Pratite nas

Intervju

Damir Krstičević: Bez emocija u Domovinskom ratu ne bi bilo ni veličanstvene Oluje – Ta me emocija pokreće i danas!

Objavljeno

na

Dramatika zbog ostavke već je daleko iza njega. Damir Krstičević, nakon tjedan dana odmora u Dalmaciji, opet je ondje gdje mu je, kaže, najdraže biti – među vojskom. I opet gura, poput buldožera, reforme i rješenja koja bi trebala Hrvatsku vojsku osuvremeniti i ojačati u relativno kratkom roku. Pri tome, potpredsjednik Vlade i ministar obrane nije impresioniran klanovskim interesima u Oružanim snagama. Jer on želi HV „iznad svoje kategorije“ i kaže da je sustav napredovanja sada jednostavniji – na pozicije idu brži, bolji i sposobniji, piše Davor Ivanković / Večernji list

Mnogo se spekuliralo o razlozima podnošenja ostavke, no što je prevagnulo u odluci da ostanete ministar?

Razlozi moje ponuđene ostavke javno su poznati i više puta sam demantirao bilo kakve druge skrivene razloge ili motive. Kada sam kod naših vojnika i pripadnika protupožarnih zračnih snaga prepoznao onaj isti naboj za pobjedom koji smo i mi imali tijekom Domovinskog rata, bio sam odlučan kao što sam to i danas, zaštititi dostojanstvo tih ljudi koji su zajedno s našim vatrogascima, policajcima i građanima obranili Dalmaciju od velikih požara.

Ono što je najviše utjecalo na moju odluku da ostanem ministar bezuvjetna je podrška predsjednika Vlade Andreja Plenkovića koju je pružio meni osobno, ali još važnije, i svim započetim projektima za koje se zajedno sa svojim suradnicima zalažem na dobrobit Ministarstva obrane i Oružanih snaga RH. Naravno, puno mi je značila i velika potpora koju sam dobio od brojnih suboraca i branitelja.

Vaš je potez izazvao podijeljene reakcije: nekima je zasmetalo što ste reagirali emotivno, vaš prethodnik Ante Kotromanović nazvao vas je, primjerice, „uvrijeđenom frajlom“, a mnogima se baš sviđa što postoji ministar s emocijama u Vladi. Idu li emocije i vojska, pa i politika, zajedno?

Ono što je obilježilo moju karijeru vojni je poziv, a u vojnom pozivu često morate reagirati instinktivno. Za mene su emocije te odgovorno i dosljedno ponašanje u provedbi procesa, bilo u vojsci, privatnom sektoru ili politici, neodvojivi. Da emocija nije bilo tijekom Domovinskog rata, da je postojao samo hladni profesionalni pristup, ne bi bilo mnogih pobjeda i veličanstvenog ostvarenja Hrvatske vojske poput operacije Oluja. Ta emocija pokreće me i danas.

Kako to da vam se Kotromanović zbog emocija de facto ruga, to ne razumije?

Za vrijeme mandata Ante Kotromanovića nikad nisam komentirao njegove postupke kao ministra obrane iako je za to postojalo mnogo razloga. Ne znam zašto on, koji više nije u politici, već u privatnom sektoru, ima potrebu komentirati moj rad. Ono što sam siguran jest to da nikakve površne kritike, bilo Ante Kotromanovića ili bilo koga drugog, neće utjecati na naš cilj vraćanja dostojanstva hrvatskom vojniku kojem je zadnjih godina puno toga oduzeto. Iako sam ministar relativno kratko vrijeme, spreman sam u bilo kojem trenutku s njim stati pred naše vojnike koji će najbolje ocijeniti nečiji uspjeh.

U medijima su se pojavile teze da na Pantovčaku postoje otpori prema vama, da je to vezano uz nabavu eskadrile, no upućeni tvrde da realni otpor postoji u postojećem vojnom sustavu koji je ugrožen vašim reformama i preustrojem kompletnih zapovjedništava. Dirate li u moćne klanove?

Svaki od započetih projekata ima cilj jačanje naših Oružanih snaga. Od prvog trenutka u Ministarstvu obrane njegujem princip uključivosti, pružanja prilike ljudima da iskažu sve svoje potencijale u radu. U suradnji s predsjednicom Republike Kolindom Grabar-Kitarović i načelnikom Glavnog stožera OS RH generalom zbora Mirkom Šundovom počeli smo proces tranzicije i pomlađivanja Oružanih snaga novim zapovjednim kadrom, školovanim u inozemstvu i s iskustvom iz Domovinskog rata. Tako će se s 31. prosincem 2017. godine umiroviti neki od zapovjednika u Oružanim snagama, a te dužnosti preuzet će novi zapovjednici. Zahvalan sam svim dosadašnjim zapovjednicima koji su dali golem doprinos izgradnji postrojbi kojima su zapovijedali. Dolaze mladi ljudi, oni zaslužuju naše povjerenje. Svako vrijeme nosi svoje zahtjeve, a promjene koje provodimo osigurat će bolju budućnost, napredak te nove sposobnosti neophodne za odgovor na izazove koji dolaze.

Zbog klanova u MORH-u je i došlo do zastoja u razvoju OS RH. Karijera više ne ovisi o pripadnosti klanovima, je li to vaša filozofija?

Otvoreno kažem – forsiram ljude koji su izravno bili u Domovinskom ratu, točnije one vojnike i zapovjednike koji su se prekalili u gardijskim brigadama. Oni imaju tu dodanu vrijednost, stekli su na bojišnicama brzinu reakcije. Forsiram i one koji su stekli dodatno vojno obrazovanje i školovali se i izvan RH. Želim da se ostvari filozofija u kojoj smo stalno u poziciji natjecanja, da pozicije dobiju oni koji će biti brži, bolji, spremniji i koji mogu bolje funkcionirati u kriznoj situaciji, koji preuzimaju odgovornost i koji mogu donositi odluke. I to se odmah vidi, kao što sam to vidio u intervenciji hrvatske vojske u požarima oko Kistanja, gdje ti odmah vidiš časnika koji brzo i dobro može reagirati.

