Pratite nas

Razgovor

Damir Krstičević: Ovo su povijesni dani, vjerujte!

Objavljeno

na

Ovo su povijesni dani, vjerujte! Tim nam je riječima hrvatski ministar obrane Damir Krstičević, odmah nakon slijetanja iz Tel Aviva u Zagreb u srijedu poslijepodne, sažeo dojmove svoga dvodnevnog posjeta Izraelu.

Iz ovoga posjeta, nakon ovakvog sporazuma koji smo s Izraelcima potpisali i nakon svih naših postignutih dogovora, rodit će se iznimno bitne stvari za hrvatsku državu.

Vjerujte, ovakav važan događaj znači povijesnu prekretnicu ne samo u odnosima dviju država nego i za sigurnosno-obrambenu poziciju Hrvatske na budućoj globalnoj karti – tvrdi ministar, piše Slobodna Dalmacija

A što konkretno znači potpisivanje sporazuma o obrambenoj suradnji dogovorenog između potpredsjednika Vlade Krstičevića i izraelskog ministra obrane Avigdora Liebermana? Podrazumijeva li to nabavu borbenih zrakoplova F-16, za čiju prodaju su nam Izraelci navodno dali sasvim konkretnu ponudu, a o čemu se najviše govorilo? Uz to, hrvatska Vlada je intenzivirala pripreme za definitivnu odluku o nabavi jurišnih zrakoplova.

Obrambena sposobnost

– Razumjet ćete da u ovom trenutku ne mogu govoriti o detaljima. Ali, da bi se shvatio kontekst, naglasio bih ponovno kako je naša odluka o zadržavanju hrvatskog borbenog zrakoplovstva jasna i konačna. Hrvatska mora imati jako borbeno zrakoplovstvo – izričit je ministar.

– Dakle, to nama treba, takva obrambena sposobnost. E sad, trebamo naći ravnotežu između želja i mogućnosti. U igri su sve opcije, istražujemo sve mogućnosti, pa smo i s našim domaćinima razgovarali o svemu, pa i o pitanju rješenja za naše borbeno zrakoplovstvo. Sve je otvoreno, sustavno ispitujemo svaki segment i na koncu ćemo izabrati ono najbolje za Hrvatsku – kaže Krstičević.

A da se o nabavi izraelskih borbenih zrakoplova ozbiljno razmišlja, potvrđuje i činjenica da su s ministrom obrane putovali i zapovjednik hrvatske borbene eskadrile, kao i kompletan ekspertni tim iz Zagreba. Svi skupa su u Izraelu bili na važnoj misiji s očitim ciljem da se što bolje upoznaju s njihovim borbenim zrakoplovstvom, koje je jedno od najboljih na svijetu, i da detaljno utvrde sve što ono nudi. Uostalom, nisu zaludu tijekom ta dva dana posjeta obišli čak dvije izraelske zrakoplovne baze.

Kako bi što detaljnije ispitali sve opcije, zapovjednik eskadrile i hrvatski ekspertni tim nisu se vratili s ministrom u Zagreb. Ostali su u Izraelu gdje će idućih dana obavljati dodatne uvide kako bi dobili kompletnu sliku za konačnu odluku o obnovi hrvatskog borbenog zrakoplovstva.

Hoće li hrvatski piloti letjeti na izraelskim F-16, tek će se vidjeti. No takva odluka, ako se bude prihvatila izraelska ponuda, znači dramatične promjene ne samo u Hrvatskoj vojsci i zrakoplovstvu nego i u tehnološkom, industrijskom, pa i u civilizacijskom smislu. Taj iskorak značio bi i simboličan i stvaran konačan izlazak iz ruskih sfera, koje simboliziraju MiG-ovi, i prelazak na zapadni sustav, u kojem je Hrvatskoj i mjesto.

U tom smislu jasnija je i poruka potpredsjednika Vlade Krstičevića kako su ovo za Hrvatsku povijesni dani. Uistinu i jesu povijesni, ako sagledamo stvari na takav način da se ovim usmjerava država i odabire njezin smjer razvoja za predstojeća desetljeća.

