Pratite nas

BiH

Dario i Venera Kordić

Objavljeno

na

Ovih dana i ja sam kao i svi normalni Hrvati katolici pratio izlazak Darija Kordića, ne mogu reći na slobodu, nego gdje je dobio malo veću slobodu kretanja, jer Dario Kordić čim je prihvatio Krista, on je bio slobodan. Samo si u Kristu slobodan, i Dario i njegova žena Venera.

3dario kordicDario je bio u zatvoru, a kaže Venera, ja sam s njim uvijek bila u kontaktu, jer smo u kontaktu u Kristu, od čije ljubavi te ne mogu zatvorske zidine dijeliti. Jer, kako pjeva u pjesmi Crvena jabuka „Vjetar se vezat ne može, tu samo ljubav pomaže”. A vjetar je Duh Sveti i slobodni smo kad smo zarobljeni Isusovom ljubavlju.

Sveta obitelj

Dario je za mene svetac. On taj duhovni život živi intenzivno već 16-17 godina. Njegovo suđenje je suđenje isto kao i Isusu Kristu. Ecce Homo! Evo čovjeka! Kaže Pilat kada izvodi Isusa pred narod. I kaže ne vidim na njemu nikakve krivice. Perući ruke kaže predajem ga vama, vi radite s njim što hoćete. I tako već skoro 2000 godina ponavljaju se iste stvari samo s drugim imenima.

Na internetu sam našao intervju Venere Kordić u Glasu koncila. Kao svaki čovjek s dušom i pameću, počeo sam plakati. Jedno bez drugoga ne može nikako. Venera je podnijela križ isto kao i Dario, i to veličanstveno. Ostati sama bez egzistencije s troje male djece, to je junak nad junacima. Puno puta je Katolička crkva proglašavala kompletnu obitelj svetom. Ja mislim da su Venera i Dario Kordić prošli ovozemaljski prag, oni su za mene sveti ljudi.

Svatko se pita hoće li se Dario koristiti za dnevne političke svrhe, ne može. Jer Dario je ljubav, a politikom se ne možeš baviti ako nemaš barem malo mržnje. Dario je Novi zavjet, a politika je više Stari zavjet. Darija treba samo pustiti da normalno živi evanđelje. Za ovo 17 godina Dario je skoro pola zatvora u Beču preobratio. Ja mislim da su ga ranije pustili jer se Beč prepao da ne bi slučajno ponovno postao kršćanski. Potjeraj tog Darija u Bosnu, preobratit će nas i što ćemo onda. Neka je Dario na slobodi, neka nastavi ovaj zemaljski život, Bog blagoslovio njega, njegovu ženu Veneru i cijelu obitelj, jer sad su oni moralna i duhovna vertikala hrvatskog naroda Herceg Bosne.

Vidim da bosanski intelektualci, među njima i Bosanac iz Posušja Slavo Kukić, govore da je Dario osuđen kao ratni zločinac i po njima bi on to trebao biti do kraja svog zemaljskog života, jer su sudovi zemaljski po njima mjera pravde i pravednosti, a ne dragi Bog. Po toj analogiji, da je zemaljski sud tako mjerodavan, a da ne pričam o tome kako je to sve mimo dokaza bilo. Onda mi kršćani 2014. slavimo čovjeka koji je zločinac. Isus Krist je pravio urotu protiv države i osuđen je od Rimskog Carstva i po rimskim zakonima.

