Pratite nas

Komentar

Davor Ivo Stier: UN je i dalje potreban za očuvanje mira i sigurnosti

Objavljeno

na

Svijet je danas suočen s brojnim sigurnosnim prijetnjama i Ujedinjeni narodi su i dalje potrebni za očuvanje svjetskog mira i sigurnosti, a Hrvatska, koja je od zemlje primateljice pomoći postala davateljica, kao članica te organizacije također pridonosi miru i sigurnosti na međunarodnom planu, izjavio je u petak u Zagrebu potpredsjednik vlade i ministar vanjskih i europskih poslova Davor Ivo Stier

“Unatoč težnjama načelu mirnog rješavanja sukoba i kulturi tolerancije, razvitku dijaloga, globalizirani svijet danas se susreće s brojnim sigurnosnim ugrozama i rizicima.

Terorizam poprima sve zlokobnije oblike, javljaju se nekontrolirane paravojne militantne skupine, niz novih kibernetičkih prijetnji, otvoreni oružani sukobi na primjer u Siriji, Jemenu, Južnom Sudanu i drugdje. Sve nam to pokazuje da su nam Ujedinjeni narodi i dalje potrebni u svojoj izvornoj  zadaći očuvanja svjetskog mira i sigurnosti”, rekao je Stier na okruglom stolu “25 godina članstva Republike Hrvatske u Ujedinjenim narodima”.

“Mi smo od primatelja pomoći sada zemlja koja daje pomoć drugima, koja pridonosi miru i sigurnosti na međunarodnom planu”, kazao je Stier novinarima.

U svom uvodnom govoru istaknuo je kako se hrvatsko članstvo u Vijeću sigurnosti UN-a 2008. i 2009. može smatrati “još jednim dokazom da je RH od objekta međunarodne politike postala njenim subjektom”.

“Svijet u kojem živimo daleko je od savršenog i čovječanstvo je svakodnevno izloženo sve većim, složenijim i ozbiljnijim previranjima. U takvim uvjetima ključnu ulogu ima suradnja na multilateralnoj razini čiji temeljni okvir nude Ujedinjeni narodi koji su ujedno jamstvo opstojnosti brojnih postignuća ostvarenih u okviru UN-a u posljednjih 72 godine”, kazao je ministar.

Po njegovim riječima, na zemaljama članicama leži odgovornost da zajedno pronađu nova rješenja, nove oblike suradnje koji će omogućiti suočavanje organizacije sa izazovima današnjice.

Ovaj okrugli stol, koji su zajedno organizirali Europski pokret Hrvatska / Europski dom Zagreb, Hrvatsko društvo za Ujedinjene narode i MVEP, okupio je i bivše hrvatske ministre vanjskih poslova: Zdravka Mršića, Matu Granića, Miomira Žužula, Vesnu Pusić i Miru Kovača.

Pusić je rekla novinarima da je u ovih 25 godina članstva u UN-u Hrvatska napravila veliki pomak.

“Razvojna pomoć i razvojna suradnja su jedan od najvažnijih instrumenata svjetskog mira koje UN ima. Mi smo bili pokrenuli inicijativu ‘u obranu malih donatora’ pokaazujući vlastitim primjerom da zemlje koje nisu bogate i koje nisu velike također mogu sudjelovati u razvojnoj suradnji…”, naglasila je.

Kovač, predsjednik saborskog Odbor aza vanjsku politiku, kaže da je Hrvatska uspješna priča i podsjetio je da se prvotno izborila da je prizna tadašnja Europska zajednica, a kao posljedica toga uslijedilo je primanje RH u UN prije 25 godina.

“Hrvatska, koja je bila okupirana tada i gdje su bile raspoređene snage UN-a, danas je zemlja koja ima svoju ulogu u svijetu, u UN-u, u Europi i koja danas napokon vodi svoju vaanjsku politiku na temelju svojih nacionalnih interesa”, istaknuo je on.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Komentar

Nova zdrava stremljenja u Hrvatskoj

Objavljeno

na

Objavio

Politički i društveni život u Hrvatskoj nije odavno bio tako živahan i buran.

Teško se povremeno i snaći u poplavi zahtijeva, predbacivanja, optuživanja, vrijeđanja i svakakvog jada koji se može čuti, vidjeti i pročitati od dičnog Sabora do jugo tiskovina, od sociologa, političkih komentatora, novinara i dakako, uvijek spremnih, sve više rastućih, nevladinih udruga.

Niču poput gljiva poslije kiše a radni narod za čija prava „se oni bore“, koji u velikom broju jedva preživljava, te dragocjene udruge sve jako dobro plaća. Pada mi na pamet jedna akcija koja se zalaže za primjenu Istambulske konvencije u Hrvatskoj.

Jedna od prvih koja je jako zagovara je bila udruga BABE koja je tražila od naših predstavnika u Belgiji da se zauzmu za prihvaćanje konvencije. Više elemenata, više djelova ima u toj konvenciji. Tako i potreba da se ljudima, djeci i onima starijim, u jednom trenutku svog života omogući da se odluče što su. Jesu li muškarci ili žene. Bez obzira na spol. On nije važan.

