Danas, 11. srpnja, u Katoličkoj crkvi slavi se spomen dan sv. Benedikta

    0

    SVETI BENEDIKT – Otac Zapadnoga redovništva kao što je sveti Bazilije Otac Istočnoga redovništva. Živio je od 480. do 550. Njegov spomendan se slavi 11. srpnja. On je zaštitnik Europe, zaštitnik od đavolske napasti, trovanja, pomoćnik i zaštitnik u prenosnim bolestima, zaštitnik speleologa i kemičara.

    Sveti-BenediktDanas, 11. srpnja, u Katoličkoj crkvi slavi se spomen dan sv. Benedikta, kojeg je papa Pavao VI. godine 1964. proglasio zaštitnikom Europe.

    Sv. Benedikt rodio se 480. godine negdje u blizini Rima, četiri godine nakon propasti slavnog Rimskog Carstva. Europa je živjela teške trenutke preobrazbe. Umirala je stara rimska civilizacija, a u krvi i teškim razaranjima prouzročenima prodorom barbarskih naroda, stvarali su se temelji novoj Europi i novoj civilizaciji. U Europi više nema jakog kulturnog i političkog središta, jer središte nekadašnjeg tisućljetnog carstva i ponos antičkog svijeta – Rim, nekoliko godina ranije temeljito su opljačkali i srušili barbari. Za ondašnji svijet ti su događaji izazvali osjećaje nemoći, straha, sumnje i nesigurnosti. Bili su svjedoci nestanka civilizacije koja je svojim vrijednostima ondašnjem svijetu značila sigurnost, trajnost, red, ljepotu i snagu.

    Na samom rubu Europe, na Bosporu, rađala se nova prijestolnica – Konstantinopol – Carigrad, novi Rim. Stoljetna slava starog Rima pretvorena je u ruševine, ali se u njemu sada slobodnije uzdiže novi, duhovni Rim. Mjesto mučeništva apostola – Petra i Pavla – počinje svoj prestiž graditi na Petrovim nasljednicima, rimskim biskupima, papama. Novi stanovnici Europe: Goti, Germani, Burgundi, Franci i Slaveni u svojim krizama, sumnjama i sporovima počinju se obraćati i tražiti oslonac u toj novoj duhovnoj osi Europe – rimskim biskupima – papama. Naravno, nova politička prijestolnica – Carigrad – sa sumnjom će i zabrinutošću gledati uzdignuće papinskog Rima, što će 1054. završiti konačnim obračunom u crkvenom raskolu na Rimokatoličku ili latinsku crkvu i pravoslavlje.

    To tužno i konfuzno vrijeme obilovalo je velikim muževima poput sv. Benedikta. Kao mnogi veliki ljudi i on se iz košmara svijeta nakon završenih studija povlači u samotnjački život pustinjaka u jednoj spilji kod Subiaca u Apeninskom gorju. Njegov snažni duh privukao je mnoge mlade ljude u svoju blizinu i on je prisiljen osnivati male zajednice ljudi posvećenih molitvi i duhovnom životu. I što je osobito zanimljivo, u vremenu kad je u Ateni zatvorena posljednja filozofska škola antiknog svijeta, Benedikt odlazi oko 529. na brdo Montecassina i tamo osniva Školu Božjeg služenja. Tu pred kraj života, kao čovjek velikog iskustva sastavka Pravilo, prožeto originalnošću, svježinom i puninom duhovnog naboja, koje će u život njegovih sljedbenika unijeti sklad molitve i fizičkog rada, autoriteta i očinske ljubavi, koje nadasve računa s osobnošću svakog pojedinca koji svoje potrebe zadovoljava u zajednici. Nije ni slutio da je tim Pravilom stvorio monašku zajednicu koja će svojim prijegornim i neustrašivim radom stvarati novu Europu. U doba kad se rad nije cijenio, jer su se njime bavili samo robovi, on postavlja kao lozinku novoj Europi: Ora et labora – Moli i radi!

    Na kršćanskoj vjeri sagrađena kultura i visoko vrednovanje ljudskog rada, temelji su na kojima je nova Europa sagradila svu svoju snagu. Nije li u našem konfuznom vremenu sv. Benedikt i njegovo pravilo i nama put u izgradnju nove duševno, kulturno i fizički snažne Hrvatske? Zato bih na kraju svakom preporučio da u svoj život počinje ugrađivati Benediktovo pravilo: Moli i radi!

    bened 4
    Medaljon svetoga Benedikta

    Zacijelo je on jedan od najvećih i najznačajnijih svetaca Katoličke Crkve. Svoj dar i svoju karizmu je razvio na nemjerljivu korist Kristovoj Crkvi, ali i povijesti čovječanstva. Naučio je Europu i kopati i knjige pisati i time je rečeno sve. Zato je postao ono što i je, a uz to i njegova rođena sestra je bila velika sveta Skolastika.

    Njegovo redovničko pravilo i geslo „ora et labora“ (moli i radi) i čitav njegov način življenja u zajednici je model koji će koristiti toliki redovnički utemeljitelji i zajednice.
    Njegovi su redovnici i redovnice ubrzo kristijanizirali Englesku, Njemačku, Benelux, Austriju i druge tada daleke zemlje. Sačuvali su u svojim samostanima tolike prijepise Biblije, grčke i rimske kulture i baštine, a da ne spominjemo tolike nauke i tolike obrazovane ljude koji su uzdizali svaki das svijet.
    Danas u našoj Crkvi u Hrvata mi imamo jednu mušku zajednicu na Tkonu, Čokovac-Pašman i nekoliko strogih ženskih koje žive u klauzuri i čuvaju, među ostalim, „blago i zlato“ grada Zadra.

    Jednom je đavao došao u posjet Benediktu da mu prisjeti jednu ženu koju je poznavao prije nego će ući u samostan. Tako ga je napastovao jako da je skoro Benedikt bio voljan napustiti samostan i poći vani. Bogu hvala, na vrijeme je shvatio đavlovu nakanu i obratio se Bogu koji mu je odmah pomogao. Zato ga kršćani u napastima mole da im bude zaštita i pomoć. Veliki sveti Benedikt nije samo bio velik dok je živio u glasovitom Montecassinu, već je i danas naš bedem i zaštita u napastima od Zloga.

    bened 2

    Ora et labora! Moli i radi je bilo geslo njegovih redovnika, a kršćanin bi trebao ovo pravilno tumačiti i za sebe reći: Labora et ora! Radi i moli i u Boga se uzdaj i uči od onih koji ti žele kazati i svako znanje dati u ime Boga na dobro tebi, obitelji Crkvi i cijeloj društvenoj zajednici…

     

    fra Franjo Mabić/Kamenjar.com

    facebook komentari