Pratite nas

Danas je Crna Gora tzv. banana država u kojoj je vlast korumpirana, a opozicija poslušna

Objavljeno

na

Već neko vrijeme u Crnoj Gori stvara se važan otpor koji postaje sve izraženiji – spekulacije o tome da bi Crna Gora mogla po “hitnom postupku” postati nova NATO članica jasno su djelovale kao katalizator ovog otpora koji okuplja sve više ljudi, a predvode ga studentske organizacije koje sve snažnije u prvi plan guraju svoje revolucionarne zahtjeve koji su ovih dana predstavljeni u 6 važnih točaka.
Formirana je organizacija čije ime zapravo sve govori – “Otpor Diktatorskom Režimu – Građanska Neposlušnost”. U proglasu organizacije se ističe:

“Danas Crna Gora nije država. Danas Crna Gora nije nezavisna država. Danas je Crna Gora tzv. banana država u kojoj je vlast korumpirana, a opozicija poslušna. I zato treba smijeniti cijelu generaciju političara, preispitati im porijeklo imovine, utvrditi odgovornost za ratne zločine i Crnoj Gori obezbjediti status vojno neutralne države. Zato kažemo: Bojkot, diskontinuitet, otpor”.

 

Logo organizacije “Otpor Diktatorskom Režimu – Građanska Neposlušnost”, kao simbol izabran je Mahatma Gandhi 

Autentični narodni zahtjevi u susjednoj BiH nedavno su se utopili u moru međusobno suprotstavljenih nacionalizma i infiltriranih agendi, a progresivne i revolucionarne poruke ugušene su u još dosad neviđenoj medijskoj histeriji i kampanji koja je upravo nacionalnim faktorima razbila stvaranje otpora već u samim počecima.

No, Crna Gora mogla bi biti pozitivnija priča – zahtjevi s kojima izlaze pobunjeni studenti precizno su formulirani i pokazuju kako se radi o važnoj narodnoj kampanji koja bi se morala proširiti na sve segmente društva.

 

 

U njihovom proglasu ističe se 6 točaka, one su:

1. Izlazak opozicije iz skupštine i svih institucija vlasti
2. Bojkot svih izbora i referenduma koje režira korumpirani mafijaški režim
3. Zabrana rada ratno-profiterskim i anti-ratno profiterskim strankama
4. Formiranje prijelazne tehničke vlade s ciljem organiziranja izvanrednih izbora
5. Prvi slobodni izbori u povijesti zemlje
6. Provjera porijekla imovine svih koji su obavljali najviše državne funkcije, imovine članova njihovih obitelji i kumova – borba protiv korupcije na najvišem nivou

Ovo jesu dobri zahtjevi i važan korak naprijed. Dakako, oni su samo početak temeljnih promjena koje su nužne ne samo Crnoj Gori, već i svim zemljama regije. Zato je ovaj otpor koji se trenutačno javlja u Crnoj Gori toliko važan i za regiju, a s njim bi morali biti upoznati stanovnici cijele bivše SFRJ.

Odrješita borba protiv korupcije itekako je važna, no čak i u samom početku, oni koji su na borbu spremni, moraju razmišljati i o idućim koracima. Teoretski gledano, eliminacijom korupcije zemlja možda više ne bi bila, kako se u proglasu navodi, “banana država”, no ne bi još uvijek bila ni posve nezavisna. Za pravu nezavisnost zemlje nužno je provesti i povratak imovine u vlasništvo naroda, tj. radnika.

Takvog koraka se nitko ne bi trebao pribojavati, ne treba mu ni davati duboke teoretske nazive kao što su “socijalizam” i “diktatura proletarijata” – takav korak može se komotno nazvati “zdravim razumom”. No, sudeći prema nastupu kojeg imaju predstavnici crnogorskog otpora, može se pretpostaviti da itekako razmišljaju o svim segmentima.