Bog je zemaljski osuđen, ako je sud jedino mjerilo, a ne Bog, onda smo mi sljedbenici kriminalca, po Slavi Kukiću i inim Kukićima i komunistima. Znači, svi kršćani svijeta slave kriminalca Isusa, a stalno je pravilo, to će reći svi mudri ljudi, da je ludost križa spasila svijet. Mi slavimo Zrinski i Frankopane, a legalna Austro-Ugarska Monarhija uhitila ih je, odrubila im glave. Za nas su sveci, cijela Hrvatska se klanja Zrinskim i Frankopanima. Primjer najbliži nama je kardinal Stepinac. Komunistički sotonski sud osudio ga je kao ratnog zločinca i bio je 16 godina u tamnici. Ali dođe nova povijest, novi ljudi, nova sloboda, nova demokracija i on je uzdignut na čast oltara, on je blaženi, svi ga zovu sveti kardinal Alojzije Stepinac. Do prije 24 godine u Mostaru se tretirao kao ratni zločinac, a sada ima najljepšu ulicu u Mostaru. Gospodar povijesti je Bog, a ne zemaljski sudovi.

Ram 1, Ram 2; Bleiburg 1, Bleiburg 2

Sada se vratimo ovozemaljskoj relaciji i poslušajmo jednu od najpametnijih Hrvatica, ako ikada Hrvatska bude imala normalnu državu, ona mora raditi u političko-strateškoj analitici. Višnja Starešina najbolje poznaje svjetsku i hrvatsku politiku. U jednom tekstu ona to fino i stručno elaborira „Hrvatska treba tražiti međunarodnu ekspertizu Kordićeve presude zbog vlastite i europske sigurnosti”. Ona to obrazloži fino i analitički, a ja ću to objasniti po mostarski.

Velikosrpska politika preko JNA nije uspjela ostvariti vojni plan da napravi liniju Virovitica – Karlovac – Karlobag, jer je spriječio HVO organiziran u Hercegovini, središnjoj Bosni i Posavini. Onda se išlo na drugu varijantu, odnosno RAM 2 koji se provodi preko tzv. Armije RBiH. Svi oficiri iz JNA su bili u Armiji koja je ponovno napala obranjene prostore središnje Bosne, Hercegovine i Posavine. Uspjeli se i tada koliko-toliko obraniti, a središnja Bosna najviše zahvaljujući Dariju Kordiću i njegovim hrvatskim vitezovima. U tzv. Armiji RBiH bilo je veliki broj tzv. mudžahedina koji su bili jezgra buduće Al-Quaide. A ta ista Al-Quaida je sedam godina kasnije napala Ameriku i srušila blizance. I zato je to važno za europsku i američku sigurnost.

Dario Kordić je bio stup obrane euroatlantskih integracija, a to se tek sada vidi. Ali taj proces vode Englezi koji znaju raditi samo s komunistima. Kad nije uspio Ram 1 i Rama, oživjeli su Bleiburg 1 i Bleiburg 2. Britanski general Patrick Scott na Bleiburgu je predao Hrvate komunistima i partizanima da ih pobiju, a dobru su pobili hrvatsku vojsku i civile. Zanimljivo je kako glavni tužitelj protiv uglednika Herceg Bosne u Haagu nosi prezime Scott. Oni sada mirnim putem, tj. uhićenjem glavnih hrvatskih lidera, što vojnih, što političkih, skidaju ih sa scene.

Žele ponovno preko komunista napraviti novu Jugoslaviju. No, sada im je na put stala Amerika koja je shvatila da Englezi rade gluposti oživljavanjem Jugoslavije. Franklin Roosevelt je rekao kako Hrvati i Srbi nikad ne smiju živjeti u jednoj državi. To su sve nebuloze Engleza i njihove politike. U prilog im ne ide i jačanje Putina. Amerikanac Theodor Meron je izrekao oslobađajuću presudu generalu Gotovini i Markaču i počeo se povijesni kotač vraćati prema središnjoj Bosni, počela se vraćati euroatlantska kršćanska civilizacija. Kad je Dario Kordić uhićen, to mi je bio jedan od najtužnijih dana u životu. Slika 10 vitezova s aerodroma u Splitu, koji su branili svoj dom, a optuženi su za zločinački pothvat. Ja sam tada govorio ljudima kako je to početak destrukcije Herceg Bosne i Hrvatske.

