Dan kada je Isus Krist, Spasitelj i Otkupitelj umro na križu za sve ljude svijeta

    0

    Veliki je petak, dan kada je Isus Krist, spasitelj i otkupitelj svijeta, umro na križu za sve ljude na zemlji. Prema kršćanskoj liturgiji na ovaj dan čovjek je pokazao najprljaviju sliku o sebi, ubivši svog Stvoritelja, Gospodara Neba i Zemlje, a mnogi teolozi zaključuju da čovjek još nije svjestan grijeha kojega su njegovi preci učinili na današnji dan. U ovom danu skrila se sramota, ali i silna nada, vjera i utjeha, zahvaljujući Božjoj pobjedi nad tamom ovoga dana. Veliki petak je u mnogočemu poseban dan u crkvenoj godini.

    Liturgijsko sjećanje

    passion

    Radi se o jedinom danu kada nigdje nema svete mise, a poslijepodne se obavlja liturgijsko spomen-sjećanje. Vjernici dan provode u sjećanju na Kristovu smrt, uz post i nemrs.

    Do podne se moli Isusova krunica, koja se sastoji od 33 Očenaša na spomen Isusova života, pet Zdravomarija i jednog Vjerovanja.

    Moleći Isusovu krunicu vjernici razmatraju Njegov život, muku, smrt i uskrsnuće. Liturgijsko spomen-sjećanje sastoji se od službe riječi, klanjanja križu i svete pričesti. Bogoslužje počinje u tišini: pred ogoljenim oltarom svećenik klekne i svi vjernici jedno vrijeme provode u tihoj molitvi. Služba riječi donosi odabrane ulomke Svetoga pisma. Evanđelje koje se čita je Muka po Ivanu. Poslije propovijedi slijedi sveopća molitva iz 4. stoljeća. Poslije toga ljubljenje križa, koje potječe iz Jeruzalema. Ministranti donose prekriveni križ koji se u tri stupnja razotkriva. Kod svakog stupnja pjeva se “Evo drvo križa” i odgovor nazočnih “Dođite, poklonimo se”.

    Pred oltarom slijedi klanjanje i ljubljenje križa, dok crkveni zbor pjeva svete pjesme. Posljednji dio obreda je pričest.

    Obredi Velikog petka u skoro svim župama su posebni. Nešto o čemu se svjedoči je i izreka

    “U Veliki petak koliko se vina popije, onoliko krvi u žive navrije”.

    O zdravim svojstvima vina ne treba suditi, ali ipak ne treba ni pretjerivati jer je današnji dan prije svega dan sjećanja na Isusovu smrt, koja se na dostojanstven način obilježava kao pobjeda Svijetla nad tamom.

    jesusnailedkamenjar.com

    U prikazima prepirke oko blagdana Uskrsa postalo je jasno da je stara Crkva slavila blagdan Pashe u cjelovitoj punini samo jedan dan, odnosno jednu uskrsnu noć.

    Ono što su prva tri kršćanska stoljeća mislila o sadržaju i dostojanstvu blagdana Uskrsa, to je sažeto izložio poznati istraživač liturgije O. Casel u svojoj studiji s naslovom: Način i smisao najstarijeg kršćanskog uskrsnog slavlja (Art und Sinn der ältesten christlichen Osterfeier), i to upravo na hvalospjevan način, kako slijedi: “Blagdan je Uskrsa, dakle, kultni navještaj i uprisutnjenje Kristova djela otkupljenja u smrti i Gospodinovu preobraženju, pobjeda nad grijehom po križu, a s tim i pomirenje između Boga i čovjeka, ali s tim također utemeljenje Crkve, koja se izbavlja Kristovom krvlju i vjenčaje sa svojim zaručnikom: duhom Gospodinovim. Po svemu tome Uskrs je također sakrament prijelaza iz svijeta u život Boga, ulaz otkupljenog čovječanstva u Božje kraljevstvo i vječni život kod Boga. Jednom riječi: Uskrs je misterij kulta Božjeg djela spasenja u Kristu od Crkve. Uskrs je prema tome ‘blagdan’ u središtu godine, koja u svome toku ocrtava svjetsku godinu, a ta je ponovno stvorena kopija Božje vječnosti.” Sadržajna je punina uskrsnoga blagdana bila u 4. stoljeću zbog historizirajućeg gledanja i oponašajuće forme prikazivanja, postupno podijeljena na odlomke i prikazana u dijelovima. Dok je slavlje uskrsne noći kao “majka svih bdjenja” (Augustin) zadržavala do ponoći post i žalost zbog Isusove smrti, a istom onda kad je nastala radost zbog Gospodinova uskrsnuća, razvilo se u 4. stoljeću “sveto uskrsno trodnevlje raspetog, pokopanog i uskrslog Gospodina”. Ta tri dana liturgijska slavlja prikazuju otada u svojoj sredini istinsko godišnje slavlje pashalnog misterija. Nova opća načela o liturgijskoj godini to potvrđuju riječima: “Uskrsno se trodnevlje Gospodnje muke, smrti i uskrsnuća ističe kao sjajan vrhunac čitave liturgijske godine” (br. 18). Ono “počinje misom Gospodnje večere, središte mu je Uskrsno bdjenje, a zaključuje se Večernjom nedjelje Uskrsa” (br. 19).

    Potrebno je bilo reformirati slavlje toga trodnevlja u 1600 godina svoje povijesti. Treba se podsjetiti da je cijelo slavlje uskrsne noći premješteno u ranu zoru Velike subote, te je tako izgubilo zamašnu snagu simbola. Dekretom Kongregacije za obrede od 9.2.1951. godine ponovno je dopušteno “ad experimentum” za noć prije Uskrsa. Četiri godine kasnije, 16.11.1955. godine objavljen je glasoviti Glavni dekret Kongregacije za obrede o obnovi liturgije Velikog tjedna, koji je bio predzahvat na pokoncilsku liturgiju Rimskog misala iz 1970. godine.

    Liturgija Velikog petka
    Služba riječi
    Klanjanje svetom križu
    Sveta pričest

    facebook komentari