Davor Domazet Lošo: Oduzimanje suverenosti po načelu ‘kuhanja žabe’

0

‘Dan poslije’ takozvanoga preslagivanja većine u Hrvatskome saboru može se utvrditi da nije nastradala demokracija. Ne može nastradati nešto čega nema, podučava logika. Postoji nešto što se tako naziva. Narod u vremenima vladavine ‘meke sile’, to jest mediokracije, samo je sredstvo koje otuđenim političkim oligarhijama daje legitimitet. Tim otuđenim elitama to je dostatno jer njima legalitet ne treba.

Činom izbora oni postaju dovoljni sami sebi. Narod od toga trenutka, kao politički čimbenik, više nema nikakva utjecaja na odluke koje otuđene elite u njegovo ime donose pozivajući se na njega, piše Davor Domazet Lošo / Hrvatski tjednik

Danas je u cijeloj Europi, a posljedično tome i u Hrvatskoj, u optjecaju Orwellovo pravilo da je zdrav razum hereza nad herezama. To za posljedicu ima da ništa nije sveto, nikakva etika nije obvezujuća, a moralna načela nisu poželjna. Zato politička oligarhija, što je samo po sebi razumljivo, nema vremena ni za što, a ponajmanje za čovjeka i narod.

Navedeno ima jedan jedini cilj: državama i narodima u njima u ime demokracije, tolerancije i ljudskih prava postupno oduzimati suverenost po načelu ‘kuhanja žabe’. Iza toga plana, kojemu je podloga militantni liberalizam, hoda i hara divlji kapitalizam, u nastojanju stvaranja ezoterijskoga, individualističkog i nemoralnoga društava, zatrovanoga drogom i zaluđenoga lažnim idolima, kako bi se stvorilo novo doba u kojem vrednote dobrote, požrtvovnosti, mudrosti i hrabrosti neće postojati. A sve je to put u bezdan i sunovraćenje čovjeka kao slike Božje, njegove ljudskosti, etičnosti i religioznosti.

Što je Orwell zapisao na kraju Životinjske farme?

Zar ovakav plan koji je u punome zamahu nije ispunjenje onoga što je George Orwell zapisao na kraju svoje Životinjske farme?

A zapisao je ovo: ‘Galamilo se, lupalo po stolu, gledalo oštro i sumnjičavo, odlučno nijekalo. Svađa je počela u trenutku kada su Napoleon i gospodin Pilkington istodobno odigrali pikova asa. Dvanaest glasova bijesno je vikalo i svi su bili jednaki. Sada je bilo jasno što se promijenilo u izgledu svinja. Pogled životinja koje su stajale vani klizio je od svinje do čovjeka, od čovjeka do svinje, i ponovno od svinje do čovjeka; ali, već je bilo nemoguće raspoznati tako je svinja, a tko čovjek.’

Bacivši ‘pikova asa’, hladnokrvno naredivši tajnici da pripremi razrješenje trojice ministara, a potom još hladnokrvnije objavljujući svekolikome puku da ‘ima većinu’, predsjednik vlade Andrej Plenković odigrao je ono zbog čega je i doveden iz Bruxellesa na čelo nekada Tuđmanove stranke i na čelo hrvatske vlade.

Zašto je doveden Andrej Plenković?

A doveden je da od nas Hrvata i svih državljana države Hrvatske učini nemisleće biće ili Orwellovu životinju – kako bi na ‘kraju povijesti’ postali savršeni robovi tamo na nekakvu bruxelleskome ‘Zapadnom Balkanu’, kojim će ponovno Srbija upravljati.

Na djelu je ‘krvava borba’ za ljudsko mišljenje, odnosno njegov nadzor. Uistinu se danas diljem Europe, a Hrvatska je samo zoran primjer navedenoga, ostvaruje Orwellova postavka koja podučava da ‘mišljenja, u jučerašnjim smislu te riječi, u stvari ne će ni biti. Biti ideološki ispravan, znači ne misliti – nema potrebe misliti! Biti ideološki ispravan znači biti nesvrstan’.

Kako je u Hrvatskoj nedavno izveden svjetonazorski puč po nalogu Bruxellesa?