To vam je kad na džemperu isparaš donju nit, ako je odmah ne zašiješ. ide ona dalje i na kraju su došli do hrvatskog stožera, do generala Gotovine, a bio bi tu i Tuđman da nije preminuo. Ali zahvaljujući mojoj Americi, nit se vraća, raspadaju se komunisti u Hrvatskoj, a ovdje će biti izbori gdje će komunisti izgubiti. Kad bi kod nas pobijedila treća komunistička platforma, definitivno bi nas postrojili kao na Bleiburgu u četverored i mršnuli za Hrvatsku.

Hrvati ovdje imaju četiri opcije. Jedna je opcija kofer i ona je već aktualna. Mladi bježe odavde, upis u prve razrede osnovnih škola je 30 posto manji nego prije pet godina. Druga opcija je kesa, zatjerat će nas odavde vojno ako dođu na vlast. Treća mogućnost je puška, da se pokušamo obraniti, a četvrta izaći na izbore. No, mi ne izlazimo na izbore. Olovkom možemo puno toga napraviti, jer mi smo europski građani, naša leđa čuva Europska unija i Amerika.

Mi smo ovdje Europa, ali moramo se bojati izdajica, jer uvijek su nalazili domaće izdajice. Kako je A. G. Matoš govorio „Vidjeh u Hrvatskoj svakakvih čuda, al’ nigdje dovoljno špaga za toliko Juda”. Uvijek je izdaja hrvatstva bila veliki biznis, ali povijest se vraća u pozitivnom smislu.

Doći će vrijeme blagog naroda

Poslije ovih izbora, koji su nažalost po užasnim pravilima, moramo konstituirati Hrvatski narodni sabor s novim izabranim legalnim predstavnicima i samo s jednom točkom dnevnog reda: Prostori koje je branio HVO mogu ući samo u euroatlantske integracije, odnosno NATO i Europsku uniju. Jer ova ekipa iz Sarajeva, Beograda i Ankare bi nas odvela u neke euroazijske integracije, pa bi nam centrala bila Moskva, Beograd, Ankara, a ne Bruxelles.

Neće moći ove noći, jer nas čuva Isus Krist i mi ćemo pobijediti u ime Gospodnje. Kad sam vidio Darija Kordića kako ljubi hrvatsko tlo, mislio sam da je Mahatma Gandhi oživio. On je isti Mahatma Gandhi, čovjek ljubavi, oni je hrvatski narod, on je simbol hrvatskog naroda, a ne samo on nego i njegova žena Venera Kordić, majka hrvatska. Na kraju pjesma našeg akademika Veselka Koromana „Doći će vrijeme blagog naroda” i doći će vrijeme hrvatskog naroda.

 

Doći će vrijeme (Veselko Koroman)

Doći će vrijeme blagog naroda. Onog što ima
obilje rana, obilje časti, obilje tuge.
Naroda što ima višu a plemenitu moć,
ravnicu i more, knjige i anđele.

Doći će vrijeme blagog naroda. Onog što ima
najveće groblje, najveću glavu, vjetar i tminu.
Naroda što je rasut, što živi dugo
na sjeveru i jugu, u srpu mjeseca.

Doći će vrijeme blagog naroda. Onog što ima
bijele gore, otoke i sunce, stoljeća i tminu.
Naroda što misli, što velik je i miran
na sjeveru i jugu, u srpu vremena.

 

Marin Topić / Pogled.ba

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

BiH

NATO-ova vježba kod Tuzle u dvorištu vehabijskih uporišta

Objavljeno

na

Objavio

Jedna od najvećih NATO-ovih vježbi kojim će se BiH još više, barem simbolično, približiti Sjevernoatlantskome savezu, a koja počinje danas, održava se na osam lokacija Tuzlanske županije.

Izbor lokacija ove vježbe nije slučajan, piše Večernji list BiH.

