Dani žalosti, nade i uzbuđenja u Zagrebu! (Foto)

1

Usprkos već zahuktaloj predsjedničkoj kampanji prošli su tjedan političku scenu u Hrvatskoj posebno obilježila tri izuzetno znakovita događaja. Riječ je o događajima koji su u meni osnažili nadu, pa i uvjerenje, da se nazire kraj totalitarne i antihrvatske vladavine Ive Josipovića i Zorana Milanovića.

U Histrionskom domu u Zagrebu u utorak 9. prosinca, održano je obilježavanje 15. obljetnice smrti prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana. Osim sjećanja na velikog, dalekovidnog i najuspješnijeg hrvatskog vođu u novijoj povijesti hrvatskog naroda, dr. Franju Tuđmana, bila je to večer kad smo mnogi od nas u sebi osjećali tugu i žalost što je predsjednik Tuđman umro prije nego što je uspio završiti i zaokružiti projekt stvaranja ne samo samostalne i demokratske, nego i uređene i uspješne hrvatske države. Nakon Tuđmanove smrti Hrvatskom je zavladala udbaška hobotnica i poslovno interesna mafija koja je imala samo jedan cilj – u cijelosti opljačkati Hrvatsku i dovesti u pitanje njezin sam opstanak. U provođenju tog monstruoznog plana izmijenjivali su se i vodeći političari najjačih vladajućih i oporbenih stranaka u Hrvatskoj.

Uz nekoliko stotina ljudi, na obilježavanju su bili i članovi obitelji predsjednika Tuđmana, gospođa Ankica Tuđman, kćerka Nevenka i sinovi Miroslav i Stjepan Tuđman. Nazočan je bio i predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko. O prvom hrvatskom predsjedniku govorili su prof. dr. Miroslav Tuđman, akademik Ivan Aralica i admiral Davor Domazet Lošo. Admiral Domazet je između ostalog rekao kako je u Oluji predsjednik Tuđman oslobodio Hrvatsku od vanjske agresije, a da predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko ima povijesnu zadaću da kroz novu Oluju Hrvatsku oslobodi od unutarnje agresije. Domazet je pozvao i sve nazočne “da iziđu na dolazeće predsjedničke izbore i spriječe još jednu pobjedu Ive Josipovića, jer bi to bio kraj sadašnje hrvatske države”.

Tuđman i Krleža predstavljali su dvije Hrvatske

DSCN4432Izuzetno zanimljive ulomke iz Tuđmanovih zapisa o njegovim sastancima i razgovorima i vrlo kompleksnom odnosu s Miroslavom Krležom čitao je glumac Zlatko Vitez. Iz tih do sada neobjavljenih zapisa vidljivo je kako su Krleža i Tuđman imali i neke zajedničke poglede, ali da bi na kraju ipak zastupali dvije različite Hrvatske. Krleža onu koja nema drugog izbora nego ostati u Jugoslaviji, a Tuđman Hrvatsku koja se ima pravo boriti za svoju državnu samostalnost. Prikazan je i film o paljenju vječne vatre na Oltaru hrvatske domovine 30. svibnja 1994. godine. Tom prigodom predsjednik Tuđman se ovim riječima upisao u knjigu dojmova: “Na Dan državnosti 30. svibnja 1994. na četvrtu obljetnicu uspostave demokratske vlasti u Hrvatskoj, kao državni poglavar samostalne, nezavisne, suverene i međunarodno priznate države Hrvatske, upalio sam vječnu vatru i položio vijenac na Oltar Domovine podignut u čast svih onih koji su ginuli, patili i živjeli za slobodnu Hrvatsku…” Nažalost današnje antihrvatska vlast, na Pantovčku i u Banskim dvorima, poduzima sve da bi iz memorije hrvatskog naroda istisnula sve što je prvi hrvatski predsjednik napravio u pravcu podizanja dostojanstva i samosvijesti hrvatskog naroda.