Bjelodano, u Hrvatskoj je 9. lipnja 2017. izvršen svjetonazorski puč po nalogu iz bruxelleske kule babilonske. Predsjednik hrvatske vlade nije neovisna osoba. Njegovo je predsjednikovanje uvjetovano sluganstvom središtima moći, točnije Bruxellesu.

U sadašnjoj Hrvatskoj demokratskoj zajednici postoje još samo rudimentarni ostatci nekadašnje Tuđmanove suverenističke i domoljubne politike. Ono malo suverenista i domoljuba što ih je još preostalo, odbrojava dane. Glede svjetonazora, u Hrvatskoj vlada veći nered nego u bilo kojoj zapadnoeuropskoj zemlji. Dok u europskim državama, s većim ili manjim nijansama, postoji ideološka bipolarnost globalista (liberala) i suverenista (konzervativaca), u Hrvatskoj toga nema. Postoji samo jedna strana – poslušnička globalistička strana. Ovu je tezu frankenštajnska Plenkovićeva nova saborska većina nedvojbeno i potvrdila.

Kada na političkoj pozornici postoji samo jedna strana, onda takvo stanje neizostavno prati teror. Taj teror nije i ne može biti jednoznačan. U Hrvatskoj je on javan i očituje se ne više tajnom nego javnom spregom političkoga, medijskog i bankarskoga nastupanja. Političkom alkemijom, suverenističke i domoljubne snage proskribirane su i ožigosane. Na sceni su ostali samo kameleoni političari koji u hipu mijenjaju boju. Za svakoga od njih nije nikakva poteškoća, doslovno u pet sekunda promijeniti i nositi drugi dres. Njima su plava, crvena, žuta, zelena ili narančasta boja postale iste boje.

Današnji sastav Hrvatskoga sabora jednostavno rečeno ima obilježje kameleonstva i daltonizma.

Što je ostalo od HDZ-a?

Što se tiče Hrvatske demokratske zajednice, ona je još od Ive Sanadera, glede vodstva, prestala biti Tuđmanova stranka. Ovakvo današnje vodstvo ove stranke nema blage veze sa suverenističkom, demokršćanskom i konzervativnom strankom. Ovdje se govori o njezinu vodstvu, ne o njezinom članstvu i njezinu biračkome tijelu. Ovo drugo je čvrsto i postojano. Krojači ‘novoga svjetskog poretka’ svjesni navedenoga poslali su lažnoga proroka Andreja Plenkovića da tu snagu koja još postoji u Hrvatskoj demokratskoj zajednici iskoristi kao alat kojim će uništiti suverenizam i HDZ transformirati u liberalno-ljevičarski pokret, kako bi ona prestala biti hrvatska stožerna državotvorna stranka.

Stanje o kojemu je riječ najbolje je opisano u portalskim komentatorima. Za kraj, kao pouku, evo nekoliko misli i stavova iz tih komentara.

U njima će biti napisano da je Hrvatska ‘progutana’ i ‘sažvakana’ od te bagre (misli se na političku oligarhiju) zahvaljujući našoj politici koja je uvijek kontra vlastitih nacionalnih interesa, a za račun Europske unije.

U njima će biti napisano da je toj politici prijeko potrebna obnova Jugoslavije.

U njima će biti napisano da je najveći problem Republike Hrvatske nacionalizam i to jugonacionalizam.

U njima će biti napisano da nit’ je ovaj HDZ pod Plenkovićem demokršćanski, nit’ HNS ima bilo kakve veze s liberalnom demokracijom.

U njima će biti napisano kako izgleda da nitko u Republici Hrvatskoj ne shvaća globalni trenutak.

U njima će biti napisano da je, globalno gledano, na sceni borba između globalista (NWO neoliberala) i konzervativaca.

U njima će biti napisano da je Europska unija na strani neoliberalnih globalista u čijem interesu je “uništenje” nacionalnih država.

Ovo je više nego dostatno da se potvrdi znana misao kako umnost stoluje u narodu, a ne u političarima bruxelleske provenijencije.

Zato ima razloga nadati se boljitku. Naime, bitka unatoč svemu navedenome još nije izgubljena!

