Pratite nas

Intervju

Damir Krstičević: Hrvatska vidi Izrael kao jednog od partnera s kojim želi uspostaviti dugoročnu suradnju

Objavljeno

na

Vladi Andreja Plenkovića svi su se problemi otvorili istodobno – od Agrokora, Petrokemije, mostova, demografije, a u isto vrijeme RH mora početi više izdvajati za vojsku i za 5 ili 6 godina dosegnuti 2% BDP-a za obranu.

Može li u ovoj situaciji Damir Krstičević, potpredsjednik Vlade i ministar obrane, braniti veći vojni proračun?

Šesnaest godina bio sam izvan sustava. Činjenica je da je obrambeni proračun posljednjih godina bio u slobodnom padu. U tim godinama odnos prema našem proračunu nije bio na razinama neophodnim za dovoljno osiguravanje razvoja i modernizacije Oružanih snaga.

Vojska nema sindikate, nije imala mogućnosti kao drugi resori boriti se za svoje mjesto. Vlada premijera Plenkovića zaustavila je trend pada proračuna, veći je oko 9%. Naravno, to još uvijek nije dovoljno, ali nastojat ćemo u godinama koje su pred nama povećati proračun na 2% bruto domaćeg proizvoda. Na to smo se obvezali.

Pokrećete preseljenje dijela djelatnih postrojbi u četiri grada, obnovu mornaričkog desantnog pješaštva, povratak obveznog vojnog roka, uvođenje novog naoružanja, veći standard vojnika, podizanje pričuve. Neće li vas optužiti za militarizaciju?

Nije riječ o ambicijama kojima su cilj tek površni i kratkotrajni efekti. Riječ je o odgovornom i stručnom sagledavanju svih elemenata o kojima ovisi stabilnost i sigurnost RH.

Ne zatvaramo oči pred recentnim događajima. Upravo oni su, nažalost, potvrda teze o promijenjenoj sigurnosnoj paradigmi.

Odgovoran odnos država koje su, nažalost, doživjele napade na svoju sigurnost i uporaba svih elemenata sustava u odgovoru na te napade ne predstavlja militarizaciju, već brigu za zaštitu zajedničkih vrijednosti u našim društvima.

Treba li Hrvatska podizati svoju borbenu sposobnost poput najviše izloženih članica NATO-a koje graniče s Rusijom, od baltičkih država, Poljske do Rumunjske i Bugarske?

Naglasak bih stavio na izgradnju sposobnosti koje su nam potrebne kako bismo mogli biti brži, jači i djelotvorniji u prevenciji svih ugroza s kojima bismo se mogli suočiti. RH nijednu zemlju ne doživljava kao neprijateljsku. Sve aktivnosti koje provodimo usmjerene su na obranu, na prevenciju i predviđanje rizika, a vodimo računa i o solidarnosti među članicama.

Očekujete li da će i Sabor odobriti upućivanje hrvatskih vojnika u Litvu i zašto? Kada će naša postrojba krenuti u Litvu i kakva će ona biti?

Podupiremo sve odluke i napore Saveza usmjerene na jačanje kolektivne sigurnosti i obrane. Ministarstvo obrane pokrenut će proceduru donošenja potrebnih odluka u Saboru o sudjelovanju u aktivnosti NATO-a ojačane prednje prisutnosti u Litvi. Iako će konačan sastav, vrijeme raspoređivanja i brojčana veličina ovisiti o dogovoru s Njemačkom.

Prema trenutačnom planu očekuje se da će u okviru borbene skupine raspoređene u Litvi sudjelovati do 200 pripadnika OS RH, početkom 2018. Naravno, odluku o tome mora donijeti Sabor. Naši bi vojnici sudjelovali u mirnodopskim aktivnostima u okviru ojačane prednje prisutnosti koje su definirane kao misija za postizanje i održavanje spremnosti te potporu jačanju sigurnosti Saveza i njezinih članica. Sve te mjere isključivo su obrambenog karaktera i ne krše međunarodne sporazume.

Namjera je RH postupno zamijeniti naoružanje istočnog podrijetla onim sa zapada i domaće proizvodnje. Kada ćete to uspjeti postići jer zapadno oružje skuplje je od ruskog?

Trend zamjene naoružanja istočnog podrijetla zapadnim naoružanjem nije na početku. Mogu reći da je u sastavu HV-a popriličan broj takvih modernih sustava. Prije nekoliko dana predstavili smo Panzer haubice, u naš sastav ušli su helikopteri Kiowe i cijeli niz drugih sustava koji nisu toliko eksponirani, ali zasigurno podižu naše sposobnosti.

Naravno, većina naših građana fokusirana je na MiG-ove i kroz njih stječe dojam o našem naoružanju. Ne treba zaboraviti ni sjajne proizvode hrvatske vojne industrije, puške, pištolje, kacige, odore. Naravno, proces zamjene ide dalje, neće biti lako.

