine doktori znanosti koncentrirani su u Zagrebu gdje ih ima skoro 60%. Ove, doslovno europski ispodprosiječne, vrijednosti treba usporediti s postotkom građana sa samo osmoškolskim obrazovanjem kojih ima skoro 30% kako bi se loš rezultat pretvorio u katastrofu i poslužio kao argument za to da Hrvatska nije zemlja znanja. U takvoj, bitno neobrazovanoj zemlji, vjerojatnost susreta s visokoobrazovanom osobom vrlo je mala. Popravljanje opisane situacije uključuje poticanje mladih na visoko obrazovanje i brigu za one koji se ovog trenutka visoko obrazuju. No, svako malo dogodi se eksces koji ukazuje na posvemašnju nebrigu za studentsku populaciju. Najnoviji slučaj, tzv. „Afera Facebook“ jedan je takav eksces.

Što je referada?

Referada je odjel u uredu ili ustanovi gdje se izvršavaju određeni administrativni poslovi. Posljedično, studentska referada je odjel fakulteta gdje se izvršavaju administrativni poslovi vezani uz studente. U prvom redu ti se poslovi tiču samog studija, tj. njegovog početka, trajanja i svršetka (primjerice upisa, nastave, ispita, nastavka studiranja, diplomiranja, prekida studiranja, itd.). Dalje, ti se poslovi tiču statusa studenata kao studenata u njihovom odnosu s institucijama društva različitim od fakulteta. Referada je načelno, pa tako i studentska referada, bitno uslužna djelatnost, tj. ona je na usluzi studentima, a po svojoj temeljnoj djelatnosti je dio uprave fakulteta. Ako referada ne posluje optimalno, onda to znači nekoliko stvari. Prvo, da se loše upravlja fakultetom. Drugo, da je usluga loša (npr. neučinkovita, nekvalitetna, spora, birokratizirana, itd.). Ako bi to bio slučaj i to još na primjerice kakvoj umjetničkoj akademiji, to bi bilo nekako intuitivno shvatljivo, jer umjetnici su čudni ljudi, ali ako se to dogodi na fakultetu ekonomije, onda je to dvostruko zabrinjavajuće. Prvo, radi se o rečenom lošem radu referade, a moguće je i kako je bolji rad onemogućen. Drugo, radi se o lošem radu referade na fakultetu ekonomije koji bi vlastitim upravljanjem trebao biti primjerom poslovne učinkovitosti koju vjerojatno teorijski izlaže na vlastitim katedrama i kolegijima. Treće, ako je to, barem nasljeđem, iako ne i mjerljivim pokazateljima, najznačajniji fakultet ekonomije u RH, tj. Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, onda je situacija ne poražavajuća, nego katastrofalna, jer ako se tamo događaju takove stvari, što se onda zbiva na drugim fakultetima?

Afera Facebook na Eknomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu

Afera Facebook je novinaski ne previše inventivni naziv za događaj koji se zbio na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2014. godine. Na Facebook grupi EFZG-a netko je pod pseudonimom vrijeđao zaposlenike referade. Uz taj tekst tri su studentice napisale svoje komentare. Kako je taj podatak javan dospio je do Stegovnog povjerenstva ono je pokrenulo stegovni postupak i suspendiralo studentice (predsjednica tog povjerenstva je Prof. dr. sc. Ksenija Dumičić, stručnjak za statistiku http://www.efzg.unizg.hr/kdumicic). Posljedica je ta da jednoj od tri suspendirane studentice prijeti nemogućnost nastavka studija (http://www.vecernji.hr/zg-vijesti/pisale-na-fejsu-pa-ih-fakultet-suspendirao-studentice-samo-smo-komentirale-978426). Puno toga ovdje nije jasno. Tko je to prijavio? Kako se odvijao postupak? Je li poštivana procedura? I najvažnije od svega, jesu li utvrđene činjenice? Puno je toga ovdje dvojbeno, a to nije dobro.

