Pratite nas

Herceg Bosna

Da je opstala Herceg Bosna BiH bi danas bila u EU

Objavljeno

na

Nalazeći da postojeći unitarni oblik političkog i državnog ustroja ne osigurava hrvatskom narodu njegova prava u BiH i na BiH, odlučan je ta prava obraniti, između ostalog, mijenjajući svoj položaj tako što na dijelu teritorija BiH uspostavlja svoju državnu zajednicu … Hrvatska zajednica Herceg Bosna, utemeljena odlukom o uspostavi Hrvatske zajednice Herceg Bosne, uspostavlja se i proglašava Hrvatskom Republikom Herceg Bosnom (u daljnjem tekstu: Republika. Republika je jedinstvena i nedjeljiva demokratska država hrvatskoga naroda u BiH…)”

Hrvati u BiH vjerojatno su jedini narod u Europi koji se odrekao svoje državotvornosti izražene kroz teritorij i institucije radi virtualne jednakopravnosti u Federaciji i kasnije državi BiH u kojoj je kroz revizije ionako nepovoljnih mirovnih sporazuma dobio poziciju političke manjine, piše Večernji list BiH.

Herceg Bosna žrtvovana

Navodi iz odluke o utemeljenju HR Herceg Bosne, koja je donesena na današnji dan 1993. godine na zasjedanju Zastupničkoga doma HZ HB u Grudama, ponajbolje govore o viziji tadašnjih čelnika te danas posebno upozoravaju koliko je bila pogubna procjena da je se ugasi.

Hrvatska zajednica, a kasnije i Hrvatska Republika Herceg Bosna, bila je izraz volje Hrvata u BiH za slobodom, najprije obrane od agresije, a onda i rješenja njegova ustavnopravnog položaja.

Okolnosti u kojima je utemeljena HR HB davale su više nego za pravo tadašnjim hrvatskim dužnosnicima da taj proces okončaju upravo na taj način. Uz sve užasne posljedice rata koje su preživjeli Hrvati, ali i Bošnjaci i Srbi, hrvatsko vodstvo odlučuje se na ovaj korak nakon što su Mate Boban i Alija Izetbegović prihvatili, a Radovan Karadžić odbio mirovni sporazum da se BiH ustroji kao unija po Vance-Owenovom planu s deset regija. Kasnije je i bošnjačko vodstvo odustalo od ovoga potpisa iz Ženeve.

Uslijedio je Owen–Stoltenbergov prijedlog s unijom triju republika, što je u osnovi bio plan prije rata koji je osmislio portugalski diplomat Cutillero. Boban, Izetbegović i Karadžić su prihvatili taj plan, ali ga se Izetbegović odrekao na početku kolovoza 1993. godine pod utjecajem američkih “savjetnika” i pritiskom sarajevske javnosti.

Sve mirovne sporazume predsjednik Mate Boban i hrvatska strana su prihvaćali, čak i unatoč tome što nisu bili do kraja povoljni, kako bi se rat zaustavio.

I odluka o utemeljenju Hrvatske Republike Herceg Bosne bila je u tome pravcu. No, vrlo kratko nakon njezina utemeljenja izvršen je pritisak na službeni Zagreb koji je onda naložio njezino gašenje i uspostavu Federacije BiH, što je bio temelj da se riješi pitanje Krajine, istočne i zapadne Slavonije, odnosno slobodne hrvatske države, budući da su se našli na istome stolu za rješavanje.

Herceg Bosna je žrtvovana radi Republike Hrvatske. Predsjednik HB Mate Boban je zbog toga podnio ostavku, a bh. Hrvatima je kao “kompenzacija” za odricanje od uspostave Federacije BiH obećana konfederacija s Hrvatskom, što se na kraju pokazalo kao samo to – obećanje.

Čak su i rješenja koja su u Washingtonskom i Daytonskom sporazumu Hrvatima makar jamčila institucionalnu jednakopravnost, nakon godina i različitih odluka međunarodnih predstavnika, poništena.

Istodobno, druga dva naroda u BiH su u odnosu na Hrvate makar došla u poziciju izboriti se za vlastitu slobodu. Srbi su se izborili za vlastiti entitet, a Bošnjaci su ga dobili u “većinskom vlasništvu” uz posredovanje međunarodne uprave, a na štetu Hrvata.