Najprije jer se nalazi uz samu granicu dvaju entiteta i Distrikta Brčko, a što je puno važnije, ta vježba pokazuje i jasan odgovor na rastuću radikalizaciju koja je poseban problem, i to upravo u ovome dijelu zemlje. Iako je vježba zamišljena kao odgovor na prirodne katastrofe, jasno je da ima i brojne druge poruke.

Naime, vježbe se održavaju doslovno pred nosom vehabijsko-selefijskih zajednica i otkuda se novačio najveći broj ratnika koji su odlazili u redove terorističke organizacije Islamske države.

NATO-ovi vojnici, što uključuje i pripadnike partnerskih država, će na udaljenosti od dva do deset kilometara provoditi vježbe spremnosti za odgovor kod naselja u Živinicama u mjestu Gračanica, zatim Gornjoj Maoči, Gornjoj Dubnici, Kalesiji te u Ošvama kod Maglaja, zatim Petrovcima, Miljanovcima , Pascima kod Tuzle, gdje je nedavno ponovno istaknuta zastava koja izgledom podsjeća na terorističke organizacije. 
Prema ranijim obavještajnim podacima, upravo je područje Tuzlanske županije područje na kojemu se nalazi najveći broj zajednica u kojima su nastali i tzv. paradžemati koji nisu prihvatili poslušnost Islamskoj zajednici BiH.

Uz to, iz ovoga područja je u Siriju otišao najveći broj džihadista, ali su se i vratili u zemlju nakon sloma terorističke organizacije Islamske države. U središnjoj Bosni te na području Zenice je nakon Tuzlanske županije najveći broj pripadnika radikalnih pokreta. Prema izvješću hrvatske Sigurnosno obavještajne agencije, od početka rata u Siriji i osnivanja ISIL-a, njegovim redovima se priključilo tisuće Europljana, dok se s područja jugoistočnog susjedstva ISIL-u priključilo skoro 1000 osoba, uglavnom sljedbenika džihadističkog selefizma. SOA ni na jednom mjestu u tome izvješću ne spominje BiH.

Inače, prema najavama, NATO-ovi i drugi vojnici će zajedno s pripadnicima Civilne zaštite provoditi vježbe spašavanja na vodi, spašavanja pod vodom, potom odgovor u slučaju potresa te u slučaju potraga za preživjelima u ruševinama. U vježbi će sudjelovati oko 1300 osoba, od kojih će njih oko 500 biti sudionici iz 30-ak zemalja. Bit će tu 35 timova. Skupina subjekata koji će sudjelovati u vježbi vrlo je raznolika, počevši od timova za potragu i spašavanje koji donose različite sposobnosti, kapacitete i iskustva, objasnili su organizatori ove vježbe.

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Hercegovački proizvođači duhana traže od države da se ponovo otvore otkupne stanice

Objavljeno

na

Objavio

Zbog različitih trošarina na cigarete u pojedinim zemljama bivše države, sve se više obnavljaju stari duhanski putovi.

Razlika u cijeni kutije neke marke cigareta u dvije susjedne države zna iznositi četiri kune pa i više.

Govori se da se u pojedinim državama u okruženju svaka treća cigareta na tržištu našla nelegalno, na štetu državnih proračuna. Do pušača tajnim kanalima stižu izrezan duhan i cigarete iz „kućne radinosti“ po prihvatljivoj cijeni i za najsiromašnije. Policija i carinici na granicama love veće zvjerke, a poneki sitni švercer bude kolateralna žrtva, piše Večernji list

Postalo je nekako „in“ smotati cigaretu u „papirić“, jeftinije je, zabavnije, a mnogi vjeruju i – zdravije. Računa se da u EU svaki peti pušač sam savija cigaretu iz rezanog duhana na koji su, naravno, plaćene trošarine. Na crnom tržištu nađe se i duhana bez plaćenih trošarina, a najtraženiji je svakako onaj najbolji – hercegovački.