Tražim takvu vrstu liderstva, kao što mi je kazao američki ministar obrane James Mattis, „Hrvatska je mala zemlja koja se bori znatno iznad svoje kategorije“. Tako da u vojsci više nema ustaljenog, predvidivog načina promišljanja, klasičnog „netalasanja“, „polako ćemo, ne mijenjaj“, sada vrijedi filozofija natjecanja u tome tko je brži, bolji, spremniji.

Sada ste u MORH-u dovoljno dugo da shvatite gdje najviše škripi, što ste dosad uspjeli pomaknuti i promijeniti, a što slijedi u ostatku mandata? Kakve će OS RH biti 2020.?

Od početka Domovinskog rata do danas naše Oružane snage izrasle su u respektabilnu vojnu silu koja je u svakom trenutku spremna čvrsto odgovoriti na bilo koju ugrozu i zaštititi nacionalne interese Hrvatske. Ipak, potreban je kontinuiran rad i daljnji razvoj sposobnosti. Svjedoci smo brzih promjena, i upravo zato, od početka svoga mandata, ova Vlada počela se sustavno baviti sigurnošću. Prvi put nakon 2002. godine, Hrvatski sabor donio je Strategiju nacionalne sigurnosti RH, opći strateški dokument kojim se određuju politike za ostvarivanje nacionalnih interesa i postizanje sigurnosnih uvjeta. Nova Strategija razvija sveobuhvatni nacionalni koncept sigurnosti koji osigurava bolju koordinaciju, strateško planiranje, udruživanje resursa te ujednačen razvoj sposobnosti s ciljem razvoja sigurnosnih politika koje će na nacionalnoj razini jamčiti građanima visoku razinu sigurnosti, u suradnji sa saveznicima i partnerima.

Zajedno s izradom Strategije nacionalne sigurnosti izradili smo Zakon o sustavu domovinske sigurnosti koji je prošao prvo čitanje, čije donošenje očekujemo u jesenskom zasjedanju Hrvatskog sabora. Vraćamo fokus na čovjeka – on je taj koji čini razliku. Vidjeli ste da se vojska vratila u Sinj, vraća se u Vukovar, Varaždin i Ploče. Dio je to novog koncepta koji proizlazi iz Strategije nacionalne sigurnosti, ali prije svega čvrstog uvjerenja da pripadnik pobjedničke Hrvatske vojske mora imati adekvatne uvjete života i rada, koji će omogućiti ostvarenje zahtjevnih profesionalnih zadaća i kvalitetniji obiteljski život. Napuštamo koncept putujuće vojske i vraćamo vojsku u naseljena mjesta.

Nakon 15 godina imamo Vladu koja će napokon krenuti u nabavu nove vojne eskadrile, no tu investiciju ili trošak nisu svi pozdravili. Zamjeraju što se taj novac ne usmjeri u druge krizne segmente društva, je li nam doista danas potrebna ta sama po sebi skupa eskadrila?

Odluka o pokretanju procesa nabave borbenih aviona novije generacije odgađana je petnaestak godina, a konkretni koraci napravljeni su ove godine izradom taktičko-tehničke studije i upućivanjem zahtjeva za ponudom za nabavu borbenih aviona. Temeljni cilj projekta je zadržavanje sposobnosti zaštite zračnog prostora, opremanjem novim ili korištenim višenamjenskim borbenim avionom kroz uspostavu strateškog partnerstva i dugoročne političko-gospodarske suradnje. Takva suradnja otvorila bi mogućnost novih investicija s utjecajem na razvoj hrvatske vojne industrije i gospodarstva.

Složit ću se kako i drugi segmenti hrvatskog društva zaslužuju napredak i dužnu pozornost. Međutim, pogledate li svijet danas, razvidno je da tog napretka i blagostanja nema bez sigurnosti. Borbeno zrakoplovstvo nedjeljivi je dio tog sigurnosnog koncepta – naša Hrvatska nije ista s ili bez te sposobnosti. Sjetite se koliko nam je značilo kada bi se nad nama pojavili naši avioni, naši piloti. Duboko sam uvjeren da je to pitanje vjerodostojnosti naše države. Ne možemo ovaj projekt promatrati isključivo kroz trošak, on predstavlja investiciju u našu sigurnost i u razvoj gospodarstva i društva.

U natječaju za eskadrilu preferirate međudržavni ugovor, a ne komercijalni ugovor s tvrtkama. Znači li to da neće biti nikakvih provizija u tom poslu? Inzistirate na tzv. total packageu, a ne na „golom“ avionu, zašto?

U nabavi aviona Hrvatska želi surađivati s državom, a ne samo s tvrtkom, jer se ipak radi o važnoj, višegodišnjoj suradnji i razvoju strateškog partnerstva. Kod cijene vodit će se računa o ukupnoj cijeni paketa, ali i o modalitetima otplate. Također, Hrvatska želi da ugovor o nabavi aviona bude podloga za jačanje gospodarske suradnje s državom od koje kupujemo avion pa će ugovor morati sadržavati i elemente investiranja u hrvatsko gospodarstvo. Postupak će se voditi transparentno, sustavno će se ispitati svaki segment, kako bi krajnji izbor bio najbolji za Hrvatsku.

Kakvu korist taj ugovor može donijeti hrvatskom gospodarstvu, na čemu u natječaju inzistirate? Tu nemamo dobrih iskustava, primjerice pri nabavi borbenog oklopnog vozila (BOV) Patrije bio je predviđen offset, no ništa nije realizirano, a Đuro Đaković je i danas bez posla?

