Davor Pavuna: Krajnji je čas za promjenu. Ova je vlast odvojena od naroda

0

Sveučilišni profesor u Švicarskom institutu za tehnologiju u Lausanni, najpoznatiji fizičar Hrvat u svijetu dobro je znan i kao političko biće

Sveučilišni profesor u Švicarskom institutu za tehnologiju u Lausanni, najpoznatiji fizičar Hrvat u svijetu dobro je znan i kao političko biće. Davor Pavuna iznenadio je svojim utjecajem na izborima, kada ga je Ivan Sinčić spomenuo kao “intelektualnog gurua” pokreta koji je iznenadio Hrvatsku.

Koja je vaša uloga u stvaranju pokreta g. Sinčića?

Mislim da su i gospodin Sinčić i ti mladi ljudi čuli moja predavanja te pratili moje internetske istupe. Izravne kontakte s njima nisam imao. Drago mi je da su ti mladi ljudi prihvatili neke moje ideje, što nažalost nisu učinile političke snage koje su na vlasti i nisu poslušale da je bitan suvereni narod, referendumi i narodu sklona dinamika raspodjele financija. To o čemu ja govorim vrlo su precizne stvari i shvaćene su u svijetu. Partitokracija u Hrvatskoj to je zanemarila. No kada su gospodin Sinčić i ti mladi dobili nezanemariv postotak glasova, napokon su ih svi počeli slušati i to jest važno. Jer krajnji je čas da partitokracija dobije šakom u glavu.

Zašto?

Kada u jednoj zemlji ne izađe na izbore 53 posto birača, 70 posto građana su siromasi, polovica mladih je nezaposlena i ne radi, ignoriraju se branitelji, nije mi jasno zašto kompletna partitokracija ne da ostavku. Imamo vlastodršce koji su potpuno odvojeni od naroda.

Tko su tih 17 posto ljudi koji su glasali za Sinčića?

Mediji su jednostavno zaključili da su to ljudi koji su propali u privatizaciji ili su ogorčeni sustavom. Malo prejednostavno, jer Sinčić je dobio više od 20 posto u Istri i Međimurju, a to su najbogatiji dijelovi RH. Riječ je o mladim ljudima, a i onima koji su duhom mladi. Kojima smeta što se država ne miče. Nama jednostavno treba dublja promjena da mladi ne odu van. Prvi krug izbora bio je urlik “želimo promjene”.

O kojoj promjeni govorite?

Prva promjena je ova koju treba napraviti 11. siječnja.

Je li Sinčićev pokret uopće politička opcija?

Jest. I to se vidjelo iste sekunde kad je došlo do završetka prvog kruga, kada je na scenu stupila gđa Kolinda Grabar-Kitarović i u svom govoru citirala pozicije mladih koje su došle do izražaja u tih gotovo 300 tisuća glasova.

Neće li doći do sukoba roditelja i djece, jer roditelji smatraju da Sinčićevi mladi nisu politički pismeni?

I mi smo se hvatali s našim roditeljima. Po stanovniku u RH ljudi imaju mjesečno oko 900 eura prihoda. To je u zemlji koja je realno bogata i u kojoj ljudi imaju i vlasništvo nad nekretninama više nego dovoljno da mogu fantastično živjeti s novom financijskom dinamikom. U bankama, koje zapravo nisu hrvatske, naši ljudi drže 20 milijardi eura ušteđevine, od čega svake godine u inozemstvo odlazi od 2 do 3 milijarde eura u obliku profita. Nama je ovdje puno jednostavnije napraviti hrvatsku nacionalnu zadrugu pa će se taj novac oplođivati ovdje. Mladi dakle realno kažu da hrvatska država može i drukčije funkcionirati. Rekao mi je jedan od tih mladih: “Mi možemo tolerirati kapitalizam, ali država mora biti socijalna.” Moj program je “helvetizacija” Hrvatske. Kada bih mogao Hrvatskoj dati dar, dao bih joj švicarski pravno-policijski sustav na šest godina i RH bi nakon toga funkcionirala kao švicarski sat.

Hoće li Sinčićev protestni pokret opstati?

On već predstavlja političku snagu, a cilj je bio da svi u establišmentu spoznaju da je nacija u kolapsu. Hoće li to prerasti u vrlo ozbiljan pokret, u stranku, vrijeme će pokazati. Ali, jasno ću reći – s novom predsjednicom Grabar-Kitarović itekako ću razgovarati, jer znam da se u principu slaže da te ideje zažive u Hrvatskoj.

Smatrate da je bolje da ona bude predsjednica. Zašto?

Za Hrvatsku je jako dobro da joj na čelo dođe žena, majka i vjernica. Iskusni je diplomat i ima jaku poveznicu prema inozemstvu. Zbog toga je i kritiziraju, jer će je, navodno, tako moći iz inozemstva i ucjenjivati. To jest pitanje koje svatko ima pravo postaviti, međutim, prema njezinu ponašanju, političkom stavu, ali i entuzijazmu i nadi koju budi u narodu, ta njezina poveznica s inozemstvom je upravo ono što Hrvatskoj treba.

Apsurdno ili ne, glasovi “Sinčićevih” mladih mogli bi odlučiti tko će biti predsjednik RH.

Da sam ja pet godina na čelu projekta koji sada tako loše stoji, ne bih se ni kandidirao. Potreba za promjenom je evidentna, no ako ljudi baš silom hoće zadržati istog predsjednika, nek im bude. Pa ćemo propasti još dublje.

Pobijedi li, što u godinu dana K. G. Kitarović mora učiniti?

Mora dati infuziju narodu u obliku ljubavi, zajedništva i suosjećanja. Kao iskusna “euroatlantska” žena, mora iskoristiti svoje veze i poznanstva u svijetu. Nisam protiv suradnje u regiji, no mi ipak spadamo u Europu i ja bih da radije ide u Bruxelles i u Washington. Uvjerio sam se da je tamo obožavaju, ljude magnetski privlači. Iz Njemačke su mi rekli da, ako se ne promijeni predsjednik, neće investirati u RH. Svi su već preumorni od “titoslavskog komunizma” u nas. U nju, pak, imaju povjerenja, no ja ću biti prvi koji će je prozvati ne bude li radila i ostala neucijenjena kao što sada obećava.

Večernji list

facebook komentari