Ipak, imamo jasan cilj i različite modalitete nabave nove opreme. Tu su i naši partneri i saveznici. Njihova pomoć, osobito ona našeg strateškog partnera SAD-a, ubrzava naše planove.

Zagovornik ste zadržavanja borbene eskadrile. Očekujete li da ćete dobiti zeleno svjetlo od premijera i predsjednice i početi ugovarati te nabave? Koji su ponuditelji u igri? Kakav nam zrakoplov treba?

HV nije isti s borbenim zrakoplovstvom ili bez njega. Osobito mi je drago da oko ove sposobnosti zrakoplovstva u državnom vrhu vlada suglasje. U ovom trenutku bilo bi prerano govoriti o konkretnim ponuditeljima.

Ono kako smo mi pristupili ovom projektu moglo bi se opisati kao sustavan rad koji će dati odgovore na pitanje o priuštivosti modela opremanja HRZ-a borbenim zrakoplovima. Moramo zadržati sposobnosti koje se teško stječu i grade jer, kad se jednom izgube, potrebna su desetljeća da bi se opet stekle.

U ostvarivanju ovoga projekta, koji je važan ne samo zbog naše današnje sigurnosti, nego se proteže i na iduće generacije, treba biti realan, bez megalomanskih zahtjeva. Nabava borbenih zrakoplova nije samo zadaća MORH-a. Ne treba zanemariti činjenicu da u ovome poslu koristi može imati i gospodarstvo, ali i društvo u cjelini.

Hrvatska vojna delegacija po povratku iz Izraela bila je izuzetno zadovoljna. Na kojim ćemo poljima surađivati i zašto je to korisno Hrvatskoj, a zašto Izraelu? Nudi li Izrael rješenje naših problema vezanih za borbenu eskadrilu i je li voljan prodati nam svoje avione F-16?

Hrvatska vidi Izrael kao jednog od partnera s kojim želi uspostaviti dugoročnu suradnju. Posjet hrvatske delegacije Izraelu u ožujku protekao je izuzetno dobro. Potpisali smo Memorandum o suradnji u području obrane koji daje širok spektar moguće suradnje u područjima od zajedničkog interesa, od vojno-tehničkog područja, razmjene iskustava, različitih oblika školovanja i obuke te kibernetičkih sposobnosti, a otvaraju nam se mogućnosti suradnje i u području opremanja i modernizacije.

Jedna od tema razgovora bila je i budućnost hrvatskog borbenog zrakoplovstva, u fazi smo ispitivanja svih opcija koje su dostupne na tržištu kako bismo mogli pripremiti modele prije donošenja te važne odluke. S Izraelcima smo razgovarali o ideji spajanja elemenata naše vojne filozofije, a najvrednija je ona iz Domovinskog rata koja se usađuje našim mladim časnicima i vojnicima, s filozofijom i borbenim treningom u izraelskoj vojsci.

Dakle, naši bi mladi časnici odlazili na borbeni trening i tečajeve u Izrael, a plan je da njihovi piloti dolaze u Zadar na obuku u letenju kanaderima kako bi preuzeli od nas sposobnost i strategiju gašenja požara, u čemu smo mi jedni od najboljih na svijetu.

Jeste li se predomislili vezano za vraćanje vojnog roka? Što kažu vaše vojne analize? Treba li nam dulji rok od planiranih tri-četiri tjedna obuke?

Kao bivši vojnik i zapovjednik nemam iluzija da je moguće od mladog čovjeka u roku od četiri tjedna stvoriti osposobljenog vojnika. Sustav temeljnog vojnog osposobljavanja, kako ga mi vidimo, služi samo za prvi susret naših završenih srednjoškolaca s vojnim vještinama.

I dalje, za one koji žele biti profesionalni vojnici, ostaje sustav dragovoljnog služenja vojnog roka kao nastavak temeljnog vojnog osposobljavanja, a nakon toga i sustav specijalističke obuke koji traje dvanaest tjedana. Ako sve to zbrojimo, dolazimo do rezultata da je za osposobljenog vojnika koji ulazi u profesionalni sastav potrebno oko šest mjeseci. Nakon toga bitna je praksa u postrojbama.

Je li prototip novog ophodnog broda koji se gradi u Brodosplitu dovršen?

Izrada prototipa je u tijeku. U nekoliko idućih mjeseci očekujemo početak testiranja. Naš je cilj da brod prođe verifikaciju i ispuni zadane kriterije kako bismo u konačnici dobili kvalitetan proizvod, a proizvođač imao jedan od novih izvoznih aduta.

Je li zbog situacije u Agrokoru ugrožena nacionalna sigurnost Hrvatske?

