Pratite nas

BiH

Damir Pešorda: Katapult

Objavljeno

na

Da me nije zapala Hrvatska, sasvim lijepo bih zdvajao i u ukrajinskoj koži. Sličan su nam narod, tužan i naivan, narod koji i rijetke pobijede uspješno pretvara u dugoročne poraze. Nama su kroz povijest ukrali ili oteli štošta, a njima čak i ime. Kijevska Rus, prva prava država na slavenskom istoku, nastala je, kao što joj i ime kaže, oko Kijeva. Danas je svjetski povjesničari uglavnom drže kolijevkom ruske državnosti. I jezik ukrajinski standardiziran je na temelju narodnih govora koji su se govorili u tom kraju. Danas se u tim krajevima govori suržikom, jezičnom mješavinom iskrivljenog ruskog i ukrajinskog. Moskalji, kako ih je zvao moj prijatelj Sergij, zaposjeli su s vremenom ime i teritorij nekadašnje Kijevske Rusi. Ukrajincima je ostalo birati između imena Ukrajinci i Malorusi. Kako ovaj drugi naziv u sebi sadrži određeni podcjenjivački odnos prema onome na koga se odnosi, što im je drugo preostalo nego prozvati se Ukrajincima.

Ovih dana gledao sam u televizijskim vijestima kako demonstranti na kijevskom Majdanu grade barikade i jedan golemi katapult! Štošta mi je prošlo kroz glavu, tim trgom prolazio sam prije petnaestak godina, bilo je vraški hladno i nije mi bilo do razgledanja, u sjećanju je ostao samo toj osjećaj veličine i hladnoće trgova i gradskih ulica u tim istočnim gradovima. Katapult sam po sebi učinio mi se svojevrsnim simbolom. Izumljen je vjerojatno u staroj Grčkoj, kao i demokracija. Njegova pojava na jednom europskom velegradskom trgu na početku dvadeset prvog stoljeća nije samo kuriozitet, ona nužno izaziva i određene asocijacije i zaključke. Prvo, katapultom se na Majdanu prosvjednici bore za demokraciju, grčkim izumom za drugi grčki izum. Drugo, katapult je najmoćnije oružje starog vijeka, njegova pojava u kontekstu post-modernoga svijeta nagoviješta možda paradoks: da se povijesna kultura moderne, kojoj postmodernizam također pripada kao rezignirano osvrtanje, stilizacija i pastiš, nezadrživo strovaljuje u neki novi stari vijek i obnovljeno poganstvo.

No zadivljuje entuzijazam i dovitljivost ukrajinskih graditelja katapulta, i na neki način čine me ponosnim na moju treću domovinu. Prve dvije su, naravno, Hercegovina i Hrvatska. U Ukrajinu sam prvi put došao 1997. Poslom, nisam o toj zemlji prije toga znao baš puno. No kada čovjek proživi četiri godine u Lavovu, ne može ne zavoljeti taj grad srednjoeuropskog šarma, protkanog diskretnom jezom Istoka na čijem je rubu smješten. A o Ukrajincima, jedinim ikavcima, uz Hercegovce i Dalmatince, u slavenskom svijetu da i ne govorim. No sve su to samo krhotine sentimentalnih sjećanja, nevezane izravno za veliku dramu ukrajinskog naroda koja se odvija pred našim očima. Dramski sukob je kao i u svakoj valjanoj drami sudbonosni, štoviše ontološki, tiče se temelja i utemeljenja. Sukob je to Zapada i Istoka, demokracije i tiranije, ideala i pragme, domoljublja i odrođenosti, ukrajinstva i rusofilstva. Ali, ne lezi vraže, stvari nikada nisu tako jednostavne i jasne kakvima se čine!