Josipović: “Nisam predsjednik Hrvata”

U tom kontekstu i Oltar hrvatske domovine danas je gotovo u cijelosti zapušten. No, takav odnos prema Oltaru Domovine sve nas manje čudi, jer smo ovih dana, tijekom slučajnog susreta Ive Josipovića i predsjedničkog kandidata Milana Kujundžića u hodniku televizije N1 mogli vidjeti i čuti kako crveni predsjednik kritizira Kujundžića zato jer je pozivajući Josipovića na sučeljavanje rekao: “Idemo pred kamere da nas Hrvati čuju i vide…” Josipović je u vrlo ozbiljnom tonu odgovorio Kujundžiću kako to nije dobra formulacija, jer da je on “predsjednik svih građana”.

Gledano iz ove već sasvim solidne vremenske distance više nema nikakve sumnje da je dr. Franjo Tuđman najveći i najuspješniji vođa u povijesti hrvatskog naroda. Kao znak nade vrijedno je također napomenuti da se o pokojnom prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu nije nikada od njegove smrti pisalo u tako pozitivnom tonu kao prošlog tjedna. To pobuđuje malu nadu da i oni najodaniji sljedbenici Ive Josipovića, Stjepana Mesića i Zorana Milanovića u hrvatskim medijima počinju shvaćati što je za Hrvatsku i hrvatski narod napravio predsjednik Tuđman, a što oni koji su došli nakon njega. Naravno, duboko se nadamo da to nije samo zato što mnogi režimski novinari osjećaju kako nema spasa Milanovićevoj vladi, pa si pripremaju teren za bijeg u Karamarkov tabor. Nažalost, tako nešto je u samostalnoj Hrvatskoj viđeno već nekoliko puta. Ostaje, međutim, za vidjeti hoće li očekivana nova državotvorna vlast u Hrvatskoj konačno napraviti neku vrstu lustracije onih koji su, na ovaj ili onaj način radili protiv interesa hrvatskog naroda te svih hrvatskih građana, i Hrvatsku doveli u sadašnje stanje političke, društvene, gospodarske, socijalne, moralne i duhovne krize?

U drugom dijelu programa predstavljena je knjiga akademika Ivana Aralice “Smrad trulih lešina”, koju bi morao pročitati svaki Hrvat u Domovini i iseljeništvu. Knjigu su predstavili, Zvonimir Despot, Davor Domazet Lošo, Miroslav Tuđman i Ivan Aralica. U knjizi vrlo teškog imena, Aralica opisuje djelovanje mentalnih komunista – Mesića, Račana, Čačića, Bandića, Pusićku i njezinog brata Zorana, korupciju, organizirani kriminal, izdaju, detuđmanizaciju koju je provodio Ivo Sanader, potrebu provođenja lustracije u Hrvatskoj i sukob s najvećim Jugoslavenom u Hrvatskoj – piscem Predragom Matvejevićem. O Araličinoj knjizi i prvom hrvatskom predsjedniku Dr. Franji Tuđmanu kao državniku posebno je nadahnuto govorio prof. dr. Miroslav Tuđman.

Ivo Josipović osuđen za veleizdaju

photo_4U srijedu 10. prosinca prije podne, bio sam nazočan u Lisinskom gdje je održana druga sjednica Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta i čitanje etičke osude hrvatskom veleizdajniku Ivi Josipoviću. Ozračje u dvorani bilo je najbijeno pozitivnim emocijama i nadom. Na licima nekoliko stotina nazočnih vidjelo se uzbuđenje pred povijesni događaj etičke osude crvenog predsjednika Ive Josipovića. Na sjednici je predstavljena i knjiga “Hrvatske veleizdaje” koju je objavilo Hrvatsko nacionalno etničko sudište. Članovi Etičkog sudišta su brojni hrvatski intelektualci i javni djelatnici iz Hrvatske i iseljeništva.

U dubkom punoj dvoranom etičku osudu Ive Josipovića pročitali su predsjednik Etičkog sudišta prof. dr. Zvonimir Šeparović i članovi HNES prof. dr. Josip Jurčević i Zdravko Vladanović. Kod čitanja u dvorani su bili nazočni i 100 postotni ratni invalidi Domovinskog rata, te članovi Stožera za obranu Vukovara. Nakon što je pročitana etička osuda Ive Josipovića u dvorani se prolomio gromoglasni pljesak koji je trajao nekoliko minuta. U Lisinskom je odana počast i prvom predsjedniku Republike Hrvatske Dr. Franji Tuđmanu. Izjave visokih stranih dužnosnika, uključujući i bivšeg američkog državnog tajnika Henrya Kissingera, o povijesnoj veličini predsjednika Tuđmana čitao je hrvatski glumac Božidar Alić.