SS Ksenči (SS = Stroga Statističarka)

Razlog jednoglasne odluke Stegovnog povjerenstva, veli Dumičić, je vulgarnost njihovih komentara. Nisam siguran zašto bi prigovor na sporost, neučinkovitost itd. bio vulagaran, pa čak i ako je iskazan riječima, primjerice: „Na Youtube-u ima stvar. Zove se referada. Poslušajte, dobra je. Hahahahahaha!“? Veli Dumičić i to kako su njihovi komentari manje vulgarni od posta kojeg komentiraju i s kojim se, Achtung, Achtung!, „implicitno slažu“. Kakvo je to „implicitno slaganje“? Veli i da „ne treba javno ružžno govoriti o fakultetu na kojem studiraš“. Zar je samokritika moralno neispravna? Za fizičke osobe? Za pravne osobe? Bez daljnjeg zanimljv moralistički stav. Na koncu je dodala kako je odluka „u skladu s Pravilnikom o stegovnom postupku“, oko čega ne treba dvojiti, jer profesorica se kao stroga statističarka zasigurno držala Pravilnika ko pijan plota, te kako „odluka nije drastična, jer da je drastična, bile bi izbačene s fakulteta“.
Iz navedenog možemo zaključiti nekoliko stvari. Prvo, Dumičić se držala Pravilnika. To je lijepo za čuti, naime, da se u ovoj državi barem netko drži pravila. Preostali zaključci nisu baš pozitivni. Drugo, nisam siguran koliko su komentari studentica vulgarni? Upućivanje na spot na Youtube-u ne čini mi se baš vulgarnim. Štoviše, kako sam i osobno bio član i predsjednik stegovnog suda za studente predmnijevam o čemu se radi. Dumićić je pri donošenju odluke bila zasljepljena prividom činjenica, a ne činjenicama i prije svega frustrirana. Vidjela je vulgarnost tamo gdje je nema, a vidjela ju te zato što je vidjela vulgarnost tamo gdje je ima. Na to se nadovezuje frustracija. Nije mogla otkriti identitet autora prvog, zaista vulgarnog posta, pa je svoj bijes iskalila na komentatoricama koje nisu bile vulgarne.

Nazi-fakultet

U prvim reakcijama, a vidimo kakve su bile one predsjednice Stegovnog povjerenstva, svi su bili za osudu. Čak je i dekan Lajoš Žager na početku podržao odluku Povjerenstva. Uz njega tu su statirale i osobe s fakulteta i Sveučilišta u Zagrebu čije su izjave toliko dosadne kako nam se može činiti samo to da su rezultat balansiranja između posvemašnje nezainteresiranosti za slučaj s jedne strane i isto takve prisile da ipak nešto kažu što neće pretjerano dodatno uzburkati vodu, pa niti poremetiti njihove dobre odnose s kolegama s druge strane. Jedino je neki student koji je pravobranitelj studenata kazao nešto u obranu studentica. Studenti koji su bili intervjuirani na televiziji doslovno su govorili kako nemaju komentara jer se boje posljedica. Pa to je stravično!

Obraćenje nazi-fakulteta u demokratski fakultet

No, dekan Žager je promijenio ploču. 12. 12. 2014. izjavljuje kako je mu je žao i kako će na sjednici Fakultetskog vijeća 16. 12. 2014. tražiti da se ukine odluka autonomnog Stegovnog povjerenstva. Štoviše, tražit će da se Prof. Dumičić smijeni ili da odstupi s te funkcije. (http://www.jutarnji.hr/kazne-studenticama-ce-povuci–a-seficu-koja-je-odobrila-kazne-smijeniti/1253282/). Zanimljivo je to obraćenje. Jasno je kako su studenti bili na strani svojih kolega. Jasno je i to kako je predstavnik studenata bio na strani kolega. Na koncu, jasno je i to kako je u početku dekan bio na strani kolegice. No, nije jasno temeljem čega je promijenio mišljenje i sad je odjednom protiv kolegice. Moguća su tri scenarija. Prvi: dekan je shvatio samu stvar u pitanju. Naime, najstrože kažnjena studentica zaista nije kazala ništa uvredljivo, a moguće kako je najstroža kazna posljedica toga što se pozvala na slobodu govora i nije se pokajala za izrečeno, što je vjerojatno dodatno razbijesnilo prof. Dumičić. Drugi: dekan je shvatio da mu na početku mandata ne trebaju takve afere i tolik negativni publicitet. Treći: neka mješavina prvog i drugog. Navodno se planira revizija i promjena ne samo sastava navedenog Povjerenstva, nego i samog Pravilnika, te na koncu, što je najvažnije i rada Referade. Možda će i nešto dobro ispasti iz cijele ove situacije, ali žalosno je kako je potrebno ugroziti studentska prava studenata i medijski maksimalno eksponirati slučaj kako bi se u ovoj državi bilo što promijenilo.

