Da, Karamarko to može!

0

Mikulaš Dzurinda tvorac Slovačkog ekonomskog čuda: Da, Karamarko to može. Vjerujem da će on učiniti u Hrvatskoj ono što sam ja učinio u Slovačkoj – PREPOROD

Vjerujem da Tomislav Karamarko može promijeniti negativne ekonomske trendove – vrlo je veliki entuzijast po tom pitanju! * Ja vjerujem da ljudi razumiju i dobro detektiraju tko je samo populist i ništa više od toga, a tko je pravi reformist koji želi nešto pozitivno za zemlju! * Uvjeren sam da će predsjednik HDZ-a okupiti prave ljude koji će znati napraviti svoj dio posla u reformama! *Mislim da Tomislav Karamarko jako dobro shvaća gdje se Hrvatska trenutačno nalazi i što treba napraviti – a to su dobre vijesti! – izjavio je, među inim, bivši slovački premijer Mikulaš Dzurinda – s kojim HDZ surađuje u izradi cjelovitog gospodarskog programa – u opširnom intervjuu za tjednik Globus. Intervju prenosimo u cijelosti, zajedno s uvodom novinarke Bisere Fabrio:

Bivši slovački premijer Mikulaš Dzurinda (ali i bivši ministar vanjskih poslova) jedan je od najbližih suradnika HDZ-ova vodstva i savjetnik za ekonomske reforme koje bi Hrvatska trebala poduzeti nakon što, kako očekuje, HDZ pobijedi na izborima i preuzme vlast.

Dzurinda je svakako bio jedan od najuspješnijih europskih premijera svoga vremena – vodio je Slovačku od 1998. do 2006. godine – danas vodi think-thank Europskih pučana u Bruxellesu – i zapravo je njegova najveća mana to što dolazi iz male europske zemlje pa se pred takvim političarima ne otvaraju velike svjetske funkcije nakon što prestanu obnašati vlast.

Reforme koje je proveo u svom mandatu bile su vrijedne divljenja. U to je vrijeme njegova zemlja bila najslabija među srednjouropskim i istočnoeuropskim društvom, imala je velikih političkih i ekonomskih problema i nitko se zapravo nije nadao da će uspjeti uhvatiti intergacijski vlak pa se utrpati u zadnji tren u prvo proširenje Europske unije na zemlje bivšeg istoka.

Ali, Dzurindi je uspjelo ono što se doimalo kao nemoguće.

Slovačka je postala „crni konj“ na europskim političkim kladionicama i, zahvaljujući dobrim dijelom reformama koje je gurao Dzurinda, postala sređena i ugodna srednjo europska zemlja, pionir tržišne ekonomije i stranih ulaganja. Postalo je općepoznato da je automobilska industrija tamo učinila čuda i da je Slovačka postala najveći svjetski proizvođač automobila per capita. Te zasluge Dzurindi svi priznaju, od kritičara do analitičara, bez obzira s koje strane političkog spektra dolazili. Zato su i njegovi savjeti koje želi dati stranačkoj braći iz HDZ-a dragocjeni, a susreti s čelništvom najveće oporbene stranke u Hrvatskoj česti.

„Dzurinda je čovjek koji je od Slovačke napravio zemlju Lige prvaka, a kad je došao na vlast, bili smo u nekoj lokalnoj ligi“, portretira ga kratkim sms-om moj slovački izvor, također političar, ali ne iz Dzurindine stranke desnog centra Slovačke demokratske koalicije (SDK).

Danas 60-godišnji Dzurinda na naš je kasnonoćni intervju u nedjelju, dan uoči HDZ-ove konferencije, došao pun elana i razgovorljiv. Inače poznat kao sportaš – maratonac, ovaj put neće imati vremena za trčanje kroz Maksimirsku šumu jer je u Zagrebu vrlo kratko, na putu prema Bruxellesu, i u društvu svog dugogodišnjeg vjernog suradnika, bivšeg slovačkog ministra financija Ivana Mikloša.

U reformama koje ste provodili kao premijer postigli ste konkretan ekonomski uspjeh. Što je bilo ključno da uspijete, kako ste znali što trebate učiniti? 

