Pratite nas

Religija i Vjera

Na današnji dan prije četiri godine izabran je papa Franjo.

Objavljeno

na

Povodom četvrte godišnjice svoga pontifikata, papa Franjo dao je svoj prvi intervju jednom njemačkom listu. To je hamburški Die Zeit, čiji je novinar krajem veljače s osamdesetogodišnjim Petrovim nasljednikom razgovarao u Domu svete Marte u Rimu.

U ovom opširnom razgovoru, koji nosi naslov „Ja sam grešnik i mogu pogriješiti“ sugovornici su se dotaknuli mnogih tema u kojima papa Franjo odgovara na pitanja o svojoj duhovnosti, vjerskim krizama, što ga ohrabruje, kakva mu je slika Boga i kako je zapravo preporučio molitvu „Gospi koja razvezuje čvorove“ (napominje da, suprotno uvriježenom mišljenju, nikad nije bio u Augsburgu, gdje se ta slika nalazi).

Papa u jednom dijelu razgovora ponavlja svoje strahove od rastućeg populizma koji uvijek treba nekakvog mesiju, pojašnjava što misli kada kaže kako se svijet nalazi usred trećeg svjetskog rata, a glede unutarcrkvenih odnosa na dva mjesta demantira kako je kardinal Burke njegov protivnik ili onaj koji čini opoziciju u Crkvi. “Naprotiv, smatram ga izvrsnim pravnikom i slao sam ga da riješi komplicirane situacije koje bi se pojavile”.

No ono što su kroz skraćenu verziju intervjua hrvatski, a i neki europski mediji prenijeli, je tema celibata i eventualno ređenje oženjenih muškaraca za svećenike. Radi se naime o prijedlogu prema kojem bi se za svećenike redili tzv. „viri probati“, odnosno prokušani muževi – muškarci s dovoljno životnog i vjerničkog iskustva koji bi bili sposobni voditi župnu zajednicu i, ono najvažnije, slaviti sa zajednicom nedjeljnu euharistiju.
Nakon što se pročitaju izvještaji koje su prenijeli neki hrvatski portali, dobiva se dojam kako papa Franjo otvara pitanje ređenja prokušanih muževa i najavljuje promjenu prakse prema kojem bi se celibat stavio na izbor. Drugim riječima, ne bi se celibat ukinuo niti bi se svećenici mogli oženiti, nego bi se za svećenike mogli zarediti oženjeni muškarci, kao što je to praksa u pravoslavnim Crkvama ili kod katolika istočnog obreda (grkokatolika). Katolička crkva kod discipline celibata čini iznimku u slučaju da oženjen svećenik anglikanac konvertira na katoličanstvo.

Ako se pročita cijeli intervju, papa Franjo to jednostavno nije rekao, nego baš naprotiv. Pitanje novinara bilo je u kontekstu njegovog osobnog primjera, kada je s kćeri bio u jednoj crkvi u Hamburgu u kojem je Službu Riječi na Badnjak vodila žena jer nije bilo svećenika (u Hamburgu su katolici manjina, gotovo dijaspora, nap.autora). Dakle, pitanje novinara išlo je u smjeru manjka svećenika, odnosno vječite teme: hoće li „ukidanje“ celibata riješiti manjak svećenika. Papa Franjo u svom odgovoru vrlo jasno i odlučno tvrdi kako stavljanje celibata na izbor neće riješiti. Papa zajedno s novinarom konstatira kako je problem manjka svećeničkih zvanja, ali i manjka katolika zaista velik problem, pogotovo u Njemačkoj i Švicarskoj. “Središte problema je u tome što nema nedjeljne svete mise, a Crkva bez nje, bez slavljenja euharistije gubi snagu. To je enorman problem koji Crkva mora riješiti”, kaže papa Franjo.

Problem ne leži u praksi celibata, nego u nekoliko stvari. Jedna od njih je i manjak nataliteta. Mladih jednostavno nema, pa je i manjak mladića koji se odlučuju za svećeništvo. Nadalje, najveći gubitnici modernog društva su upravo mladi, misli papa Franjo. Iako je u Njemačkoj samo 7% mladih nezaposleno, u pojedinim europskim državama nezaposlenih mladih ima preko 40%. Mladi su jednostavno bez perspektive i zato oni moraju danas biti oni s kojima će Crkva posebno raditi. Nedostaje nam rad s mladima koji traže svoje usmjerenje, kaže papa Franjo.

No što se tiče stavljanja celibata na izbor, o tome se, kaže papa Franjo, može i treba razgovarati, prije svega tamo, gdje je manjak klera. Ali celibat kao slobodan izbor nije rješenje, ponovio je papa. Njegov stav oko „prokušanih muževa“ je sljedeći: moramo razmisliti jesu li „viri probati“ mogućnost, kao što je moguće da se oženjen muškarac zaredi za trajnog đakona. Moramo se također složiti oko toga koje bi bile njihove zadaće, pogotovo u udaljenim zajednicama. Crkva mora uvijek osluškivati i prepoznavati ono što joj poručuje Duh Sveti. Zato se, kaže papa, treba razmišljati o prokušanim muževima. „Istina – to znači ne imati straha. Ne bojte se. To nas čini slobodnima.“, kaže malo kasnije papa Franjo kada govori o ulozi teološkog istraživanja.