Nisu sve referade iste!

Činjenica jest da su studentske referade spore i neučinkovite. Činjenica jest da su studenti iz generacije u generaciju sve nekulturniji. No, isto tako je činjenica da se referade ne razumijevaju kao vrlo važni dijelovi fakulteta, da imaju premalo zaposlenih, da su zaposleni pretrpani poslom, itd. Naime, nasuprot uvriježenom mišljenju i proceduralno govoreći, ako nastavnik ne može održati predavanje, uvijek na katedri postoji osoba koja ga može zamijeniti i proces se i dalje odvija podjednakom kakvoćom. No, ako bi se primjerice par zaposlenika referade razboljelo, bilo bi vrlo teško pronaći zamjenu i nastaviti rad istom brzinom i kakvoćom. Proces bi naprosto zastao. Eto, tolika je važnost referade. Na sličan način, isto je tako činjenica da studenti nerijetko imaju svako pravo biti nervozni zbog neopravdane neučinkovitosti referada, a napose oni koji studiraju i rade i zbog toga primjerice mogu zakasniti na posao.
Najžalosnija stvar u cijeloj toj zbrci je ta što se nitko nije pitao kako stvari stoje? Što je tu zaista uvredljivo? Jesu li studentice zaista koga uvrijedile? Imaju li njihovi prigovori temelja i ako imaju zašto je referada toliko neučinkovita? Kao i obično sve je krenulo od toga da netko odgovoran nije utvrdio činjenice izvan svog djelokruga, nije zagrebao dublje kako bi otkrio uzrok stanja, ili barem usmjerio na uzrok. Sve ostalo ili je omogućeno, ili je posljedica negiranja činjenica. Tako stvari stoje kad se negiraju činjenice, ili još gore, kad pomiješamo naše vlastito poricanje činjenica sa samim činjenicama i počnemo vjerovati kako je naša lažna predodžba o činjenicama istinita.
Nasuprot cijeloj toj nesretnoj situaciji treba istaknuti kako nisu sve referade iste. U vrijeme studiranja na FFDI-u imali smo u referadi pokojnu gospođu Zoricu Svetec koja je uvijek bila na strani studenata i nama na pomoć, a tim je načinom rada nastavila njezina nasljednica gospođa Ana Desantolo. Uvijek pravovremeno, učinkovito i susretljivo koliko je to jednoj osobi moguće.
izvor:Scribd.com

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Komentar

Kako su se Boris Miletić i povijest kao znanost posvađali

Objavljeno

na

Objavio

Gledam sliku, uredan, zalizan, k’o s plakata, ali izdrečen, krši i i lomi ruke, odaju ga oči, uznevjerno gleda ko da se boji da će taj čas banuti cvitak ili ne daj Bože još gore – kajić.

Voditeljica također uznevjerena, zapinje u strahu da ne postavi koje normalno i pravo pitanje, od tisuću mogućih, borba, patnja, stenju, znoje se, samo što ne pobjegnu, obadvoje…

Nisam gledao do kraja jer sam hitno morao ići šiljiti zob, ali se ne bih začudio da su pobjegli koliko ih noge nose, obadvoje… (http://hr.n1info.com/a249093/Vijesti/IDS-salje-zakon-Zatvor-za-ZDS.html)

I kako to obično biva, u želji da uopće ne talasa voditeljica počini ključnu grešku i zategnu kamenčinu u plićak, odnosno upita našeg junaka, između ostalog, sljedeće pitanje:

Kako gledate ne rješenje koje je Vlada donijela u dogovoru s HOS-ovcima vezano za spornu poloču prvo postavljenu u Jasenovcu, a sada preseljenu u Novsku?

… Držim da to jako šteti Hrvatskoj i vrijeđa naše građane, posbice nas u Istri jer sjetimo se što je činio ustaški pokret – odrekao se dijelova Hrvatske – Dalmacije, sjetimo se da su upravo antifašisti donijeli povijesne odluke o priopjenju Istre matici Hrvatskoj. Stoga ne znam tko danas u Hrvatskoj može biti protiv antifašizma s jedne strane, a s druge relativizirati taj pozdrav kad svi skupa znamo što on znači. Premještaj ploče je po meni još gori potez. To je jednostavno trebalo maknuti i jasno definirati da to nije dozvoljeno. Stoga će IDS upravo u proceduru uputiti takav zakon koji će jednom zauvjek definirati koje stvari u ovoj zemlji ne možemo tolerirati. Ne da ćemo ih zabraniti – nego one koji se s time pokušavaju igrati – njih naprosto treba kazniti.”  B. Miletić