Poticaj gospodarstvu

A što se tiče tehnološke komponente i rezultata što ih je u tom smislu potaknuo Krstičevićev posjet Izraelu, jasno je kako će ukupna suradnja koja će se tek ostvariti značiti i razvoj industrijskih kapaciteta, prije svega u obrambenoj industriji. To će značiti i poticaj ukupnom gospodarstvu koje će osloniti na tu industriju. Sektor sigurnosti bio bi tako u funkciji gospodarskog rasta.

Ministar Krstičević oduševljen je načinom na koji su Izraelci primili hrvatsko izaslanstvo. Svakom gestom, svakim potezom i svakom riječju pokazivali su da su se jako pripremili, shvaćajući suradnju s Hrvatskom vrlo ozbiljno i ocijenivši je iznimno važnim događajem. Zato je i prijem, navodi Krstičević, bio vrhunski i – što je posebice bitno – maksimalno otvoren: od počasne straže, preko pripremljenog bogatog programa obilazaka i kontakata, do pažnje na svakom koraku. To je nešto dosad nedoživljeno, zadovoljan je ministar.

Potpisani hrvatsko-izraelski sporazum o obrambenoj suradnji je okvir za sustavnu izgradnju odnosa i cijeli paket mjera o opremanju i moderniziranju vojnih komponenti dviju država.
Ta ukupna obrambena suradnja, prema Krstičeviću, velika je stvar za Hrvatsku vojsku, koju čeka razvoj novih dostignuća. A ona su potrebna da bi se Hrvatska mogla nositi s izazovima, opasnostima i prijetnjama ovog doba.

Naime, potpisani je sporazum podloga za ukupnu suradnju u čak 20 područja. Podrazumijeva se vojno-tehnička suradnja, zatim razmjena iskustava, opremanje, modernizacija borbenog sektora, suradnja u polju kibernetičke sigurnosti i protupožarna zaštita, odakle je, zapravo, sve ovo i poteklo.

Naime, sudjelovanje hrvatskih kanadera u gašenju požara u Izraelu prije četiri mjeseca izazvalo je toliku pozornost da je bilo jasno kako se još nešto iza brda valja…

Posjet izaslanika

Od spomenute suradnje u 20 područja najzanimljivija je, ipak, suradnja u sasvim konkretnim programima. Primjerice, već je dogovorena razmjena časnika pa bi se hrvatski časnici obrazovali na izraelskim vojnim školama, a izraelski na hrvatskima.

Nadalje, organizirat će se i borbeni tečajevi za obuku mladih časnika, ali i zajedničke vježbe hrvatskih i izraelskih postrojbi koje bi uvježbavale ulične borbe, odnosno sraz u uvjetima urbane gerile.

A da je riječ o sasvim ozbiljno shvaćenom odnosu i posve konkretnoj suradnji, potvrđuje i podatak kako će prvi izraelski vojni izaslanik u Krstičevićev ured u Zagrebu stići već idućeg ponedjeljka. Dogovorit će se odmah idući koraci i precizni termini.

I kad se sve ovako postavi i spozna, jasnije su i Krstičevićeve riječi koje je ponovio na kraju: “Ovim su države Izrael i Hrvatska postale partneri i saveznici.”

PROGRAM SURADNJE

– vojno-tehnička suradnja
– razmjena iskustava
– opremanje
– modernizacija borbenog sektora
– suradnja u polju kibernetičke sigurnosti
– protupožarna zaštita
– razmjena časnika
– borbeni tečajevi za obuku
– zajedničke vježbe hrvatskih i izraelskih postrojbi
– uvježbavanje uličnih borbi

Zanimaju ih iskustva Hrvatske vojskeNama godi da smo partneri s najboljima u obrambenim sposobnostima, a Izrael to sigurno jest! Međutim, ne zaboravite i drugo lice medalje. Naime, jasno je kako su i oni to prepoznali u Hrvatskoj.