No, papa u intervjuu nudi i rješenje problema s kojim se suočava Katolička Crkva u Europi, a to je manjak svećenika. Njegovo rješenje je jednostavnije nego što bi se pomislilo. On kaže: „Ja vjerujem… Primjećujete da govorim kao osvjedočeni katolik. Većinom sam također i vjernik, znate li? (smijeh). Gospodin nam kaže: Molite! To je ono što nedostaje – molitva. I nedostaje rad s mladima koji traže svoju orijentaciju. Nedostaje služenje drugima.“

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Fra Mario Knezović: Zašto su se tisuće Hrvata i Katolika poklonile Svetome Leopoldu Bogdanu Mandiću?

Objavljeno

na

Objavio

Zašto su se tisuće Hrvata i Katolika poklonile Svetome Leopoldu Bogdanu Mandiću? Razloga je mnogo.

Najvažniji je od njih onaj da ljudi čeznu za Bogom, te da je preko svetaca put do Boga izgledan.

Uz to, hrvatski narod osjeća sveca koji je znao u teškim vremenima reći „Krv nije voda“. To je izgovorio kad su ga tamnicom ucjenjivali kako bi se odrekao svojih hrvatskih korijena.

Narodu je i danas potrebno svetaca, ali i odvažnih ljudi koji se pred tuđinom neće odreći sebe i zatajiti svoj narod.

Svetoga Leopolda i zbog toga, kojeg li paradoksa, štuju Talijani i brojni drugi narodi. Nitko ne voli „prilivode“. Koje su još poruke za nas Svetoga Leopolda poslušajte u propovijedi fra Marija Knezovića.

fratar.net

facebook komentari

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Pater Ike Mandurić: KOME SMETA VJERA KATOLIKA?

Objavljeno

na

Objavio

Naravno da je pripadnicima jedne vjere neprihvatljivo ono što drugi vjeruju.

Jer oni vjeruju nešto drugo.

Tako je i onoj mladoj porotestantkinji – posve logično – neshvatljivo i neprihvatljivo sve ono što je kod nas katolika drugačije (a da nije katolkinja, nužno proizlazi i iz same činjenice da ne vjeruje u ono što Katolička Crkva naučava – o čemu se i sama očitovala – a vidljivo je to i iz samog načina argumetiranja; svakome tko imalo poznaje kršćanske ckve.) Međutim; prema načelima ekumenizma, nije pristojno na ovaj način ismijavati tuđa vjerska uvjerenja, i to je prvi ružan čin u ovom sramotnom pismu. Kao takvog i javnost bi ga osudila – da je odmah tako i predstavljen.

Držeći se tih načela ekumenizma i međureligijskog dijaloga, rijetko ćete vidjet da neki katolički svećenik ismijava protestantskog ili pravoslavnog, ili islam uopće, i obrnuto – iako nam je svima vjerovanje onig drugih i nelogično i neprihvatljivo i krivo. A opet to ne go govorimo. Zašto je to tako? Jer kad bi svi mi one druge ismijavali, suživot bi bio nemoguć. Stoga bi i javnost svaki takav istup osudila kao čin nepoštivanja i netolerancije.

Stoga, da bi ovo loše pismo pouzdano postiglo učinak ismijavanja, bio je nužan i podli čin prijetvirnosti: djevojku je trebalo prikazati kao katolkinju – koja bi, kao takva, imala pravo ukazati na nered u vlastitoj kući. Jedino tako je ovaj pokušaj ismijavanje katoličkih uvjerenja mogao izazvati željenu pomutnju. Bez toga bi se, uz svu maštovitost i nekorektnost mlade autorice, ovo pismo, kakvih ima na pretek, izgubilo u sivilu slicnih netolerantnih forumskih debata, kamo i pripada.

Kako se to ne bi dogodilo, Hrvatski mediji su ponudili svoju uslugu. Naime, ovakvo pismo im je nužno trebalo, kako bi se, pilatovski peruci ruke, sami mogli narugati. Vični ovoj vještini, širokogrudno su svoje usluge stavili na raspolaganje. I zbunili Hrvate i katolike.

To je i tako populacija koja nikome nije važna. i evo ga: Osim što stalno gledamo kako srpske Novosti sustavno nastoje izazvati mržnju Hrvata prema Srbima, čini se da nekome nije dosta, pa pokušava izazvati i međuvjersku mržnju. Najgore od svega bi bilo da sad katolici počnu javno ismijavati protestante, pravoslavne, muslimane… a oni opet jedni druge… Kome to treba?

Mediji! Puna su vam usta tolerancije, pa je počnite i i vi pomalo usvajati. Poštujte one druge i drugačije; makar bili Katolici i Hrvati, i makar bili većina za koju se nikada javno odgovara. Prestanite više poticati nesnošljivost.

Pater Ike Mandurić: Evo nas Vukovare!

facebook komentari

Nastavi čitati