I eto problema. Naime, kako Boris Miletić nije baš volio povijest i slične discipline, o tim temama ne zna gotovo ništa, osim onoga što je na nekom derneku pokupio od povjesničara njegovog kalibra, koji su to isto čuli na nekom derneku od SKH komesara i starih partizana koji su završili više kurseva i tako stekli dr., mr., grr., krklj.,žvrlj., dipl krkan…, i slične titule, dakle to je posuđeno neznanje i nije opravdanje, bar ne bi smjelo biti inteligentnom i pametnom čovjeku, jer inteligentan i pametan čovjek zna što zna i nikad ne govori o onom što ne zna kao da zna. Nije sramota nešto ne znati, no sramota je biti toliko bezobrazan i bahat pa donositi sudove o ozbiljnim stvarima kao što su antifašistički pokolji u Istri, a sve utemeljeno na neznanju.

Idemo redom.

Držim da to jako šteti Hrvatskoj i vrijeđa naše građane, posbice nas u Istri jer sjetimo se što je činio ustaški pokret – odrekao se dijelova Hrvatske – Dalmacije…” B. Miletić

Počinje Boro oštro o ustaškom pokretu koji je činio nešto po Istri, no zape, vjerojatno je razmišljao da lupi neku cifru od milionče ili dva, pobijenih Istriana Srba, al se u zadnji tren dosjeti da ustaše nisu ni bili u Istri, a bogami ni Srbi, pa bi bilo mnogo puno glupo…, a onda mu sinu – “odrekao se dijelova Hrvatske – Dalmacije…

Dakle, jadna mala neshvaćena Istra dugo je plakila, a plaki i stenje i danas sa Borisom na čelu, kad je ustaški pokret 26. lipnja 1921. sveže odrezanom kraljevom rukom potpisao te neke smiješne Rapalske ugovore o kojima Boris Miletić nije ništa čak ni načuo na drugarskim dernecima, a kojima je Italija dobila djelove Dalmacije, Rijeku, djelove Istre… Naravno, povijesne knjige ništa ne govore o ustaškom pokretu kad se spominju Rapalski ugovori, ali to nema veze, Bori je dovoljno da je nadređeni drug komesar to tako definirao i to mora biti povijest, a ako dokumenti i knjige povijesti tvrde drukčije drugovi će sve da ih spale, da dalje ne unose zabunu oko Istre i da napokon bude Boro i svi drugovi u pravu, povijesnim činjenicama uprkos i nasuprot, uz prigodnu parolu: Smrt istini, sloboda lažovima i neznanju!

…sjetimo se da su upravo antifašisti donijeli povijesne odluke o priopjenju Istre matici Hrvatskoj. Stoga ne znam tko danas u Hrvatskoj može biti protiv antifašizma s jedne strane, a s druge relativizirati taj pozdrav kad svi skupa znamo što on znači.” B. Miletić

Boro “ne zna i ne zna da ne zna”, za takve je veliki učitelj Kong Fu Ce rekao “Čuvajte ih se“.

Naime, na temelju kriterija o etničkom ključu kao principu razgraničenja (Londonska konferencija) crkvenoj statističkoj dokumentaciji istarskih svećenika predvođenih Božom Milanovićem te knjigom koja je rad više znanstvenika i koja je dokument – Cadastre national de l Istrie, Istra je (Pariška mirovna konferencija) pripojena Hrvatskoj. Antifašisti, oni sebe tako zovu od milja no svi znamo tko su i što su, su mogli donijeti i povijesnu odluku o pripojenju Beijinga, Tokya, Hong Konga, Londona, New Yorka, Kalkute, Jupitera i Fobosa, jednako kao i sve nabrojano ne bismo vratili ni Istru da nisu postojali crkveni dokumenti i da nije uložen mukotrpan rad da se sve sabere i prikaže u formi dokaza, za razliku od divljaka iz šume koji nisu shvaćali koncept pravnog vlasništva, etničke strukture ili općenito civilizacijskih normi. Divljaci su jedino znali mahati puškama, trpati Talijane i Hrvate civile u fojbe, zazidavati u rudnike, prijetiti osvajanjem Trsta oružjem, ali to ne ide tako i ne bi ni Istra nikad bila Hrvatska da su šumski divljaci bili jedini argument.
http://www.matica.hr/vijenac/484/je-li-bilo-pozitivnih-strana-18902/

Stoga ne znam tko danas u Hrvatskoj može biti protiv antifašizma s jedne strane, a s druge relativizirati taj pozdrav kad svi skupa znamo što on znači.” B. Miletić

U Hrvatskoj nitko nije protiv antifašizma, nije nikad ni bio!

