Pratite nas

Komentar

Da sam pobijedio bio bih pobjednik

Objavljeno

na

Tko ne želi dići guzicu iz stolice on sanja da promijeni svijet

Jedan od najdražih crtića moje kćerke je bio crtić Pinky i Brain. U tom crtiću jedan od likova stalno mašta da dobije vlast na svijetu i da promijeni svijet. Ne sjećam se više koji je to lik od ove dvojice bio, al se dobro sjećam veleumnih planova za osvajane svijeta.
Kad radim edukacije za tvrtke onda nam je često tema kako se snaći na tržištu. Najčešća reakcija na izazove i probleme u hrvatskim tvrtkama je veleumno dociranje o tomu kako se to ne može. Što neuspješnija firma to mudriji suradnici. Kad bi situacija bila drugačija onda bi neuspješni manageri i suradnici imali rješenje i bili bi uspješni.

bigstock-Ripple-Man-89896Kad suradnici shvate da ne mogu mijenjati tržište, jer je ono takvo kakvo jest, nego da moraju pronalaziti rješenja, biti kreativni, strpljivi i ići korak po korak, onda se pojavi kreativna energija i tvrtka počne raditi sasvim drugačije, otkrije neviđene potencijale i povećava promet.
Kao što je u privatnom i poslovnom životu tako je i u društvenom i političkom. Hrvati kao hipnotizirani stalno trube o tomu što je problem i kako bi bilo dobro da to nije tako kako je, jer oni bi imali bolje rješenje, al ovo što se nudi to nije za njih, oni traže sve ili ništa. Oni su toliko dobri, neiskvareni i sposobni da ne mogu prihvatiti polovična rješenja. To što su ti isti ljudi uglavnom gubitnici, to njima nije argument da počnu mijenjat sebe. Jednom riječju ljudi žele mijenjati ono što objektivno ne mogu, ono što je svakome jasno da nije u njihovoj domeni utjecaja da bi imali ispriku za svoj nerad, nesposobnost i u krajnjoj liniji nemoral.

Puno je jednostavnije optužiti situaciju, vanjske čimbenike i druge za vlastite neuspjehe nego preuzeti ogdovornost za svoje neuspjehe i uspjehe. Umjesto da se pomaknemo mi rađe pričamo o navodno nikada ne izrečenim istinama u Hrvatskoj, nek mi oprosti voditelj grupe “Ono o čemu se u Hrvatskoj šuti”. Tako svaki dan imamo najnoviju dijagnozu koji nitko živ još nije čuo, nevjerojatno otkriće ili otkrića koja se u nijansama razlikuju, ovisno kojoj političkoj opciji dijagnostičar pripada.
Tako ćemo iz usta prosvijetljenih stručnjaka “sam svoj predsejednik” saznat sljedeće:
– Hrvatska je u krizi zahvaljujuć lopovima i korupciji – to što sam ja svoje dijete upisao u vrtić preko veze to nije korupcija
– Hrvatsku su pokrali oni koji su bili na vlasti – moji koji su trgovali na lokalnoj razini, jer za veću nemaju kapacitet, oni su pošteni
– Hrvatskom vladaju mračne nevidljive strukture, tajna društva koja ja poznajem u tančine, iako nisam njihov član
– niz možete sami nastaviti….
Kad bi se sve ovo promijenilo onda bi nam bilo bolje. Alanfordovska filozofija uspjeha. Da sam pobijedio bio bih pobjednik.
Nažalost svih onih koji bi mijenjali svijet, ali nisu u stanju promijeniti sebe, okviri djelovanja su takvi kakvi jesu. Svako lamentiranje o nečemu što objektivno nije na raspolaganju je gubljenje vremena i stvaranje isprika koje bi trebale opravdat našu nesposobnost ili lijenost.
Tko se usudi ukazati na to on je izdajnik, plaćenik, lopov, vjerojatno nečiji igrač. Zašto? zato jer bi prihvaćanje odgovornosti za promjenu unutar zadanih okvira značilo pomak, značilo napor i gubitak ustaljene isprike za činjenicu da nisi sposoban zaraditi novce, da nisi uspio nigdje osim na fejsu itd.
Hrvatska država i narod su očito hipnotizirani tim defetističkim pristupom, a ljudi se čude zašto nam propada gospodarstvo, držva i osobna sloboda.
Ako svi tražimo da svijet bude drugačiji nego što jeste onda moramo konačno promijeniti ono što možemo mijenjati, a ne filozofirati da bi drugačije bilo puno bolje.
Mijenjanje vlastitog okruženja nije moguće u velikim koracima i bez kompromisa. Nekada je najvažniji korak onaj sitni, skoro neprimjetna promjena, ali promjena koja pokazuje da znamo izići iz predviđenih okvira i pronalaziti rješenja.
Ako želimo pomak moramo biti pomak!

