Da je u Lijepoj našoj na vlasti IS kalifat, popularni i nadasve omiljeni Dejan Jović ostao bi bez glave

1

Josipović se odrekao Jovića I tako rastužio 20% žitelja Lijepe naše. No, nije ga se odrekla Vesna Pusić!

dejan jovićDa je u Lijepoj našoj na vlasti IS kalifat, popularni i nadasve omiljeni Dejan Jović ostao bi bez glave. Da se odmah razumijemo: Dejan Jović je pošten i konzekventan tip. Nije limeni pjevač koji okreće kako puše politički vjetar. Već skoro pet godina ima jugonostalgičarske stavove koji su izazivali burne reakcije kod tzv.ognjištara, rigidnih desničara i štovatelja Thompsona. Naravno, ti njegovi stavovi nisu nailazili ni na kakve negativne reakcije našeg Predsjednika RH, SDP-a, gledatelja Žikine dinastije i lijeve medijske falange. Naš Dejan je bio uvjeren i pred 5 godina, a to je i danas kako je Jugoslavija bila najbolje riješenje za male narode, u koje se, naravno, ubrajaju i Hrvati. Za velike narode, kao što su to Srbi, mali narodi su bili dosadni i čangržljivi prirepci koji nikako da shvate kako su svi zajedno ustvari Srbi. Čak i tako uvjerljivi dokazi kao što su to srpski Dubrovnik, Vukovar, Zadar, Karlovac, Sisak i Petrinja nisu malim i inferiornim narodima bili dovoljni da progledaju. Veliki narod je na razne načine pokušao malima utuviti i njihove tikve da smo svi mi zapravo samo jedan narod, jedna vjera, jedan jezik, ali tko je mogao u to doba prosvjetliti buduće HDZ-ovce, HOS-ovce, pravaše, Ličane, Imoćane i Hercegovce?

Da je veliki narod miroljubiv i tolerantan najbolji je dokaz recimo Željezara Sisak famozne 1971. godine. Kako tada još nije bili lopovske privatizacije Željezara je zapošljavala 14.000 pripadnika svih naroda i narodnosti. U skladu s tom činjenicom pažljivo su se birala i 33 direktora pa se izabralo “najbolje riješenje za male narode”. To je značilo da su 32 direktora bili Srbi, a jedan Makedonac. Bez obzira na kompromisno riješenje, budući HDZ-ovci, HOS-ovci i štovatelji Thompsona bili su nezadovoljni i tako stvarali lažni privid kako netko zapostavlja pripadnike malog naroda i da to riješenje nije najbolje za njih.

Naravno, šimecki u tur našeg Dejana neugodno je iznenadio mnoge i mnoge, pa tako i Željka Trkanjeca, analitičara Jutarnjeg. Misli Željko kako je Dejan takovim stavovima mogao nanijeti ozbiljnu štetu dragom Ivi. Ne onom u Remetincu nego ovom na Pantovčaku. Pa bi to moglo kao dati vjetar u jedra ili njedra Kolindi! Ivo je ipak važniji od Dejana! Naš Trkanjec tako trkelja da bi zbog Dejana HDZ mogao skrenuti najavljeni civilizirani diskurs kampanje na pitanja ustaša i partizana, jugoslavena i pravih Hrvata. Ako netko misli da je Željko Trkanjec plaćenik – u pravu je. On, naime, prima plaću u Jutarnjem. No, Dejana je na tanki led naveo škotski referndum. Škrti Škoti dokazali su da nisu ni zaslužili svoju državu. Međutim, referendum u Hrvatskoj od 19. svibnja 1991.g., koji je i doveo do samostalnosti, bio je – po Dejanu – neliberalan, neslobodan, agresivan i nasilan. I tako, u silnom strahu od Tuđmana, Šeksa, fra Duke, Nevena Jurice, Šime Đodana, Petra Šale i Ljilje Vokić 94% birača zaokružilo je odgovor koji je doveo do neovisnosti i željenih sloboda. Trkanjec trkelja da smo do tih sloboda došli tek 2000.g. To što smo u prvih 10.g., dobili rat, stvorili državu, zaokružili državni teritorij i k tome zadužili državu za 4,5 milijardi dolara, to je ipak za Dejana samo 10.g., mraka i Tuđmanove diktature. Vidite, tu se – bez obzira na tužnu sudbinu našeg Dejana – s njim u potpunosti slažu i Željko Trkanjec i Davor Butković i Jelena Lovrić i Ante Tomić i Jurica Pavičić i Miljenko Jergović i Branimir Pofuk i Stipe Alfier i milijun gledatelja Žikine dinastije kao i svi oni ostali koje je nemoguće sve nabrojati. I što će sad naš Dejan? Na burzu? Ma ne! On je ipak naš! Progresivan, mudar i strpljiv te nadasve uporan. Sad će se malo više posvetiti svojim studentima na FPZ te zajedno sa istomišljenicima Tvrtkom Jakovinom, Draganom Markovinom, Vjekoslavom Pericom, te će indoktrinirati studente o svim genijalnostima koje su krasile nezaboravnog druga Tita; kako je Juga bila najbolje riješenje za male narode; o prednostima samoupravljanja; o 10.g., mraka i Tuđmanove diktature; o tome kako je dokumentarac prikazan ovih dana na prvom programu Njemačke TV pod naslovom “Ubojstva u Titovo ime” običan švapski falcifikat; I tako će u praksi dokazivati Micićevu tvrdnju iz predratnog “Zenita” da su Hrvati obični mješanci između majmuna i papige.

