Pratite nas

Damir Pešorda: Ispovijed

Objavljeno

na

Svakog ljeta odem s obitelji u Međugorje. U redu za ispovijed počnem razmišljati o fenomenu katoličke ispovijedi. Taman kada sam trebao doći na red jedna robusna sredovječna žena hitro se iz susjednog reda prebaci u našu ispovjedaonicu. Ah, te hercegovačka snalažljivost i pred Bogom! Sjetim se Raosova junaka kojemu se Bog nešto zamjerio pa mu je minirao crkvu. Jer kao prava imotska prznica nikomu nije ostajao dužan. Ispovijed formalna, kratka, pokora isto, teško je biti grješan u današnje vrijeme. No, kao nikada do tada osjećao sam de nešto nedostaje, da se nešto izgubilo. Sjećam se Tantalovih muka pred prvu pričest zbog straha od ispovijedi i Božjeg gnjeva. Što ako je tuđa trešnja ili svađa u dječjoj igri neoprostiv grijeh?

međugorjeČekajući misu, nastavio sam razmišljati o ispovijedi. Postala je puka, dosadna formalnost. Čak i mnogim svećenicima. A, zapravo, riječ je izvanrednom fenomenu u usporedbi s kojim su Freudov kauč ili raznorazne suvremene njuejdžovske papazjanije tek blijede imitacije. Dekalog je najkraći i najstroži kodeks u povijesti čovječanstva. Mnogi su na različitim dijelovima kugle zemaljske i u različitim vremenima pokušavali sročiti različite kodekse po kojima bi trebao živjeti čovjek, kao pojedinac i kao društveno biće, no Deset Božjih zapovijedi u tom smislu visoko strše kao nedosegnut uzor. Jer što reći, primjerice, o pitagorejskom propisu ”Ne mokriti okrenut prema suncu”, pa makar se u istom skupu pravila za ispravan život nalazili i mnogi mudri i pametni savjeti. U pročišćenom i skraćenom tekstu Deset Božjih zapovijedi kako ih naučava Katolička crkva nema viška, mitologije ni praznovjerja. Ništa također ni nedostaje, sve je tu! Ali to su istodobno i vrlo stroga pravila koliko god izgledala samorazumljivima.

Recimo, prva zapovijed: ”Ja sam Gospodin Bog tvoj; nemaj drugih Bogova uz mene”. Na prvu svaki bi prosječni kršćanin rekao da s to zapovijedi nema problema. Međutim, je li to baš tako? Što prosječan kršćanin zna o Bogu? Kako može biti siguran da je ono što on pod tim pojmom podrazumijeva uistinu Bog Abrahamov, Mojsijev, Bog Otac iz Novog Zavjeta? Uostalom, filozofi tvrde da se o Bogu ništa ne može pouzdano znati jer bi takvo znanje na neki način ograničavalo Njegovu apsolutnu narav. Mistici i sveci tom problemu mogu doskočiti putem Božje milosti, no većina ljudi nisu ni mistici ni sveci. Stoga im ostaje slijediti Božje zapovijedi i tumačenja Crkve. Nevolja je samo što su suvremeni ljudi skloni odbacivanju bilo kojeg autoriteta pa se olako odaju praksama koje su izravnoj kontradikciji s prvom Božjom zapovijedi. Netko prakticira jogu, netko šuruje s mutnim anđelima, netko se pali na literaturu o samopomoći, netko se obraća vračarama, horoskopu, tarotu itd. O ”spominjanju imena Božjeg uzalud” da i ne govorimo, u Hrvatskoj se psuje sve u šesnaest!

”Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji”, kaže zapovijed. Obično se drži da to podrazumijeva odlazak na nedjeljnu misu. Formalno da, međutim svetkovati znači i puno više, znači u najmanju ruku da se cijeli dan osjećamo svečano, zahvalno Tvorcu, no većina nas poslije mise ide po drugim poslovima, često do kraja dana i zaboravljajući da smo bili na misi. Dobro, reći ćete, sve su to sitnice, ali većina ljudi živi ispravno i ne čini one teže grijehe kao što su ubojstvo, krađa ili bračne prijevare. Što se ovog posljednjeg tiče, danas su sve rjeđi muškarci i žene koji se toga pridržavaju. Dovoljno je pogledati oko sebe ili zaviriti u statistike o razvrgnutim brakovima da se uvjerimo da je tomu tako. Međutim, to ne znači da oni naoko ispravni vjernici mogu mirno spavati. U Evanđelju piše ”I ako te oko tvoje sablažnjava, izvadi ga …”. Ne vidim nešto baš očiju po ulici. Ipak, kontrirat će mi oni uporniji, većina ljudi ne ubija niti krade! A abortusi, a tragedije na cestama, a uporaba štetnih kemikalija u poljoprivredi i prehrambenoj industriji, a bešćutnost prema bližnjem u nevolji koja za rezultat često ima tragičan rasplet, a nevraćanje dugova, a potkradanje poslodavca ili države, a neisplata isporučene robe ili pošteno zarađene plaće!? – odgovorit ću takvima.

Vraćajući se iz Međugorja, tješio sam se da su me neznatna društvena pozicija i nepoduzetna narav u dobroj mjeri zaštitile od gore spominjanih grijehova. No slaba je to utjeha ako izostaje ona unutarnja vatra koja ispovijed čini izvanrednim događajem u životu istinskog vjernika. Nije problem u tomu što je čovjek grješan, on je to po definiciji, problem je što sve više gubimo sposobnost žarkog pokajanja.

Damir Pešorda/hrsvijet

 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Suočavanje s Todorićem

Objavljeno

na

Objavio

Kada je Ivica Todorić prije nešto više od pola godine prihvatio Plenkovićev „Zakon o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku“ te svoju tvrtku predao na upravljanje i restrukturiranje Vladinu izvanrednom povjereniku Anti Ramljaku, bilo je jasno da se Agrokoru crno piše.

Samo se nije znalo koliki su dugovi. Todorić je u toj prigodi uznosito priopćio naciji: „Četrdeset godina sebe uložio sam u izgradnju cijele Hrvatske i regije, stoga sam danas ponosan čovjek jer sve što sam izgradio danas sam svojim potpisom predao hrvatskoj državi.“ Kako je odjeknuo taj priopćaj?

Odjeknuo je kao opća uvrjeda.

Danas znamo i približnu dubinu te uvrjede: dvadesetak milijarda kuna!

Policija je u skladu s tim znanjem krenula u potragu za dokazima o mogućim nezakonitostima u Agrokorovu poslovanju. Krenula je silovito. Drugi vele: spektakularno! Dobro, ali moglo je biti i spektakularnije da policija nije svoju akciju najavila samo probranim medijima. Što točno radi policija? Kako: što?! Pa „provodi izvide“! Dakle, „izviđa“. Pola godine nakon predaje? I to – gdje i kako? Istodobno na mnogo mjesta, po dvorima, kućama, stanovima. Pretresa, uhićuje, privodi, ispituje.

Najmršaviji nalaz bio je u Kulmerovim dvorima. U dvorcu ponad Zagreba policija nije našla nikoga i ništa. Ivica Todorić i njegovi sinovi Ante i Ivan odavno nisu u Hrvatskoj. Nagađalo se da su u Nizozemskoj, u Srbiji, u Rusiji. Najobavješteniji od njihovih odvjetnika, Čedo Prodanović, veli da je Ivica već druže vrijeme poslovno u Londonu te da su mu i djeca tamo zaposlena. Todorićevu izvanobiteljsku upravljačku elitu policija je zatekla na logu. Pretresla je kuće i stanove dvanaestero ljudi, ništa nije našla, ali je ljude pouhićivala i privela u istražne urede i podnijela kaznene prijave. Akcija je izazvala silan dojam u javnosti.

