Pratite nas

Čudo U Međugorju: Oživio dječak koji je i službeno bio proglašen mrtvim!‏

Objavljeno

na

Dominik i Festival mladih. 3. kolovoza zbio se neočekivan događaj u Međugorju. Budući da članci na internetu šire mnoge netočnosti, željela sam provesti ozbiljno ispitivanje prije nego li sama napišem članak o tome. Dakle, napisani tekst koji slijedi iznosi one činjenice koje sam dobila od Dominikove obitelji.

Dominik Juros, mladi šesnaestogodišnji Slovak, rođen u katoličkoj obitelji iz sela Hran, ovog je ljeta doputovao u Međugorje na Festival mladih zajedno s vršnjacima iz svog kraja. Tijekom nekoliko mjeseci uoči dolaska u Međugorje, Dominik je prolazio kroz nutarnje buntovništvo koje se uglavnom vrtjelo oko vjere.

Više nije htio ministrirati kod mise. Odbio je moliti zajedno sa svojim roditeljima. I premda su se pripadnici njegovog društva kao grupa prijavili za hodočašće, oni zapravo nisu bili zainteresirani ni za Festival mladih niti za Boga. Ponašali su se poput turista na godišnjem odmoru.

3. kolovoza u Međugorju je vladala strašna vrućina. Umjesto da prate program festivala, grupa je odlučila ići na plivanje na obližnje slapove Kravice zajedno sa svojim vodičem Jankom. Dominik se pokliznuo u ledenu vodu i potonuo oko tri metra duboko. Uspio je nekoliko puta izroniti na površinu, ali nitko nije shvatio da se utapa. Ljudi oko njega su mislili da on izvodi neku svoju igru. Deset minuta kasnije, Janko se zabrinuo jer ga više nije vidio! Tako je otplivao do mjesta gdje ga je zadnji put uočio.

 Uz pomoć nekoliko ljudi izvukao je Dominika iz vode. Ali njegovo srce više nije kucalo. Nakon 15-20 minuta oživljavanja, ono je počelo ponovno kucati, ali na putu za mostarsku bolnicu, opet je stalo. I pluća su prestala raditi. U bolnici je Dominik stavljen u stanje inducirane kome i aparati su preuzeli vitalne funkcije njegovog tijela.

Sutradan su u Mostar naglo doputovali njegovi roditelji iz Slovačke. Pošto su čuli što se dogodilo, svi mladi okupljeni na Festivalu počeli su žarko moliti za njega, a taj prekrasni lanac molitve je potom tekao danju i noću! Čak su i Dominikovi suputnici iz autobusa, iznenada zahvaćeni strahom Božjim, počeli moliti. Svi su otišli na ispovijed i nazočili misi s velikom pobožnošću.

5. kolovoza, okružen sa svojom obitelji i s puno molitelja, Dominik je stao pokazivati neočekivane znakove. Premda u nesvijesti, on bi stisnuo majčinu ruku ili zaplakao. Probudio se 7. kolovoza i svi su mu organi oživjeli. Prva reakcija mu je bila da zaplače i moli svoje roditelje za oprost. Zgrabio je majčinu ruku i zamolio je da moli s njim i to puno. Želio je ispovjediti svoje grijehe i zato su poručili da dođe svećenik. Potom je prebačen u slovačku bolnicu, gdje je počeo normalno hodati i govoriti. Četiri tjedna kasnije vratio se i u školu. Njegov slovački liječnik je izjavio da je Dominikov oporavak šokantan uzimajući u obzir sve što je prošao.

Dominik je ispričao neke zanimljive aspekte svog iskustva. Na primjer, iako je bio bez svijesti kad su ga izvukli iz vode, on je vidio svoje roditelje u Slovačkoj kako sjede ispred televizora i znao je što rade i kamo će poći.

8. kolovoza, prema riječima prisutnih ljudi, a i prema riječima Dominika, on je postao hipersenzitivan. Osjećao je nutarnje borbe i imao neobične percepcije.

 Prema Dominiku, dok je bio između života i smrti, osjećao je da mu prijete „mračni likovi“ prisutni u bolnici. Neki su stajali kod vrata, dok su drugi izazivali kaos u bolesničkoj sobi time što su ga optuživali. Ti likovi su neprestance nastojali spriječiti njegovu majku da moli uz njegov bolesnički krevet. Dominikovo lice je zasjalo kad je osjetio prisutnost osobe pune svjetla, mira i radosti za koju misli da je bila Majka Božja. Kad je netko ušao u sobu noseći vodu, on je znao da je to posvećena voda i pomislio je: „O, posvećena voda! Ona će mi sada pomoći!“ Izjavio je da je bio kadar percipirati molitve svoje obitelji kao smirujuće, pozitivne, korisne i pune života.