Kilogram lijepo izrezanog hercegovačkog duhana može se na crnom tržištu naći po cijeni od 20 do 40 konvertibilnih maraka (od 80 do 160 kuna). Duhan upakiran u „košuljice“ (kutije u kojima su se nalazile košulje) težine 30-ak dekagrama može se nabaviti po 50-ak kuna. Mogu se nabaviti i posebne naprave za  punjenje cigareta u „papiriće“ (prazni papirnati cilindri za cigarete) s filterima. Lijepo upakiran kvalitetan duhan tradicionalni je dar Hercegovaca prijateljima izvan Hercegovine.

Pojedini liječnici osobama koje se nikako ne mogu odreći duhanskog dima preporučuju hercegovačku „škiju“. „Zdravija“ je i kažu kako izaziva manju ovisnost. Podrijetlo riječi  „škija“ povezuje se s turskom riječi eškija, a znači i – hajduk! Dr. Marko Ivanković, direktor Federalnog agromediteranskog zavoda Mostar, ističe kako je hercegovački ravnjak poluorijentalni tip duhana s vlastitom aromom te dobrim organoleptičnim i pušačkim osobinama.

Dodaje kako se jedini može pušiti bez miješanja s drugim duhanima. Među hercegovačke sorte duhana spadaju i šeginovac, tanče, VH 32, visoki hercegovac (burmaz) i svijetli hercegovac (SH 2).

Mnogi koji dođu u Hercegovinu pitaju kako bi nabavili „škiju“. Nađe se tu i tamo. Neke su se estradne, filmske i televizijske zvijezde javno pohvale kako su „motale“ i pušile izvorni hercegovački duhan. Kad se spomene riječ duhan, odmah se pomisli na Hercegovinu. Više je medija u posljednje vrijeme objavilo „ekskluzivu“ o hercegovačkom  duhanu – o tome kako je Josif Visarionovič Staljin (koji je uglavnom pušio lulu) najradije pušio duhan iz cigareta „Hercegovina flor“ (flor je naziv  za fino izrezani hercegovački duhan) moskovske tvornice „Java“.

Do ovog saznanja mediji su došli zahvaljujući ulomku romana „Šum vremena“ Juliana Barnesa. Hercegovci bi radije da je njihov flor, „škiju“ pušio, primjerice Winston Churchill. Kažu da je hercegovački duhan do Rusije stigao zahvaljujući  zarobljenicima iz Hercegovine pa se počeo uzgajati i na Kavkazu. Mediji naglašavaju kako cigarete  marke „Hercegovina flor“  puši i Sergej Lavrov, aktualni šef ruske diplomacije. Književnik Mirko Kovač pisao je o velikoj važnosti proizvodnje duhana u Hercegovini.

U Hercegovini više ne postoji nijedna stanica za otkup duhana, uzgaja se za osobne potrebe i prijatelje, a ponešto i za crno tržište. Hercegovački proizvođači duhana traže od države da se ponovo otvore otkupne stanice, odredi „pristojna“ otkupna cijena koja bi jamčila koliku-toliku profitabilnost. Zadovoljni bi bili kad bi se kilogram prirodno oštavljene hercegovačke sorte duhana, ravnjaka, otkupljivao po cijeni barem deset posto trošarina na kilogram rezanog duhana, a ta trošarina iznosi oko 50 eura po kilogramu. Sve po zakonu, ne žele da se na vrijedne proizvođače hercegovačkog duhana gleda kao na krijumčare, švercere.

Odgovore na budućnost duhana u Hercegovini trebao bi dati znanstveno-stručni skup s međunarodnim sudjelovanjem „Duhan u BiH – jučer, danas i sutra“, koji će se u organizaciji Duhanskog instituta Mostar održati 2. i 3. listopada u Mostaru. Ovaj bi skup trebao dati odgovore na mogućnost revitalizacije i obnove proizvodnje hercegovačkog tipa duhana, mogućnost nadzora nad primarnom proizvodnjom, preradom, proizvodnje gotovih duhanskih proizvoda.