Josipović se odrekao Jovića i tako rastužio 20% žitelja Lijepe naše. No, nije ga se odrekla Vesna Pusić! Ministarstvo inozemnih poslova osnovalo postdiplomski studij za buduće diplomate. Završetak tog studija bit će formalni uvjet da bi netko iz KK (kukuriku koalicije) postao diplomat. Nešto” prevažno” za Hrvatsku, recimo k’o Pravosudna akademija. Nositelj najvažnijeg kolegija je, hvala ti Bože, Dejan Jović. Budući diplomati, kad završe taj studij, morat će kao prvo svi kupiti biste druga Tita pa ih postaviti u sobe za prijem u svojim ambasadama. Zašto bi samo jedan dragi Ivo Goldstein mogao pokazivati gostima tko ga je poslao za ambasadora u Pariz. Zna Vesna za humanu uzrečicu “pojavu uočiti, a druga Dejana spasiti”. Da nije te nesretne pred izborne kampanje, Dejan Jović bi nam i dalje uporno dokazivao da je Josipović predsjednik države koja je nastala na agresiji i nasilju. Kad već nije, zahvaljujući onom nesretnom američkom sucu, nastala na “zločinačkom pothvatu”.

Winston Churchille je rekao: “Najviše se laže u ljubavi, u lovu i u predizbornoj kampanji”.