Koristi za hrvatsko gospodarstvo, a osobito za hrvatsku obrambenu industriju mogu biti višestruke. Možemo govoriti o otvaranju novih tržišta za naše tvrtke, otvaranju novih radnih mjesta u Hrvatskoj, transferu znanja i tehnologije, modernizaciji i nizu drugih aspekata. Da, naučili smo određene lekcije s BOV-om i planiranim offset programima. Uvjeren sam da u cijeli proces ulazimo spremni, s vjerom u naše pregovaračke sposobnosti, ali i motiviranost naših tvrtki da se uključe u intenzivnu suradnju u sklopu tog projekta. Naravno, kao što sam već spomenuo, uključivi smo – mi smo ti koji moramo otvarati vrata suradnje hrvatskim gospodarstvenicima. Pregovori i ugovor na kraju tog postupka pokazat će koliko smo u tom procesu bili uspješni. Temeljem dosadašnjih analiza duboko vjerujem u pozitivne rezultate.

Temelj za donošenje konačne odluke o zrakoplovu bit će studija izvodljivosti koja treba biti izrađena do kraja studenog 2017. godine. Ovisno o dinamici sklapanja ugovora, očekujemo da će prvi avioni stići u Hrvatsku do kraja 2020. godine, pod uvjetom da odluka o nabavi borbenog aviona bude donesena do kraja ove godine, a ugovor o nabavi potpisan do polovice 2018. godine.

U vašem mandatu pokrenuto je jako zbližavanje i vojno i sigurnosno s Izraelom. Kako je došlo do toga i što sve predviđa obrambeni sporazum između Hrvatske i Izraela?

Do suradnje s Izraelom došlo je u trenucima velike katastrofe koja ih je pogodila zbog velikih požara krajem prošle godine. Pokazali smo spremnost da im pomognemo i to u najkraćem mogućem roku, a naše protupožarne zračne snage bile su od neprocjenjive pomoći. Izrael iznimno poštuje tu gestu. Odmah nakon toga uslijedio je posjet predsjednika Vlade Izraelu, u ožujku ove godine posjetio sam Izrael i sa svojim kolegom, ministrom Libermanom, potpisao Memorandum o razumijevanju na obrambenom i sigurnosnom planu. Taj Memorandum uključuje dvadesetak područja i predstavlja okvir za stratešku suradnju naših država. A riječ je o suradnji s državom koja je najbolja u mnogim segmentima i u tom smislu prilika našim gospodarstvenicima za ostvarivanje bolje poslovne suradnje. Smatram da nam je partnerstvo i savezništvo s Izraelom od iznimnog značenja. U mnoštvu dodirnih točaka treba tražiti nove prilike za suradnju.

Jedan od naslijeđenih problema vojnog sustava nepostojanje je organizirane pričuve. Svjedoci smo da su se mediji odmah uzbudili s nagovještajima organiziranja pričuve (pozivi), a žustra je i rasprava treba li nam i koji oblik služenja vojnog roka ili organiziranja temeljne obuke?

Potrebno je razvijati nove sposobnosti. Pričuva je jedan od segmenata obrambenog sustava koji je u Domovinskom ratu imao značajnu ulogu, a nakon rata je sustavno zapuštena. Novi sigurnosni izazovi ponovno su ukazali na potrebu razvoja pričuve koja treba omogućiti brzo narastanje mirnodopskog sastava Oružanih snaga RH, kao i popunu nedostatnih i kritičnih specijalnosti za potrebe sustava nacionalne sigurnosti. Plan nam je, osim postojećeg programa dragovoljnog vojnog osposobljavanja, uvesti i program osposobljavanja koji bi razvijao sigurnosnu kulturu kod šire populacije, posebno mladih. Temeljno vojno osposobljavanje bila bi ujedno i prva stepenica za kasnije dragovoljno vojno osposobljavanje i eventualni ulaz u profesionalnu vojnu karijeru. Na taj način želimo jačati svijest kako su sigurnost i sudjelovanje u obrani pravo, ali i obveza svakog državljanina.

Imate li u planu povećanje broja pripadnika Oružanih snaga RH?

Odlukom o veličini, sastavu i mobilizacijskom razvoju Oružanih snaga iz 2014. određena je brojčana veličina Oružanih snaga koja bi se trebala dostići do 31. prosinca 2017. godine. Govorimo o 15.000 pripadnika OS RH u djelatnom sastavu, a od toga 14.376 djelatnih vojnih osoba i do 624 državna službenika i namještenika. U ožujku 2017. donesena je nova Odluka o brojčanoj veličini koja obuhvaća do 16.700 pripadnika u djelatnom sastavu do 31. prosinca 2017., od toga do 15.200 djelatnih vojnih osoba i do 1.500 državnih službenika i namještenika. Znači 1.600 više. Ono što nas očekuje u sljedećem razdoblju detaljna je analiza i priprema za novi preustroj i moderniju organizaciju Oružanih snaga.

Iduće godine u razne vojne operacije NATO-a, EU i UN-a bit će upućen rekordan broj hrvatskih vojnika, u jednom trenutku bit će ih vjerojatno 500 do 700 izvan granica. Nije li to suviše aktivno, pa i skupo za jednu ipak malu Hrvatsku?

Članstvo Hrvatske u euroatlantskim integracijama osigurava uvjerljivo jamstvo kolektivne obrane kao važnog čimbenika odvraćanja i obrane stanovništva, teritorija i nacionalnog suvereniteta. No, ne možemo zaboraviti da smo i preuzeli neke obveze u okviru tih asocijacija. Sudjelovanje u operacijama i misijama potpore miru jasan je znak naše opredijeljenosti za širenje mira i sigurnosti u svijetu.