Uzgajivači duhana sudjelovali bi u ukupnom lancu vrijednosti i na kraju godine sudjelovali u dobiti. Dva Hercegovca, Željko Keko Mrvelj, podrijetlom iz Posušja,  i Širokobriježanin Markan Pinjuh, osnovali su u Zagrebu tvrtku „Duhanka“, koja u Udbini ima tvornicu za proizvodnju i prodaju rezanog duhana na hrvatskom tržištu pa i šire. Ta tvornica koristila je i hercegovački duhan pa se hercegovački uzgajivači duhana pitaju kako se još nitko od poduzetnih Hercegovaca nije „dosjetio“ i u Hercegovini pokrenuo nešto slično.

Tegobna je povijest duhana u Hercegovini gdje se uzgaja još od 17. stoljeća. Kristofor Kolumbo u svojim zapisima spominje Indijance koji puše smotuljke duhana. Prvi u Europi duhan je u 16. stoljeću uzgojio francuski liječnik na službi u Portugalu Jean Nicot po kojem je duhan dobio botaničko ime. Francuska je prva u Europi uvela monopol na duhan u drugoj polovici 17. stoljeća, a potom su to učinile brojne europske države.

Postoje zapisi koji govore o tome da je duhan u 17. stoljeću  stigao i u Hercegovinu, a ima i zapisa koji potvrđuju da su Hercegovci Dubrovčanima prodavali  u  tom, 17. stoljeću. Hrvoje Mandić u širokobriješkom časopisu „Vitko“ navodi da se duhan na prostoru današnje BiH uzgaja od prve polovine 17. stoljeća i dodaje da je prometno opadanje levantske trgovine natjeralo Mletačku Republiku da 1670. potraži bliže veze s turskim zemljama u unutrašnjosti Balkana.

Smatra se da je dolinom Neretve duhan unijet u Hercegovinu. Mandić naglašava i to da su na brzi razvoj uzgajanja duhana utjecale pogodne klimatske prilike, obradivo tlo i niska nadmorska visina. Fra Ivan Franjo Jukić 1842. piše kako su osmanlijske vlasti poticale duhansku proizvodnju, a tek su 1871. godine uvele monopol na duhan. No, izbija hercegovački ustanak, a tri godine potom Berlinskim kongresom 1878. područja BiH padaju pod austrougarski protektorat i upravu. Austro-Ugarska 1880. uvodi svoj duhanski monopol.

Postoje zapisi o tome kako je svaka obitelj mogla otkupiti dio svoga duhana u količini ovisnoj od broja muških glava u obitelji starijih od 16 godina. Ubrzo se utemeljila samostalna Bosanskohercegovačka duhanska režija koja je u svom vlasništvu imala i svoju tvornicu duhana u – Berlinu! Austrougarski protektori nisu mogli spriječiti šverc hercegovačkim duhanom iako je znalo biti i pogibeljno. U godinama gladi u Hercegovini, 1916. i 1917. godine, kad je fra Didak Buntić odveo 17.000 gladne hercegovačke djece u Slavoniju, Srijem i Bačku, povećao se šverc duhanom.

Tada se za kilogram duhana moglo dobiti deset kilograma žita, što je značilo spas od smrti gladne djece u Hercegovini. Hercegovke su znale duhan skrivati u dijelove odjeće i švercale u Slavoniju.  Postoje svjedočenja o tome kako su se neke žene razboljele od upaljenog duhana, a bilo je i smrtnih slučajeva.

