Čudo u pustinji

2

U Turkani, području na sjeveru Kenije, se život oduvijek svodio na preživljavanje. Jer to je praktično pustinja, ali to se sad može promijeniti. Ispod suhe zemlje je pronađeno upravo golemo podzemno jezero pitke vode.

Četiri žene koračaju kroz suhi, pusti krajolik. Na nebu nema ni oblačka, a vrućina se može jedva izdržati. Ali žene veselo koračaju po prašnjavoj stazi, jer ona vodi do čuda koje je otkriveno u njihovom kraju na sjeveru Kenije: nove pumpe koja dovodi najveće blago o kojem su samo sanjali njihovi preci; svježu, hladnu pitku vodu.

Ekai Amase se dobro sjeća i drugih vremena. “Voda je uvijek ovdje bila golem problem”, objašnjava. Često je morala hodati kilometrima do mjesta gdje bi bilo barem nekakve vode, često prljave i pune klica. Jer i divlje životinje su koristile te izvore koji su se pod vrelim suncem brzo pretvorili u tek nešto malo vlažnog blata.

“Kada smo kretali u potragu za vodom, to je ponekad trajalo i po tri dana da je nađemo”, sjeća se Amase. “A na povratku smo često izgubili poneku tovarnu životinju koja je uginula od žeđi.” Zato je ova nova pumpa čudo i stanovnici ne mogu vjerovati da im je praktično pod nogama, čitavo vrijeme bilo pravo jezero najvećeg blaga. Radosno pune kante, kanistre i sve što koliko-toliko drži vodu i odnose dragocjenu tekućinu kućama.

Ginulo se od vode, ginulo se za vodu

Čudo u Turkani, jednom od najsušnijih i najsiromašnijih područja čitave Afrike je zasluga UNESCO-a. Svjetska organizacija, uz pomoć vlade Kenije je tamo dovela tvrtku Radar Tehnologies International koja je pod pustinjom pronašla golemu zalihu pitke vode. Prema procjenama stručnjaka, riječ je o oko 250 milijardi kubičnih metara pitke vode koja bi mogla potpuno promijeniti tamošnji život.

Jer do sad se u tom području već često ginulo, za vodu i zbog vode. Zbog vode jer su stanovnici, prema svojim skromnim mogućnostima, kopali bunare koji su nerijetko sezali tek do zagađenih i otpadnih voda, tako da su i bolesti poput kolere bile gotovo normalne.

Za vodu se ginulo jer se stoku vodilo tamo gdje se mislilo da ima vode, preko granica i u područja na kojima su druga plemena pomno čuvala svoje malobrojne izvore. A u zaštiti tekućine koja znači život je brzo znalo progovoriti i oružje.

Ipak, treba se i naučiti koristiti to blago koje je otkriveno. Prije dvije godine je u toj regiji pronađena i nafta, a već onda su se svi nadali kako će to donijeti blagostanje tamošnjem stanovništvu. Ali koncesiju je dobila međunarodna kompanija koja je jedva što učinila za dobrobit stanovništva i makar je ona ubirala dobit, sve je uglavnom ostalo kao što je nekad bilo.

Mudro korištenje blaga

“Prva zadaća će svakako biti osigurati pitku vodu lokalnom stanovništvu koje do sad nikad nije bilo sigurno da će pronaći dovoljno vode za svoje potrebe”, objašnjava ministrica okoliša Kenije, Judy Wakhungu. “To i područje Turkane stavlja na posve drugačiji položaj kad je riječ i o poslovanju vlade i razvoju prirodnih resursa”, dodaje ministrica.

Ministrica okoliša Kenije Judy Wakhungu

Jer ta dosadašnja pustinja s lakoćom može opskrbljivati svježom vodom čitavu Keniju: samo ova zaliha koja je pronađena je dovoljna da svi stanovnici zemlje punih sedamdeset godina ne moraju brinuti za pitku vodu. Ali to je kalkulacija načinjena prema dosadašnjoj potrošnji i treba se još naučiti da se to blago mudro koristi.

Jer nema sumnje da će doći i intenzivna poljoprivreda sa navodnjavanjem, baš kao i industrija. Ako se pazi da oni ne zagađuju okoliš, onda će i to podzemno jezero trajati i duže od tih sedamdeset godina. Ali i to je golemi problem Kenije, upozorava Andrea Bohnstedt, ekonomistica koja živi u toj zemlji. Jer za nadzor eksploatacije su potrebne pouzdane i nepotkupljive državne institucije i samo njihov kvalitetni rad će ovu pustinju pretvoriti u obećanu zemlju.

Zapravo, čak i to je za ovu ekonomisticu rizik za tamošnje stanovništvo: Kenija je praktično preko noći postala “bogata” i vrijednost njene valute raste. Ali ako tamošnji poljoprivrednici neće imati kome prodavati svoje proizvode jer će tako biti previše skupi, onda niti ovo blago pod zemljom neće donijeti željeno blagostanje.

Ali sve je to budućnost i opasnosti koje se ne mogu niti usporediti sa stalnom prijetnjom da će umrijeti od žeđi i stoka, a onda i ukućani. Sada je postavljeno tek nekoliko bušotina, a stanovnicima se čini da je svaki dan Božić. “Prije svih tih otkrića smo patili svaki dan”, kaže nam Ekai Amase. “Svi smo mogli već davno umrijeti. Ali od kad je nađena voda, sve se počelo mijenjati.”

DW.DE

facebook komentari

  • peppermintt

    🙂

  • peppermintt

    🙂