Što se tiče opterećenosti zbog sudjelovanja u drugim vojnim misijama i operacijama, podsjećamo da smo još nedavno samo u Afganistanu imali 350 pripadnika Oružanih snaga, pješačku satniju na Golanskoj visoravni, a danas je brojčana veličina pripadnika u misiji Resolute Support smanjena na do 100 pripadnika Oružanih snaga, a na Golanskoj visoravni više nemamo našu postrojbu. Stoga, međunarodne aktivnosti u kojima sudjeluju naši vojnici neće predstavljati posebno opterećenje za Oružane snage, već će sudjelovanje u njima dodatno pridonijeti razvoju naših sposobnosti, promovirati hrvatskog vojnika i Hrvatsku kao vjerodostojnog saveznika. Tu je potrebno dodatno istaknuti da se angažman u Litvi svodi na jednu šestomjesečnu rotaciju, a inženjerijska satnija, koja će biti upućena u misiju UN-a, ostaje u području misije do godinu dana. Upućivanje naših vojnika ne provodi se u isto vrijeme pa će se navedeni broj pripadnika OS RH samo nakratko nalaziti istovremeno izvan teritorija RH.

Nakon nabave haubica Kiowa, možete li najaviti još neke vojne nabave?

Najvažniji projekt svakako je već spomenuta nabava borbenog aviona, ali budite sigurni da u Ministarstvu obrane sustavno vodimo računa o svim granama Oružanih snaga koje želimo ravnomjerno razvijati. U tijeku je projekt opremanja 8 baznih vozila BOV Patria daljinski upravljanom oružanom stanicom 30 mm i protuoklopno vođenim raketnim sustavom POVRS. Nakon završetka gradnje prototipa Obalnog ophodnog broda i uspješno provedenih primopredajnih ispitivanja, počet će gradnja prvog obalnog ophodnog broda iz serije od njih 4. Također, kao sljedeće projekte treba navesti i rješavanje pitanja sustava protuzračne obrane te zamjenu postojeće eskadrile transportnih helikoptera platformama zapadne proizvodnje.

Ministar Damir Krstičević održao emotivan govor

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Intervju

Grčić je, zanemarujući struku, pripremao i ugovarao EU projekte daleko ispod potrebne razine!

Objavljeno

na

Objavio

Potpredsjednica HDZ-a i eurozastupnica Ivana Maletić dala je opširan intervju za Slobodnu Dalmaciju. Intervju koji je vodio urednik SD-ova tjednog priloga „Spektar“ Hrvoje Prnjak, prenosimo u cijelosti:

Koliko možemo biti zadovoljni dosadašnjim povlačenjem EU sredstava? Znam da je pitanje slojevito, no kakva bi bila vaša generalna ocjena?

Za brzo i uspješno korištenje EU fondova neophodno je pojednostavniti procedure, pomoći krajnjim korisnicima u pripremi i sufinanciranju, ubrzati ugovaranje, prilagoditi kriterije potrebama korisnika. Posebno je važno uložiti znatna sredstva u pripremu projekata i otkloniti osnovne prepreke, a to su neriješeni imovinsko-pravni odnosi, presporo sudstvo i dugotrajni postupci dobivanja rješenja, odgovora i potvrda državne uprave. Te prepreke ne usporavaju samo korištenje EU fondova, nego i provedbu svih ostalih projekata financiranih iz drugih izvora te tako smanjuju razinu investicija i razvojni potencijal Hrvatske. Na svim ovim preduvjetima se dugo nije radilo, Vlada je počela otklanjati prepreke, ali rezultati se ne mogu vidjeti odmah. U 2018. ćemo moći sagledati ozbiljnije rezultate Vlade i novo stanje u provedbi.

Nekidan je bivši potpredsjednik Vlade Branko Grčić izjavio da je u njegovo vrijeme iskorištenost EU sredstava bila na 87 posto, kritizirao je Vladu za usporavanje korištenja EU fondova i zapitao gdje ste sad Vi da na to upozorite. Što kažete na to?

Bivšem potpredsjedniku Vlade Grčiću nikako ne idu brojke i postoci. Može sad otvoriti stranice Europske komisije i vidjet će da je čak i u ovom trenutku iskorištenost EU fondova iz razdoblja 2007.-2013. ispod postotka o kojem on govori i iznosi 80 posto. Ako govori o ugovorenosti, upravo tu i je problem i na to sam ga upozoravala. Ugovorenost je trebala biti znatno iznad 100 posto da bismo imali šansu uspješno koristiti sredstva. Vlada radi punom parom i popravlja nepopravljivo, godine su iza, projekti se nisu pripremali i ugovarali na razini na kojoj su trebali. Kako sam i rekla, u 2018. ćemo moći dati prve ocjene uspješnosti rada ove Vlade.

Nema dugo, Vlada je odobrila zapošljavanje upravo kadrova koji bi se bavili EU natječajima i povlačenjem sredstava. Navodno je problem i prelazak državnih službenika koji znaju raditi taj posao u privatni sektor, odnosno, u susjedne zemlje koje „barataju“ pretpristupnim fondovima. Jesmo li zakasnili s tom kadrovskom „obnovom“?

Ljudi su jedan od glavnih preduvjeta uspješnog korištenja EU fondova. Konačno smo dobili Vladu koja je to prepoznala i pokrenula zapošljavanje. Plaće tih ljudi se većim dijelom financiraju iz EU fondova, tako da zaista dosadašnja zanemarivanja izgradnje kapaciteta za korištenje EU fondova nisu imala opravdanje. Pred Vladom je sad uvođenje sustavnih edukacija, testiranja i praćenja kvalitete rada zaposlenih jer nas greške mogu skupo stajati. Nikad nije kasno za kadrovsku obnovu i promjenu u pozitivnom smislu, ali obnova tek tijekom 2016. i 2017. odražava se na brzinu provedbe i razinu iskorištenosti sredstava. Kadrovski smo trebali biti ojačani i spremni još 2013. godine.

Kako se što bolje pozicionirati kad je riječ o korištenju EU fondova u bliskoj budućnosti, pred nama je novo razdoblje za povlačenje sredstava?