Duhan je u obje Jugoslavije podlijegao monopolu, a tako je i u današnjoj BiH. Mnogi su Hercegovci preživljavali i školovali djecu zahvaljujući proizvodnji duhana. Otkupne cijene uglavnom su bile toliko niske da su jedva pokrivale troškove proizvodnje pa su se Hercegovci dovijali na razne načine da njihovo „žuto zlato“ potpuno ne potamni. Mnoštvo Hercegovaca pod okriljem noći s ruksacima („vrićama“, „žakama“) na ramenima pješice bi došli do Bosne, kako  bi pušačima prodali svoj izrezan duhan, „škiju“, te tako prehranjivali obitelj.

Žandari i financi u Kraljevini Jugoslaviji bili su više nego okrutni prema onima koji su pokušali prodati svoj uzgojeni duhan kako bi prehranili obitelji. No, tadašnji hercegovački šverceri duhanom znali bi se organizirati pa pružiti i oružani otpor svojim  progoniteljima. Hercegovački proizvođači duhana tada nisu imali ni pravo na otkup vlastitog duhana za pušenje, a cigarete tadašnjih tvornica bile su zbog velikih trošarina preskupe za siromašne Hercegovce. Sudovi su znali osuditi Hercegovca ako bi mu našli i praznu duhansku kutiju.

Mnogi bi zapaljenu cigaretu smotanu od vlastitog duhana znali čak i progutati ako bi „slučajno“ naišao žandar ili financ. Tadašnje vlasti brojnim su švercerima donosili sudske zabrane uzgoja duhana na više godina, kao o onima koji nisu predali zadužene količine, a te količine određivali su financi. Monopolska uprava u Beogradu nastojala je obezvrijediti hercegovački duhan i u prvi plan stavljati južnosrbijanski i makedonski.

Tako bi čitav godišnji trud hercegovačkih proizvođača duhana bio uzalud. Naoružani financi imali su ovlasti i ubiti hercegovačkog švercera pa se sve veći broj mladih iseljavao. Hercegovački duhanari znatno su bolje prolazili u vrijeme Banovine Hrvatske. I u komunističkoj Jugoslaviji mnogi Hercegovci zbog niskih otkupnih cijena  bili su primorani na ilegalnu prodaju kako bi nekako preživjeli. S vrećama  na leđima tajnim putovima pješačili bi do Bosne i prodavali duhan sa svojih vrtova siromašnim pušačima.

No, 70-ih godina prošloga stoljeća šverc duhanom sve se više „modernizira“, duhan se automobilima i vlakovima dostavlja do pušača u Bosni, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Kosovu pa sve do Austrije, Njemačke… Otkupne stanice u Hercegovini 60-ih, 70-ih i dijelom 80-ih godina prošlog stoljeća  znale su otkupljivati i po tisuću i više tona duhana, sve zajedno blizu deset milijuna kilograma. Cigarete u bivšoj državi imale su znatan postotak hercegovačkog duhana zbog odličnog izgaranja i arome.

No, zbog sve većeg uvoza lošijeg i jeftinijeg duhana potamnio je sjaj onog hercegovačkog, ostalo mu je samo crno tržište. Krajem 80-ih i početkom 90-ih godina prošlog stoljeća uzgoj duhana u Hercegovini doživljava krah. Tranzicijske vlasti nisu reagirale na pravi način. Još je poneka otkupna stanica otkupljivala duhan, ali po mizernoj cijeni, uz višegodišnje čekanje naplate. Sad više nema nijedne otkupne stanice. I mostarska tvornica duhana s velikom tradicijom doživjela je krah.

No, kvaliteta hercegovačkog duhana neupitna je, potencijalni investitor treba ga kvalitetno brendirati i plasirati na europsko i svjetsko tržište. Tada bi i šverc duhana ostao samo kao folklor i zanimljiva priča s elementima političkog trilera i krimića. Mnogi su se današnji uglednici školovali zahvaljujući duhanu, i oni bi mogli dati svoj doprinos perspektivi hercegovačkog duhana.

facebook komentari

Nastavi čitati