Gospodarski razvoj i sigurnost izravno su povezani i nema jednoga bez drugoga. Strategija nacionalne sigurnosti prepoznaje razvoj snažnog i održivog gospodarstva kao jedan od strateških ciljeva politike nacionalne sigurnosti.

Agrokor zasigurno spada u područje nacionalne sigurnosti jer izravno utječe na dobrobit i prosperitet građana. Zaposlenost, proizvodnja, stabilan financijski sustav, ruralni razvoj, sve je to danas više ili manje vezano i uz Agrokor.

Primjerice, brojnost malih dobavljača, prije svega OPG-ova, i njihov opstanak izravno utječu na razvoj sela i proizvodnju hrane. Možemo pretpostaviti što bi se sve moglo dogoditi kad mali dobavljači ne bi bili isplaćeni i ne bi mogli nastaviti s isporukama svojih proizvoda – od slabljenja gospodarske aktivnosti, do pada zaposlenosti i nastavka negativnih demografskih trendova kroz neuravnotežen teritorijalni razvoj.

Davor Ivanković / Večernji list

Kolinda Grabar Kitarović: Borbeno zrakoplovstvo treba zadržati

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Intervju

Todorićev prvi intervju nakon sloma Agrokora

Objavljeno

na

Objavio

Ivica Todorić dao je intervju agenciji Bloomberg, kazavši kako vlada sada vodi tvrtku u krivom smjeru.

Ambiciozno širenje Agrokora imalo je smisla gledno iz poslovne perspektive, ustvrdio je Ivica Todorić u intervjuu za Bloomberg, prvom otkad je morao otići sa čela koncerna te poručuje da hrvatska Vlada danas vodi prehrambeni koncern u pogrešnom smjeru.

Todorić ne priznaje bilo kakve strateške greške izuzev nedovoljne komunikacije, ističe Bloomberg. Intervju je vođen elektronskom poštom i naknadnim telefonskim razgovorom.

Todorić tvrdi da bi Agrokorovi planovi, uključujući i najveću akviziciju, onu slovenskog maloprodajnog lanca Mercatora, polučili željene rezultate da je dobio dovoljno vremena da ih provede u djelo.

“Imali smo jasan plan i strategiju”, tvrdi Todorić, osnivač i još uvijek vlasnik prehrambenog koncerna. “No, Vlada nam nije dozvolila da ga provedemo u djelo.”

Agrokor zapošljava 57 tisuća radnika, a njegov portfelj uključuje, između ostalog, proizvođače hrane i energije i softverske kompanije na čitavom području Balkana.

Todorić je izgradio grupu tijekom desetljeća tranzicije Jugoslavije u tržišno gospodarstvo da bi potom prepustio kontrolu nad kompanijom izvanrednoj upravi koju je imenovala hrvatska Vlada kako bi se provelo restrukturiranje i izbjegao potencijalni slom koji bi uzdrmao gospodarstvo cijele regije, piše Bloomberg.

Nekada je bio najbogatiji građanin Hrvatske a danas spočitava sam sebi da nije pravodobno javno reagirao na bojazni investitora.

Vrijednost Agrokorovih obveznica snažno je pala od siječnja jer kreditori nisu bili sigurni kako će konglomerat riješiti problem sedam milijardi dolara duga, nagomilanog radi financiranja poslovnog širenja.

“Moja je najveća odgovornost što nisam bio prisutan u medijima, nisam komentirao ni opovrgavao određene priče koje su objavljivane ili se o njima pričalo”, kaže Todorić. “Nismo imali vremena objašnjavati nekim ljudima što radimo”, dodaje.

S dolaskom izvanredne uprave, Todorić je formalno ostao vlasnik koncerna, ali ne može sudjelovati u odlučivanju o njegovu restrukturiranju niti o poslovnoj strategiji.

Tvrdi da zbivanja nakon njegova odlaska odražavaju “nekompetentnost i bezakonje”. Kaže da razmišlja o tome kako da se suprotstavi Vladi u pitanju ‘lex Agrokora’, posebnog zakona koji je Hrvatska usvojila kako bi stvorila pravni okvir za preuzimanje njegove kompanije.

Mercator je, po njegovim riječima, bio “logična akvizicija gledano iz poslovne perspektive”.

“Rezultat je bilo drugi po veličini maloprodajni lanac u jugoistočnoj Europi, s prihodima od šest milijardi eura i 2.000 trgovina. Morate razumjesti da tako komplicirani i krupni procesi traju”, ističe Todorić.

Iako su početne istrage u travnju razotkrile “moguće nepravilnosti” u Agrokorovim poslovnim knjigama, Todorić je njihove rezultate otklonio kao nastojanja Vlade da “upotrijebi revizore za svoje političke ciljeve”. “Nema sumnje da sam griješio, svatko tko radi griješi, a ja sam radio dan i noć 40 godina kako bih izgradio Agrokor”, napominje.