Već sad bismo trebali raditi na strateškim dokumentima za buduće razdoblje i utvrditi u njima što kao država na kojem području, i to geografski i tematski, želimo postići. Odmah pripremati i projekte te novu perspektivu dočekati na način da već u prvoj godini krenemo s implementacijom. Samo tako ćemo se moći dobro pozicionirati u novom proračunu. Na kongresu Europske pučke stranke održanom na Malti izborili smo se da u dokument EPP-a „Europa osigurava našu budućnost“ uđe amandman kojim se traži da kohezijska politika ostane proporcionalno jednako zastupljena u EU proračunu kao u sadašnjem razdoblju i to je važna politička poruka Europskoj komisiji.

Dosta toga se promijenilo otkako smo se pridružili EU-u; od krimske krize, sankcija Rusiji, odnosno, EU-u od strane Rusije, suočili smo se s izbjegličkim valom iz Sirije i drugih zemalja, tu je i teroristička opasnost koja je postala europska realnost… Koliko se to sve odrazilo na funkcionalnost samog EU-a, odnosno, ideju snažne Unije?

Zaista je ovo vrlo turbulentno razdoblje u kojem se nalazi Europa i cijeli svijet. Odgovor Unije cijelo vrijeme je stabilnost, sigurnost, povjerenje, jačanje zajedništva i solidarnost, uz rad na mjerama za ubrzanje gospodarskog rasta. Sve prepreke i krize pojačale su potrebu za jedinstvom. Čak 74 posto ispitanika iz svih država članica smatra da je puno više zajedničkih točaka koje spajaju EU nego onih koje bi razdvajale EU. Građani žele snažnu i stabilnu Europsku uniju.

Kako Hrvatska može biti lider u jugoistočnoj Europi? Koliko je to uopće važno pitanje?

Hrvatska ima najnovije iskustvo procesa pristupanja Europskoj uniji. Sve zemlje kandidatkinje i potencijalne kandidatkinje u jugoistočnoj Europi korištenjem naših znanja i iskustava mogu biti brže u ispunjavanju i dobrom razumijevanju postavljenih kriterija te implementaciji u praksi. S iskustvom u prekograničnoj suradnji i makroregionalnim strategijama možemo se pozicionirati i kao lider i promotor važnih zajedničkih infrastrukturnih i razvojnih projekata – što je predsjednica s Inicijativom tri mora i započela. Naravno ta Inicijativa ima i puno šire značenje i obuhvat. Upravo to je pravi put, istaknuti se kvalitetnim idejama, znanjem i izvrsnošću i tako se pozicionirati kao lider.

Što mislite, kojom dinamikom će se odvijati daljnje širenje EU-a? Tu prije svega mislim na države u našem susjedstvu?

Raduje me što je predsjednik Europske komisije Juncker u svom govoru o stanju Unije u srijedu u Europskom parlamentu istaknuo da će u sljedećem razdoblju broj članica biti sigurno povećan sa 27. Nijedna država u ovom trenutku nije spremna, ali vrata Unije su otvorena, naravno kada se ispune zadani kriteriji. Još je dosta posla pred državama kandidatkinjama i o tome redovno raspravljamo u Europskom parlamentu, ali europska perspektiva je neupitna.

Brexit je, među ostalim, intenzivirao i polemike oko proračunske i općenito financijske budućnosti Unije. EU proračun će sada biti „tanji“ za oko 11 milijardi eura godišnje, ističe se princip štednje, da svaki uloženi euro mora donijeti dodanu vrijednost, kako je to rekao povjerenik Europske komisije za proračun Guenther H. Oettinger. Upravo se vode razgovori o višegodišnjem financijskom okviru, što u našoj javnosti prolazi nekako nezapaženo, ali to nipošto ne znači da je riječ o nevažnom pitanju. Jednom ste kazali da proračun EU-a svakog Europljanina stoji manje od cijene jedne šalice kave dnevno. Što mislite, hoće li se to mijenjati?

Proračun će se sigurno mijenjati. Jedna je mogućnost povećati izvore financiranja, odnosno prihode i doprinose država članica, a druga je smanjiti rashodnu stranu. Puno je izglednije smanjenje rashodne strane, ali i to je problem s obzirom na nove prioritete na razini EU-a, poput zajedničke obrambene politike, koje u budućnosti treba financirati, a jednako su nam važne i dosadašnje politike, poput kohezijske, koja je od posebnog značaja za Hrvatsku. U svom govoru Juncker je istaknuo da će u svibnju 2018. biti predstavljeno kako će budući proračun zadovoljiti sve ambicije i osigurati da možemo ispuniti obećano. Iz ove najave mogli bismo iščitati da će se ipak ići na povećanje doprinosa država članica u proračun, uključivanje novih prioriteta za financiranje, ali i osiguravanje kontinuiteta kohezijske i poljoprivredne politike.

Upozoravali ste kako regulativa u području kohezijske politike treba biti donesena najkasnije do sredine 2019. godine. Što sve to može značiti za Hrvatsku u predstojećem razdoblju, što će biti s datumima provedbe ako regulativa bude kasnila?

Bilo bi jako važno regulativu za novo razdoblje imati već u 2018. kako bi države sve pripreme za korištenje EU fondova završile do početka novog razdoblja i u prvoj godini započele provedbu. S obzirom na Brexit i rasprave koje se vode, teško možemo očekivati regulativu prije 2019., dobro će biti ako je usvojimo u ovom sazivu Komisije i Parlamenta. Upravo zbog toga države članice bi trebale sve pripreme odraditi neovisno o regulativi i nakon donošenja regulative napraviti samo prilagodbe, ako budu potrebne. U protivnom, u novom razdoblju provedba će kasniti i države članice neće uspjeti iskoristiti sredstva EU fondova.

Svako toliko se povede i priča o Europi u „dvije brzine“, u kojoj bi naprednije zemlje napredovale još brže, a zaostalije bi države-članice bile isključene iz nekih procesa? Bi li to oslabilo EU? Vi zastupate koncept jake monetarne i ekonomske unije?

