Davor Pavuna: “Osjećam se kao Božji pjesnik!”

4

Čovjeka bi trebala pokretati plemenita vizija da nesebično služi svim ljudima sa svojim ponajboljim talentima čime je ujedno i Božji sluga. No, u praksi vlada konfuzija jer su današnja tzv. civilna društva na europskom kontinentu antibožja te dominantno konzumatorska, a tek onda i ‘socijalna’.

Naš bivši sustav koji je trajao pedesetak godina bio je usmjeren protiv osnovnih ljudskih vrijednosti svakog čovjeka. Ne moram ni naglašavati kako su uništili ono najsnažnije u ljudima, a to je vjera koja nas vodi u teškim situacijama i što je najvažnije, daje nam povjerenje u nas same te u ljude oko nas. Kada to sve izgubite te vam netko sustavno usađuje samo i jedino sumnju u sve i u svakoga, sjetimo se crvenih kmera, tada ne živite u ljubavi i suosjećanju, već samo nastojite uništiti sve što vrijedi.davor pavuna

Pod pritiskom poremećenog sustava vrijednosti u kojem smo svi isti, a materijalno je sve naše, čovjek gubi svoje osnovne vrijednosti, individualnost i poštovanje prema drugima. Tada ni ukrasti više nije problem. Sve krene s manjim stvarima, ali tumor raste brzo i preplavi sve zdrave dijelove. Jer sve je naše, a oni ljudi koji znaju i mogu osvijestiti narod, oni nisu poželjni.

Jugoslavija je bila potpuno nevjernička, umjetna i agresivna tvorevina, i to ne zbog sustava ujedinjavanja pojedinih nacionalnosti, već zbog lokalnih ego faraona koji su smatrali da ljudima mogu i trebaju oduzeti sve pa tako i njih same. Smatrali su da im mogu oduzeti duh i razmišljanje te ih pritom prisiliti da prihvate ustroje i sustave potpuno neprirodne čovjeku.

Najteže je što su im oduzeli sustav odgovornosti po načelu – ja mislim, a ti radi što ti kažem. Čista hipnoza naroda koja nije strana ni u svijetu, ali komunizam je bio specifičan. On nije ubijao čovjeka kojeg potom možete pristojno pokopati s odličjima. On je ubijao duh, a to je puno gore jer tada gubite ljudsko dostojanstvo. Trebam li vam sada još reći zašto “proroci” nisu uvaženi? Svjetlost prodire ondje gdje joj se otvori mogućnost. Svaki je znanstvenik građanin svijeta. Osim toga, kada imate posebne talente, ne biste ih smjeli ograničavati na jedan grad, jednu zemlju. Svim ljudima svijeta potrebne su nove ideje. Globalizacija nekih tema, poput fizike, postoji oduvijek i ima svojih nedostataka, ali ima i prednosti. Ako imate stvarno snažan um i odlične ideje, prednost su neograničene mogućnosti.

To se sve može povezati globalno te bez ikakvih problema možete utjecati na globalnu svijest i napredak. Rekao bih čak da je to i obveza nas znanstvenika. Ujedno, sve se to može ostvariti i iz Hrvatske! Svaka osoba morala bi predano i strastveno raditi svoj posao jer će u suprotnome teško postići uspjeh. Ono što posjedujem izuzetno je snažan fokus na nove izazove i projekte. Tada ljudima izgledam kao zanesenjak. Međutim, to su trenuci kada sam potpuno prepušten Božjoj Providnosti i svemu onome što on ovome svijetu smatra potrebnim. Mi znanstvenici – zanesenjaci osobito smo osjetljivi na svijet, na pojavnosti oko nas, odnosno na sve što nam dolazi od Boga te to znanje prenosimo svijetu. Zapravo sam ponosan na njih kada me zovu zanesenjakom jer to znači da dobro vide.