S pravom, tvrde znalci. Razvoj događaja, koji je Plenkovićeva Vlada spriječila u zadnji čas, bio je neusporedivo gori od „bujanja ustaštva i fašizma“. Kako to? Jednostavno, tobožnje ustaštvo i tobožnji fašizam ne ugrožavaju nikoga, ni najzadrtije jugane. Te su floskule u stanovitom smislu blagotvorne. One svakodnevno služe gubitnicima hrvatskoga Domovinskog rata za razbijanje frustracije, a nerijetko i za izbijanje kakve-takve kunske utjehe iz državnoga proračuna.

A stečaj Agrokora? To bi bilo nešto nalik na smak svijeta.  Stečaj bi ugrozio opstanak 40-ak tisuća Agrokorovih zaposlenika i njihovih obitelji. Stoga je mudra Plenkovićeva Vlada, da spasi Agrokor, izradila onaj zakon kojim je privremeno suspendirala liberalni fetiš nepovrjedivosti privatnoga vlasništva i uvela prisilnu upravu svoga povjerenika Ante Ramljaka u Todorićevu tvrtku. A kako je Agrokor u proizvodnji, preradi i distribuciji poljoprivrednina alfa i omega u Hrvatskoj i „regiji“, Plenković je tim potezom stekao naslov spasitelja hrvatske poljoprivrede.

Uostalom, da je Agrokorov kašalj za hrvatsko društvo pogibeljniji od tobožnjega ustaštva i fašizma, pokazuju i reakcije vlasti na te pojave. Zbog bujanja „ustaštva i fašizma“ Plenković je osnovao doduše elitnu, ali ipak izvanparlamentarnu (savjetodavnu) ideološku komisiju pod umiljatim imenom „Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima“. Vijeću predsjeda predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti akad. Zvonko Kusić. A na drugoj strani HDZ-ovi su i SDP-ovi [narodni] zastupnici u Hrvatskomu [državnom] saboru osnovali parlamentarno „Istražno povjerenstvo za Agrokor“, koje predvodi bivši ministar pravosuđa Orsat Miljenić. Na prvi je pogled jasno da su ta dva tijela po zakonskoj snazi i ugledu u društvu nesumjerljiva.

Izneseni su argumenti pozitivno šuškavi. Ništa manje nego Plenkovićevo obećanje da spašavanje Agrokora ne će i zahtjev Predsjednice Republike da spašavanje Agrokora ne smije hrvatske državljane stajati ni jednu kunu. Zar smo zaboravili da nas je to spašavanje već stajalo barem 5.000.000 puta više, koliko je Vlada dala istražnim tijelima za osnaženje istrage?

Na što će sve to izaći? U ovom času nitko to ne zna. Ne znamo ni što će istraživati Miljenićevo „Povjerenstvo“ ni hoće li uopće išta istraživati ako uskoro počne sudbeni postupak. Kusićevo je „Vijeće“ malo preširoko fokusirano na „posljedice vladavine nedemokratskih režima“. Hrvatskom su naime od njezina postanka do uspostave Republike Hrvatske vladali nedemokratski režimi. Zato su i tu rezultati neizvjesni. U tomu je mraku jedina vedra stvar hrvatska pravosudna praksa. Iz predmeta Ive Sanadera i Tomislava Horvatinčića može se gotovo sa sigurnošću zaključiti:  ima nade za Ivicu Todorića.

Benjamin Tolić/Hrsvijet

facebook komentari

Nastavi čitati

Intervju

Plenković: Rasprava u Saboru pokazala kritizerstvo bez argumenata

Objavljeno

na

Objavio

U povodu prve godine rada svoje Vlade, premijer Andrej Plenković Hrvatskom je saboru podnio izvješće.

U jednosatnom govoru spomenuo je mnoge probleme s kojima se Vlada susrela u protekloj godini. Oporbeni klubovi žestoko su kritizirali njegov govor.