Iako u Hrvatskoj danas još uvijek vlada poznata hrvatska šutnja, u kojoj kao i uvijek u našoj povijesti prednjače intelektualci oportunisti, tijekom sjednice imao sam osjećaj da se događa nešto povijesno. Premda bi meni to dok sam živio Australiji, u kojoj vlada potpuna sloboda govora i mišljenja i gdje je predsjednik Vlade svaki dan izvrgnut najžešćim javnim kritikama i napadima sa svih strana te gdje se studenti i mladi ljudi ne kažnjavaju zbog facebook komentara ili postavljanja kritičkih plakata, bilo sasvim normalno, bio sam vrlo ponosan na sve hrabre hrvatske intelektualce koji su članovi Etičkog sudišta. Za nadati se je da će rad Etičkog sudišta jednog dana biti od velike koristi kad neki ljudi u Hrvatskoj budu u budućnosti morali odgovarati i pred pravim sudovima za njihovu veleizdaju hrvatskih nacionalnih interesa.

“Kad dođemo na trg. Svetog Marka, netko će morat otići”

DSCN4504

U 13. sati bio sam nazočan na Trgu bana Josipa Jelačića gdje se okupilo više od tri tisuće hrvatskih branitelja i građana na prosvjedu koji je bio nazvan “Jedan križ za jedan život”. Po vrlo hladnom vremenu, branitelji su hodali u koloni od Savske, gdje već dva mjeseca prosvjeduju, do Trga bana Jelačića u središtu Zagreba. Kako su rekli organizatori, prosvjed je održan kao znak upozorenja Vladi Republike Hrvatske ali i kao izraz sjećanja na hrvatske branitelje, njih oko 3000, koji su izvršili samoubojstvo od završetka Domovinskog rata do danas. U Hrvatskoj se svake godine ubije preko 100 branitelja. Predsjednik Udruge 100 postotnih ratnih vojnih invalida Domovinskog rata Đuro Glogoški upozorio je Vladu RH da ima rok do 15. prosinca za odgovor na braniteljeve zahtjeve. U protivnome, “mi ćemo doći i na Trg sv. Marka, a onda će netko morati otići s tog trga”, rekao je Glogoški, uz burno odobravanje nazočnih i pjevanje domoljubnih pjesama.

Nakon završetka prosvjeda na Trgu, branitelji su otišli, svi obučeni u majice na kojima je bio križ na prsima a upitnik na leđima, pred zagrebačku katedralu, gdje je napravljena milenijska i povijesna slika dvije tisuće branitelja u obliku križa. Prosvjed je bio izuzetno dostojanstven i bez ikakvog incidenta. Za mene je taj prosvjed branitelja istovremeno predstavljao izražavanje žalosti za našim braniteljima koji su dignuli ruku na sebe zbog nebrige i ponižavanja koje nad njima nemilosrdno provodi sadašnja protuhrvatska vlast u Banskim dvorima. Prosvjed je davao i nadu da u Hrvatskoj još uvijek nije u cijelosti slomljena kičma najpotentnijoj hrvatskoj društvenoj skupini – hrvatskim braniteljima, koji su ne samo stvorili samostalnu hrvatsku državu, nego i koji su, što je bilo evidento iz poslanih poruka, ponovno spremni braniti temeljne nacionalne interese, a prije svega samostalnu hrvatsku državu, koja je danas ugrožena od unutarnjeg protivnika. Na kraju, na prosvjedu se moglo u zraku osjetiti i uzbuđenje zbog nezaustavljivih i burnih događaja koji su pred nama, a koji bi trebali biti zadnja etapa oslobađanja Hrvatske. Nadajmo se samo i isključivo demokratskim metodama i političkom borbom.

