Dalmatinci su Zagorci koliko su i Hercegovci Bosanci: Nazivajući ih 
tako, slabite Hrvate u BiH

    0
    Hercegovci će jednako reagirati kada im kažete da su Bosanci, kao što će i Bosanci na tvrdnju da su Hercegovci.

    Kako bi reagirao Dalmatinac kada biste ga oslovili kao da je Zagorac, ili pak Slavonca kao Istranina. Ili još gore, kada bi turist, recimo iz Češke, rekao u Makarskoj: “Lijepo je ovo vaše jugoslavensko more”. Jednostavno, to nije točna zemljopisna odrednica.

    I dok takva pogreška u Hrvatskoj može biti tek simpatična ili uvredljiva, u BiH ima druge konotacije. Osobito kada se Bosna i Hercegovina skraćuje samo na Bosna, a narode iz Hercegovine oslovljava se s “bosanski Hrvati”, ili “bosanski Srbi”. Oni jednostavno zemljopisno nisu bosanski, već hercegovački ili bosanskohercegovački Hrvati. Kako bi tek smiješno zvučalo kada bi, primjerice, Hrvate u Vitezu, Sarajevu, Orašju, Banjoj Luci oslovljavali s hercegovački Hrvati.

    U Bosni i Hercegovini nije riječ samo o pukom skraćivanju imena na bosanski, već i o jednoj puno opasnijoj namjeri koja se gradi po uzoru na bivšu državu. Koja je pokušala napraviti jednu naciju (jugoslavensku), jedan jezik (jugoslavenski)… Ta nacija i taj jezik bili su u funkciji istiskivanja hrvatskog, slovenskog, makedonskog, srpskog.

    Jednako kao što su se mnogi Srbi identificirali s Jugoslavijom, tako se brojni muslimani – Bošnjaci poistovjećuju s “Bosnom”. Nerijetko se čuju glasovi; “država, to smo mi”, a svi drugi su u njoj podstanari. Ili idite! Srbi i Hrvati u BiH, po njihovu mišljenju, nisu nacija, već su samo Bosanci (katolici i pravoslavci). I stoga, smatraju, nema srpskog i hrvatskog jezika, već samo “bosanskoga”.

    U različita vremena za “Bosnu” se različito ratovalo. Bošnjački unitaristi još nisu oprostili Turskoj što je na Berlinskom kongresu (1878.) prihvatila naziv Bosna i Hercegovina. BiH se prije 90-ih doživljavala kao “Jugoslavija u malom”. I njezin čuvar.

    Otkad se ta država raspala i nakon što je u Daytonu dogovorena višenacionalna BiH, pokušava se nacionalno i regionalno relativizirati i uspostaviti “građanska Bosna”. Iza toga bošnjačke elite nastoje prikriti unitarističku nacionalističku politiku, kao što je u Jugoslaviji velikosrpstvo bilo zamaskirano u jugoslavenstvo.

    Upravo u nastojanjima promoviranja bosanstva, Bošnjaci su se uoči listopadskog popisa stanovništva našli pred velikim problemom. Većina ih se nakon 1990. izjasnila kao Bošnjaci, dio ih je zadržao naziv Muslimani, a sada još instaliraju naciju Bosanaca. Ako se jedan narod rasprši na tri nacionalne skupine, onda može izgubiti sadašnji dominantni većinski status.

    Dvojbe je presjekao njihov vjerski poglavar reis-ul-ulema ef. Husein Kavazović. On je protekli tjedan u bajramskoj hutbi (propovijedi) zatražio da svi upisuju; naciju – Bošnjak, jezik – bosanski. Reagirao je lider Srba u BiH Milorad Dodik koji je u tome prepoznao namjere velikobosanske politike. Podsjetio je Kavazovića da “obilježje jezika nosi obilježje naroda”. Osporio im je ekskluzivno pravo da svoj jezik nazivaju po Bosni “koja je i srpska i hrvatska koliko i bošnjačka”.

    I dok bošnjački lideri vode politiku kao nekada Srbi u Jugoslaviji, dotad se Srbi iz BiH ponašaju kao Slovenci u bivšoj državi. Žele napustiti BiH, a “službeno bošnjačko Sarajevo” to ne dopušta. Baš kao što nekada Slovencima “službeni srpski Beograd” nije dao iz Jugoslavije. Hrvati u BiH su pak u bosanstvu ono što su muslimani bili u jugoslavenstvu. Pokušavaju od velikobošnjačke politike očuvati hrvatsku naciju.

    Bošnjački i srpski mediji pokrenuli su medijske mašinerije u mobilizaciji izlaska na popis. Za sva tri naroda to je “viza za budućnost”. Za Hrvate – biti ili ne biti. Upravo zato je nevjerojatna nepodnošljiva lakoća ravnodušnosti. Hoće li uspjeti sačuvati konstitutivnost ovisi o svakom upisanom Hrvatu. Svi podrijetlom iz BiH moraju znati da je nepopisivanje ravno nacionalnoj izdaji. I put prema legalizaciji “Bosne” s “bosanskim katolicima” kao nacionalnom manjinom.

    A oni koji danas bosanskohercegovačke Hrvate iz Hercegovine pitaju “što ima u Bosni”, tada će shvatiti da su pjesničkim izričajem nesvjesno bili dijelom opasnog projekta. “Bosne” bez Hrvata!

    Jozo Pavković/Vecernji

    facebook komentari