U razgovoru za HRT premijer Plenković je rekao kako je rasprava u Saboru pokazala jedno kritizerstvo bez argumenata koje nije bilo na razini jedne konstruktivne rasprave. Meni se čini da smo na sva četiri ključna stožerna programa naše vlade odgovorili. Unijeli smo gospodarsku sigurnost, rast i društvenu solidarnost.

Naglasio je činjenicu da nije bilo trećih izbora u manje od 24 mjeseca, a to bi bilo jako loše i za institucije i za političke stranke. S te strane sam jako zadovoljan da su kolege iz HNS-a prepoznali poruku važnosti stabilnosti, koja je bila poruka međunarodnim financijskim, gospodarskim institucijama.

Pogledajte gospodarski rast, smanjenje javnog duga, proračunskog manjka, najnižu stopu nezaposlenosti, najbolju turističku sezonu… Svi pokazatelji idu u pozitivnom smjeru, istaknuo je Plenković.

Govoreći o problemu iseljavanja iz Hrvatske, premijer je rekao kako to nije problem nastao 16. listopada 2016. godine, već problem koji traje već nekoliko godina. Naš je cilj demokratska revitalizacija zemlje i u tom smislu smo poduzeli niz mjera. Sve njih sam pobrojio u godišnjem izvješću pred zastupnicima. Od rodiljnih naknada, porezne reforme, sufinanciranja stambenih kredita.

Sve su to mjere koje idu za demografskom obnovom, a sadržane su u našem programu. One će ići za tim da našim mladim obiteljima stvorimo preduvjete da ostanu u Hrvatskoj, kazao je. Istaknuo je kako je jučer na užem kabinetu Vlade odlučeno da će se pronaći sredstva za svih 2400 zahtjeva koji  su podneseni za stambeno sufinanciranje.

Premijer je istaknuo kako su početkom godine prepoznali probleme u Agrokoru i na njih reagirali na najbolji mogući način. To je kompanija koja je u privatnom vlasništvu i koja je imala velik utjecaj na hrvatsko gospodarstvo. Nismo imali drugog scenarija nego ići s posebnim zakonom koji bi spriječio gospodarski i financijski krah ne samo te kompanije već i kompanija koje su s njom povezane, rekao je. Dodao je i da je to bila politička odluka i jedini mogući politički odabir.

Kolege iz oporbe ne prepoznaju ono što smo učinili i dobili s Lex Agrokorom. Ispadamo kao netko tko je napravio neki potez koji nije bio dobar. Nismo radili populistički, nismo radili napamet. Na nama je bilo da utvrdimo činjenice, a na savjetnicima da pomognu u dogovoru s vjerovnicima kako napraviti  put prema nagodbi i dugoročnoj održivosti kompanije i očuvanju radnih mjesta, istaknuo je Plenković.

Na pitanje je li potrebno utvrditi političku odgovornost kad je u pitanju Agrokor, premijer je kako im je u interesu da se se rasvijetle sve okolnosti koje su dovele do ove situacije u Agrokoru. Hoće li to biti istražno povjerenstvo ili neki drugi način rasprave u Saboru pred nekim saborskim odborom – to je pitanje u vezi kojega smo otvoreni.

Ono što je važno reći je to da samo istražno povjerenstvo regulirano zakonom te da njegov Članak 4 ne ostavlja baš previše mjesta za interpretaciju. Prema mišljenju mnogih pravnih autoriteta ukoliko se pokrene kazneni postupak istražno povjerenstvo prestaje s radom. To ne znači da Vlada i HDZ ne žele da se rasvijetli sve vezano uz Agrokor. Upravo obrnuto, mislim da bi to bilo zdravo za hrvatsko društvo, naglasio je Plenković.

Plenković: Ova godina bila je za Hrvatsku jedna od najizazovnijih nakon Domovinskog rata

facebook komentari

Nastavi čitati