Damir Pešorda: Stožerna stranka u raljama Stožera i Inicijative

0

Hrvate kao da je zahvatio referendumski trans, netom je jedan narodni referendum završio, već su skupljeni potpisi i za drugi! Salonski ljevičari Srećko Horvat i Mate Kapović dugo su zazivali tigra izravne demokracije, a kada se on pojavio i pokazao zube, ustrašeni štićenici Filozofskog fakulteta u Zagrebu, jedne od onih ljupkih ustanova izvan vremena i prostora kakvima Hrvatska obiluje, sada u pomoć zovu Eu, Partiju, zazivaju demokratski centralizam i psuju prokletu demokratiju.

Naroda se, čini se, malo uplašio i predsjednik ”stožerne hrvatske stranke” Tomislav Karamarko. Prvo je bio za referendum ”o ćirilici”, navodno je čak i potpisao referendumsku peticiju, no kada su potpisi skupljeni, Karamarko kao da reterira. Veli da referendum nije ni potreban i da se sve to može riješiti tako  da Milanović na neko vrijeme odgodi primjenu Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina  u Vukovaru. Posljednja dva tjedna predsjednik HDZ-a dao je više izjava o tom pitanju, svaka naredna od tih izjava demantirala je prethodnu.

 

Umjesto da objeručke prihvati političku prednost koju su mu priskrbili Stožer za obranu hrvatskog Vukovara i inicijativa U ime obitelji, HDZ se koleba, izbjegava zauzeti jasan stav o bilo kojem pitanju i stajati iza njega. Takvim držanjem teško da može opravdati očekivanja onih koji su priželjkivali povratak stranke korijenima, to jest politici tuđmanizma. Uzme li se uz to u obzir da još uvijek ne izlazi ni s konkretnim gospodarskim programom, čini se da Karamarkov HDZ očekuje da mu pobjedu na sljedećim izborima osigura aktualna vlast svojom nesposobnošću.

>>Karamarko: Referendum ne bi bio potreban da vlada poštuje članak 8. Ustavnog zakona

 

Možda je to i mudra politika, uostalom upravo takvom taktikom je SDP sa svojim satelitima i došao do pobjede na prošlim izborima. Ipak, postoji jedna bitna razlika između HDZ-a i SDP-a. Naime, HDZ je tijekom Sanader-Kosoričina vodstva iznevjerio i prevario svoje birače, a SDP nešto slično svojim biračima nije učinio, ni za vrijeme Račana ni za vrijeme Milanovića. Štoviše, Partija svoje glavne ciljeve, rejugslavenizaciju i dekatolizaciju hrvatskog društva, beskompromisno gura usprkos hrvatskoj većini, a na veselje tvrdoj jezgri svojih birača. Koje ni bolest, ni oluja, ni odlazak na skijanje neće spriječiti da izađu na biralište i zaokruže ”svoje”.

 

Koliko je prethodni HDZ bio uistinu udaljen od stavova svojih birača, pokazuje nam ponašanje Jadranke Kosor, bivše predsjednice HDZ-a i sadašnje neovisne zastupnice u Saboru. Sada kada je oslobođena obveza da zavarava HDZ-ovo biračko tijelo, Kosorica je protiv obaju referenduma, a za iste one vrijednosti za koje se zalažu Zoran Milanović i Vesna Pusić. O Sanaderu i njegovoj ulozi u preodgoju i discipliniranju hrvatske desnice ne treba ni trošiti riječi. Sada je bjelodano da su stvarni gospodari Hrvatske 2000-te procijenili da je HDZ pametnije preuzeti nego uništiti, i mora im se priznati da su to majstorski izveli.

 

No, to je sada ionako prošlost. Pravo je pitanje što je i kome Karamarko obećao kada je krenuo u utrku za šefa HDZ-a? Svojedobno je u medije procurila priča da su uoči Tuđmanove smrti u određena veleposlanstva pozivani na razgovor potencijalni kandidati za novog šefa HDZ-a i da je svima bio postavljen isti set pitanja, kojima se testirala njihova spremnost na detuđmanizaciju Hrvatske. Navodno, nitko od njih nije imao dovoljno dobar želudac za baš sve što je traženo. Osim Sanadera.

 

Naravno, u priču se može sumnjati, naročito što još nije podastrijet nikakav dokaz za nju. Osim stvarnosti koja ju je u potpunosti potvrdila. Bilo kako bilo, čudno ponašanje sadašnjeg HDZ-a kod onih opreznijih budi neke stare sumnje. Ukoliko ih želi ukloniti, Karamarko mora nastupati jasnije i odlučnije. Trebao bi konačno javnosti podastrijeti i neke konkretne mjere koje će na tragu povratka vrijednostima Tuđmanove Hrvatske njegova stranka poduzeti kada dođe na vlast. U protivnom otvara prostor nekome trećem, jer koliko god lakovjeran bio, hrvatski narod neće samo tako dopustiti da ga se još jednom prevari. Barem ne onima koji su ga dosada više puta preveli žednog preko vode.

A što se Stožera i Inicijative tiče, oni se s vremenom od neizravne potpore mogu pretvoriti u izravno konkurenciju HDZ-u. Ukoliko HDZ nastavi ignorirati njihov trud, zasluge i vrijednosti za koje se zalažu. No, s obzirom da je zemlja u teškoj krizi i da aktualna vlast evidentno pokazuje da ne zna što činiti, postoji još jedna mogućnost – velika crveno-crna koalicija. Narodu bi se to moglo prodati kao ”vlada nacionalnog spasa” ili nešto slično. Mediji bi unisono hvalili odgovornost vodećih stranaka, njihovu političku mudrost, toleranciju i spremnost na žrtvu za domovinu.

 

Kako bi nama u tom slučaju bilo, vidjet ćemo ako se dogodi. Nedvojbeno je međutim da bi na taj način postojeća politička elita prolongirala svoj monopol na vlast u zemlji. A to i nije baš tako neznatan dobitak da se u njega ne bi uložilo malo popustljivosti, nešto verbalnih akrobacija i obraza. Koji je ionako već odavno vrlo upitan.

 

 

 

 

Damir Pešorda

facebook komentari