Hrvatsko pitanje otvoreno

Kao posljedica rata Hrvati su skoro iščeznuli iz RS-a te njihova pozicija ovisi o dobroj volji Srba, a u Federaciji BiH, gdje su se u najvećem broju zadržali, o njihovim suverenim pravima često odlučuju Bošnjaci, i to birajući im predstavnike, namećući vlasti, sustavno osiromašuju hrvatska područja, kriminaliziraju Domovinski rat i njihove dužnosnike.

Ništa od toga ne bi bio slučaj da Hrvati nisu ostali bez Herceg Bosne, a BiH bi zasigurno bila stabilnija kao država triju naroda, danas, vjerojatno, i članica EU koja ne bi zapinjala u nacionalnim trvljenjima koja stalno potkopavaju njezino postojanje i tresu temelje zemlje. Na sličan način, pozivajući se na ista načela, i danas Hrvati traže jednakopravnost i bore se za modernu i stabilnu državu, što ona danas nije.

Zato uopće nije slučajno ili čudno da je u jednom objavljenom transkriptu razgovora jedan političar BiH nazvao “velikim sranjem”.

Dnevnik.ba

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

dr. sc. Denis Radoš tvrdi: Blidinjsko jezero nije glacijalno, napravili su ga ljudi prije 140 godina

Objavljeno

na

Objavio

Blidinje jezero ili Blidinjsko jezero je najveće planinsko jezero u Bosni i Hercegovini. Zaštićeni je geomorfološki spomenik prirode u sastavu Parka prirode Blidinje, piše Večernji list BiH. Smješteno je na Dugom polju između planina Čvrsnice i Vrana.

Jezero je na 1183 metara nadmorske visine. Površina mu se uglavnom kreće oko 3,5 km2. Najveća dubina jezera je 4,5 metara, a najvećim dijelom je dubine od jednog metra.

Nema površinskih tokova koji vode do i od jezera. Voda u jezero dolazi s padalinama i procjeđivanjem vode s okolnih planina Vrana i Čvrsnice, ponajviše s proljetnim otapanjem snijega. Ljeti veliki dio vode nestaje isparavanjem i otjecanjem kroz ponore, zbog čega znatno opadne razina jezera. Procijenjeni gubici vode iz jezera su veliki s obzirom na malu zapreminu i iznose 10 mm/dan.

Blidinje jezero

Blidinje jezero umjetno je jezero kojeg su napravili ljudi prije 140 godina, a teza o glacijalnom postanku jezera može se u potpunosti odbaciti. Zaključak je to opširnog istraživanja kojeg je proveo dr. sc. Denis Radoš, znanstvenik sa Sveučilišta u Zadru, a koje je objavljeno u posljednjem broju znanstvenog časopisa Geoadria (Vol. 22, No. 1), pod naslovom “Povijest nastanka Blidinjskog jezera”. Iako godina nastanka jezera niti u jednom izvoru nije izričito spomenuta, nju je bilo moguće rekonstruirati te je nastanak smješten u razdoblje između 1881. i 1885. Do tada je Blidinje (polje) redovito plavilo u proljeće svake godine nakon topljenja snijega, a voda bi otjecala u ponore u blizini Ivan Doca. Zbog velike potrebe za vodom, ljudi su odlučili začepiti ponore i stvoriti lokvu koja bi zadržavala vodu tijekom ljeta, piše Večernji list BiH. No, zbog plitke depresije polja, voda se razlila puno većim područjem i potopila obradive površine na kojima su uzgajane uglavnom žitarice i krumpir. Lokalni stanovnici koji su živjeli na Blidinju (Blidinjama) oduvijek su tvrdili da su jezero napravili ljudi, no čini se da je nedostajala znanstvena potvrda ovih tvrdnji. Istraživanje je podijeljeno na tri temeljna poglavlja kroz koje se detaljno analizira nastanak jezera: narodna predaja i pisani izvori, stare karte i geomorfologija.