Sredinom devedesetih Slovačka je bila u vrlo teškoj političkoj i ekonomskoj situaciji. Postojali su očigledni i manje očiti problemi. Bilo je očigledno da je Slovačka međunarodno izolirana. Češka, Mađarska, Poljska bile su pozvane na pregovore oko NATO-a i Europske unije, a mi nismo. Ekonomski smo imali puno problema; nezaposlenost je rasla, industrije su propadale, bile uništene i postojala je jasna potreba za promjenom. To je bio moj moto, moj slogan – Promjena – prije nego što ga je počeo za svoju kampanju koristiti Barack Obama. Bilo mi je jasno da bez reformi nemamo šansi, bit ćemo otok unutar Europe. Madeleine Albright o Slovačkoj je govorila kao o crnoj rupi Europe. Nije to bila stvar volje, promjena i reforme su bile nužnost. Možda tu postoji neka sličnost Slovačke i Hrvatske jer promatrajući vašu zemlju shvatio sam da ste u dosta teškoj poziciji. Ne trebate samo fiskalnu konsolidaciju nego i smanjenje nezaposlenosti, strukturne promjene koje bi trebale dovesti do novih radnih mjesta. Kad sam krenuo s reformama, znao sam da je nužno da imam najbolje ljude na najboljim mjestima. Srećom, imao sam. Bio sam toliko sretan što sam uspio dovesti ljude poput Ivana Mikloša na ključna mjesta – on je bio ministar financija, a ranije nije bio u politici – jer su oni znali što je pred njima i što treba napraviti. Tako smo i mogli raditi na projektima.

Kako ste dobili potporu javnosti za promjene? 

Javnost je tolerirala i prihvatila što se događa. Naravno, promjene su nosile određene rezove, ali i rezultati su bili vidljivi. U mnogim i područjima posve smo promijenili javni život i način funkcioniranja nekih institucija. Ljudi su na kraju shvatili da postoji nada za razvoj i bolji život. To je bilo ključno. Ljudi su shvatili da postoje promjene koje su možda na početku teške, ali daju kasnije rezultate. Zato sam i  ponovno izabran. Nakon moja dva mandata, osam godina nakon što sam postao premijer, rezultati moje stranke opet su bili najbolji na parlamentarnim izborima u Slovačkoj. Vjerovao sam u ljude. Ima političara koji smatraju da su ljudi glupi, da nemaju strpljenja… Ja vjerujem da ljudi razumiju i dobro detektiraju tko je samo populist i ništa više od toga, a tko je pravi reformist koji želi nešto pozitivno za zemlju. Bili smo zemlja loše ekonomije, zemlja loše reputacije, a danas smo pozitivan primjer u svemu. Naravno, drago mi je što i sam bio dio toga.

Što je bilo najteže u provođenju reformi? 

Uvjeriti zastupnike da za njih glasaju. Trebali su glasati za reforme koje moji oponenti nisu lako prihvaćali i o kojima se nisu pozitivno izražavali. Nije bilo lako doći u parlament, među široku grupu koja je bila koalicijska, i uvjeriti ih da trebaju dignuti ruku za dobrobit zemlje. Objašnjavao sam im da glasamo za budućnost zemlje, ne za političare niti za stranke. Postoje i dan danas šale na moj račun zbog toga. Svi moji govori počinjali su time da je prva Slovačka, pa onda na drugom mjestu „modra je dobra“ – slogan moje stranke, a tek na trećem mjestu sam ja kao političar sa svojom ambicijom i snovima. Uspjeli smo kad smo se držali tih prioriteta. Kad nismo, nismo ni uspijevali.

Što mislite o Hrvatskoj? 

Imam podvojene osjećaje. Prvi je vrlo pozitivan. U vašoj sam zemlji svakoga ljeta, naravno da sve ovdje jako volim. A onda imamo i te sentimente prošlosti, jer nama je Hrvatska i u vrijeme komunizma uvijek bila pojam. Naravno da imate vrlo pozitivan imidž u Slovačkoj. A brine me spoznaja da se država ekonomski ne miče. Upravo smo u zrakoplovu Ivan Mikloš i ja razgovarali o tome i rekao mi je da od 2008. godine nije zabilježen rast te da je po tom pitanju Hrvatska jedina uz Grčku u takvoj situaciji. To je opasno. Sve više i više bavim se Hrvatskom pa sam proučavao brojke i statistike, čitao i analizirao i posve mi je jasno da vi trebate veliku promjenu. Nisu dovoljne samo lijepe plaže i otoci. Trebate industriju. Neće svi raditi u turizmu i uslugama. Mislim da su vam reforme potrebne. Pogledajte Slovačku; prije 25 godina mi smo bili zemlja u kojoj se nije proizvodio nijedan automobil. A danas smo najveći proizvođači automobila po glavi stanovnika! Kad smo počeli raditi na stvaranju pozitivne ulagačke klime, nismo bili sigurni kamo će nas to odvesti, ali pokazalo se da je to bilo čudo!