Dominik je vidio i čistilište. Tamo je ugledao dvojicu mladića iz susjednog grada kako pate. Vidio je kako su spalili neki automobil, a kasnije poginuli u automobilskoj nesreći. Vidio je anđele, sjajna bića prekrasnih lica odjevena u bijelo. Rekao je i da je gledao Isusa licem u lice i da Isus ima najdivnije oči. Kad je njegova obitelj molila krunicu Božanskog Milosrđa uz njegovu bolesničku postelju, on ih je upitao: Osjećate li taj predivan miris?“ „Kakav miris?“ – pitala je majka. „Krvi Isusove! Ima predivan miris!“ – odgovorio je.

Ima još puno detalja iz ove priče koje nije moguće iznijeti ovdje, ali važno je znati da ga je Dominikova majka u vrijeme začeća posvetila Gospi.

Dominik je često ponavljao da bismo trebali ljubiti jedni druge i opraštati jedni drugima, te da je ljubav najvažnija u životu. On neprestance moli članove svoje obitelji da se jedni prema drugima ponašaju s puno ljubavi, čak i u najmanjim stvarima, te da uvijek opraštaju i nemaju neprijatelje. Budući da je nakratko doživio slatki okus neba, Dominik je zažalio što mu je liječnički tim spasio život!

Znamo da je normalno da dolazi do velikog oštećenja mozga ako je čovjek provede nekoliko minuta pod vodom bez kisika. Ali u Dominikovom slučaju, samo Bog zna radi li se, medicinski gledano, o čudu. To je malo važno! Ono što je prekrasno u ovom slučaju jest da se to dogodilo kad je 40.000 mladih nazočnih na Festivalu molilo u Međugorju.

Gospodin je upotrijebio ovog tinejdžera, koji je prolazio kroz krizu, da prigne koljena svih njegovih prijatelja (onih nazočnih u Međugorju i onih u Slovačkoj), da ih potakne da pođu na ispovijed i da vrati njihova srca Bogu. Štoviše, nekima od te djece koja su svjetovne stvari stavila na prvo mjesto u svom životu i koja su mislila da mogu bez Boga, Dominikovo iskustvo je otkrilo drugi svijet, druge vrijednosti i podsjetilo ih na najvažniju Isusovu zapovijed: „Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas!“

Dominik se ne sjeća svega, ali rezultat milosti je više nego očit u njegovom životu. On se pretvorio u mladića koji danas duboko moli, koji gorljivo živi svoju vjeru i koji se radosno pridružuje svojim roditeljima i obitelji u molitvi. Iskazuje veliko štovanje Isusovom križu i Gospi. Svi njegovi rođaci su zahvalni za milost koju mu je Gospodin iskazao. Čak i njegov djed, nekad tvrdoglavi protivnik Međugorja, sada želi doći ovamo. Veličanstveno!

Ivona/kamenjar.info

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Hrvatska

Ivan Anušić: Treba prestati kukati i početi mijenjati sustav u kojem živimo

Objavljeno

na

Objavio

Percepcija o Hrvatskoj i njezinoj budućnosti mora se početi mijenjati pozitivnim primjerima, radom na projektima koji će ljudima dati nadu da će se ovdje nešto dogoditi za nekoliko godina i da će ovdje imati budućnost.

Osječko-baranjski župan Ivan Anušić (HDZ) izjavio je u utorak da je u posljednje dvije godine u toj županiji 5209 osoba odjavilo prebivalište, a 8500 ih je privremeno promijenilo boravište, te kako za zaustavljanje procesa iseljavanja, uz oporavak gospodarstva, treba mijenjati percepciju o Hrvatskoj kao zemlji u kojoj je sve loše.

Odgovarajući na vijećnička pitanja o problemu iseljavanja na sjednici Županijske skupštine Anušić je rekao kako je glavni razlog iseljavanja gubitak nade u život na ovim prostorima jer se, uz, godine nerada, ljudima koji žele ostati ovdje preko medija godinama šalje pogrešna poruka kako u Hrvatskoj ništa ne valja i da je stanje katastrofalno.

Ocijenio je kako se percepcija o Hrvatskoj i njezinoj budućnosti mora početi mijenjati pozitivnim primjerima, radom na projektima koji će ljudima dati nadu da će se ovdje nešto dogoditi za nekoliko godina i da će ovdje imati budućnost.

Osječko-baranjski župan smatra da ljudi moraju početi vjerovati u politiku, policiju i pravosuđe, u sve ono što državu čini državom, u čemu veliku ulogu imaju mediji u kojima, kako je ocijenio, “stalno dobivamo primjere kako je u inozemstvu sve super, a ovde ništa ne valja”.