Laži Ladislava Tomičića

Kao što se očekivalo, miran, dostojanstven i uspješan prosvjed hrvatskih branitelja dočekan je na nož od strane jednog dijela lijevih medija. Najveću pozornost izazvala je izjava Makara Rakara, člana Izbornog stožera i savjetnika predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića. Rakar je branitelje usporedio s američkom rasističkom organizacijom Ku Klux Klanom. Usprkos javnim pozivima da se ogradi od te izjave, odlazeći predsjednik Hrvatske Ivo Josipović to nije do sada učinio. Posebno tešku optužbu na račun branitelja uputio je poznati ljevičarski novinar Tomislav Klauški, koji je u njegovoj kolumni u “24 sata” napisao: “Povorka crnih križara bila je najjezovitiji prizor u poslijeratnoj Hrvatskoj”. Ružnim, lažnim i bilo gdje u svijetu nezamislivim optužbama protiv branitelja pridružio se i komentator Novog lista Ladislav Tomičić. Ovdje nije vrijedno ni spominjati koje je sve pogrde na račun hrvatskih branitelja izrekao Tomičić u članku: “Teror branitelja”. U tipičnom agitpropovskom stilu Tomičić optužuje hrvatske branitelje da “ne poštuju hrvatske zakone niti svoje hrvatske sugrađane i sugrađanke zato što kad god se sjete blokiraju promet u središtu glavnog grada”. Tomičić sugerira čitateljima kako je prosvjed branitelja bio nešto što je u demokratskim zemljama nedopustiv i nedemokratski čin. Naravno, novinaru ljevičarskog Novog lista dobro je poznato da barem od konca Drugog svjetskog rata do danas nije bilo jednog jedinog tjedna a da negdje u demokratskim i razvijenim zemljama diljem svijeta nije bilo javnog prosvjeda u glavnim gradovima tih zemalja. Nisu to bili samo mirni i dostojanstveni prosvjedi kao što je to bio slučaj s vremenski vrlo kratkim prosvjedom hrvatskih branitelja u Zagrebu, nego su to bili prosvjedi, što svaki dan vidimo na tv ekranima u vijestima iz SAD-a, Hong Konga i diljem Europe, gdje prosvjednici tjednima blokiraju najvažnije poslovne centre i ulaze u žestoke fizičke obračune s policijom. Koga to i u čije ime lažu neprofesionalni novinari kao Tomičić, Klauški i drugi i zašto toliko mrze hrvatske branitelje?

Događanja koja sam kratko opisao imala su i snažan motivacijski karakter za sve nas nazočne da 28. prosinca izglasamo nepovjerenje Ivi Josipoviću i izaberemo domoljubnu predsjednicu ili predsjednika Republike Hrvatske. Prof. dr. Milan Kujundžić vrlo je nadaren političar, veliki orator i neupitan državotvorni Hrvat. Samo je predsjednik Tuđman imao sličnu energiju, motivaciju, izdržljivost i vjeru u hrvatski narod. Nije upitan ni značajan broj glasova koje će Kujundžić dobiti na izborima. Međutim, unatoč mojem prijateljskom privatnom odnosu prema Milanu Kujundžiću, kao nezavisan komentator i osoba koja nije u Izbornom timu bilo kojeg kandidata, držim kako je sada već gotovo izvjesno da od domoljubnih kandidata jedino Kolinda Grabar Kitarović, uz sve njezine nedostatke i nedovoljno domovinsko političko iskustvo, ima za predsjedničke izbore potrebnu i snažnu organizacijsku i stranačku infrastrukturu, koja joj daje realnu šansu za pobjedu protiv Ive Josipovića. Izglasavanje nepovjerenja Ivi Josipoviću na dolazećim izborima zadaća je i sveta dužnost svakog hrvatskog domoljuba, svake Hrvatice i Hrvata u Domovini i diljem svijeta. To će biti novi povijesni ispit državotvorne svijesti hrvatskog naroda.

Nakon 11. siječnja 2015. godine znat ćemo hoće li opstati u Domovinskom ratu izborena samostalna hrvatska država ili će Hrvatska, pod vodstvom crvenog predsjednika Ive Josipovića postati dio “regiona” i vratiti se u neravnopravan državnopravni položaj u kojem je bila od 1102. do 1991. godine.

Autor/foto: Antun Babić

Kamenjar.com

facebook komentari