Ni Zapad ni Istok nisu više što su bili, odnosno kakvima smo ih mi iz slavenskog međuzemlja zamišljali. Izravni povod kijevskih prosvjeda bilo Janukovičevo odmicanje od Europske unije i primicanje Putinovoj Rusiji. Nacionalno svjesni Ukrajinci možda su posljednji idealizatori ideje Europe u njezinom izvornom smislu. Pritisnuti ruskom prijetnjom propustili su vidjeti da Eu nije Europa, te da se na mjestu negdašnje Europe gradi visokobirokratizirani imperij, nezajažljivih apetita. Uz ukrajinske nacionaliste Europi se priklonilo i urbano stanovništvo koje uistinu vjeruje u europski tip demokracije i europski način života. I njima i nacionalistima zajedničko je da Rusiju vide kao prijetnju. Pridoda li se tomu činjenica da su razmjere korupcije u Ukrajini impresivne čak i za hrvatske standarde, jasno je da otpor kliki na vlasti ima znatan potencijal.

Piše mi prijateljica iz Lavova da su prosvjednici u Lavovu zauzeli zgradu oblasne administracije te da blokiraju policijske snage kako bi ih spriječile da odu u Kijev pomagati u gušenju demonstracija. Na internetskim stranicama lista ”Postup” čitam da se slični procesi odvijaju i u drugim zapadnoukrajinskim gradovima Ternopil’u, Ivano-Frankivs’ku, Černivec’u, Rivnu i dr. U Lavovu je, čitam dalje, sahranjen Jurij Verbyc’ky, žrtva s kijevskog Majdana, intelektualac, znanstvenik, kandidat prirodoslovno-matematičkih znanosti. Na Jurijevu sprovodu mitropolit Ukrajinske grkokatoličke crkve Igor Voz’njak govori: ”Što poželjeti krvnicima? Spoznanje i pokajanje, jer sud Gospodnji je blizu.”

U drugom članku politički analitičar Grygorij Perepelycja drži da je vlast spremna silom ugušiti prosvjede, kao potvrdu za to uzima i imenovanje Andrija Kljujeva na čelo Predsjednikove administracije, očito sklonijeg radikalnim rješenjima od svoga prethodnika. Međutim, ukrajinski analitičar drži da vlast tako dugoročno gubi. Vlast može pobijediti prosvjednike na Majdanu, ali pobuna će se nastaviti u predgrađima i u unutrašnjosti zemlje, naročito u zapadnoj Ukrajini. Ljudski resursi prosvjednika su, drži analitičar, kudikamo veći jer iza njih stoji narod, a sukob bi se, ako se nastavi, mogao pretvoriti u građanski rat. No valja priznati da je dobar dio zemlje još uvijek uz Janukovyča. Oblasne vlasti Dnipropetrovs’ka, Hersonske oblasti i Donec’ka daju mu podršku, a na Krimu idu i korak dalje te pozivaju Putina da intervenira.

Ukrajina vrije, slično kao i Hrvatska devedesete. Prevratnički zanos je zahvatio naciju, Zapad je ideal, Istok je prijetnja, domoljublje do neba. Hoće li pobijediti? Teško je reći. No jedno je izvjesno, od poraza i u krvi ugušenih prosvjeda strašnijim bi se mogla pokazati razočarenje nakon eventualne pobjede. U Europu kao ideal, kao i u one koji bi prigrabili plodove takve jedne pobjede. Opet, s druge strane narod bez vjere u neki cilj ne može postojati, raspada se u dezorijentiranu gomilu pojedinaca. Stoga, svatko koga cinizam do kraja nije obuzeo, ne može ne solidarizirati se sa zanosom prosvjednika na ”Jevromajdanu”.

Damir Pešorda

facebook komentari

BiH

Božo Ljubić: Belgijski model, kojeg za BiH predlaže Asdown i sam sam bezbroj puta zagovarao

Objavljeno

na

Objavio

Božo Ljubić: Belgijski model, kojeg za BiH predlaže Asdown i sam sam bezbroj puta zagovarao

Ovakva Bosna i Hercegovina je najveći problem svojim građanima bez obzira kojoj naciji pripadaju

Predsjednik Glavnog vijeća Hrvatskog Narodnog Sabora BiH i zastupnik u Hrvatskom saboru dr. Božo Ljubić smatra izuzetno važnim što je u tako važnoj zemlji, kao što je Ujedinjeno kraljevstvo i u tako važnoj instituciji, kao što je Dom lordova raspravljano o BiH, pri čemu je bivši visoki predstavnik u BiH lord Paddy Ashdown kazao upravo ono na što već godinama upozoravaju hrvatski političari u BiH, da je Bosna i Hercegovina disfukcionalna država i da će se raspasti bez ustavnog preuređenja. Uz to, lord Ashdown kao riješenje za BiH predložio je belgijski model, kojeg godinama predlažu upravo Hrvati.