Prepoznali su Hrvatsku vojsku kao profesionalnu, pouzdanu, otvorenu za suradnju, kao i činjenicu da i oni mogu iskoristiti naša iskustva. Jasno, mi imamo svoj cilj snaženja Hrvatske vojske i razvoja njezinih sposobnosti i to nam je motiv – kazuje nam Krstičević.

Damir Krstičević: Hrvatska više nikad ne smije biti ugrožena

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Ivo Lolo Ribar ugrozio većinu u Skupštini u Zagrebu

Objavljeno

na

Objavio

Početkom rujna naziv Trg maršala Tita otišao u povijest, na zadovoljstvo koalicijskih partnera zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića.

Mjesec dana kasnije, gradonačelnik je svečano otkrio bistu Ive Lole Ribara, jednog od bliskih suradnika Josipa Broza Tita tijekom 2. svjetskog rata.

Je li taj Bandićev potez, koji je Zlatko Hasanbegović nazvao uzurpatorskim, nasilničkim i samovoljnim – doveo u pitanje stabilnost vladajuće koalicije u Zagrebu – pitanja su na koja su u Studiju 4 odgovarali Tomislav Jonjić, vijećnik Neovisni za Hrvatsku i Mate Kapović, vijećnik Radničke fronte.

Odgovarajući na pitanje što je razljutilo Neovisne, smeta li ih zaobilaženje u proceduri ili je sporan spomenik na simboličkoj razini, Jonjić je rekao da je riječ o stvari koja ima i političku i pravnu dimenziju.

S jedne strane je apsolutno neprihvatljivo da se u gradu Zagrebu otkrivaju biste i spomenici ljudima koji simboliziraju ili koji predstavljaju jugoslavenski boljševizam, a s druge strane se radi o tome da je gradonačelnik prekršio propis i postupio uzurpatorski.

Naime, protivno njegovim tvrdnjama koje smo čuli prilikom otkrivanja te biste da je izvorna bista ukradena, da je nestala, radi se o tome da je ta ista 1996. na zakonit način, odlukama gradskih tijela – za to postoji rješenje koje ja sad imam pred sobom – uklonjena u Hrvatski povijesni muzej. Prema tome, nije se mogla podići nova bista na način na koji je to napravio gradonačelnik s obzirom na to da statut grada Zagreba propisuje da o postavljanju bista, spomenika, spomen ploča itd., odlučuje Gradska skupština nakon što se prođe procedura koja je propisana, rekao je.

Dodao je da je gradonačelnik postupio mimo tih propisa i zloupotrijebio svoja ovlaštenja u nastojanju da pribavi simpatije onoga dijela biračkoga tijela koji je razočarano njegovim pristankom na uklanjanje trga maršala Tita.

Kapović je rekao da je jasno zašto Bandić to radi. Nakon što je ostvaren program stranke Zlatka Hasanbegovića, Bandić je sada imao problema. To je bio jeftin ustupak, no njegova baza nije bila zadovoljna, bilo je dosta nezadovoljnika među njegovim glasačima, u medijima su ga dosta napadali pa je i njegov ego bio pogođen, dosta su ga napadali da je podvio rep pred Hasanbegovićem. On je morao reagirati, a to predstavlja problem za stranku Hasanbegović-Esih jer ona simbolička pobjeda koju su oni izvoljevali, to je Pirova pobjeda, istaknuo je Kapović.

Legitimno je nastojanje gradonačelnika Bandića da nas eliminira iz skupštinske većine i u takvoj njegovoj kalkulaciji račune imaju i neki drugi. Nitko od medija npr. ne pita zastupnike HDZ-a što oni misle o podizanju spomenika Ivi Loli Ribaru, ali se kolege ljevice nude kao slamka spasa gospodinu Bandići, rekao je Jonjić.