Pisani izvori i narodna predaja

Prve spomene nastanka jezera u zapisanoj narodnoj predaji donosi duvanjski učitelj Stojan Rubić 1899. godine. On navodi kako je to nekada bilo polje na kojemu je nastalo jezero kada su se začepili ponori. Sličnu priču ispričao je i kazivač, bivši lovočuvar na Čvrsnici i Prenju, Andrija Jurić iz Jablanice (1921. – 2017.), zaključivši kako “od blinje (lokve) nasta Blidinje”. Pisci koji su prolazili područjem Blidinja ili su o njemu pisali u prvoj polovici 20. st., redovito spominju narodnu priču da je jezero nastalo začepljivanjem ponora, a Đorđe Protić zabilježio je i postojanje kamenog nasipa koji je zadržavao jezersku vodu da ne oteče u ponore, što je jedini spomen postojanja takve brane na Blidinju do izgradnje današnje brane 1990. godine. O začepljivanju ponora i svjedočenju ljudi o nastanku jezera pisali su i agronom Jovo Popović te etnograf i arheolog Vejsil Ćurčić. Oni navode da su u vrijeme njihova boravka na Blidinju još uvijek postojali živi svjedoci tih događaja, a da se jezero iz godine u godinu sve više širilo.

Raniji izvori, iz 19. stoljeća, pogotovo radovi franjevaca fra Petra Bakule (Šematizam) i fra Ivana Franje Jukića (“Zemljopis i poviestnica Bosne”), nigdje ne spominju postojanje jezera na Blidinju, kao ni ranija izvješća o biskupskim pohodima na ovo područje. Istovremeno, Bakula, koji je inače bio iz Posušja, znao je za postojanje jezera na vrhu Čvrsnice, vjerojatno jezera (lokve) Crljenak.

Stare karte

Stare karte iznimno dobro dokumentiraju pojavu jezera. Iako sve do 1870-ih godina nema dobrih kartografskih prikaza područja Blidinja, zanimanje Austro-Ugarske za Bosnu i Hercegovinu rezultiralo je izradom do tada najboljih i najpreciznijih karata ovog područja od Vojnogeografskog instituta iz Beča. Prije ulaska Austro-Ugarske u BiH (1878.), godine 1876. izdana je generalna karta na kojoj je prvi put prikazano Blidinje, i to kao poplavno polje (blato), na isti način kao i druga poplavna polja: Duvanjsko polje, Buško blato, Prološko blato i dr. Zapravo i sami toponim blidinje potječe od blinje, koja označava poplavnu ravnicu na kojoj se zadržava voda.

Godine 1881. izlazi nova detaljnija karta, koja područje Blidinja prikazuje iznimno detaljno i na kojoj su, među ostalim, prikazana naselja, ceste, toponimi i izvori. To je dakle zadnja karta (sa sadržajem iz 1880.) na kojoj se prikazuje područje Blidinja bez jezera. Prvi prikaz jezera potječe iz austrijske topografske karte 1:75.000, nastale na temelju geodetske izmjere BiH od 1880. do 1884. Tada kartirano jezero bilo je 5 puta manje od današnjeg i nalazilo se uz istočni rub polja podno Jelinka, odnosno istočno od ceste koja je nekada prolazila sredinom polja, od Barzonje prema Dugom polju, a koja je danas potopljena jezerom.

Postojanje ove ceste potvrdile su Kata Petrović i Luca Šarić iz Rakitna, što je zabilježio turizmolog Ljubo Mihić 1973. godine. Tom cestom određena je nekadašnja granica između kotareva Županjac i Mostar, a danas predstavlja granicu između općina Tomislavgrad i Posušje, koja jezero administrativno dijeli na dva dijela. Ostatak polja, danas potopljen jezerskom vodom plavio je samo u proljeće, što je izričito navedeno na karti.

Takvu situaciju donose i katastarske karte u mjerilu 1:6.250 iz 1882. godine, na kojima su prikazane parcele unutar poplavne površine jezera. Sve kasnije karte ovog područja, ovisno o mjerilu, nastavile su prikazivati Blidinje jezero na tri različita načina: kao jezero na cijelom poplavnom području, kao malo jezero podno Jelinka i kao poplavno polje (blatište). Zbog toga je nejasno kada je došlo do širenja jezerske površine i poplavljivanja oranica koje je uzrokovalo probleme, budući da ljudi više nisu mogli obrađivati zemlju od koje su i do tada vrlo oskudno živjeli. Zbog toga su početkom 20. st. započeli radovi na ponovnom otvaranju ponora i puštanju vode u njih, koje je predvodio fra Jozo Bencun.