Ubijanje domoljubnoga i obiteljskoga osjećaja

Nova bruxelleska ‘vrijednost’, kojom su obogaćeni europski narodi, pretvaranje je ljudi u poluobrazovano nepregledno mnoštvo koje će morati ‘prihvatiti svoj položaj daleko prije nego dođu u priliku postati sumnjičavi’.

Kada je ova ‘vrijednost’ početkom 21. stoljeća puštena u optjecaj, mediji i sveučilišta postali su tvornice za proizvodnju toga novog, obrazovno i umno okljaštrenoga homo sapinesa. Proces oblikovanja mladih ljudi u religiozno zbunjena i indiferentna stvorenja odvija se slijednim reformama obrazovnoga sustava. Za nametanje tih reformi nasiljem, uvijek se nađu razni jokići i prljavim novcem financirane čudovišne udruge još čudovišnijega naziva.

Zato današnji mladi ljudi nekad kršćanske Europe, ponajmanje svojom krivnjom, duhovno ostaju nerazvijeni, iako su stručno i tehnički, poglavito informatički, relativno dobro opremljeni i potkovani, pa zbog toga postaju živi hodajući roboti bez mašte, jednako obučeni i s jednako izgubljenim pogledom, sa slušalicama u ušima ne zapažajući drugoga čovjeka na ulici, tramvaju, zrakoplovu, brodu. Dok su nekad, primjerice 1968., ti studentski žutokljunci, bili pušteni krenuti u marš na institucije, kako bi se ostvarila prevratnička zamisao Antonija Gramscija, danas, u drugome desetljeću 21. stoljeća, oni predstavljaju ‘uškopljene’ mlade ljude koje politika ne zanima, kojima je nacionalna pripadnost teret, kojima je služenje vojnoga roka prigovor savjesti, a obitelj nepotrebni okov njihova umrtvljenog duha.

Nikad studenti nisu bili poslušnija i umrtvljenija djeca nego što su to danas, kad se iz njih sustavno izbacuje povijest vlastitoga naroda, kad se iz njih brišu sve činjenice prošlih stoljeća, pa i ono što su oni kao djeca doživjeli, a ostavljaju samo one koje su bili pogrješka ili je netko te pogrješke virtualno i ‘mitski’ namjerno trasirao. Svrha ovakva progresivnoga obrazovanja, u hrvatskome slučaju oličenoga u kurikulnoj reformi, jest ubiti u mladim ljudima svaki domoljubni osjećaj i svaku duhovnu potrebu pa je ukidanje latinskoga jezika, smanjen broj sati povijesti i matematike, a umjesto vjeronauka uvođenje etike, logičan potez. Cilj je stvoriti što veću zbrku znanja. To se postiže učenjem pogrješaka koje su ‘svojstvene’ narodu, izbacivanjem dobrih djela koje je taj isti narod učinio, ali i ponavljanjem beskorisnih povijesnih datuma bez identifikacije s velikim ljudima i njihovim djelima ili s njihovom žrtvom za domovinu i vjeru. Svu ovu inverznu obrazovnu papazjaniju nazvati još putom u svijetlu budućnost jest uistinu krajnja drskost.

Ovdje treba vrisnuti do neba. Preodgoj mladeži najpogubniji je dio razornoga rada bruxelleskih jurišnika. U samo pola stoljeća mladost zapadne civilizacije izgubila je vjeru u Krista. Bolje i ispravnije rečeno – ona im je uskraćena. Instant bezboštvo usredotočilo ih je na uživanja, zabavu, alkohol, drogu, i na 2n – naprasitost i neobuzdanost. U medijskoj, kazališnoj, filmskoj i književnoj ponudi mlade se uči o prijelaznim vjerama, kultovima novog doba, ateizmu, kabalističkoj mistici, materijalizmu, militantnome liberalizmu, političkome ljevičarenju, utopizmu, a na ponudi su i svakojake sekte koje niču kao gljive poslije kiše. Mladost zapadne civilizacije nije ni svjesna da je savršen rob. To se kurikulnom reformom, gospodine Andreju Plenkoviću, želi učiniti i od hrvatske mladeži.

Hrvatska danas uistinu živi vremena Orwellova – VELIKOGA BRATA!

Davor Domazet Lošo
Hrvatski tjednik

facebook komentari