Jonjić smatra da je ugrožena većina u Skupštini. Vidjet ćemo koja ćemo pravna sredstva koristiti da bi se ovo nasilje nad propisima otklonilo, a naravno da ćemo izvući i politikče zaključke i konsekvence. U ovome trenutku nismo donijeli još niti jednu odluku jer želimo prikupiti dokumentaciju i pristupiti staloženo i racionalno.

Što će dalje biti i kako će se dalje razvijati, tek ćemo vidjeti – što će stranka odlučiti nakon što se dokumentacija kompletira. Već u ovom trenutku je jasno da gradonačelnik obmanjuje javnost tvrdeći da je izvorna bista ukradena ili da je nasilno uklonjena, dodao je.

Jonjić je rekao kako će iduća sjednica Gradske skupštine biti 26. listopada. Do tada bi se trebalo znati kakve važne odluke će donijeti i koje će korake poduzeti. Na pitanje je li koalicija ugrožena, rekao je da nema koalicije.

Pojasnio je da je riječ o programskoj suradnji u 17 točaka te da se ne slažu oko nekih bitnih stvari, poput projekta izgradnje 4 hidrocentrale na potezu od Zaprešića do Rugvice. Izrazio je žaljenje da ih nitko ne želi primijetiti da se oni bave i nekim drugim stvarima, već ih se pokušava svrstati u pretinac ljudi koji se bave samo nazivima trgova i ulica.

Kokice, krekeri, sok, proglas i Lola – tragika populizma Milana Bandića

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Razgovor

Prof. dr. sc. Matko Marušić: Rodna ideologija i njezine posljedice

Objavljeno

na

Objavio

Imate vrlo zanimljiv put uspona: kao siromašan student postigli ste vrlo visoku znanstvenu karijeru. Gdje leži tajna Vašeg uspjeha?

MM: U roditeljima. Oni su bili bez škole, ali su jako bili  za školu. U našoj siromašnoj i neukoj kući školske su ocjene (petice) bile glavni kriterij dječje dobrote. Otac nije mojemu bratu i meni (moj brat je jako uspješni Joško Marušić) nikad dao raditi. „Tvoje je da učiš, moje je da te hranim“, govorio je. „Ali, ne budeš li učio – eno ti motika pa kopaj.“

Taj mi dio odgovora uopće nije sporan. Ostaje nejasno kako su roditelji bez škole toliko polagali na školu. Mislim da su to činili na osnovi inteligentnog i pažljivog proučavanja kako ljudi žive i o čemu im ovisi kvaliteta života. A to rade svi ljudi. Pa treba samo pravilno zaključiti i marljivo na cilju ustrajati. Drugim riječima: matere koje kćerima žele karijeru modela i očevi koji sinovima žele karijeru športaša ne znaju istinu o životu i pogubni su za svoju djecu.

Mnogi se danas referiraju na znanost, često i oni koji su u znanost samo površno upućeni. Možete li nam pojasniti što je znanost te zašto je ona toliko važna?

MM: Čovjek može svoje znanje steći Objavom (Božjom riječi koja dolazi preko Duha Svetoga, izravno ili kroz proroke i mudrace) ili vlastitim istraživanjima. Prvi način traži vjeru a ne dokaze, a drugi vjeru ne treba, a sve zasniva na dokazima, ljudskim dokazima. Osim toga, vjera se ne bavi npr. liječenjem raka prostate ili gradnjom zrakoplova. Vjera ide za apsolutnom, Božjom istinom, a znanost za najboljom mogućom ljudskom istinom. Zato se današnja spoznaja materijalnoga svijeta osniva na znanosti, iako znanost nikad ne daje konačne, nepromjenjive i apsolutno istinite zaključke. No i takva, nesavršena znanost, dokazala je da fantastično može poboljšati i produljiti čovjekov život. Ona, međutim, ne rješava pitanje smisla i smrti i vjera ostaje jednako potrebnom. Znanost pak ima jasne zakone, pravila i kriterije i može se ocjenjivati u svakom pogledu. Ona ne odbacuje vjeru, ali se njome ne služi, a vjera (Gospodin) daje čovjeku slobodu istraživanja i stjecanja spoznaje. Znanosti se ne smije zamjeriti nesavršenost ni strogost kriterija. Donijela je jako puno, ali ne može, i ne smjera, dati odgovore na ona najteža pitanja.