“Teško je izdvojiti jednu stvar ali u cjelini gledano, postigli smo nevjerojatan uspjeh. Stvorili smo najveću kompaniju u ovom dijelu Europe”, zaključuje Todorić.

facebook komentari

Nastavi čitati

Intervju

Miroslav Tuđman: Koga je Turska pitala da po Bosporu diže mostove!?

Objavljeno

na

Objavio

Prof. dr.sc Miroslav Tuđman, znanstvenik, sveučilišni profesor  i saborski zastupnik HDZ-a, predstavio je u Mostaru monografiju „Druga strana rubikona – Politička strategija Alije Izetbegovića“.

O monografiji, otvorenom hrvatskom nacionalnom pitanju u BiH, budućnosti BiH, te načinima za rješavanje jednakopravnosti Hrvata u BiH prof.dr.sc Miroslav Tuđman govori u intervjuu za portal politika24.net.

Možete li nam ukratko objasniti o čemu govori Vaša nova knjiga „Druga strana rubikona – Politička strategija Alije Izetbegovića“?

Teško je ukratko objasniti u par rečenica sadržaj ove knjige, jer je to pregled političke strategije Alije Izetbegovća  koja se onda reflektira na njegovu unutarnju i vanjsku politiku, odnosno međunarodnu, koja se potom referira na sve koncepte međunarodne zajednice koja je nudila planove za mirno rješavanje rata i sukoba u Bosni i Hercegovini, a ta se politika onda modificirala odnosno određivala prema svim tim planovima.  Ono što je presudno za razumjevanje te politike jeste da Alija Izetbegović nije poštivao elementarnu činjenicu da je Bosna i Hercegovina tronacionalna država, da u njoj žive tri ravnopravna suverena naroda, već je smatrao da su Muslimani prvenstveno vjerska zajednica,a ne nacija, ( pritom ne smatram da su svi Muslimani- Bošnjaci tog stajališta ), već govorim o Aliji Izetbegoviću i njegovoj službenoj politici  Izetbegović je negirao i srpske i hrvatske nacionalne interese smatrajući da su ti interesi nelegitimni u BiH. To je bilo devedesetih godina, a mislim da je to u velikoj mjeri i danas prisutno u djelu bošnjačke politike.

Rezolucija Europskoga parlamenta jasno je definirala da BiH mora biti uređena po načelima federalizma i jednakosti. Ali, Bošnjaci su izričito protiv?

Doktrina politike Alije Izetbegovića je suprotna demokratizaciji međunarodnog poretka i onoga što se zbivalo devedesetih godina kada je nastalo petnaest novih država na tlu Europe, ali i onoga što smo ovih dana svjedoci. Imate slučaj Katalonaca koji traže autonomiju u Španjolskoj, u Siriji Kurdi jednako tako traže autonomiju. Prema tome svaki narod traži svoje mjesto u međunarodnome poretku i u svijetu, a u Bosni i Hercegovini se ne pristaje, odnosno ne dozvoljava se da Hrvati budu jednakopravnni sa ostala dva naroda.

Kako rješiti otvoreno hrvatsko nacionalno pitanje u BiH?

Za rješavanje hrvatskog nacionalog pitanja u BiH poznato je da bez konsitutivnosti i ravnopravnosti sva tri naroda jednostavno nema sigurne i stabilne Bosne i Hercegovine. Za očekivati je da ako će službena politika Bošnjaka i Srba biti za proces europskih integracija Bosne i Hercegovine, bilo da je riječ o NATO –u ili Europskoj Uniji, da će  morati pristati na federalizaciju i pronalaženje najboljeg oblika suživota sva tri naroda.

Kakav je Vaš stav o Pelješkom mostu? Bošnjački političari se i u ovom slučaju protive

Pelješki most je budućnost, od njega Hrvatska ne može odustati. S druge strane nema nikakvih osnova da se to može osporiti. Možemo navesti primjer Turske. Koga je Turska pitala da po Bosporu diže mostove, a Pelješki most koristi gabarite, kao i tamošnji mostovi. Prema tome to su neozbiljne i da tako kažem zločeste prmjedbe.

Kako vidite BiH u bliskoj budućnosti?

Budućnost BiH u velikoj mjeri ovisi o tome kako će Bošnjačka elita definirati identitet svoga naroda; da li će se oni prikloniti tome da budu nacija- u tom slučaju biti će puno lakše doći do usklađivanja nacionalih interesa triju naroda, a ako će inzistirati na vjerskoj komponenti ( pritom ne smatram da vjersku komponentnu treba zanemariti i odbaciti, govorim o tome što je primarno u identifikaciji ) u tom slučaju će taj dogovor o budućnosti BiH biti daleko teži.

( politika24.net )

facebook komentari

Nastavi čitati