U vrijeme raznih “podvaljenih” pokreta, aktivističkih organizacija i političkih spinova, prije svake konkretne analize treba provesti diferencijaciju i uvidjeti koliko je koji pokret autentičan ili “obojan”. Ovaj crnogorski je bez sumnje autentičan, a test se jako lako može provesti – naime, svaki “obojani” (financiran putem raznih političko uzurpatorskih kanala) pokret u Europi, bez iznimke, lako se otkriva: on u svojoj agendi uvijek ima na ovaj ili onaj način zahtjev za što većim “euro-atlantskim integracijama”.

Ovaj pokret u Crnoj Gori vođen je upravo otporom prema ideji priključenja njihove zemlje NATO paktu. Ovo ključno političko-vojno pitanje može sudionicima ovog pokreta poslužiti kao izuzetno važna odskočna daska putem koje će svoje druge, podjednako važne, zahtjeve predstaviti široj populaciji.U konačnici, narod Crne Gore, baš kao i narod Srbije, BiH i Makedonije, mora biti svjestan da se nalaze u svojevrsnoj prednosti ispred Hrvatske i Slovenije koje su već u potpunosti postale dio svih zadanih “euro-atlantskih integracija”. To je slično kao i s MMF kreditom “spašavanja” – otpor se mora pružiti prije nego isti stigne, jer kada stigne, otpor će postati gotovo nemoguć.

Širenje NATO pakta na istok: još svega nekoliko država ostalo je za provođenje procesa “euro-atlantskih integracija”

Hrvatska je idealan primjer za promatranje – od vodećih do marginalnih stranaka i političkih pokreta, gotovo niti jedna u vrh svog programa ne stavlja izlazak iz NATO pakta, što pokazuje da se radi o običnom političkom oportunizmu koji “lovi” glasače samo manifestacijom raznih umjerenih ili radikalnih stavova bez konkretne suštine. Drugim riječima, kada se krug zatvori, on postaje “nova stvarnost”, a o konkretnom otporu više nitko niti ne pomišlja.

Ostale zemlje SFRJ, izuzev Slovenije i Hrvatske, tek će se pokušati uvući u potpuni sastav NATO pakta (ubrzanim tempom sada kada je izbila kriza oko Ukajine), što ujedno ostavlja prostor i za stvaranje većeg otpora protiv takve politike, a tome upravo svjedočimo danas u Crnoj Gori.

Što predstavnici ovih studentskih organizacija misle o potencijalnom ulasku Crne Gore u sastav NATO pakta, možda je najbolje opisala jedna njihova članica za vrijeme skupa ovog tjedna:

“NE u moje ime – je jasna poruka svima koji čine nemjerljivu štetu našoj državi gurajući je u NATO. NE u moje ime – je poruka upućena svakom NATO promoteru koji u naše ime potpisuje međunarodne ugovore, prodajući tako i nas građane kao i našu državu Crnu Goru. Upućujem oštar protest državnim čelnicima, koji nas već svrstavaju u stroj NATO mašinerije, u slučaju Krima i Ukrajinske krize. Crnogorska omladina nikada neće biti u redovima okupatora na bilo kojem kriznom žarištu svijeta.

Neka svatko tko hoće da zna, neka čuje, da nikada nećemo pristati na to, pa neka se NATO zamisli sljedeći put kada bude svoj krvavi novac gurao u džepove domaćih promotera rata.

NE u rat i NE u NATO! To je opredjeljenje ovog naroda. Ne postoji taj trik koji će izvesti da u Crnoj Gori osvane majska zora pod NATO žicom. Nek je vječna naša slobodna i neutralna Crna Gora!”

advancehr

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

17. listopada 1990. Prva utakmica Hrvatske nogometne reprezentacije protiv SAD-a

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan, 17. listopada 1990. godine, hrvatska nogometna reprezentacija odigrala je svoju prvu povijesnu utakmicu.

Na Maksimiru je gost bila ekipa SAD-a, a Hrvatska je golovima Aljoše Asanovića i Ivana Cvjetkovića slavila 2:1.