Česte su rasprave vezane uz tzv. rodnu ili „gender“ ideologiju. U raspravama se često koriste pojmovi koji nisu razumljivi, a umjesto na znanost poziva se na različita prava na izbor. Aktualna je rasprava o tzv. Istanbulskoj konvenciji, odnosno o potvrđivanju Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, u sklopu koje se ponavljaju rasprave o rodnoj ideologiji. Možete li se osvrnuti na to i objasniti što je točno rodna ideologija i koje posljedice sa sobom nosi? Kako je moguće da do jučer neznatna manjina pripadnika rodne ideologije danas ima snagu mijenjati međunarodne i nacionalne zakone? Kako Vi kao renomirani znanstvenik vidite bitku oko rodne ideologije?

MM: Malo je prostora da se na to odgovori iole razumljivo a točno. Dakle, kratko i nesavršeno. „Rodna“ ideologija počela je od feminizma, koji kaže da ženu ne čini spol nego društveno okružje i da je žena u svojoj ulozi u obitelji i zarobljena i potlačena. To je zapravo komunistička ideja, a formulirao ju je F. Engels. Feminizam, rodna ideologija, „politička korektnost“, velik dio „borbe za ljudska prava“, suvremeni liberalizam, „sekularizam“ i postmoderna su izvedenice i (ili) alat komunizma da ponovno osvoji vlast u cijelom svijetu. Tako se iz te feminističke budalaštine razvio koncept da spola uopće nema, nego da „slobodan čovjek“ može izabrati svoj spol, spolnu orijentaciju, rodni identitet i rodni izražaj. Rod je kao neki „spol u glavi“ (a posve je nebitno što čovjek imao kao genetsko-anatomsko-fiziološki spol), a stalno se mijenja i do sada je navodno „prepoznato“ njegovih 76 oblika.

Drugo, manjina ljudi koji zbog nekog razloga imaju poremećaj spolnoga nagona nije ona koja gura to zlo. To čine komunisti, koji zlorabe te ljude koji imaju velike probleme i kojima nije lako. Dakle, sila iza te ideologije je vrlo jaka i ja procjenjujem da ćemo bitku izgubiti. Naime, ako je pala Njemačka, SAD i Irska – kako ćemo se mi obraniti? Naravno, branit ćemo se, do zadnjega daha, ali ipak će Štulhofer i Jokić doći u naše, hrvatske škole i učiti dječicu da mogu izabrati spol, presvlačiti curice u dečke i obrnuto, učit će ih da je istospolno općenje divno i prirodno, da su nastranosti samo razlike među ljudima poput boje očiju; potom će ukinuti zamjenice „on“ i „ona“ (to je već napravila Kanada), onda će tražiti da katolički svećenici vjenčavaju dva muškarca u sveti sakrament braka i kad svećenici odbiju policija će ih morati uzaptiti, a sud osuditi. U tom času će rulja (prikrivenih komunista, nastranih i zavedenih) navaliti na crkve da ih oskvrni i spali.

Na nama će biti da odlučimo kad, koliko i kako ćemo se braniti u nabrojenim fazama tih događaja.

Oni koji mi se čude moraju znati da je njemački parlament izglasao legalnost istospolnih brakova. Tada se iz dokumenata brišu pojmovi majke i oca (sve zemlje koje su prihvatile istospolni brak), mijenjaju se školski programi (Budak, Štulhofer, Jokić) i tko se god se (već danas u Švedskoj) tome suprotstavi dolazi u opasnost da mu se oduzme dijete i dade na posvajanje najčešće u – „istospolne brakove“.