Ali, išle su vam i okolnosti na ruku u to vrijeme. Hrvatska, priznajem, nije baš prijateljsko okruženje za ulaganje, postoje tu i administrativne prepreke i nesklonost stranim ulaganjima, ali čak i da smo najdobronamjerniji na svijetu, danas je kriza i nema tko ulagati kao što je ulagao šakom i kapom prije 20 godina. 

Da, točno. Mi smo imali bolje uvjete po tom pitanju, okolnosti su bile bolje. Ali, s druge strane, vi ste članica Europske unije, imate puno novca na raspolaganju ako ste dovoljno pametni da ga uzmete. Jean Claude Juncker je izašao sa svojim velikim investicijskim planom prema kojemu možete modernizirati, na primjer, željeznicu ili izgraditi nove industrijske parkove, štogod želite… Dakle, imate i vi neke okolnosti na svojoj strani.

Što kanite preporučiti HDZ-u? 

Da postoje fantastični alati na raspolaganju političarima – promjene. Mislim da su ljudi zabrinuti. Osjećam to. Svake godine moj domaćin na Pagu, moj prijatelj Branko, sve više je zabrinut za budućnost svog sina. Dobro je da smo članica Europske unije i NATO saveza, dobro je da je svijet otvoren, da smo globalizirani, moja mlađa kći je trenutačno u Indoneziji, na drugom kraju svijeta, ali bio bih puno sretniji da je u Bratislavi, da kod nas ima sjajan posao. Siguran sam da su i ljudi u Hrvatskoj jednako, ako ne i više zabrinuti za svoju budućnost i budućnost svoje djece. Trebamo ponuditi stvarnu pomoć ljudima. Trebamo pokazati odgovornost i snagu koja će voditi prema boljem.

Je li taj negativni ekonomski trend moguće promijeniti?

Apsolutno. Da u to ne vjerujem iz sveg srca, ne bismo sad ovdje sjedili i razgovarali. Poznajući ljude ovdje, siguran sam da to možete. Vjerujem da Tomislav Karamarko to može. On je vrlo veliki entuzijast po tom pitanju. Redovito se sastajemo i imam sve bolji i bolji osjećaj. On sluša, ne boji se pitati i osjećam da posve shvaća okolnosti i zna što ga čeka. Uvjeren sam da će okupiti prave ljude, koji će znati napraviti svoj dio posla u reformama. Ne samo da će ih osmisliti nego će ih i provesti. Jer ono što trebate je političko vodstvo. Ono je ključno. Moraju postojati ljudi koji neće odustati i koji su spremni krenuti s velikim poslom koji je pred njima. Mislim da Tomislav Karamarko jako dobro shvaća gdje se Hrvatska trenutačno nalazi i što treba napraviti. A to su dobre vijesti. Sretan sam.

Samo što je hrvatsko društvo jako podijeljeno i teško da će nova Vlada, koja god ona bila, postići bilo kakav nacionalni konsenzus za provođenje reformi. 

Da, mogu to shvatiti. Tako je i meni bilo kad sam se natjecao protiv Vladimira Mečiara. Ali, pravi lider, mudri političar to zna prevladati. Ako sadašnji premijer nije nešto pozitivno nastrojen prema lideru opozicije, to se sve može promijeniti. Siguran sam da je Karamarko pametan čovjek i nemam sumnje da je sposoban stvoriti novu atmosferu, da može pokazati spremnost saslušati i drugu stranu.

Teško je zamisliti da će biti najbolji prijatelj sa Zoranom Milanovićem. 

Ne treba biti prijatelj. Vi i ja možemo imati različito mišljenje o kvaliteti ove vode koja je pred nama. Ali, i vi i ja znamo da je to voda. To je činjenica. Ako Tomislav Karamarko bude vodio zemlju i bude imao program reformi, zašto ne bi pozvao i širi spektar političkih snaga da se priključe u promjenama i daju svoj doprinos njima? Pametan političar je onaj koji ne samo predlaže nego i sluša druge. Zato mislim da je moguće prevladati tu crno-bijelu sliku i podjele u društvu. Mogu to zamisliti.

Što će biti prioriteti? Spomenuli ste pokretanje industrije, strana ulaganja, manju administraciju, vi ste imali 19 posto poreznu stopu… Što će biti ključno? 

Financijska konsolidacija je ključna. Ona mora biti prvi zadatak. Zatim, ako je potrebno, deregulacija da bi tržište slobodnije funkcioniralo.

Jeste li rezali državnu upravu i kako? 