Hrvati su oduvijek antifašisti, u Domovinskom smo ratu bili antifašisti boreći se protiv fašističko nacističkih hordi sa zvijezdom i kokardom na čelu.

U drugom svjetskom ratu partizani se kite antifašizmom i najveći otpor fašistima – srpskim četnicima i Talijanima – daju upravo Hrvati.

I ono najbolje i neporecivo: Ustaški pokret nastao je utemeljen na antifašizmu kao otporu velikosrpskom divljačkom fašizmu i nacizmu. Izvorna ideja ustaškog pokreta je otpor fašističko nacističkoj okupaciji velikosrpskog hegemona, tko može poreći okupaciju i surovi teror velikosrpskog fašističkog okupatora nad hrvatskim narodom od 1918. do oslobođenja? Taj fašističko nacistički, velikosrpski i hegemon u Kraljevini Jugoslaviji uveo je rasne zakone ničim izazvan, tako su kao otpor i nasuprot fašizmu nastali ustaše.

Što se tiče pozdrava “Za dom spremni” ne znam i ne mogu shvatiti što je Miletić Titin tić mislio kad je rekao da svi znamo što on znači, no znam da meni i milijunima Hrvata znači za dom spremni. Dakle, spremni braniti svoj dom, onaj tko misli da će mene natjerati da ne budem spreman braniti svoj dom nekakvim okrutnim zatvorskim kaznama tipa Goli Otok (ili gore) je kompletna budala i definitivno neprijatelj moga doma i moje obitelji i može on mene u svom orwellovskom fašizmu spremiti na robiju, (ali ne bez krvave borbe) mučiti, ponižavati, no ako se vratim opet sam spreman braniti svoj dom, ako me ubijete jer želite moj dom = domovinu otimati/pljačkati, dočekat će vas moji nasljednici, spremni također. Moja je preporuka da se okanete više moga/našega doma/domovine i da razmislite o opciji da svoj dom i domovinu izgradite poštenim radom, a onda bih ja vas pitao jeste li  spremni braniti svoj dom?

Stjepan Radić u svojim je govorima molio braću Srbe za razum, pozivao na “sviest i čovječnost“, govorio o srpskom narodu kao braći i pozivao ih da zajedno gradimo društvo ravnopravnih, uporno pokušavao spriječiti ono što će se dogoditi, ako se nastavi surova fašistička okupacija, nije išlo… Glas razuma, glas ljubavi i prijateljstva, glas civilizirane budućnosti i zajedništva u ravnopravnosti, fašisti i nacisti odbiše i okrutno ga ubiše opijeni mračnom fašističko nacističkom moći. A onda, poučeni iskustvom, nastupiše ustaše, pa onda opet logično sve zasluge za stvaranje ustaškog pokreta, onakvog u kakav se pretvorio, idu velikosrpskom hegemenu bez duše, srca  i mozga.

Odmah u začetku stvaranja NDH djelovi mentalno i fizički zaostale vojske Kraljevine Jugoslavije i nabrijani srpski seljaci fašisti, naoružani oružjem okupatorske vojske koja se povlačila, pokrenuše pokolje diljem NDH, gotovo identično kao devedesetih. Naravno da pokolji Hrvata nisu na dobar način utjecali na ustaše i Antu Pavelića, pa nastade krkljanac u kojem ni antifašistički ustaški pokret ne ostade čista obraza. Dakle, uzrok i posljedica, ne može biti jednostavnije. No izvornom antifašističkom ustaškom pokretu se ne opravdava ono što je bilo pogrešno, zločini, kao što se to opravdava tisuću puta gorim zločincima partizanima, koji u neko doba sebe proglasiše antifašistima iako su nekoliko godina bili dio Sila Osovine, dok Hitler nije napao Rusiju. Istovremeno je KPH pregovarala sa Vladom NDH o legalizaciji stranke, no to je propalo napadom na Rusiju.