To je neki zastarjeli privjesak koji sili ljude već oko sto tisuća godina koliko bi moglo biti da je nastala ljudska vrsta, da  često budu ono što nisu. Vrlo zanimljivo. Kad sam tu mogućnost prenio na sebe vidio sam da i nije tako nevažno i bedasto, kako sam u početku mislio. Ako se odlučim promijeniti rod što mi konvencija omogućava ne bi se dogodilo ništa loše. Što više, mogao bih doprinijeti, jer obzirom na struku ali i posao u kući i oko kuće, više kao žena nego što sam do sada kao muškarac. Razmislit ću. No, u razmišljanju sam otišao korak dalje.

Što bi na većoj razini, na nacionalnoj mogle značiti takve promjene. Kad bi primjerice jedan moj kolega promijenio rod mogli bi dobiti na čelu gore spomenute udruge dvije Sarnavke umjesto jedne kao što je sada. Kakva bi to samo bila progresivna snaga u našoj državi. Mogli bi se uvjeriti i turski i drugi svjetonazorski identičan ostali brojni svijet da prihvati Istambulsku konvenciju. Dakako, u cijelosti. Ne samo nazadna Hrvatska i Europa u većem dijelu. To bi uistinu bio veliki korak u progresivni slobodan svijet. Živi bili pa vidjeli.

Damir Letinić/Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Račan-Lončarova smrtna presuda Hrvatskoj! Hrvatska je izdajom dovedena pred smrt….

Objavljeno

na

Dezintegracijski procesi SFRJ uzrokovani su mnoštvom povijesnih, kulturoloških, gospodarskih te inih uzročnika. Rasprave o tom procesu trajati će desetljećima..

Racionalnost, konstruktivnost i umjerenost hrvatskog suverenizma zrcali se iz dokumenta pod nazivom Model konfederacije u Jugoslaviji, koji predsjedništvu Jugoslavije u listopadu 1990., predlažu Hrvatska i Slovenija.  Prijedlog je odbijen.

Nažalost, kao puno puta u povijesti hrvatske pregovaračke i opće pozicije grubo su rušene i unutar Hrvatske.

1. Prvi višestranački izbori u Hrvatskoj nakon II svjetskog rata, održani su u prvom krugu 27.travnja 1990., te u drugom krugu 6.svibnja 1990.  Na izborima je uvjerljivo pobjedio HDZ. Dotadašnja, komunistička, Račanova, Vlada,SKH-SDP, je 23. svibnja 1990. – svega osam dana prije okupljanja prvog demokratskog, višestranačkog saziva Sabora sa HDZ-ovom većinom, predala cjelokupno naoružanje hrvatske Teritorijalne obrane neprijateljski nastrojenoj JNA. Takva vrsta odluke, tijekom prijelaznog, tehničkog mandata Vlade nije dopuštena i debelo vonja veleizdajom.  Zapovjednik teritorijalne obrane bio je Ivica Račan.

 Hrvatska je tako ostala bez mogućnosti naoružavanja 273000 vojnika, bez lakog topništva minobacača,lakih oklopnih vozila,….. 

Istovremeno, slovensko rukovodstvo,  donosi zdravorazumsku i zakonitu odluku te odbija predati oružje svoje TO u ruke JNA. 

U isti izdajnički kontekst može se svrstati odluka sborskih zastupnika SKH-SDP, koji demonstrativno napuštaju sabornicu tijekom glasovanja o Deklaraciji o proglašenju suverene i samostalne Hrvatske, sukladno volji građana izraženoj na referendumu 19.svibnja 1991.

2.Vijeće sigurnosti UN, 25. rujna 1991., donosi odluku o embargu na oružje za područje SFRJ. Argumentacija te odluke temelji se na “činjenici da je Jugoslavija pozdravila namjeru VS UN-a, u pismu upućenom od njezina predstavnika i “nakon što je saslušana izjava ministra vanjskih poslova Jugoslavije”.

U arhivu UN-a, dakle, ostalo je zapisano da je Budimir Lončar, tadašnji ministar vanjskih poslova Jugoslavije, presudno utjecao da se uvede embargo na nabavu oružja, u trenutku kad je Hrvatska bila u najgoroj vojnoj situaciji.

“Svrgavanje hrvatskih neofašista” je počelo već 1. listopada. Srbija koristi embargo i šalje ultimatum RH i počinje granatirati Dubrovnik, JNA pokušava zatvoriti obruč smrti oko Vukovara. Žestoki napadi JNA i pobunjenih hrvatskih Srba te četničkih postrojbi iz Srbije istovremeno se odvijaju diljem Hrvatske. Kadijević izjavljuje “cilj JNA je svrgavanje neofašističkih hrvatskih vlasti”. Tuđman 5. listopada poziva sve građane RH na obranu. Alija izetbegović pak izjavljuje: “Zapamtite, ovo nije naš rat”. Dva zrakoplova JNA 7. listopada raketiraju Banske dvore. Sabor RH dan poslije proglašava JNA i Srbiju agresorima.

Hrvatska je izdajom dovedena pred smrt….

Ž.M. Zenga/Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati