Damir Pešorda: Izdana Ukrajina

0

Iako nerado pišem o vanjskopolitičkim temama, ovaj put ću napraviti iznimku jer slučaj Ukrajine na rubu rata to zaslužuje.

[dropcap]U[/dropcap] Ukrajini se proteklih mjeseci odvijala postmoderna revolucija, obrazac koje je ustanovljen za potrebu rušenja Miloševića u Srbiji, a kasnije dorađivan i usavršavan diljem arapskog svijeta

U posljednje vrijeme svjedoci smo toga da se oprobana špranca ponovo vraća u Europu. Ogledan primjer upravo je Ukrajina, a i u susjednoj Bosni i Hercegovini pokušano je nešto slično. Za postmodernu revoluciju karakteristično je to da ima vanjske oznake raznih revolucija iz prethodnih razdoblja, i to zbrda-zdola napabirčene poput eksponata u muzeju propalih veza. Tako se uz parole propalog socijalističkog sistema mogu začuti povici ”Allahu ekber!”, a uz crvenu zvijezdu vidjeti svastika. Deklarirani ciljevi takvih revolucija uvijek se tiču slobode, koja nikada nije precizirana tako se u njima može prepoznati svatko, no stvarni cilj je uvijek rušenje konkretne vlasti, bez dovođenja u pitanje suvremenih dogmi o slobodnom tržištu, globalizaciji, političkoj korektnosti itd. U biti tu se ne može ni govoriti o stvarnim revolucijama, već jedino o dirigiranim bunama.

Ukrajinci, željni nacionalne slobode iako već duže od dva desetljeća imaju samostalnu državu, objeručke su prihvatili i takav poklon jer im nije nuđeno ništa bolje. Prihvatili su migove prijetvornog Zapada, a vjerojatno se tu radilo i o konkretnijoj organizacijskoj i financijskoj pomoći, te se upustili u avanturu rušenja legalne, no dozlaboga korumpirane i proruske vlasti, oličene u predsjedniku Janukoviču i Partiji regija. Majdanska buna bila je neočekivano uspješna, dobro organizirani prosvjednici su unatoč velikim žrtvama rasturili Janukovičeve ”berkutovce”, a uplašeni je predsjednik pobjegao iz Kijeva, zatim i iz zemlje. U tih nekoliko dana oslobodila se silna nacionalna energija, ukrajinska duša je progovorila, propjevala.

Na žalost stvari nikada ne idu lako. Ukrajincima se na trenutak učinilo da je stotinjak poginulih na Majdanu, prozvaše ih ”nebeskom satnijom”, dostatan polog za svijetlu budućnost. No nije bilo tako. Uskoro nakon trijumfa nastupila je dvostruka, ako ne i trostruka izdaja Ukrajine. Provo ju je izdala ”bratska” Rusija okupiravši poluotok Krim i potaknuvši cijeli niz lokalnih kontrarevolucija u istočnoj Ukrajini s brojnom ruskom manjinom. Zatim ju je izdao Zapad svojom mlakošću i nespremnošću da je brani od razljućenog Putina. Raspeta između Istoka i Zapada, dok se stražari svjetskog poretka kockaju za njezine haljine – to je danas Ukrajina. Pitanje je samo događa li joj se i treća izdaja, to jest izdaje li ju i trenutna politička elita koja se upustila u nasilno preuzimanje vlasti bez jasne vizije što nakon toga? Po svoj prilici velikog rata neće biti, nego će rastezanje nesretne zemlje s obje strane nastaviti još cijeli niz godina, i svatko će u tome ponešto ušićariti. Osim same Ukrajine. O opciji da doista dođe do otvorenog sukoba ne želim ni spekulirati, to bi mogao biti uvod u Treći svjetski rat.

Hrvatskoj ukrajinski primjer treba biti pouka: odoljeti po svaku cijenu nasilnom rušenju vlasti, tko god poziva na ulicu – neprijatelj je, budala ili plaćenik, vlast se mijenja na izborima. Na izborima pak pamet u glavu! Prava je opasnost međutim u susjedstvu, u Bosni i Hercegovini. Mnoštvo indicija govori u prilog tome da se tamo priprema scenarij sličan ukrajinskom. U naročitoj su opasnosti Hrvati u Bosni i Hercegovini kao najmalobrojniji konstitutivni narod u toj zemlji. Ne sumnjam da će se većina Hrvata u BiH znati na odgovarajući način postaviti prema takvim događanjima ukoliko do njih dođe. No nisam siguran da će to znati ova i ovakva Hrvatska.

Damir Pešorda

facebook komentari