Danas se navršava 21 godina od ratnog zločina Armije BiH nad hrvatskim stanovništvom

0
Danas se navršava 21 godina od ratnog zločina Armije BiH nad hrvatskim stanovništvom i vojnicima HVO-a iz malog konjičkog sela Trusina, zločina koji je upamćen kao jedan od najstrašnijih u lepezi pokolja tijekom bošnjačko-hrvatskog sukoba, ali i jedan od onih o kojem se mnogo godina šutjelo, a i danas rijetki smiju progovoriti o tomu na većinski bošnjačkim područjima. Veo šutnje, zavjera i sustavno zataškavanje ipak nisu urodili plodom jer se danas za Trusinu zna više nego ikada, pa čak i više od službenog opisa zločina u kojem su zličinci Armije BiH ubili 18 civila i četiri pripadnika HVO-a koji su se prethodno predali i koji su zapravo bili jedina ‘vojna sila’ na tom području.
alijaMeđutim, sutrašnje obilježavanje na kojem se očekuju obitelji poginulih, izaslanstva braniteljskih udruga HVO-a, kao i politički predstavnici Hrvata i vlasti sa svih razina proći će u sjeni problema koji i dalje bacaju mrlju na cijeli slučaj i pokazuju kako traume strahota rata i dalje opterećuju preživjele i ne dopuštaju im da nakon toliko godina dočekaju kakvu-takvu pravdu, ali i nadu u bolje sutra.
Naime, sudski proces koji tereti nekoliko pripadnika Armije BiH, odnosno zličinačkog odreda “Zulfikar”, od početka je opterećen navodnim prijetnjama tužiteljici kao i nizom drugih navodnih pritisaka, iako su se dijelovi mozaika koji bi mogao voditi do strašne istine počeli prikupljati nakon što je Rasema Handanović Zolja sporazumnim priznanjem krivnje postala zaslužna za odmotavanje klupka.Sudski procesZa zločine u ovom selu optuženi su i zapovjednik i zamjenik odreda “Zulfikar” Ališpago i Nihad Bojadžić, bivši pripadnici specijalnog odreda “Zulfikar” Mensur Memić, Nedžad Hodžić i Dževad Salčin te Senad Hakalović, pripadnik 45. brdske brigade Armije BiH.

I dok se i dalje vodi bitka na sudu koja bi mogla, ukoliko bude dovoljno hrabrosti, dovesti i do pravih nalogodavaca ovog strašnog zločina, odnosno zapovjedne linije, vrijeme u selu Trusina kao da je stalo te kobne 1993. Mjesto izgleda sablasno pusto s uništenim domovima Hrvata te čeka na neka bolja vremena o kojima se počesto govori za vrijeme obilježavanja godišnjice kada pritom kraj odjednom oživi; nažalost samo na nekoliko sati. Jedan od onih koji je doživio obiteljsku tragediju u ovom selu, ali koji se vratio da kao duhovni vođa pokuša unijeti život u cijelu župu Žitače/Podhum, jest i fra Darko Drljo, mladi svećenik čiji primjer zavrjeđuje pozornost i duboko poštovanje.

Pomoć Hrvatske

Svojim aktivnim angažmanom u zajedništvu sa župljanima izazvao je pažnju čak i predsjednika Hrvatske Ive Josipovića koji je krajem prošle godine, saslušavši prijedloge istaknutih ljudi iz ovog kraja, odlučio formirati tim kako bi se istražile sve mogućnosti pomoći oko održivog povratka Hrvata. Težište je na održivom, što bi trebalo značiti pokretanje gospodarske djelatnosti kao prvog koraka koji vodi k oporavku kraja i zadržavanju ljudi, pogotovo onih mlađih.
Fra Darko nam je potvrdio kako su u tijeku pripremne faze oko projekta obnove nekoliko domova. Nadamo se da ćemo u roku mjesec dana početi realizirati, odnosno dodijeliti nešto materijala za nekoliko kuća kako bismo započeli s obnovom, pojasnio je fra Darko. Pomoć koja stiže iz Hrvatske itekako će dobro doći, a angažiranost koju je pokazao i predsjednik Josipović dijelom je i jamstvo da Trusina, ali i cijeli konjički kraj, neće ostati u zaboravu.

