Damir Pešorda: Slamanje liječnika

2

Liječnici su sumnjivi svakoj vlasti s totalitarnim nakanama. Budući da se svi ljudi boje bolesti i smrti, prema liječnicima instinktivno osjećaju nešto nalik strahopoštovanju. Kako je u našoj kulturi opadala religioznost, tako je i raslo to strahopoštovanje prema liječnicima, na koje se prenosio i dio nekadašnjeg poštovanja prema svećenicima.

Osim toga, liječničko znanje je vrlo konkretno znanje koje je potrebno svakom društvu, stoga su liječnici u povlaštenoj poziciji da lakše nego drugi mogu očuvati i stanovitu neovisnost. A nijedna vlast ne voli kategoriju ljudi koji su neovisni od nje, naročito ako čak i sami predstavnici iste te vlasti, htjeli-ne htjeli, prema tim ljudima osjećaju stanovito strahopoštovanje. U kapitalizmu zapadnog tipa taj se prijepor zaglađuje novcem, u kapitalizmu postsocijalističkog tipa ciljanim urušavanjem nekadašnjeg sustava zdravstvene skrbi i tjeranjem liječnika u poduzetništvo ili emigraciju.

 

Dugotrajni štrajk liječnika u Hrvatskoj završio je neuspjehom, to jest uvođenjem radne obveze. Vlast se pri tome obilato poslužila repertoarom agitpropovskih smicalica iz bogatog arsenala svoje ideološke prošlosti. Netko je jednom dobro primijetio da je socijalizam ”ideologija zavisti”. Medijski dobro orkestriranom kampanjom uspjela se puku prodati priča da su liječnici bezosjećajni elitisti koji hoće ”kruha preko pogače”, dok zemlja grca u dugovima i narod zlopati u siromaštvu. Tako se igranjem na ljudsku neobaviještenost, siromaštvo i zavist gasi otpor svake profesije koja pokušava obraniti svoja prava. Pri tome izmanipulirani puk ne uočava da se samo prava i povlastice jedne kaste ne diraju – kaste političara. I njihovih parapolitičkih pomagača, određenih medija i određenih građanskih udruga.

 

 

 

Poraz liječnika najlakše će prebroditi sami liječnici. Oni mlađi i sposobniji otići će u inozemstvo, oni stariji i inertniji prilagodit će se novim uvjetima, raditi manje i bezvoljnije te manjak sredstava nadoknađivati radom za privatne medicinske ustanove ili čak uzimanjem mita od očajnih pacijenata. Najgore će opet proći sirotinja, koja ne shvaća da svako pogoršanje stanja u zdravstvenom sustavu ide izravno protiv siromašnih, to jest onih koji ne mogu platiti zdravstvene usluge kod privatnika. Predstavnici političke elite ionako se ne namjeravaju liječiti u domaćim bolnicama ukoliko budu imali neki ozbiljniji zdravstveni problem. Sjetite se Hebranga, Račana, Šprema itd. Stoga me neizmjerno žalosti kada naletim na internetskim forumima na salve komentara ljudi koji, žaleći se na vlastito siromaštvo, likuju što su liječnici ”ispušili”, hvale Linića i poručuju liječnicima neka samo idu, jer kao ima Rumunja i Srba koji samo čekaju da zauzmu njihova mjesta. To je beskrajno naivno i glupo. Obrazovanje jednog specijalista previše košta da bi ga jedna siromašna država kao Hrvatska tako nonšolantno prepustila jednoj bogatoj Njemačkoj ili Austriji!

 

 

 

Možda je krajnji trenutak da ovaj narod dođe k sebi i okrene ploču, ne samo onu dvojezičnu, to jest da zadrži naše liječnike u našim bolnicama i pristojno ih plati, a da pošalje političare da pokušaju svoje znanje prodati na stranom tržištu. Naravno, svjestan sam da je nemoguće očekivati da se takvo što dogodi u doslovnom smislu, ali moguće je iznova posložiti prioritete, prestati slijediti parazitska laprdala i podržati ljude koji pošteno rade svoj posao. Pa čak i ako su političari!

 

 

 

 

 

 

 

 

Damir Pešorda

facebook komentari

  • peppermintt

    “Možda je krajnji trenutak da ovaj narod
    dođe k sebi i okrene ploču, ne samo onu dvojezičnu, to jest da zadrži
    naše liječnike u našim bolnicama i pristojno ih plati, a da pošalje
    političare da pokušaju svoje znanje prodati na stranom tržištu.”

    dobro kaže pešorda, doduše ne triba naše političare stlat u inozemstvo dovoljno bi ih bilo spremit na burzu i na to svoje liberalno tržište pa da vidimo kako će uspješno plovit
    lako je tuđe novce trošit.

  • peppermintt

    “Možda je krajnji trenutak da ovaj narod
    dođe k sebi i okrene ploču, ne samo onu dvojezičnu, to jest da zadrži
    naše liječnike u našim bolnicama i pristojno ih plati, a da pošalje
    političare da pokušaju svoje znanje prodati na stranom tržištu.”

    dobro kaže pešorda, doduše ne triba naše političare stlat u inozemstvo dovoljno bi ih bilo spremit na burzu i na to svoje liberalno tržište pa da vidimo kako će uspješno plovit
    lako je tuđe novce trošit.