Stvarno vidjeti i čuti u današnje je vrijeme jako rijetko, a to je prvi korak ka višoj razini svijesti. Danas, primjerice, ljudi koriste izvore energije, pale i gase trošila energije, a da nisu svjesni što rade. Ne vide i ne čuju. Često odu van kuće i ostave svjetla, televizore, kompjutere upaljene. Kada bi vidjeli i čuli koje im poruke šalje priroda i svi osviješteni te kada bi bili svjesni toga što čine, gdje bi nam bio kraj? Biti vjernik, katolik i biti Kristov – prirodno je. Stoga te duboke, duhovne kategorije još uvijek nisu uopće shvaćene u proširenom društvu pa čak ni u vjerskom, hrvatskom, svjetskom. Biti vjernik i znanstvenik može se čak nazvati oksimoronom.

Međutim, to je potpuno irelevantno jer to što ljudi zovu vjerom nalazi se u svakom čovjeku. Kao laik koji je najmanje triput dosad ‘umro’, javno svjedočim dubinu osobne vjere i susreta s Isusom. To šokira tzv. intelektualce (redukcionističkog materijalizma) jer nije prihvatljivo svjedočiti javno vjeru u ovim antibožjim, hipnotiziranim društvima konzumacije. Ako smo vjernici, zaživimo onda Ljubav i pobijedimo Kristovom Ljubavlju, pobijedimo primjerom. I kad radim kao znanstvenik po svijetu, također sam vaš-naš veleposlanik, u svakom segmentu i svakoj sekundi. Rado naglašavam da u Hrvatskoj postoje brojni nevjerojatno sposobni, pametni i čestiti ljudi (vjernici i ”nevjernici”).

Pobijedit ćemo mi, ljudi, Ljubavi, ne samo radi nas, Hrvata, jer na planetu postoji jako mnogo takvih divnih ljudi. A mi, ‘inozemci’, doći ćemo živjeti u Hrvatsku, kao i naši iskreni pro-hrvatski prijatelji ‘stranci’. Mi smo Hrvati kao nacija zaboravili što je normalno nacionalno samopoštovanje te neprestano sociološki, politički i financijski dopuštamo manipulacije raznih središta moći te se globalno osjećamo neslobodni. Što drugo možemo i biti osim Hrvati, stoga je normalno da najprije u svome biću zaživimo hrvatstvo. To nam je svakome majka dala. Čovjek koji ne voli i ne poštuje svoju majku i svoju domovinu, ne može zaživjeti svoje ljudstvo.

Postoje dva pristupa. ‘Nevjernici’ smatraju da je sve krenulo iz Velikog Praska, odnosno iz jedne točke tzv. singulariteta, te da se energija prostrla Univerzumom slijedeći Zakon fizike koji također evoluira te da se su nakon galaktika i ‘prajuhe’ iz-evoluirali praorganizmi, biljke, životinje, te mi, po njima, visokoevoluirani sisavci. Kao vjernik odgovorno potvrđujem da je Univerzum kreirao dragi Bog, imao je i izbora, a mi smo kreirani kao Božja, DUHOVNA Bića i samo smo privremeno u tijelima (koja su ‘iluzija’, odnosno samo privremeni, dinamički ples energije). Život i Kreacija doslovce su beskonačni u prostor-vremenu.

Mi smo Slobodni u ko-kreaciji, Stvoritelj se NE miješa, osim ako iskreno zamolimo pa nam Providnost manifestira baš ono što u dubini želimo, a to je Životna Milost. Većina ljudi u katoličkim zemljama poput Hrvatske misle da je to mudri stari djedica koji živi na oblacima te da se sve događa u nekoj krutoj ”zakonskoj” relaciji, On i Mi. Dragi Bog Biće je beskonačno inteligentnije i kompleksnije nego što mi možemo obuhvatiti umom. Njemu-Njoj ništa nije potrebno, a najmanje naše ”cjenkanje” s Njim. Sve to kreće i završava u materijalizmu i materijalističkom pristupu, jedino što nam potpuno razbija koncepciju nevjerojatna su čuda Božje milosti koja nas svakodnevno okružuju.