O, da. I to značajno. Ivan Mikloš bio je prvak u tome. On je počeo sa svojim ministarstvom i srezao ga za 40 posto. Pozvao je puno mladih ljudi da počnu raditi za njega. Bio sam šokiran kad sam ga došao posjetiti u ministartstvo. Puno samo rezali, ali onda smo ljudima u državnoj upravi počeli dizati plaće. Jer, morate platiti ljude koji su dobri. Ako ih ne plaćate, ništa neće napraviti. Kvalitetne ljude trebate platiti.

Što je s Europom? Hoće li se ona izvući iz krize? 

Govorili smo da trebamo mijenjati Hrvatsku, ali trebamo mijenjati i Europu. I to ne samo njezin jug. Pitam se možemo li to. Nisu tu samo strukturne reforme u pitanju nego i političke. Ovo stanje nije zdravo. Ne možemo biti klub u koji se samo može ući, ali ne i izaći. Ili iz kojega nekoga ne možete izbaciti.

Grčki ministar financija Janis Varufakis kaže da je to hotel Califomia – ne možete nikada otići. 

To nije dobro. Jer, to je klub u kojemu se držimo pravila. A možda ima onih koji bi ga napustili ili koje bismo mi izbacili jer se ne ponašaju prema tim dogovorenim pravilima. Sve više mislim da se to mora mijenjati. Želim vjerovati da trebamo biti disciplinirani, pametni i odgovorni. Mislim da je situacija nešto bolja nego što je bila. Postoji veća razina razumijevanja da se ne može više ovako na isti način. Mislim da se to naročito vidi u Irskoj, Portugalu, Španjolskoj… Polako, ali sigurno, situacija se popravlja. Mislim da smo dovoljno snažni da ne ugađamo zemljama koje ne žele krenuti u reforme. Grčka će biti lakmus papir. Mogu samo zamisliti koliko je sad teško Aleksisu Ciprasu i njegovoj vladi. Jer, sjajno je zvučalo to što su govorili, da Grčka više neće biti ponižavana, da će Trojka biti uništena, a sada se dogodilo buđenje i spoznaja da se pravila moraju poštovati.

Dosad je bio prihvaćen njemački model koji podrazumijeva rezanja. Ali, nije uspjelo za sve zemlje. Zašto? I zašto se nije pokušalo s drugim modelima? 

Zato što rezanja treba kombinirati sa strukturnih reformama. Ne bismo se trebali brinuti zbog flat rate poreza. Kad sam preuzeo vlast, kod nas je porez bio 42 posto. Kad sam završio s mandatom, imali smo 19 posto flat rate. Riskirali samo, ali uspjeli smo. Nismo opteretili proizvodnju i poduzetništvo. I kad Francois Hollande govori o oporezivanju od 75 posto, to nema nikakve šanse uspjeti. Rezanje nije dovoljno, štednja nije dovoljna.

Biste li Hrvatskoj sugerirali da uđe u eurozonu ili ne?

Mi smo u Slovačkoj imali najbolje moguće iskustvo s eurom, ali u vašem slučaju bio bih nešto oprezniji. Brzo uvođenje jedinstvene valute može samo biti zamka. Naročito ako zemlja nije u najboljem financijskom stanju. Ako imate svoju valutu, možete nešto napraviti, možete stimulirati izvoz, ali kada imate euro, onda se toga morate odreći. Zato bih bio oprezan jer mislim da se prvo trebaju provesti reforme i srediti financije, a onda tek razmišljati o euru, kad je zemlja u dobrom stanju. Ne treba žuriti.

Koliko svima nama, svim članicama Europske unije, štete ekonomske sankcije koje su uvedene Rusiji? 

Nije bilo druge mogućnosti. Ne mogu ni zamisliti da se dogodilo da Europa i ostatak slobodnog svijeta ne učine ništa po pitanju rata u Ukrajini. Čovjek sam kompromisa, takav me glas prati. Ali i u politici postoji linija koja se ne prelazi. Aneksija Krima, sve ono što se događa u Donjecku i Lugansku, to je ta crvena crta, linija koja se ne prelazi.

Ali hoće li zaustaviti Putina?

Imam neke sumnje. Iskreno, blizu sam mišljenja da ako Zapad pokaže pravu snagu, tek onda će se Putin povući. Sjećam se okolnosti u vrijeme Hladnoga rata. Sjećam se Ronalda Reagana i Mihaela Gorbačova. Obojica su bili snažni. Da nisu bili, ne bismo danas imali ni Hrvatsku niti Slovačku koje bi bile članice Europske unije.

[ad id=”40551″]

facebook komentari