U toj legendarnoj utakmici za Hrvatsku su nastupili Dražen Ladić, Zoran Vulić, Drago Čelić, Darko Dražić, Vlado Kasalo, Saša Peršon, Kujtim Shala, Zlatko Kranjčar, Ivan Cvjetković, Aljoša Asanović, Marko Mlinarić, a još su zaigrali i Tonči Gabrić, Gregor Židan te Mladen Mladenović. Izbornik je bio bivši hrvatski nogometaš, reprezentativac, trener, danas nažalost pokojni Dražan Jerković.

Utakmica je odigrana u sklopu proslave vraćanja spomenika banu Josipu Jelačiću na zagrebački Trg bana Jelačića: pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana odigrana je pred 30-ak tisuća gledatelja na stadionu Maksimir dan poslije postavljanja spomenika – 17. listopada 1990. u 19 sati.

Ideja provedena u tajnosti

Kada je Nogometni savez SAD-a objavio da želi u Europi odigrati dvije prijateljske utakmice za koje traže suparnike, tadašnji glavni urednik Sportskih novosti Darko Tironi prvi je inicijator ideje dovođenja američke reprezentacije u Hrvatsku.

Tadašnji predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Mladen Vedriš i dopredsjednik Rudolf Sabljak zbog političke situacije u tom trenutku proveli su tu ideju u velikoj tajnosti, najviše uz pomoć hrvatskog iseljenika Ivana Opačka i Vinka Hotka, te Jure Klarića, direktora tvrtke Voće koja je platila 90.000$ za troškove dolaska gostujuće reprezentacije.

Nakon što su dobili ukupno četiri ponude, Amerikanci su se odlučili za utakmice s Hrvatskom i Poljskom, koju su pobijedili u Varšavi (2:3) par dana prije utakmice s Hrvatskom.

Ante Pavlović je tada kao glavni tajnik Jugoslavenskog nogometnog saveza potpisao dozvolu za odigravanje utakmice bez znanja ikoga drugoga u Beogradu i prijavio je Fifi, s obzirom da je Hrvatski nogometni savez u to vrijeme bio član Jugoslavenskog nogometnog saveza.

Unatoč pokušajima Jugoslavenskog nogometnog saveza da spriječi odigravanje utakmice, to im nije uspjelo jer je FIFA izdala dozvolu za odigravanjem. Slična stvar se dogodila i sa slijedećom utakmicom hrvatske reprezentacije protiv Rumunjske u Rijeci.

Kako je Jugoslavenski nogometni savez u pokušaju sprječavanja utakmice zaprijetio da će kazniti sve nogometaše uz Jugoslavenske lige koji nastupe na ovoj utakmici, Izbornik Jerković je, da bi izbjegao eventualne kazne, momčad sastavio uglavnom od igrača koji su tada već igrali izvan Hrvatske. Igor Štimac, Davor Šuker, Željko Petrović i Borislav Cvetković nisu bili u sastavu zbog ozljeda, a Zlatka Vujovića (PSG), Tomislava Ivkovića (Sporting), Srećka Bogdana (Karlsruher SC), Harisa Škoru (Torino FC) i Davora Jozića (AC Cesena) unatoč njihovim osobnim željama za sudjelovanjem njihovi klubovi nisu pustili na utakmicu jer nisu imali tu obvezu, s obzirom se utakmica nije igrala u terminu predviđenom za nastupe A reprezentacija.

Vlado Kasalo je došao na utakmicu iz Nürnberga bez dozvole svoga kluba i za to je po povratku platio klupsku kaznu od 25 tisuća njemačkih maraka, a Aljoša Asanović, strijelac povijesnog prvog pogotka, je također imao problem s klubom, francuskim FC Metzom, koji je imao važnu utakmicu četiri dana poslije, ali je uspio nagovoriti vlasnika kluba da mu ustupi mali privatni zrakoplov kako bi došao na utakmicu i zanimljivo je da je morao izaći u 58′ minuti utakmice samo zato da bi stigao na zrakoplov, koji je morao sletjeti nazad u Francusku do ponoći.