Znanstvenu raspravu zagovornici rodne ideologije izbjegavaju, a u javnosti se služe svađama, tužbama, prosvjedima i vriskom svih vrsta. Za njih postoje jasne i napisane upute, navodim samo neke: nikad ne govori što radiš u svojemu tjelesnom zadovoljavanju; nikad se ne upuštaj u raspravu koja se osniva na argumentima; ustraj da su protivnici fašisti; ustraj da si progonjen; ustraj da je tvoje ljudsko pravo sve što možeš zamisliti; kad se protivnik poziva na ljudsko pravo slobode govora optuži ga da je pribjegao „govoru mržnje“., itd. (Gledao sam njihove različite udžbenike, uključujući i zagrebački („Iskorak“), koji podučava kako uživati u izmetu.)

Izgubit ćemo zato što su oni bogati i organizirani, što su fantastično i dugoročno planirali poteze, što su uz njih neiskusni, mladi, žene (privlače ih brigom za prirodu, životinje i sl.), nezadovoljnici svih vrsta, siromašni i, naravno, razvratni, nemoralni i nastrani. Ljudi i ne znaju koliko komunista ima u svijetu, napose na Zapadu, i koliko su bogati, organizirani, moćni i – podmukli, lažljivi i zli kao i uvijek. Od 18. stoljeća oni vrebaju da spale naše crkve. Poseban cilj im je katolička crkva, jer je ona najjača i najorganiziranija. Napuhivanje afera s „pedofilijom u crkvi“, „pronevjerom novca“, „raskošnim životom biskupa“, ustrajanja da žene postanu svećenici i mnogo toga drugoga – služi tom cilju. Kad sruše katoličku crkvu, ostale ne predstavljaju problem. Uostalom, neke od njih, časne i važne u povijesti, praktički su se raspale ili predale u ovom pitanju.

Koji je Vaš komentar na najavu pilot – projekta kurikularne reforme za iduću školsku godinu? Naime, nismo zaboravli brojne prijepore oko kurikularne reforme, osobito one povezane sa zdravstvenim odgojem. Ministrica Divjak izjavila je da 90 posto reforme sadržajno nije sporno. Može li se to, po Vašim saznanjima i mišljenju, reći i za zdravstveni odgoj ili možemo očekivati daljnje burne rasprave po tom pitanju?

MM: Stjecajem okolnosti dobro sam proučio dva ili tri najdelikatnija predmeta iz Jokićeve radionice. To je dobro i uredno napisano i na prvi pogled nema tamo nešto strašno. No, kad se pogleda bolje, vidi se da u tom planu i programu potpuno nedostaju: 1) Hrvatska, 2) hrvatska kultura i tradicije, 3) bilo koji oblik ili izraz domoljublja, 4) bilo koja ljudska vrlina navedena od Staroga Zavjeta do Domovinskoga rata – poštenje, milosrđe, hrabrost, viteštvo, plemenitost, opraštanje, ponos, čistoća, ideali, romantična ljubav (zamislite – nema ništa o čistoj dječjoj, mladenačkoj ljubavi, samo spolni odnos, „al pazi da se ne zaraziš i ne zatrudniš“), istina o Hrvatskoj – zašto je volimo, zašto je važna, zašto su toliki ginuli za nju, kako je trebamo voljeti i čuvati, koji su praznici a koji blagdani, kada se čestita braći pravoslavcima a kada muslimanima, što ako me tuku a slabiji sam, što ako slabijega tuku, što kad je na djelu nevjera, izdaja, psovka, laž, prevara, zlo kocke i profesionalnoga športa, mode, glamura, hedonizma, promiskuiteta, nastranosti, brzine, noći, alkohola, razularenosti… Sve je dano u ruke „nevladinih udruga“ koje dolaze djeci u škole i uče ih spolnosti kako smo rekli gore i – kako prosvjedovati protiv Vlade vlastite države.

