Cvitanove muke

0

S razlogom se glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan ljutio na komentare kojima se svako pokretanje kaznenog postupka protiv ovog ili onog političara nastoji protumačiti političkim motivima, političkim trenutkom, političkim obračunom i slično. Uvijek, naime, postoji taj nezgodni trenutak i u čekanju pravog trenutka ništa se ne bi moglo poduzimati.

Naprosto je nemoguće da bi Državno odvjetništvo podizalo optužnice i pokretalo postupke protiv ljudi, a da za to nema baš nikakva temelja i time srljalo u neuspjeh i vlastitu kompromitaciju. Ta imovina koju posjeduje niz razularenih tipova koje se goni posljednjih godina zbog nezamislivih pljački i prisvajanja općeg dobra, te silne jamčevine koje su oni u stanju platiti za svoju privremenu slobodu, rječito govori baš o tome kako iza optužnica stoje debeli razlozi. A spomenuti komentari su, objektivno, u funkciji obrane kriminala i solidariziranja s kriminalcima.

Bizarna tužba

Posljednje, na žalost, vijesti iz Državnog odvjetništva, jedna koja govori o zakašnjelom podnošenju optužnice protiv Vinka Mladinea i druga koja govori o proširenju optužnice protiv Milana Bandića zbog ustupanja tezgi na tržnici za prikupljanje potpisa građana, ozbiljno kompromitiraju vjerodostojnost posljednje državne institucije u koju smo taman počeli vjerovati.

Nakon detaljne istrage i prikupljenih dokaza Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu zakasnilo je jedan dan s podnošenjem optužnice protiv bivšeg direktora Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, tešku desetke milijuna kuna, zbog čega je onda Sud optužbu morao odbaciti. Tužba ga tereti da je firmi „Odlagalište sirovina” plaćao već plaćene račune i tako sebi priskrbio znatnu materijalnu korist.

Teško je povjerovati kako se ovdje radi tek o grešci, zaboravu ili nemaru, a ne o smišljenom suučesništvu. Branko Vukšić, među zastupnicima najoštriji kritičar Glavnog državnog odvjetnika, zatražio je njegovu ostavku, ali je u tome ostao usamljen. Hoće li se možda ista „greška” ponoviti i u nekim drugim optužnim prijedlozima, primjerice u onom protiv Nadana Vidoševića, koji je nekakao prebrzo pušten iz Remetinca.

Zagrebačkom gradonačelniku na prisilnom mirovanju uz nekoliko ranijih optužbi, od kojih je najteža ona koja se odnosi na špekulacije zemljištem, pridodana je još jedna. Na teret mu se stavlja da je udruzi „U ime obitelji” ustupio prostor na glavnoj zagrebačkoj tržnici za prikupljanje potpisa radi raspisivanja referenduma o Ustavnoj definiciji braka. Ostaje nejasno tko se i kako time okoristio i kakav je silni kriminal u pitanju?

Možda bi se mogla optužiti i Zagrebačka nadbiskupija što je istoj udruzi omogućila postavljanje štanda ispred same Katedrale. Ovaj bizarni slučaj djelomice daje za pravo tvrdnjama o političkoj infiltraciji u tijelima koja bi toga morala biti lišena i otvara pitanje je li to možda zbog tog i takvog referenduma, koji nije vlastima bio po volji, te je li možda optužnica protiv Bandića tanka pa se panično traži i pakira bilo što kako bi se ona podebljala?

Ako ipak ne bi trebalo sumnjati u organe gonjenja zbog pokrenutih postupaka, ostaje niz onih prešućenih slučajeva, o kojima se puno govorilo i govori, a koje nisu naišli na odgovarajući eho, odgovor ili objašnjenje.

Zanimljivo je, primjerice, da je Ivo Sanader osuđen zbog poslova Ministarsva vanjskih poslova s Hypo bankom, ali ne i Mate Granić, u vrijeme dok je prvi bio zamjenikom, a drugi ministrom. Nikada se, koliko je poznato, Uskok nije zainteresirao za uvjete i način prodaje nekad svjetski ugledne farmaceutske tvrtke Pliva, iz koje je bivši direktor Željko Čović izvukao milijunske iznose novca, a u prodaji su sudjelovala i dvojica visokih političkih dužnosnika.

Tko bi se pak usudio istražiti prodaju banaka, telekomunikacija, Ine i to još od onoga prvog paketa. U svim tim slučajevima napravljena je silna šteta nacionalnoj privredi i teško je vjerovati kako su velika bogatstva prepuštena u strane ruke bez korupcije, a navodno kriminal iz privatizaije i pretvorbe ne zastarijeva.

Prešućeni slučajevi

IIi, javnost intrigira nabavka finskih oklopnih vozila pod sumnjivim okolnostima. Zbog identničnog posla već su pale neke sudske odluke u susjednoj Sloveniji, finski tužitelji ponudili su našima određene dokaze, ali je sve to ispalo kao namigivanje slijepome. Prozvan je i bivši predsjednik Sjepan Mesić, ali izgleda kako za ovog čovjeka, koji uživa u Uredu bivšeg predsjednika, zakoni ove države ne vrijede. Nitko ga nije pitao uostalom niti za „izgubljene” čekove niti za kupnju skupocjenih stanova niti za nezakonito raspolaganje tajnim državnim dokumentima.

A kad je tako s bivšim, onda ne treba očekivati ništa niti u vezi sa sadašnjim, još uvijek aktualnim šefom države. I oko njegovih nogu pletu se afere, od ZAMP-a preko Komercijalne banke do Pogrebne pripomoći. Pred zagrebačkim sudom traje proces protiv dvojice donedavno vodećih ljudi Vojno-sigurnosno obavještajne agencije Darka Grdića i Ognjena Preosta, koji su zamračili novac namijenjen sigurnosti države. Ova je služba pod izravnom nadležnošću predsjednika Republike pa je možda zbog toga cijeli proces, neuobičajno, zatvoren za javnost.

Čak što više, također bivši djelatnik te iste službe Mile Radić ovih je dana uputio otvoreno pismo Ivi Josipoviću, objavljeno samo u Hrvatskom tjedniku, iz kojega proizilazi da je Radić Josipovića još ranije upozoravao na mutne poslove dvojice optuženih obavještajaca, ali bez ikakve reakcije.

Josip Jović / Slobodna Dalmacija

facebook komentari