Komunistička partija pozdravlja ustaški pokret ličkih i dalmatinskih seljaka i stavlja se potpuno na njihovu stranu”.  Iz KPJ glasila broj 28. iz 1932. godine.

Jedno je znakovlje koje se odnosi na razdoblje komunizma, a drugo je razdoblje antifašizma i narodnooslobodilačke borbe. Dakle, ta zvijezda petokraka je oslobodila naše gradove, oslobodila našu Istru i pripojila je matici domovini. Ne znam kako netko može biti protiv toga. Znate da imamo brojne trgove i ulice s tim nazivljem, i škole i mi se na to ponosimo.”  B. Miletić

Prije petnaestak godina, otprilike, gledao sam političku emisiju u kojoj su se sučelila dva političara, s njima je u emisiji gostovao dr. sc. Goran Švob, filozof i profesor logike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Ne sjećam se koja je bila tema, ne sjećam se niti jedne riječi, ali se sjećam kao da sada gledam kako je profesor Švob gledao lijevo, desno, lijevo, desno…, sat vremena, pokušavao je shvatiti o čemu ovi govore, ali jednostavno nije išlo, a zašto? Profesor Švob je bio odrastao čovjek, vrstan logičar, analitičar i onda se odjednom nađe između dva po godinama starija čovjeka, a priča ko u ludari. Meni je to bilo smiješno, ali razumijem da profesoru nije bilo, nego je bio u čudu i vjerojatno počeo sumnjati u svoj zdrav razum, jer čovjek jednostavno ne može vjerovati da ljudsko biće može odrasti, ostariti i biti na razini naše braće političara, tako se nekako i ja osjećam čitajući Miletićeve eskapade o vremenu komunizma i antifašizma.

Jedno je znakovlje koje se odnosi na razdoblje komunizma, a drugo je razdoblje antifašizma i narodnooslobodilačke borbe.” B. Miletić

Jednostavnom pretragom u Google “Savez komunista Jugoslavije“, dobio sam članak na Wikipediji u kojem stoji da je Komunistička partija Jugoslavije osnovana kao SRPJ (k) 1919. no 1920. preimenuje se u Savez komunista Jugoslavije, stoji također da je SKJ stao na čelo uspješnog otpora bla bla truć… da je totalitarno vladao Jugoslavijom, te da se 1990. raspao na nacionalne agenture po republikama. Rezultati pretrage “SKH” donose nam zastrašujuću vijest, za one koji nisu znali, da  je  SKH promijenila 1990. naziv u Stranka demokratskih promjena, a kasnije Socijaldemokratska partija, dakle SKH je i dan danas na životu. Tito je od 1937. bio generalni tajnik SKJ, te gospodar smrti i bijede do svoje smrti – 1980.

Što je veliki pjesnik, filozof i drug, gosp. Miletić hotio reći zasigurno će ostati skriveno svim budućim generacijama filozofa, povjesničara, psihijatara i znanstvenika svih vrsta. Ja kad bih išao gatati što je pjesnik htio reći pretpostavio bih da je drug i filozof pijan ko deva, ostalo ne smijem ni pomisliti, a osobito da ovakav lumen vodi neku regiju/religiju, zastrašujuće?

Kad bi se ovo i dalo raščlaniti/razdvojiti komuniste i tzv. antifašiste, a ne može jer je Tito bio komunist, komunistička partija vladala je do raspada Jugoslavije, vlada i danas preko sinova i unuka, onda bi bilo još zanimljivije objašnjenje masovnih pokolja tzv. antifašista po Istri, Naime, što se Istre tiče tu je partija odigrala još i najmanju ulogu, odnosno skoro nisu ni znali da je Istra ostala bez okupatora kad je Italija kapitulirala te ih je na poprištu događaja bio mali broj, a oni koje Miletić hvali kao antifašiste osobno pobiše desetke tisuća Talijana, Hrvata i Njemaca. I gle čuda, baš tamo gdje se veliki filozof Miletić htio distancirati od komunista, kao, sad je svima nama poznata činjenica o okrutnim komunistima i jako dragim nekim antifašistićima, ispada da su komunisti u ovoj priči većinom nevini, a simpatični mali antifašistići teški zločinci i masovni ubojice.

Prema preporuci “povjesničara” Miletića treba razlikovati antifašiste od komunista, koji valjda jedino u ovom slučaju blagog pojma nisu imali da njihovi mali antifašistići masovno ubijaju, no to im nije smetalo da dokazane ubojice odmah prigrle u svoje okrilje, dapače, a što sad sa znakovljem koljačke antifašističke bande reći će nam drug filozof i povjesničar u nekoj drugoj emisiji, kad malo dođe k sebi od ove.