Kad Vam itko kaže „obrazovanje treba očistiti od politike“, to znači da program treba očistiti od pojma, postojanja, nastanka, važnosti i opstanka naše domovine Hrvatske. To je Jokić i učinio. Pitanje je hoće li njegovi podupiratelji komunisti dopustiti da se to sada ispravi. Jako su ljuti što smo ih prozreli i zaustavili u zadnji čas. Nije slučajno da je Jokić stalno na televiziji, naravno na takvima kakva je N1.

Upamtite:

– Zajedničko pjevanje hrvatske himne na početku školske godine NIJE „donošenje politike u školu“.

– Objašnjenje povijesne čežnje i borbe Hrvata za samostalnom državom NIJE „donošenje politike u školu“.

– Kako može građanski odgoj u hrvatskoj školi ne učiti djecu što je, na primjer, plemenitost?

– Zar našoj djeci nije potrebno da ih se (u tom poželjnom školskom predmetu!) uči pristojnost i poštenje. Ta dva pojma nisu samo roditeljske fraze, nego iza njih stoji mnogo konkretnih lekcija i učenja „tehnologije“.

– Zar ne treba program građanskoga odgoja djeci pomno objasniti sve hrvatske službene (i tradicijske) praznike i blagdane, ustroj hrvatske državne vlasti, hrvatske vojske, školstva, gospodarstva, pa i kulture, športa i drugoga što djetetu pomaže snalaženju u društvu, boljem učenju i radu i naposljetku – domojublju? Domoljublje nije mržnja prema drugima, nego sreća, blagodat, ugoda, pravednost i sigurnost življenja u sredini u kojoj čovjek živi.

Mislite li da se u kontekstu rodne ideologije, te pokušaja uvođenja sumnjivih sadržaja u škole provodi svojevrsno „ispiranje mozgova“, pri čemu pojedinac gubi vlastiti identitet, domovinu, vjeru, obitelj pa i spol? Kakav bi trebao biti zdravstveni odgoj?

MM: Naravno da mislim. Mislim i gore, a rekao sam to maločas. Zdravstveni odgoj? Naravno da mora postojati, ali treba znati da već i postoji; postojao je i kad sam ja išao u osnovnu školu – u skoro svim predmetima. Kao predmet, njega je Jokić uveo da djecu uče novoj istini – rodnoj ideologiji; da se mamu ne smije zvati mamom i da možeš izabrati spol koji želiš, svaki dan drugi, i da je pornografija odlična, normalna i poželjna.

Što mislite, kako Crkva može odgovoriti na spomenute izazove?

MM: Crkva radi dobro i radi što može. No, molim Vas, držite na umu da je upravo spaljivanje crkava cilj toga pokreta. Zato se crkva mora čuvati, a i mi je moramo čuvati. Bitku bi trebali preuzeti hrvatski znanstvenici i intelektualci, ali, na žalost, oni su ili pobijeni ili ustrašeni ili kupljeni.

Vaša poruka čitateljima za kraj razgovora?

MM: Vjera u Boga i hrvatska sloga. Svi ljudi imaju ista prava. Što oni traže od vas, tražite i vi od njih. Nitko nema pravo zabraniti slobodu mišljenja i govora. Nitko nema pravo da vašu djecu odgaja suprotno od vaših uvjerenja. Nitko vam ne može zabraniti prakticiranje i obranu vjere i domovine. Nitko ne može zabraniti istraživanja i propitivanje (one nesavršene) ljudske istine kada se to radi znanstvenom metodom i pristojno. Ovo je naša Domovina. Ne damo je do našega posljednjega daha. Ako je mogao Zrinski i njegovi, ako su mogli Vukovarci, možemo i mi. Hrvatski vojnici na Bleiburgu umrli su kad su se predali, a hrvatski branitelji u Domovinskom ratu predali su se kad su umrli. To su naši djedovi, naše majke i očevi i mi smo jaki, vjerni i hrabri kao i oni. Nikad se ne ćemo predati.

prof.dr.sc. Matko Marušić / Veritas, listopad 2017;56(10):10-13.

facebook komentari

Nastavi čitati