Vinko Vukadin

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Komentar

Novinarske trice i kučine

Objavljeno

na

Objavio

Poznato je kako tiskani mediji u nas i u svijetu proživljavaju svojevrsnu krizu koja se ponajviše ogleda u padu naklada. Glavni je tome razlog pojava inernetskog novinstva, ali, barem kad je riječ o domaćoj medijskoj sceni, nije samo to u pitanju.

Dnevni, središnji, tzv. ozbiljni politički listovi trivijalizacijom tema i događaja kao da oponašaju baš te portale te time sebi oduzimaju specifični prostor djelovanja.

Evo jedne male antologije urnebesnih naslova: Milijan Brkić napušta politiku zbog Ane Rucner, Ella Dvornik ima novu frizuru, Renata u Splićaninu našla sve što joj treba, gola žena čisti stanove muškaraca, Ava Karabatić se seksala u zatvoru, Nives Celzijus objavila razgolićenu fotografiju, preseksi Milica zapalila Split, Pažanin vikao na Špičeka i otrkio gdje će provesti vikend, Ivana Plehinger otkrila zašto nema migrenu, Melania Trump očajna i nesretna, Suzana Mančić mami seksipilom i u šezdesetoj, Borna Rajić umišlja da je plemkinja, Soraja pokazala previše, Ž. je očajna jer ju je muž prevario s prijateljicom, Severina zapjevala s novim svekrom koji zna svirati harmoniku, a s Igorom šalje poljupce iz Venecije, Ecija Ojdanić nikad bolje nije izgledala, Jelena Rozga istakla prebujni dekolte, a fanovi oduševljeni njezinim šeširom, Danijela Martinović drastično promijenila izgled, Neven Ciganović se podvrgao estetskoj kirurgiji, Monika tulumari dok joj se muž priprema za novi brak,Aca L. brutalno pretukao bivšu ženu, Madonina kći obrijala dlake pod pazuhom, Lana Jurčević u donjem rublju raspametila obožavatelje…

Ovakva trivijalizacija sigurno neće pomoći uspješnosti medija koji žele biti ozbiljni i koji žele imati ozbiljne čitatelje. Neki teoretičari komunikacija drže kako je trivijalizacija u funkciji zaglupljivanja masa i odvlačenja pažnje od stvarnih problema društva.

Objektivno, ona je u funkciji promocije posve beznačajnih osoba i njihovih zanimanja. No, uz opći pad elementarne pismenosti, pretjeranu uporabu anglizama i vulgarnosti u izrazima, koje se poput crnih filmova nameću kao moderan stil, kakve pristojni ljudi ne koriste niti u krugu prijatelja kamoli pred tisućama čitatelja, postoji još jedan veliki problem, a zove se kolumnisti.

Umjesto objektivnih komentara i analiza, kakvih srećom još uvijek ima, dominiraju otvorena politička pristranost, vrijeđanje neistomišljenika pa i publike, egocentrična „ja pa ja“ forma, brkanje vlastitih opsesija, uvjerenja, vjerovanja i želja sa stvarnošću.

Na primjer, ne vidi se izvor terorizma ako to narušava ideju multikulturalnosti. Brojnim je komentatorima tako važnije ono što se događa u njihovoj glavi, nego u svijetu oko njih.

Selektivno, od slučaja do slučaja, tretiranje događaja i ljudi, diskreditiranje nepoćudnih, ili otvorena laž dio su svakodnevnice. To je sve možda u interesu nekih moćnih stranaka, skupina i pojedinaca, ali zacijelo nije u interesu medija.

Josip Jović/SlobodnaDalmacija

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Milijan Brkić: Zakon je jasan – Otvaranjem istrage, saborsko povjerenstvo za Agrokor prestaje s radom!

Objavljeno

na

Objavio

Zamjenik predsjednika HDZ-a i potpredsjednik Hrvatskoga sabora Milijan Brkić osvrnuo se jučer za Novu TV i HTV na temu saborskoga istražnog povjerenstva za Agrokor.

U Članku 4. Zakona o istražnim povjerenstvima stoji da će – ako je pokrenut sudbeni postupak o nekom pitanju o kojem je prethodno osnovano istražno povjerenstvo – ono odmah prestati s radom.

Brkić je istaknuo da SDP i Most ovom problemu pristupaju neodgovorno, populistički i demagoški.

– Jako su dobro znali koja je sastavnica zakona, jednako kao što znaju da se istrage koje provode istražna tijela, DORH i policija, ne smiju kontaminirati bilo kojim drugim aktivnostima, a pogotovo ne aktivnostima zakonodavne vlasti. Zakon je tu jasan – otvaranjem sudske istrage, koja će evidentno uslijediti, rad povjerenstva prestaje.

facebook komentari

Nastavi čitati