Izbornik Jerković složio je svoj stručni stožer tako da je uključio glavne trenere iz tadašnja četiri hrvatska prvoligaša, to su bili Zdenko Kobeščak iz Dinama, Joško Skoblar iz Hajduka, Vladimir Lukarić iz Rijeke i Ivica Grnja iz Osijeka.

Prije utakmice bogat kulturno-zabavni program

Prije same utakmice priređen je bogati program. Bilo je tu velikih balona aeronautičkog društva Coning iz Varaždina, u velikom mimohodu prodefilirali su 110 sinjskih momaka i vitezova viteškog alkarskog društva, šibenska limena glazba, folklorni ansambli KUD-ova ‘Petar Zrinski’ iz Vrbovca i ‘Ivo Lozica’ iz Lumbarde na Korčuli u narodnim nošnjama, te viteško društvo ‘Kumpanija’ iz Blata na Korčuli. U glazbenom programu su nastupili Dubrovački trubaduri, Krunoslav Cigoj i Tomislav Ivčić, a u poluvremenu je nastupilo još i Prljavo kazalište.[

Prvi pogodak na utakmici – a samim tim i prvi pogodak za hrvatsku reprezentaciju u novijoj povijesti hrvatskog nogometa – postigao je Aljoša Asanović u 29-oj minuti. Četiri minute poslije Ivan Cvjetković je povećao vodstvo na 2:0, a oba su pogotka postignuta uz asistenciju Marka Mlinarića. Tim je rezultatom završilo prvo poluvrijeme.

U drugom je poluvremenu reprezentacija SAD-a pogotkom Troya Dayaka u 80-oj minuti utakmice ostvarila konačni rezultat 2:1. Kapetan hrvatske reprezentacije bio je Zlatko Kranjčar, a najboljim igračem utakmice bio je proglašen Marko Mlinarić kojemu je nagradu uručio doajen hrvatskoga sportskog novinarstva Mladen Delić.

Ova utakmica ima poseban značaj i po tome što na njoj promoviran dres hrvatske nogometne reprezentacije, koji će poslije postati i ostati jedan od najvećih hrvatskih brandova uopće. Taj prvi dres, prema kojemu su nastali sve ostale inačice dresa do danas, dizajnirao je akademski slikar Miroslav Šutej, kao i plakat za utakmicu.

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Policija privela sedam osoba zbog skrnavljenje spomenika braniteljima u Novom Travniku

Objavljeno

na

Objavio

Policija u Novom Travniku privela je u utorak sedam osoba koje su tijekom vikenda sudjelovale u skrnavljenju spomen obilježja braniteljima Domovinskog rata Hrvatskoga vijeća obrane (HVO), a mediji navode da su vandali bošnjački mladići.

Kako se navodi u priopćenju MUP-a Srednjobosanske županije, novotravnički policajci završili su kriminalističko istraživanje nad sedam osoba u dobi od 19 do 23 godine, koji se terete da su uništili križ sa spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima u Novom Travniku.

Mladići su priznali da su u noći s petka na subotu srušili spomen križ težak 70 kilograma te su ga odnijeli sa sobom.

Policija je navela inicijale vandala koji su počinili ovaj prekršaj, M.B. rođen 1997., S.L. rođen 1998., H.G. rođen 1998., S.A. rođen 1999., B.R. rođen 1997., M.P. rođen 1994. i M.S. rođen 2000. svi iz Novog Travnika.

Policija će protiv njih Županijskom državnom odvjetništvu u Travniku dostaviti izvještaj o počinjenom kaznenom djelu.

Mediji navode kako su počinitelji bošnjački mladići, te da se radi o kaznenome djelu počinjenom iz mržnje.

Unatoč odlukama, Federacija BiH ne želi vratiti imovinu Katoličkoj crkvi u Travniku

facebook komentari

Nastavi čitati