-Ovakva Bosna i Hercegovina je najveći problem svojim građanima bez obzira kojoj naciji pripadaju ali kao što vidimo iz zbivanja u BiH i oko BiH zadnjih godina pa i zadnjih dana, da spomenem samo aferu nezakonitog prisluškivanja vlastitih i susjednih dužnosnika, ona sve više postaje problem za susjedstvo a time i za Europu, kaže dr. Ljubić za Hrvatski Medijski Servis.

Ono što se moglo čuti u više navrata u ovoj debati lordova je to što su oni Bosnu i Hercegovinu okarakterizirali kao distopijsko društvo i državu. Ljubić kaže kako mi koji živimo tu realnost u BiH na svojoj koži osjećamo što to znači.

-Lord Asdown se ne zadržava na konstataciji stanja već kao netko tko je u stanju problem Bosne i Hercegovina malo „dublje zagrebati“, predlaže i put rješenja i s time se potpuno slažem. Naravno ne i sa svime što je uradio i ostavio kao nasljeđe svog mandat u BiH, kaže dr Ljubić.

Predsjednik GV HNS BiH dr Božo Ljubić: Slažem se s Peddy Ashdownom kako je potrebno da se taj proces odvija uz pomoć SAD-a i EU uz sudjelovanje susjednih država Hrvatske i Srbije

I sam je, veli, nebrojeno puta, o tome govorio, spominjući Belgiju kao najbliži model za državno uređenje Bosne i Hercegovine.

-Ja, koji nisam politolog, to bih definirao kao dvodimenzionalnu Federaciju tj. federaciju teritorijalnih jedinica-entiteta, republika…- u kojima bi, svaki, jedan od tri naroda bio većina te drugu dimenziju federalizma tj. federaciju tri zajednice, od kojih svaka ima vlastiti kulturni, religijski i jezični identitet, što bi omogućilo svakom od tri naroda da u potpunosti realiziraju svoj identitete bez obzira, da li će živjeti u entitetu(republici) vlastite ili heteroetničke većine, kaže Ljubić.

Ono gdje se još slaže s Peddy Ashdownom je potreba da se taj proces odvija uz pomoć SAD-a i EU uz sudjelovanje susjednih država Hrvatske i Srbije, kao potpisnica Daytonskog mirovnog sporazuma.

On smatra kako je ova debata britanskih lordova bila važna.

-Iako, nitko od sudionika nije eksplicitno to ustvrdio, iz sadržaja debate nalazim potvrdu za svoju tezu, koju treba uporno ponavljati našim partnerima iz EU i SAD kao i susjedima; pokušaj zadržavanja statusa quo je za Bosnu i Hercegovinu i sve nas mnogo veći rizik nego poduzimanje korjenite ustavne reforme.

Lordovi uzburkali duhove zbog izjava da BiH prijeti raspad

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Prisluškivanje gospodarstvenika bio je očito paravan da bi se motrilo poteze političara

Objavljeno

na

Objavio

U skladu sa Zakonom o zaštiti tajnih podataka BiH i Zakona o Obavještajno-sigurnosnoj agenciji BiH, Sud bi povrijedio navedene zakone ukoliko bi odgovarao na pitanja koja su postavljena”.

