Davor Pavuna – Anno Domini 2015; Imamo samo dvije dileme / IZBORA u Životu: Ili ćemo biti Božji ili nas neće biti !

4

Prošao sam put od agnostika, u prvoj polovini života, do vjernika i znam što govorim − kaže profesor Davor Pavuna, naš istaknuti znanstvenik planetarnog ugleda. Uvijek osebujan i originalan u svojim nastupima, profesor Pavuna je za naš portal prokomentirao nekoliko aktualnih društvenih tema i ponudio smjernice za budućnost.

Boga ne treba znanošću dokazivati jer se do Kreatora dolazi direktno kroz kanal srca i ljubavi − baš kako kaže Isus: Ja kucam i otvori mi! Ali i takozvani vjernici i ateisti u sebi nose iskru Božjeg stvaranja, sve je Božje, Božjom ljubavlju stvoreno. Kad se ta duhovna iskra probudi u čovjeku, sasvim je nevažno što i tko je on(a). Probuđen čovjek je izvana naizgled isti, no iznutra su promjene duboke. Bitno je primijetiti kako je povijesno (i u većini zrelih zemalja, poput Švicarske) normalno biti vjernik, a bili su vjernici i Bošković i Newton i Einstein i Tesla.

Ujedno, švicarski Ustav počinje riječima: “U ime dragog Boga Svemogućega, mi građani…” Pametnom dosta! Puno je znanstvenika vjernika i u Hrvatskoj i u svijetu, ali kod nas redukcionistički materijalisti i dalje dominiraju boljševičkim mentalnim sklopom, i to ne žele znati nego čak tvrde (krivo) da vjera ne ide sa znanošću. Al’, ne treba se “svađati” s ateistima, nego za njih moliti da svi dobiju dar i uvid prave vjere! Osobno sam sve to prošao − od agnostika do vjernika, pa znam kako su se za mene molili, kako sam susreo Boga i poznajem iskustveno razliku u svjetonazoru i u rezoluciji životne percepcije.

Infrastruktura titokracije (npr. Udba) bila je i ostala jaka tako da su i danas poneki mentalni boljševici na vlasti jer imaju i mrežu i tehnologiju, iako su u manjini. No, i oni će uskoro mnogi primiti dar i postati vjernici. Budući da agnostik predsjednik Republike želi iskustveno osjetiti Božji susret, mi se redovno molimo za njega, a i sve ostale koji su otvoreni spoznaji Božje dimenzije bitka. Ako je netko dobar čovjek i dnevno pozitivno djeluje za zajednicu, to je ono Božje, ljubav u akciji, a što se proklamira kao nevjernik ili agnostik, to je prolazno i znak nespoznavanja Jednote. Svi postanu vjernici u trenutku umiranja, kad se nađu “s one strane”. O tome imate toliko svjedočenja danas da je čudno da neki uvijek ipak ne žele spoznati tu dimenziju bitka.

molitva2

Molitva jest osobna, direktna komunikacija s dragim Bogom. S prijateljima redovito molimo za brojne nevjernike, za nezaposlene, za bolesne… jer svi oni mogu milošću Božjom postati vjernici. Neka im Gospodin Isus Krist udijeli dar vjere.

Ili smo mi majmunoidi (“mesnati-roboti”) i treba nam “puniti” mozgove, ili jesmo Božja bića i treba ljubavlju osloboditi ono što već jest u nama.
Jasno je da su sva djeca Božja bića, s razlogom stvorena, to pokazuju i biografije poput Beethovenove, Mozartove i Newtonove. Izuzetni kreatori su naprosto rođeni s izuzetnim predispozicijama! Ja da sam trenirao dan i noć, ne bih mogao postati Leo Messi ili Jimmy Hendrix. Ujedno, evo primjer iz prakse: iako postoje vrlo dobre besplatne škole, u našoj zajednici u Švicarskoj svi smo platili i djecu poslali u lokalnu katoličku školu. I kršćani, i nevjernici, i islamci! Sva ta djeca su nam potvrdila da im je to bilo najdraže razdoblje u obrazovanju.

Škola je bila zasnovana na Evanđelju, na oprostu, ljubavi i harmonizaciji, a ne na “punjenju” glave, jer tete odgojiteljice su bile časne sestre i poštovale su različitosti i voljele su svu djecu.

Jedna je ravnateljica rekla: Priroda sve posloži, ne moramo mi to govoriti djeci. Ono što se malo spominje, a neophodno je za formiranje ličnosti, jest spoznaja i primjeri ljubavi i poštovanja. Danas to u društvu i medijima apsolutno nedostaje!

Zato sam ustvrdio da nulti prioritet nacije mora biti odgoj i obrazovanje i zato bi odgojiteljice i učitelji trebali dobiti poseban status, te biti i medijski i društveno i financijski stimulirani kao iznimno važan dio društva. Djeca koju oni odgajaju su naše društvo sutra i nije problem u edukaciji o osnovnim prirodnim procesima, već ono što nitko ne spominje, a to su osnovne ljudske vrijednosti: ljubav, zajedništvo, poštovanje, suosjećanje. Dakle, ne “što”, nego “tko” i “kako”!