Čovjeku je potrebno puno vremena kako bi izgradio vjeru u bilo što, pa čak i u sebe, te će stoga sasvim sigurno morati proći jako puno vremena da Hrvati ponovo izgrade vjeru u nevjerojatnu, nesagledivu i oku nevidljivu snagu Boga. U tome je zapravo najveći apsurd jer svako i najmanje zrnce prašine, svaki atom svjedoči o Božjem prisustvu. Uzmimo samo za primjer proljeće kada potpuno bahato prihvaćamo novo lišće na drveću kao, jednostavno, proljeće. Pa to je pravo Božje čudo! Svakog proljeća, kao po nekoj čaroliji, iz suhih grana izlaze pupoljci. Koliko ste se puta zapitali odakle to dolazi? Kada ste zadnji put prošetali prirodom i osjetili snagu Boga u svemu?

Razmislite, ako sada imate 30 godina, pred vama je možda u najboljem slučaju još 45-50 proljeća, a vi ga puštate da prolazi neprimijećeno bez čuđenja. Čarolija je uvijek i svugdje oko nas, a mi je jedino nastojimo objasniti i oduzeti joj njezinu stvarnu snagu. Osim što se neprestano divim Božjoj poeziji u kreaciji, sve vidim kao atome, molekule, dinamički ples Energije oko sebe i u sebi. Osjećam se kao Božji pjesnik! Sve to ujedno svjedoči i u prilog tome da Bog postoji te da vjerujemo u Njega jer sa svime time normalno živimo. Međutim, govori i o tome kako prihvaćamo Boga zdravo za gotovo. Jeste li se zapitali kakve to posljedice ima na prirodu i naš okoliš? Riječima se ne može objasniti transcendentalni dio vjere, ta stalna Prisutnost Božjeg Bića koja se posvuda spontano manifestira kroz nas. To je potpuno jasno u Kristovu nauku, ali mnogi to zasada još ne vide. Osim toga, vjeru ima svaki čovjek, čovjek ne može živjeti bez vjere jer svaka osoba planira slijedeću akciju, a to je implicite vjera u Zakon Univerzuma.

Život je predivan i život je čudo. Moja je supruga jednom divno rekla: “Ti si mogao biti i fratar, toliko si posvećen!” Moja strast prema dragom Bogu i izazovima dekodiranja kreacije tolika je da se to vjerojatno osjeća u mojim predavanjima i životu općenito.

Mi smo Hrvati kao nacija zaboravili što je normalno nacionalno samopoštovanje te smo duhovno zapravo upali u krizu. Posljedično, u toj kolektivnoj hipnozi i strahu, neprestano sociološki, politički i financijski dopuštamo manipulacije raznih središta moći te se globalno osjećamo neslobodni. Što drugo možemo osim biti Hrvati, stoga je normalno da prvo u svome biću zaživimo – hrvatstvo. To nam je svakome majka dala. Čovjek koji ne voli i ne poštuje svoju majku i svoju domovinu, ne može zaživjeti svoje ljudstvo. A Put, Istina i Život jesu Isus Krist. Kada se nominalno nas 90% katolika stvarno otvorimo i postanemo Kristovi, tada ćemo se osloboditi ovozemaljskih ‘Cezara’ i u Lijepoj Našoj procvjetat će rajski vrt. Ali na svakome od nas zadatak je da otvorimo srce Isusu jer On nam je rekao: ”Volim Te kakav god Ti bio, Ja Jesam i … neprestano kucam!”

Ovaj video zapis sve govori … budimo uvijek ovako Svjesni i Radosni

Davor Pavuna/glasbrotnja.net

facebook komentari

  • TLK

    Odličan članak, svaka čast Pavuna…

    • Od izvrsnog čovjeka i fizičara ne može falit 🙂 Pavuna odličan!

  • TLK

    Odličan članak, svaka čast Pavuna…

    • Od izvrsnog čovjeka i fizičara ne može falit 🙂 Pavuna odličan!