Dakle, kad Boris Miletić hvali Tita i ponosi se ulicama, trgovima, wc-ima, kafanama… koji/koje nose imena najvećih koljača čovječanstva, onda se mora ponositi i proglasom o podršci ustašama iz 1932.. Mora se ponositi i pregovorima Titove KPJ i KPH koja je drugovala sa ustaškim režimom. Mora se ponositi fojbama i pokoljima 6 do 15 tisuća Talijana koje pobiše antifašisti a drug Furio Radin kao predsjednik tih istih antifašista koji pobiše stanovništvo Istre za te pokolje ladno u Saboru optuži Pernara i neke njegove sunarodnjake, ludnica otvorenog tipa. Mora se ponositi pokoljima Hrvata narodnjaka kojima isto napuniše fojbe nakon kakti oslobođenja, a sve u želji da nemaju nikakvu političku konkurenciju. Mora se ponositi i tim da se Tito pokoljem najmanje milijun nevinih vlastitih građana popeo na visoko deseto mjesto najvećih zločinaca svijeta, i ponosi se.

Čega se pametan srami time se budala ponosi!

Dalje voditeljica kao napada, a Miletić se kao brani, no groteskno izgleda kad voditeljica kao krimen antifašistićima navodi Goli Otok pokraj tisuća jezivih stratišta poput Hude Jame, Srba, fojbi i bespoštednog pokolja Talijana i Hrvata u Istri, 128 masovnih grobnica u i oko Zagreba, potpunog genocida nad Hrvatima u Lici, na Banovini, Hercegovini i po čitavoj NDH, a kasnije od Vardara pa do Triglava.

Groteskno izgleda kad Miletić navodi da je petokraka oslobodila Istru, u kojoj bitci, valjalo bi pitati ovog velikog povjesničara reda veličine Klasić, Babić, Tomić, Mirt, Šešelj, Krpelj.

Treba vrlo jasno razlikovati komunizam kako jedno totalitarno uređenje od antifašizma i narodnosolobodilačke borbe. Za mene je antifašizam donio pozitivne stvari, prihvaćen je u Europi, a komunizam, sami ste spomenuli Goli otok, to je nešto što treba osuditi, to nije prihvatljivo.” B. Miletić

Groteskno se osjećao prof. Švob davno jednom u jednoj emisiji slušajući razgovor između dva bića čiji su preci navodno sišli sa drveta i navodno otišli drugom linijim ostavivši braću čimpanze u čudu, groteskno se sad osjećam i ja kad moram naći paralelu za ove bezumne riječi?

Sadržajno, etički i logički identična izjava ovoj od istarskoga prvaka bi bila primjerice ova:

Treba vrlo jasno razlikovati Hitlerov nacizam kao jedno totalitarno uređenje od Hitlerove socijaldemokracije i bitke za boljitak njemačkoga naroda, te uređene Europe u kojoj se poštuju zakoni, okrutni i ubilački, ali zakoni. Za mene je Hitlerova socijaldemokracija donijela pozitivne stvari i prihvaćena je u Europi (zar ne?), a nacizam, sami ste spomenuli da se Hitler jednom derao na Evu i da se ona popiškila, to je nešto što treba osuditi, to nije prihvatljivo.

Ponekad, nakon razgovora sa nekim ljudima, čovjek osjeti potrebu da prijateljski pomiluje kamen, osmjehne se drvetu i sa puno poštovanja skine kapu pred magarcem.

Stjepan Štimac/Projektvelebit.com

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Tko to ‘pakira’ Andreju Plenkoviću!?

Objavljeno

na

Objavio

Mali Ivica bio je predmet napada u cijelom razredu sve dok se jednog dana nije pojavio sa svojim velikim starijim bratom. Do tada su svi iz razreda udarali malom Ivici čvoke, pa i učiteljica ali od kada se pojavio stariji brat, malog Ivicu nitko ne dira, a sada stariji brat udara čvoke njegovoj učiteljici.

Kolika je sličnost između Hrvatske i njenog položaja u EU i ove priče – velika, podudara se u ‘svim segmentima’.