Zločin

Već na samom početku sukoba znalo se kako će selo pasti u ruke Armije BiH, čije su snage brojčano bile nadmoćne nad malobrojnim braniteljima Trusine.

Nakon toga 4 pripadnika HVO-a se predaju zbog činjenica da je Armija već ušla u selo i zarobila sve civile. Sva četvorica zarobljenih pripadnika HVO-a su strijeljana, a pobijeno je još 18 civila.

Pokolj nad Hrvatima u selu Trusina
Pokolj nad Hrvatima u selu Trusina je naziv za događaje od 16. travnja 1993. i neposredno nakon toga u širem području sela Trusina kada je stradalo šest hrvatskih bojovnika i šesnaest civila u sukobu Armije BiH i HVO.  Selo Trusina se nalazi u općini Konjic u BiH. Između 8 i 9 sati ujutro 16. travnja počele su borbe između Armije BiH i HVO. Nakon prvih nekoliko sati postrojba Armije BiH pod zapovjedništvom Zulfikara Ališpage probila je hrvatsku obranu i tom prilikom zarobila hrvatske bojovnike. Osam pripadnika HVO-a je postrojeno i strijeljano, a 16 civila je ubijeno na raznim lokacijama. Preostali civili, uglavnom žene i djeca su bili zatočeni u nekoliko privatnih kuća, a poslije su pušteni da odu iz sela. U ovim događajima je ubijeno ukupno 22 Hrvata. Za razliku od pokolja nad Bošnjacima u Ahmićima koji se dogodio baš isti dan, i gdje se promptno pojavio UNPROFOR i snimateljske postave velikih svjetskih TV postaja, mučki ubijeni Hrvati sela Trusina nisu nikad dočekali takvo medijsko pokriće.  Medijsko pokriće se nije promijenilo ni poslije, kada su 14. studenog 1994., 570 dana poslije ratnog zločina, preneseni posmrtni ostatci ubijenih Hrvata na katoličko groblje Jedinice u Ljutom Docu, odnosno groblju Kraljevine. Jedan ubijeni nije prenesen, jer su ga ratni zločinci ubili tako da je on izgorio s vlastitom kućom. 2004. godine je izgrađen skromni spomenik, no bez ikakve naznake da se radi o osobama koje su ubijene zato što su Hrvati. Prema kazivanjima svjedoka na suđenju za ratne zločine Mensuru Memiću, Dževadu Salčinu, Nedžadu Hodžiću, Nihadu Bojadžiću i Zulfikaru Ališpagi – koji su 1993. godine bili pripadnici jedinice “Zulfikar” optuženih za ratne zločine tijekom 2011. i 2012. godine, snage Armije BiH su bile vrlo nadmoćne nad slabom stražom HVO koja je čuvala selo, te su se 4 pripadnika HVO predala nakon što su shvatili da su pripadnici Armije BiH ušli u selo i zarobili sve civile. Sva četvorica zarobljenih pripadnika HVO je strijeljano, a pobijeno je još 18 civila. U travnju 2012. godine je – nakon što je priznala krivnju – za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika i civila osuđena Rasema Handanović, pripadnica jedinice “Zulfikar” i sudionica zločina u Trusini. Uzevši u obzir da je u trenutku zločina imala svega 21 godinu i da je djelovala prema naredbama i da iskazuje žaljenje , sud ju je osudio je na pet godina zatvora  a jedan od razloga za nisku kaznu je i njeno pristajanje da svjedoči protiv ostalih osumnjičenih za zločin u Trusini

 DL/kamenjar.com

facebook komentari