Tako su iz Suda BiH odgovorili na naše pitanje o tome je li Obavještajno-sigurnosna agencija (OSA) ove zemlje prisluškivala i pratila političke dužnosnike i gospodarstvenike iz Hrvatske i BiH da bi spriječila “ekonomsko podrivanje zemlje”, što je ustvrdio ministar sigurnosti Dragan Mektić, piše VečernjiList

Tjednik Nacional objavio je da agenti OSA-e, kojom upravlja Osman Mehmadagić Osmica, blizak suradnik vladajuće bošnjačke obitelji Izetbegović, prisluškuju gospodarstvenike, ali i državni vrh Hrvatske vezano za Agrokor i Konzum, Aluminij iz Mostara i njegovu privatizaciju te Elektroprivredu Herceg Bosne. Doznaje se da su upravo na meti bili i direktori Konzuma BiH, Velproa, Aluminija, a onda preko njih Vladin povjerenik Ante Ramljak, ali i potpredsjednica Vlade te ministrica gospodarstva Martina Dalić, a onda po logici stvari i sam premijer Andrej Plenković.

Prisluškivanje gospodarstvenika bio je očito paravan da bi se motrilo poteze političara. Zamjenik ministra sigurnosti BiH Mijo Krešić ustvrdio je da nije znao za tajne operacije OSA-e. – Činjenica jest da je u posljednje vrijeme jako velik pritisak na Hrvate u BiH, posebice na one koji obnašaju dužnosti na različitim razinama. OSA se ne smije miješati u takve aktivnosti jer ćemo svi platiti cijenu tih zloporaba. OSA nije privatna institucija, nego institucija BiH koju financiraju porezni obveznici – rekao je Krešić. Najspornije su tvrdnje koje je iznio Večernjakov sugovornik, bivši obavještajni djelatnik, da unutar struktura još uvijek postoje parastrukture nekadašnje bošnjačke tajne službe AID-a, kao i srpske službe pod nadzorom vladajućih stranaka. Sve donedavno bošnjačka politika u BiH pod svojim nadzorom imala je sve alate represivnog aparata, od toga da bi izabranu metu prisluškivala OSA, “hapsila” stranačka policija, optužnicu podizali podobni tužitelji i presuđivali suci po mjeri.

U sadašnjoj su strukturi OSA i Federalna uprava policije (FUP) stranački aparat SDA. Smjenom glavnog državnog tužitelja Gorana Salihovića i predsjednice Suda Meddžide Kreso doslovno je prekinuta ta nit od kompromitiranja dužnosnika preko namještanja dokaza do osude. U posljednje dvije godine u više navrata pokušavalo se na različite načine kompromitirati hrvatske dužnosnike, a ponajprije je meta bio hrvatski lider u BiH Dragan Čović – od pokušaja da ga se poveže s ubojstvom doministra unutarnjih poslova Joze Leutara, zatim s korupcijskom aferom smijenjenog direktora Uprave za neizravno oporezivanje Kemala Čauševića do tvrdnji da su njegovi suradnici povezani s otmicama ili tvrdnje da su Hrvati u BiH zagovornici ruske strane, a protiv članstva u NATO-u i EU…

Posljednja afera izašla je na vidjelo kada je BiH na vrhuncu kriza u odnosima bošnjačkih i hrvatskih stranaka, kao i dužnosnika SDA Bakira Izetbegovića i HDZ-a BiH Dragana Čovića o izmjenama sudbonosno važnih odredbi Izbornog zakona BiH koje bi trebale dovesti do jednakopravnosti bh. Hrvata, te prepucavanja predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i bošnjačkog vodstva o opasnostima od radikalnih islamista i njihova broja u zemlji.

Bošnjačka strana odbacila je prijedloge o izmjenama Izbornog zakona kako bi nastavili političko nasilje nad malobrojnijim Hrvatima po receptu Srba u bivšoj Jugoslaviji. I to upravo u vrijeme kada administracija SAD-a pokazuje ambicije da mijenja Daytonski sporazum da bi se i riješilo hrvatsko pitanje. Kako bi političko Sarajevo to spriječilo, kroz obavještajno podzemlje bh. Hrvate prikazuje se kao rusku ekspozituru.

 

facebook komentari

Nastavi čitati