Hrvatska, isto kao i mali Ivica, treba starijeg brata, a stariji brat u ovoj priči je Uncle Sam. Taj stariji brat, spriječiti će ponižavanje i ucijene Hrvatske od pojedenih interesno povezanih zemalja iz EU, ali i njoj najbližeg susjedstva, a sama učiteljica u liku Angele Merkel, podviti će rep u strahu da i ona ne dobije radi Hrvatske čvoke od njenog starijeg brata. Svjesna je Angela da Ivičin stariji brat ne ovisi o njoj već ona o njemu. Svjesna je da njena Njemačka sa SAD ima veliki suficit u trgovinskoj razmjeni sa SAD, daleko veći nego što ima s Rusijom da bi se tek tako mogla upetljati u geopolitičku igru pokera, a poker je ipak igra koju daleko bolje igraju Amerikanci.

Sad dolazimo do pitanja – Gdje je tu Hrvatska i koliko su sva ta događanja povezana sa Hrvatskom i koju igru igraju pojedine strukturu u Hrvatskoj.  Izbrišimo iz mainstream medija sve priče o pločama, referendumima , sve to služi u svrhu skrivanja istine o stvarima koji su puno bitniji za Hrvatsku i njenu opstojnost.

Problemi za Hrvatsku, kreću od onog trenutka kada je Rusija odlučila da svoje interesne pipke pruži i prema Hrvatskoj, a taj trenutak ili bolje rečeno način, pronašli su u Agrokoru i njegovim financijskim problemima. Ulazak Sberbanke u Agrokor, odnosno njihova odluka da kreditira posrnuli koncern nema nikakve veze s bankarskim interesima, u pitanju su geopolitički interesi.

Jesu li Rusi u toj priči imali i saveznika u Hrvatskoj ali i u EU – naravno da jesu. Posebna priča je miniranje inicijative Tri mora, ne to ne minira vlada i premijer Plenković, to miniraju oni koji formalno nisu na vlasti ali jesu uz vlast, kao krpelj, priljepak koji skriven u mekom tkivu vlasti hrani svoje privatne interese zanemarujući nacionalne.

Nova američka administracija vratila se, ako ništa drugo pokušava se vratiti svojim geopolitičkim interesima u Europi. Hrvatska je u toj podjeli interesnih zona na ključnom mjestu i Uncle Sam tu neće ništa prepustiti slučaju. Inicijativa Tri mora nije opasnost za Europu, ona je opasnost za Njemačku i Rusiju odnosno njihove interese, a pojedini hrvatski krpelji uplašeni za svoje privatne interese, rade sve da prvo sebe namire no i za njih ima protumjera, zubar da ih kao bolesni zub izvadi i baci ali u drugačijem kontekstu u odnosu na izjavu Ante Đapića.

Ovih dana potpisan je desetogodišnji ugovor o isporuci plina za hrvatsko tržište između Gasproma i PPD. Na izgled ništa čudno niti neuobičajeno, vijest za naslovnice svih medija, top vijest, osiguranje energetske sigurnosti- no jeli baš tako ? Tko se to gura u energetsku politiku, tko su ti koji to rade u tajnosti? U medijima se ova vijest marginalizira.

Tko bira timing da se to odradi i objavi. U vrijeme objave te vijesti, premijer Plenković leti u NY, leti vjerojatno bez saznanja o njoj. Ta vijest za Velikog brata nije novost, oni za nju znaju i čekaju našeg premijera da im objasni neke stvari, nadam se bez klečanja na kukuruzu. Zašto se neke stvari užurbano rade prije dolaska novog američkog veleposlanika, ne radi to vlada, to rade krpelji skriveni ispod pazuha nekoga iz vladajućih struktura. Tko to pakira Andreju Plenkoviću.

Ako je netko mislio da se dolaskom novog veleposlanika SAD, Roberta Kohorsta neće ništa promijeniti u odnosu na dosadašnju veleposlanicu- grdno se vara. Robert Kohorst ne dolazi da roštilja i zabavlja se s nevladinim udrugama, tračati Hrvatsku i pisati neobjektivna izvješća, on dolazi raditi u interesu SAD ali i Hrvatske. Robert Kohorst dolazi da bude Veliki brat koji će odmah zatražiti od mlađeg brata da ga odvede na Krk, otok Krk- jesam li dobro napisao, da vidi kako napreduju radovi na izgradnji LNG terminala. Kod Amerikanaca ne postoji uzrečica – Obećanje ludom radovanje.

Ante Rašić

facebook komentari

Nastavi čitati