Kad već imamo trule momke koji će radije “bacit pismu” nego se uputiti u borbu za IS, onda ratničku tradiciju Hrvata preuzimaju naše cure. Navodno ih već popriličan broj ratuje za Kalifat na području Sirije i Iraka. Cure, bilo naše bilo Engleskinje, obično se zaljubljuju u vjernike pa s njima zajedno ratuju protiv nevjernika. Nešto kao referendum “U ime obitelji”o braku. Vjernici svako malo skrate nekog nevjernika za glavu. Na užas i zgražanje demokratskog svijeta, osobito u EU. I dok Obama i drugovi vode akademske rasprave kako obuzdati vjernike, a nevjernici svakodnevno napuštaju svoje domove i odlaze u egzodus, javio se sa spasonosnim rješenjem – tko drugi nego Hrvat. Vlatko Cvrtila sa međunarodno nerenomiranog FPZ. Slušam ga nedavno na TV. Pametna novinarka sugerira Vlatku da bi možda bolje riješenje od upotrebe sile bio razgovor s vjernicima. Na moje oduševljenje Vlatko ima baš takav stav – toliko tipičan za Hrvate. Domobranski, poltronski i kmetski. Seljčka sloga i vjera u Boga. Kaže on, ponosnoj novinarki kojoj su se ovlažile oči od ponosa što je ta briljantna ideja njena: “Da, to je jedino rješenje! Treba otići među njih. Razgovarati. Oni moraju promjenit svoj stav prema kršćanima i Kurdima. Kad shvate da su u krivu, treba odmah obustaviti neprijateljstva i inzistirati na potpisivanju primirja…”. Ovaj citat ne mojte shvatiti baš doslovno, ali bit je pogođena. Ponosan sam na ovu mirovnu inicijativu! Sad se vidi sva zabluda Ljubomira Micića kad je jedan ovako politički talentiran narod, kao što su Hrvati, usporedio s majmunom i papigama. I dok je Vlatko našao izlaz u strpljivim pregovorima, uvjeravanju, darivanju boraca kalifata s ogledalcima i staklenim nakitom, oni se – i ne znajući što propušaju – došetaše dva km pred Bagdad. Andrew White, vikar jedine anglikanske crkve u tom gradu, koji je načelu “Zaklade za pomirdbu i pomoć na Bliskom istoku” javlja da su džihadisti samo 29. rujna ubili 1000 iračkih vojnika. White smatra da zračni udari ne pomažu baš ništa: “Ako smo ikada trebali vaše molitve, to je sad”. Treba ga hitno spojiti s Vlatkom Cvrtilom. Mogu se zajedno moliti. Na žalost, bojim se kako je ovo rat kojem se ne može stati na kraj drugačije nego ratom.

John F. Kenndy je napisao: “Ljudi moraju stati na kraj ratovima prije nego ratovi stanu na kraj ljudima.”

Obožavam Večernjak. Još od vremena kad se zvao Narodni list i kad je objavljivao neke moje športske karikature pa sve do 2000.g., kad sam ga jedno vrijeme zastupao u onoj frci s njegovim tajnim vlasnicima. Sve dok ga konačno nije kupila Styria Media Group AG. Navodno katolička Group. Katolički štih vidljiv je na svakom koraku. Večernjak je skoro identičan kao Glas Koncila.

muzicka_akademija_276704S1

Jedan od vrhunskih katoličkih pera je svakako I obljubljeni Branimir Pofuk. Brane je još 2013.g., odmah nakon svete mise, malo prodivanio s portalom Križ-života i kao ortodoksni katolik izjavio: “Hrvati nisu katolička nacija nego je crkva u Hrvata izrazito nacionalistička”. Eto ti ga na! Brane voli statistiku i Beogradsku filharmoniju. Zna premudri Brane da se 86% velikih i malih – pa sve do onih najmanjih Hrvatića – izjašnjavaju kao katolici. I sad bi zbog tih 86% klerikalaca Hrvati trebali biti katolička nacija. Neka to budu, misli Brane, Ličani. Oni su Kato-ličke vjere i zatucani su. Ni oni nisu 100% katolici. Recimo nije bio Tesla.

I tako Pofuk zamoči svoje progresivno pero u tintu i osvrne se na otvaranje zgrade Muzičke akademije u Zagrebu. Brane, pomalo ljut, što je na svečanom otvaranju svirala Zagrebačka umjesto Beogradske filharmonije, pljucne prema organizatorima. Naime kaj? Evo priče k’o što bi to rekli na RTL-u: “I baš zato, a i zato što je Hrvatska sekularna država, katolički obred blagoslova na kraju ječerašnje svečanosti bio je suvišan. Povijesničarka umjetnosti Sneška Knežević reći će i skandalozan, potpuno anakron i neprimjeren”. Sneška i Brane imaju potpuno pravo! Zbog tih pišljivih 86% klerika dopustiti skandaloznu, anakronu i neprimjerenu tiraniju 7% nevjernika. U tih 7% zasigurno spadaju I “katolici” iz Styria Media Group. No, sjećaju se Brane i Sneška starih dobrih vremena kad je drug Tito pobjeđivao na izborima sa 120%. A ovih 86%. Pih… Bojim se da se naš Brane pomalo boji Crkve pa je zato mrzi.

Gerge Bernard Shaw je napisao: “Mržnja je osveta kukavice zbog pretrpljenog straha”

 Zvonimir Hodak/dnevno.hr

facebook komentari