Prirodna je potreba čovjeka za mirom, i jedinstvom s Bogom, samim sobom i zajednicom. To je čak neuroznanstveno pokazano i objašnjeno, i medicinski i psihijatrijski. Pitajte dr. Tomislava Ivančića, dr. Nelu Sršen, brojne liječnike i svećenike. Današnji menadžeri na MBA studijima u EU-u imaju kolegij  katoličkih meditacija, m, sportske ekipe i glazbenici uče kako koherencija duha i harmonija koje se uspostave u organizmu, zajednici ili timu rezultiraju boljitkom za sve. To je pravi duhovni odgoj i praksa i takav si želimo bolji budući svijet. Iskustveno to znam jer se u mome uredu nekoliko kolega fizičara i inženjera redovno moli na nekoliko jezika i to već više od 25 godine.

Dakle, imamo brojna pozitivna iskustva vjernika znanstvenika u svakodnevnom životu, i to na fizici na Švicarskom institutu za tehnologiju! Eto, to je molitva vjernika za dobrobit naših obitelji i kolega, studenata i zajednice. Zašto se toliko toga bojimo? To je istinska ljubav u akciji – ovdje i sad.

SVATKO se osobno treba probuditi i maknuti stražnjicom i djelovati i

NITKO se ne mora slagati sa mnom, jer jesam i  za „Kulturu NE-slaganja“!

Tkogod dijeli bolju viziju mojih prijatelja i mene (sa poboljšanjima)

već će si manifestirati bolju Hrvatsku i Planet,  jer to je jedan od zakona

svjesnog multiversa:  percepcija realnosti jest projekcija iz naše svijesti.

A tkogod je okrenut Isusu Kristu (koliko nam  već TO govori Gospa?),

ne treba moje/naše vizije / uvide, jer će sve to i više direktno dobiti, Bogu hvala.

vrt

I zato „Rajski Vrt“ jest osobna Realnost (manifestacija Duha) svake OSOBE !

Imamo samo dvije dileme / IZBORA u Životu:

Ili ćemo biti Božji ili nas neće biti.

Ako smo Božji, onda djelujmo, molimo, kontemplirajmo Ljubav, zajedništvo i suosjećanje ovdje i sad.

Uz zahvalu,

Davor Pavuna

Glasbrotnja.net

facebook komentari

  • gost

    Slazem se sa izjavom: Ili cemo biti Bozji ili nas nece biti.
    Isus je rekao: “Tko nije sa mnom, protiv mene je, i tko ne sabire sa mnom, rasipa.”Mt.12. 30
    Ocito je da ne postoji neutralna siva zona kada je Bog u pitanju. Zato svima nama porucujem, oprez !!

    • Lažov

      Točno potpuno ali iskreno od ovakovih kao ovaj Pavuna mi se povraća.Njegove riječi sve govore:
      Prvu polovinu života sam bio Agnostik a sada sam vjernik.
      Znači u komunizmu nevjernik a danas vjernik.Što bi bio da se opet promijeni sistem?Pogodite.
      Koliko li je danas takovih prevrtanera koji nama iskrenim oduvijek vjernicima kroje kapu?
      Dragi moj Pavuna ja ti ne vjerujem ni riječi.Ni tebi ni tolikima koji su postali naprasno vjernici pa zasjeli na vlast.

      • zoja

        Grijesis u vezi Pavune. On nema interesa mjenjati dres kao neki

      • gost

        Ne poznajem g. Pavuna osobno i zato o njemu ne mogu nista ni pisati.

        Medjutim reci cu ovo, Bog ne gleda nasim ocima. Prorok Izaija (55.8) kaze “Jer misli vaše nisu moje misli i puti moji nisu vaši puti, riječ je Jahvina.”.

        Bogu nije vazno kada ce se tko pokajati i postati vjernik, bitno je da se to desi. Isus je na tu temu ispricao i pricu (Matej 20.1-16.) koja glasi ovako:

        “Kraljevstvo je nebesko kao kad domaćin rano ujutro izađe najmiti radnike u svoj vinograd.
        Pogodi se s radnicima po denar na dan i pošalje ih u svoj vinograd.
        Izađe i o trećoj uri i vidje druge gdje stoje na trgu besposleni pa i njima reče: ‘Idite i vi u moj vinograd pa što bude pravo, dat ću vam.’
        I oni odoše. Izađe opet o šestoj i devetoj uri te učini isto tako.
        A kad izađe o jedanaestoj uri, nađe druge gdje stoje i reče im: ‘Zašto ovdje stojite vazdan besposleni?’
        Kažu mu: ‘Jer nas nitko ne najmi.’ Reče im: ‘Idite i vi u vinograd.'”
        “Uvečer kaže gospodar vinograda svojemu upravitelju: ‘Pozovi radnike i podaj im plaću počevši od posljednjih pa sve do prvih.’ Dođu tako oni od jedanaeste ure i prime po denar.
        Pa kada dođu oni prvi, pomisle da će primiti više, ali i oni prime po denar.
        A kad primiše, počeše mrmljati protiv domaćina:
        ‘Ovi posljednji jednu su uru radili i izjednačio si ih s nama, koji smo podnosili svu tegobu dana i žegu.'”
        “Nato on odgovori jednomu od njih: ‘Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar?
        Uzmi svoje pa idi. A ja hoću i ovomu posljednjemu dati kao i tebi.
        Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?'”
        “Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji.”