Tako je. Baš sam predala amandmane i u raspravama o ekonomskim politikama za eurozonu, isticala da se eurozona ne može razvijati bez jedinstvenog pristupa državama članicama u i izvan eurozone, usprotivila sam se posebnom proračunu za eurozonu dok u njoj nisu sve države članice. Jako me obradovalo što je predsjednik Juncker u svom govoru istaknuo da vidi jedinstvenu Europu u kojoj će sve članice biti i članice monetarne unije, i bankovne unije i Schengena. Time se sve ove rasprave prekidaju. Nema Europe više brzina, svi ćemo biti jednaki, ravnopravni i solidarni. Državama koje nisu trenutno u monetarnoj uniji pomoći će se instrumentom tehničke pomoći da što prije zadovolje kriterije. Postavio je vrlo ambiciozan rok za ostvarenje ovog cilja – 30. ožujka 2019. To su dobre vijesti za nas u Hrvatskoj.

Koliko je bliska budućnost u kojoj će hrvatsko gospodarstvo biti spremno za uvođenje eura?

Za ulazak u eurozonu postoje dvije vrste kriterija: ekonomski kriterij i pravni kriterij. Jedan od uvjeta pravnog kriterija je da nema monetarnog financiranja, odnosno da Središnja banka ne smije financirati državni proračun. Jedina država koja to poštuje, a da je izvan eurozone, jest Hrvatska. Od ekonomskih kriterija zanimljiv je onaj koji se veže na stabilnost tečaja. Jedine dvije države izvan eurozone koje imaju stabilan tečaj i vode takvu politiku su Bugarska i Hrvatska. S obzirom na to da Hrvatska ispunjava sve uvjete pravnog i veliki dio ekonomskog kriterija, možemo reći da se kao država de facto nalazimo u eurozoni, ali de jure ne i zato nam je važno što prije i formalno postati dio monetarne unije.

Prije ljetne stanke u EP-u, u povodu izglasavanja rezolucije o razvoju ambiciozne industrijske strategije EU-a, ukazali ste da se udio industrije u BDP-u EU-a tijekom zadnja dva desetljeća smanjio s 19 na manje od 15,5 posto. „Cilj nam je to promijeniti i do 2020. postići razinu od 20 posto udjela u BDP-u“, kazali ste. Gdje je u toj priči Hrvatska? Gdje smo mi u priči o reindustrrjalizaciji, s kojim kapitalom je to uopće moguće očekivati?

U odnosu na pretkriznu 2008. godinu, industrijska proizvodnja u Hrvatskoj je na kraju 2016. bila niža za 6 posto dok je prosječno u ostalim državama članicama jugoistočne Europe narasla za 14 posto. Dakle, pred nama je veliki posao na oporavku i razvoju industrije. Za ostvarenje tog cilja potreban je potpuni preokret: smanjenje ovisnosti o sirovinama iz drugih zemalja, povećanje energetske učinkovitosti, obrazovanje u skladu s potrebama industrije, povezivanje industrije i znanosti, poticanje inovacija. Za to moramo koristiti sva raspoloživa sredstva EU fondova, Europski fond za strateška ulaganja, povoljne izvore financiranja iz EIB-a, EBRD-a i drugih institucija.

Mađarska se solidarizirala sa Slovenijom i objavila je da neće poduprijeti hrvatski zahtjev za članstvom u OECD-u. Očito je riječ o nastavku diplomatskog sukoba sa Slovenijom nakon nedavne arbitraže drugim sredstvima…

OECD je ekonomska organizacija koja štiti poslovnu klimu te lobira za svoje članice, pomaže znanjima, analizom dobrih praksi i razmjenom iskustava. Hrvatska ispunjava sve kriterije za ulazak – demokracija i poštivanje ljudskih prava, slobodno-tržišna ekonomija, BDP po glavi stanovnika – koji je bar jednako visok onom najsiromašnije članice OECD-a. Slovenija se poziva na vladavinu prava, a baš temeljem toga ne bi smjela pribjegavati ucjenama i državu koja ispunjava sve kriterije kočiti u procesu učlanjivanja u OECD. Do rješenja trebamo doći razgovorima i dogovorima, ne zato što nam je članstvo u OECD-u neophodno, nego radi razrješenja bilateralnih pitanja i uspostave dobrih odnosa sa susjedima. Mislim da smo sad na dobrom putu. Premijer je sazvao i sve čelnike parlamentarnih stranaka, ne znam kad se to zadnji put u Hrvatskoj nakon pregovora dogodilo.

Najavljuje se i reforma javne uprave. No, nije ovo prva Vlada koja to najavljuje, isto kao i recimo, olakšavanje uvjeta poslovanja za poduzetnike, promjenom famozne „antipoduzetničke klime“. Je li država napokon u stanju pokazati da je spremna mijenjati samu sebe, počevši od javne uprave?

To je definitivno jedna od najvažnijih reformi i mislim da za to više nema prostora za čekanje. Vlada je toga svjesna i vjerujem da su sve pripreme u tijeku. Ta reforma treba rezultirati dobro opisanim i propisanim poslovnim procesima i procedurama u svim ministarstvima i ostalim državnim institucijama pa temeljem toga jasnom podjelom poslova, prava i odgovornosti, koja je temelj za uklanjanje preklapanja i praćenje kvalitete, brzine i uspješnosti obavljanja posla. Bez toga nema niti sustava prepoznavanja izvrsnih kadrova, motiviranja i nagrađivanja. I za lokalne jedinice treba utvrditi mehanizme usporedbe, postaviti kriterije praćenja uspješnosti i na temelju (ne)uspješnosti rada ih reorganizirati.

Dosta ekonomskih analitičara pohvalno je govorilo o poreznoj reformi i vođenju državnih financija… No, porez na nekretnine ipak se pokazao problematičnim, pa je premijer nakon žestokih reakcija u javnosti najavio „odgodu“ primjene. Je li Vlada tu napravila „korake“, prije svega u komunikacijskom smislu?

Vlada čitavo vrijeme u prvi plan stavlja partnerstvo, transparentnost, otvorenu i jasnu komunikaciju. Ne želi nametati rješenja nego ih donositi zajedno sa zainteresiranim stranama. U slučaju poreza na nekretnine tek kada su se počele prikupljati potrebne informacije za njegovu implementaciju postalo je jasno da građani nisu dovoljno upoznati sa značenjem i ciljevima ovog poreza. Vlada nije tu da zastrašuje ljude nego da bude partner i služi građanima. Zato je i donesena odluka da se dok građani ne budu spremni za novo rješenje – a koje je doneseno s ciljem pojednostavljenja i manjih nameta – ne ide s primjenom.

Ovo je primjer kako neka dobra rješenja zbog „loše percepcije“ nastale od prije ne mogu zaživjeti u praksi. Najvažnija je poruka svima da je Vlada pokazala da joj je stalo do stavova građana, da sluša i nema velikih ega koji pošto poto provode ono što su zamislili. To je zaista demokratizacija društva.

U Hrvatskoj se, eto, još uvijek više strasti diže oko tema iz prošlosti, negoli oko uspješnosti korištenja EU fondova. Komunizam i fašizam, ploča sa spornim natpisom „Za dom spremni“ i dalje su važne teme u domaćoj javnosti?

Komunizam i fašizam su našem narodu nanijeli jako puno zla. Braniteljski pozdrav u grbu HOS-a „Za dom spremni“ nešto je sasvim drugo od pozdrava koji se veže uz ustaše. Prema braniteljskom pozdravu i svemu vezanom uz branitelje gajim duboko poštovanje i zahvalnost. Međutim, mnogi su propatili od ljudi koji su vikali „Za dom spremni“ u Drugom svjetskom ratu, kao i od zločina partizana i kasnije komunizma. Sigurna sam da je našim braniteljima i svima nama na prvom mjestu jaka Hrvatska na vrhu ljestvice razvijenosti europskih država, i zato smatram da je vrijeme da osudimo zlo i totalitarne režime, uklonimo njihova obilježja i okrenemo se poduzetnicima, gospodarstvu, znanju, izvrsnosti, ustrajnom i vrijednom radu.

Ovaj tjedan je Europski parlament u Strasbourgu usvojio izvješće kojim se pozdravlja pristupanje Europske unije Istanbulskoj konvenciji o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji te se pozivaju države članice da je što prije ratificiraju. Za usvajanje izvješća glasalo je 489 zastupnika, uz 114 glasova protiv i 69 suzdržanih. Zašto ste bili suzdržani?

Ne volim biti suzdržana, ali u ovom slučaju to je najbolje odražavalo moj stav. S jedne strane podržavam Istanbulsku konvenciju jer sam za nultu stopu tolerancije nasilja nad ženama, a s druge strane sam protiv ove Konvencije jer sam protiv nametanja rodne ideologije i uvjeravanja žena da je odluka o pobačaju odluka o njihovu tijelu, a ne o životu i smrti drugog bića. Takve konvencije ne bi trebale ulaziti u svjetonazorska pitanja i to nametati državama. Tada ne bi bilo problema s ratifikacijom u pola država članica EU-a.

Sastav Vlade je dosad doživio nekoliko promjena u hodu, zadnju zbog koaliranja s HNS-om. I Vaše ime se spominjalo u kontekstu izbora ministara nakon pobjede HDZ-a na izborima prije godinu dana, no na kraju niste postali jedna od ministrica. Žalite li za tim na bilo koji način?

Uvijek je izazov i želja biti u Hrvatskoj i raditi u Vladi. Ovaj put smo se tako posložili, trebao je netko od ekonomista ostati i u Europskom parlamentu s obzirom na to da je u Vladi četvero izvrsnih ekonomista, doktora znanosti.

facebook komentari

Nastavi čitati

Intervju

Biskup Košić: Dobio sam tri prijetnje. Ljevičari bi ubijali i nakon 70 godina

Objavljeno

na

Objavio

– Kada bi se provela lustracija, tada bi i naša dijaspora – a računa se da još toliko Hrvata živi diljem čitavoga svijeta koliko nas ima u RH – sudjelovala u tome da se ovdje pokrenu investicije – tvrdi biskup Košić

Sisačkom biskupu Vladi Košiću ne može se reći da je neprincipijelan. Kritizirao je bivšu Vladu Zorana Milanovića, Ivi Josipoviću spočitavao što kao agnostik ide na hodočašća, Most je prozvao jer je bio spreman na koaliciju sa SDP-om, a danas je tu HDZ-ova Vlada premijera Plenkovića, za koju također smatra da nije demokršćanska jer je u koaliciji s HNS-om.

Koja bi to Vlada i kakva bi po Vama onda trebala biti na vlasti u Hrvatskoj?

Volio bih kada bi u Hrvatskoj bili na vlasti političari koji su izraz biračkog tijela i njegove volje, što sada nije slučaj. Naime, kada je na snazi ovaj i ovakav izborni zakon, moguće je da nam život određuje jedna minorna politička skupina i čak nacionalna manjina. Zato se ja zalažem za izmjenu izbornog zakona. Sjetite se kako je u Milanovićevoj Vladi ministar Bauk svojim notornim iznošenjem neistine spriječio referendum koji je pokrenula udruga U ime obitelji upravo radi izmjene izbornog zakona. On je tada tvrdio da je u RH 4,5 milijuna birača što je nemoguće jer je tada bilo toliko stanovnika u RH, a ne birača. Mislim da je ta izmjena zakona pretpostavka boljeg, dapače jedino pravog, demokratskog funkcioniranja naše države.

Je li trebala ostati spomen-ploča poginulim braniteljima HOS-a u Jasenovcu?

Ta je spomen-ploča trebala ostati u Jasenovcu jer su tamo ti naši branitelji poginuli za našu domovinu. Ako nisu smetali kad su ginuli za Hrvatsku, zašto bi smetali danas, 26 godina poslije? I ako su se tada, kad je bilo najteže, tako organizirali i uzeli svoje simbole, zašto to sada nakon toliko godina mijenjati? Moji Gromovi, koji su oslobađali Petrinju – jer sam i sam bio ratni župnik Petrinje i Hrastovice pa sam se s njima susretao i upoznao ih – imaju i danas svoj znak, pesnicu koja je uhvatila gromove s geslom: Jednom grom, uvijek grom. Pa kad to smiju i trebaju imati Gromovi, Tigrovi i sve druge postrojbe HV-a nastale u Domovinskom ratu, zašto to ne bi smjeli imati pripadnici HOS-a? A jednako su ginuli za domovinu, i to 1991.-1995., a ne 1941.-1945. Da, to što pozdrav „za dom spremni“ asocira na NDH nekima ne odgovara, ali nije to bila borba za NDH, nego za suvremenu modernu Hrvatsku. I zato treba ostati spomenik poginulim pripadnicima HOS-a. Ako je političkom trgovinom pogažena žrtva poginulih branitelja, doći će, nadam se, vlast koja će taj spomenik vratiti tamo gdje mu je mjesto. Problematizira se samo mjesto Jasenovac, no o tome bi trebali dati službeno mišljenje stručnjaci, povjesničari i forenzičari. Dok toga nema, politika se poigrava sa žrtvama, ali i s istinom o Jasenovcu, a to nije dobro!

Na Facebooku branite pozdrav “za dom spremni”, potpisnik ste i peticije koju je pokrenuo akademik Pečarić da se taj pozdrav vrati u uporabu u vojsci.

Mnogo je primjera da su taj pozdrav koristili Hrvati u borbi puno prije Drugog svjetskog rata. Npr. Nikola Šubić Zrinski braneći Siget 1566. pošao je u odlučujući boj s povikom: „U boj, za dom!“ Tako je uostalom to 1876. Hugo Badalić, pisac libreta opere Nikola Šubić Zrinski, napisao. K tome je i ban Josip Jelačić pozdravljao svoje vojnike pozdravom: „Za dom!“, a oni su odgovarali: „Spremni umrijeti!“ Kada bismo sve što je bilo u NDH željeli izbaciti iz upotrebe, tada bi bio dugačak popis tih riječi i simbola, a to nije moguće ni potrebno. Ja se pitam kako su se pozdravljali domobrani, redovna vojska NDH? A i oni imaju povijest još od Prvog svjetskog rata pa preko Drugog svjetskog rata do Domovinskog rata. Kad bi se sve što je postojalo u NDH trebalo ukinuti, zašto su u Domovinskom ratu ponovno oživljeni domobrani, kao vojne postrojbe? Ako je NDH i kompromitirala pozdrav ZDS, opet su ga u najpozitivnijem smislu očistili i afirmirali upravo pripadnici HOS-a koji su se borili i mnogi poginuli za modernu Hrvatsku.

Pobornik ste lustracije. Smatrate li da je moguće danas provesti lustraciju u Hrvatskoj?

Lustracija je moguća još uvijek jer u javnom su prostoru i danas prisutni oni koji su, kako bi to rekao biskup Egidije Živković, okrvavili ruke. Lustracija je u Makedoniji uvedena prije dvije godine, a Hrvatska i Slovenija jedine su dvije zemlje iz bivšeg komunističkog bloka u EU koje nisu provele lustraciju. Ljudi koji su bili dio represivnog totalitarnog sustava ne bi smjeli obnašati javne službe. Samo je o tome riječ i mislim da to moramo kad-tad učiniti. Proces dovođenja pred lice pravde ubojica i zločinaca iz Drugoga svjetskog rata i poraća ide tako sporo, gotovo nikako, jer nije bilo lustracije. Mi činimo što možemo, udruge također, ali država bi to morala preuzeti i već jednom riješiti. Očito to nije moguće kad još uvijek mnogi „s okrvavljenim rukama“ drže mnoge uzde našeg društva i štite sebe i svoje.

Koristite društvene mreže. Koliko su one uopće korisne u društvu, “pomažu” li ili ne u podjelama i hoćete li i dalje prijavljivati one koji vam prijete?

Ja sam dobio već treću prijetnju. Zanimljivo je da je u svim slučajevima – barem su se tako i u prve dvije, koje nisu otkrivene – potpisivali kao Antife, a bilo je to i nakon kritika na račun prijašnjih vlada, kao i u posljednjem slučaju. Dakle, tzv. ljevičari su nasilnici, oni bi još i danas likvidirali i ubijali. Nije li neobično da se nisu ni poslije 70 godina promijenili? I nije li neobično to da je posljednja osoba koja mi je prijetila i dalje član SDP-a, kojeg su i lokalni i nacionalni šef te partije, umjesto da ga isključe kao nepoželjnog, uzeli u zaštitu? Toliko o tome. No, moja je savjest mirna, ja nikome ne želim činiti nasilje, a pravo misli i govora nitko mi ne može oduzeti. I moja je prednost što se ne borim silom, nego istinom. I znam da me Bog štiti jer on je Istina. A danas je sudjelovanje na društvenim mrežama jedan od suvremenih načina kako doći do ljudi i navijestiti im evanđelje našega Gospodina. Pa i kad ne govorim izričito o evanđelju, ali kad govorim o istini koja se prešućuje, o pravednosti koja se progoni i o dobru koje se guši, ja naviještam Gospodina, rekao je sisački biskup Vlado Košić za tiskano izdanje Večernjeg lista

Biskup Košić komentirao ‘sramotno postupanje vlasti, šarafciger-vlasti’

facebook komentari

Nastavi čitati