“Nema bolje i sigurnije zemlje od Hrvatske, posebno ako ste Hrvat. Svagdje gdje odemo uvijek ćemo biti stranci, radit ćemo više nego ovdje, gdje još imamo besplatno školstvo, zdravstvo i slobodu govora, koja je nemjerljiva, u odnosu na druge zemlje. Treba prestati kukati i početi mijenjati sustav u kojem živimo”, poručio je župan.

Odgovarajući na pitanja o provedbi Projekta “Slavonija”, Anušić je podsjetio da je do 22. rujna u sklopu toga projekta ugovoreno 2,3 milijarde kuna nepovratnog novca iz EU fondova, a samo za tu županiju više od 812 milijuna kuna.

Većinom glasova za drugog potpredsjednika Županijske skupštine izabran je Goran Đanić, vijećnik HNS-a, stranke koja je u ovom sazivu dio vladajuće većine. S obzirom na to da je na konstiturajućoj sjednici u lipnju za prvog potpredsjednika izabran HDZ-ovac Ivica Čeme, vijećnik SDP-a Domagoj Hajduković taj je izbor nazvao kršenjem demokratske prakse u kojoj je bilo uobičajeno da mjesto drugog potpredsjednika pripada oporbi, a bivši župan i vijećnik Snage Slavonije i Baranje Vladimir Šišljagić to je nazvao “političkom farsom”.

Vijećnik HNS-a Stjepan Ćuraj odgovorio je kako se tim izborom nije dogodilo ništa dramatično te da izbor potpredsjednika nije isti u svim sazivima Županijske skupštine, to jest da ovisi o dogovoru vladajuće većine i oporbe.

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Mladen Pavković: Sramotna presuda sramotnom četničkom kapetanu!

Objavljeno

na

Objavio

Sramota. Dragan Vasiljković, (62), poznatiji kao kapetan Dragan, itekako može biti zadovoljan presudom Županijskog suda u Splitu.

Nepravomoćno je osuđen na samo 15 godina zatvora, a proglašen je krivim za dvije točke optužnice: zlostavljanje zatvorenika na Kninskoj tvrđavi i napad na Policijsku postaju u Glini!

S obzirom da je u  australskom i splitskom pritvoru  već „odsjedio“ 12 godina, postoji mogućnost da će se vrlo brzo vratiti u Beograd, gdje će ga dočekati kao „narodnog heroja“. Eto, to je nama „naša borba dala“!

Ovaj ratni zločinac tijekom obraćanja sudu je izjavio  da je ponosan na svoj ratni put i na Kninđe od kojih „nitko nije optužen za nikakav zločin“. Javnost je u sudnici nasmijao izjavom da Hrvati u Australiji uz fotografiju Ante Gotovine drže i njegov portret.

Kapetan Dragan, koji ima i australsko državljanstvo, uhićen je prije 11 godina u Australiji gdje je živio pod lažnim imenom i bio trener golfa. U srpnju 2005. izručen je Hrvatskoj.

U cijelom tom  cirkusu oko jednog srpskog zlotvora, zanimljivo je da su od aktera u hrvatskom obrambenom Domovinskom ratu opet bolji prošli agresori nego žrtve. Naime, dovoljno je spomenuti presudu Veljku Mariću, Vladimiru Milankoviću, generalu Glavašu, Mihajlu Hrastovu, Norcu, Kordiću, braniteljima iz Lore i brojnim drugim Hrvatima, sudionicima rata koji su tri puta gore prošli nego razni Vasiljkovići.

Tako je samo primjera radi jedan nevini hrvatski branitelja Veljko Marić osuđen u Beogradu  na nevjerojatnih 12 godina zatvora, a Milanković po zapovjednoj odgovornosti na deset! A Kapetan Dragan na 15!

Koliko je dosad samo hrvatskim branitelja optuženo ili osuđeno? Navodno su ih „puni“ zatvori!

Aktualni gradonačelnik Grada Knina još je do jučer tvrdio da u tome kraju nije bilo četnika zadnjih 70 godina! Čemu, zašto?

Vjerujemo da će se sada javiti i razni „mirotvorci“ ala  Pusić, Teršelič, Stazić, novinari četničkih Novosti na čelu s Pupovcem, Matula, Josipović, Mesić i njima slični i „popljuvati“ ovu presudu, nakon koje oni, ali i Vasiljković mogu „slaviti“, jer je još jednom „dokazano“ da se – zločin isplati! (Vasiljković je u australskom pritvoru imao tretman kao u hotelu!)

I onda se neki čudom čude da je dosad oko tri tisuće hrvatskih branitelja izvršilo suicid, a da ih se najmanje još tri puta toliko pokušalo ubiti!

Mladen Pavković / Kamenjar.com

Kapetan Dragan osuđen na 15 godina zatvora za ratni zločin

facebook komentari

Nastavi čitati