Jedno takvo iskopavanje fotografirao je liječnik i planinar Radivoj Simonović 1907. godine, a fotografija se čuva u Muzeju Vojvodine u Novom Sadu.

Odbacivanje glacijalne teorije

U poglavlju o geomorfološkoj analizi područja, autor zaključuje da se jezero nalazi na propusnom krškom području, i to na dijelu na kojemu su taloženi sitniji mlađi sedimenti koji usporavaju, ali ne sprečavaju otjecanje vode u podzemlje. Također, zaključuje kako je glavni razlog gubitka jezerske vode otjecanje prema ponornoj zoni Ivan Dolac, a ne procjeđivanje na cijeloj površini jezera. Detaljnom geomorfološkom analizom u potpunosti odbacuje glacijalnu teoriju o postanku Blidinjskog jezera, koja nije zapravo ni zaživjela, ali se nerijetko spominjala u različitim publikacijama. Istovremeno ne odbacuje mogućnost da je na ovom području moglo postojati jezero u kasnom pleistocenu ili mlađem holocenu, ali takvo paleo-jezero, ukoliko je postojalo, nije u nikakvoj vezi s današnjim jezerom. Današnje jezero opstaje isključivo zahvaljujući nasipu izgrađenom 1990. godine ispred ponorne zone Ivan Dolac, čime je spriječeno otjecanje jezerske vode. Nasip je izgrađen nakon što je tijekom ljeta 1990. godine Blidinje gotovo u potpunosti presušilo. Rad je moguće preuzeti na stranicama časopisa Geoadria: https://hrcak.srce.hr/geoadria.

facebook komentari

Nastavi čitati

Herceg Bosna

U Jablanici ubijena 172 imenom poznata Hrvata od strane četnika i partizana

Objavljeno

na

Objavio

U Doljanima je 19.7.2017 god., otkriveno spomen obilježje poginulim Hrvatima općine Jablanica u Prvom i Drugom te Domovinskom ratu.

Na spomeniku su uklesana sva imena poginulih Hrvata, i to 11 imena poginulih u Prvom svjetskom ratu, 172 imena ubijenih od strane četnika i Titovih partizana u Drugom svjetskom ratu, te 52 poginula Hrvata iz općine Jablanica u Domovinskom ratu.

Idejni tvorac spomenika je fra Vendelin Karačić, a izvedbeni projekt potpisuje tvrtka Urbis 86 iz Širokog Brijega. Spomenik je isklesan iz kamena domaćim radnim snagama kompanije MT “Gabro”, Jablanica a pripremu terena i uređenje okoliša uradili su mještani Doljana. Blagoslov spomenika i misno slavlje predvodio je mons. Tomo Vukšić, vojni biskup u BiH.

Spomenik-u-doljanima-1Drugi svjetski rat:

O stradanju Hrvata Jablanice u dugom svjetskom ratu malo je  tko pisao. U drugom mjesecu 1943.g. Partizani provaljuju od Drežnice na Glogošnicu prema Jablanici s jedne strane, a od Prozora s druge strane. Osvajaju Jablanicu te vrše likvidacije civila i zarobljenika. U narednom periodu vode se borbe između partizana, četnika i Talijana te Jablanica pada sad u jedne sad u druge ruke, dok nije stigla hrvatska legija s Nijemcima i protjerala i jedne i druge. Sve su zgrade u Jablanici bile porušene u tim borbama. Partizani i četnici su tri puta pljačkali župnu kuću. Na kraju je oštećena  i crkva. U trećem mjesecu 1943.god., četnici haraju Glogošnicom i spale 12 kuća i 6 štala, te pobijaju 22 čeljadi. Grozno su prije izmasakrirali i izmučili te ljude i naposljetku ispekli ih. Četnici su svo blago otjerali. Najgori su bili Bjelopoljski četnici. Evo najcjelovitijeg popisa Hrvata stradalih u Drugom svjetskom ratu:

proleterske divizije u osvojenom italijanskom uporištu kod Jablanice
Na slici: Partizani 2. proleterske divizije u osvojenom uporištu kod Jablanice 23. 2. 1943.

Cjeloviti popis žrtava možete vidjeti na Komunistickizlocini.net

facebook komentari

Nastavi čitati