Pratite nas

BiH

Dayton: Izgubljeni sporazum slavi 19. rođendan

Objavljeno

na

“Ovo nije pravedan mir, ali je pravedniji od nastavka rata. U ovakvoj situaciji kao što jeste i ovakvom svijetu kakav je, bolji mir i nije mogao biti postignut”. Riječi su to Alije Izetbegovića izrečene nakon ceremonije potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma čija se 19. obljetnica obilježava danas, 21. studenog.

Prošlo je 19 godina od parafiranja Daytonskog mirovnog sporazuma 1995. godine, pravnog akta koji je parafiran u vojnoj zračnoj luci Right-Paterson kod Daytona, u američkoj državi Ohio, čime je okončan rat u Bosni i Hercegovini koji je trajao od 1992. do 1995. godine.

Neuspjeh nakon pola sata

Konferencija u Ohiou je trajala od 1. do 21. studenog 1995. godine. Glavni sudionici u pregovorima su bili predsjednik BiH Alija Izetbegović, srbijanski predsjednik Slobodan Milošević, hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, te glavni američki posrednik Richard Holbrooke i general Wesley Clark. Sporazum je službeno potpisan u Parizu 14. prosinca.

Daytonski mirovni sporazum , pravni je akt sporazumnog karaktera u koji je ugrađen i danas važeći Ustav BiH. Jedan od osnovnih principa na kojima je zasnovan jeste teritorijalna organizacija BiH prema kojoj 51 posto područja BiH čini Federacija BiH, a 49 posto Republika Srpska.

Iako su mnoge stvari bile dogovorene, Daytonski sporazum je bio proglašen neuspjelim pola sata prije zatvaranja konferencije, ali je ipak uspio nakon što je u zadnjem trenutku donesena odluka da će se arbitraža u vezi s brčanskim koridorom urediti naknadno.

Shuttle diplomacija

Daytonski sporazum je bio kulminacija takozvane Shuttle diplomacije koju je otpočeo Richard Holbrooke sa svojim timom pod sponzorstvom SAD-a.

Holbrooke, bivši zamjenik američke državne sekretarke Madeleine Albright, bio je svojevrsni arhitekt sporazuma dok su ga, svojim prisustvom potpisivanju, jamčili i tadašnji američki predsjednik Bill Clinton, glavni tajnik Ujedinjenih naroda Boutros Boutros-Ghali, francuski predsjednik Jacques Chirac, britanski premijer John Major, glavni tajnik NATO-a Javier Solana, njemački kancelar Helmut Kohl, ruski premijeri Viktor Černomirdin te Carl Bildt, dopredsjedavajući mirovne konferencije u ime EU.

No, sporazum, kojim je službeno okončarn rat i koji se ni 19 godina nakon stupanja na snagu nije prestao spominjeti, je izgubljen. Naime, originalni dokument nestao je iz Predsjedništva BiH, a i Srbija je službeno potvrdila kako nema original Daytonskog sporazuma.

dayton

Da originala Daytonskog sporazuma nema ni u službenim arhivama BiH javnosti je otkrio predsjedatelj Predsjedništva BiH Željko Komšić, a kasnije je na vidjelo izašlo da nitko u BiH od izravnih sudionika pregovora u Daytonu i svečanosti potpisivanja u Parizu ne zna gdje bi dokument mogao biti, a Županijsko tužiteljstvo u Sarajevu otvorilo je istragu o slučaju. Naravno, kao i veliki dio istraga kod nas, onda nije pokazala ništa. Čak se spominjalo da se original nalazi kod Radovana Karadžića, koji je u to vrijeme bio u bijegu od haaške pravde.

Osim onoga u Parizu, originalni dokument iz Daytona još se čuva u Hrvatskoj gdje je pohranjen u Ministarstvu vanjskih poslova i europskih integracija. (bljesak.info)

Došlo je vrijeme kada su ljudi iz Bosne i Hercegovine našli jedinstvo u svojoj različitosti. Sada je vrijeme da otkrijete to jedinstvo u miru. Cijeli svijet je na vašoj strani, poručio je prije 19 godina prigodom postizanja sporazuma u zračnoj bazi Wright Patterson u Daytonu američki predsjednik Bill Clinton čiji su suradnici uspjeli za jedan stol okupiti čelnike Hrvatske, Srbije i BiH čime je zaustavljen rat. No, završne riječi bivšeg predsjednika nisu se ostvarile ni devetnaest godina poslije s brojnim prijeporima u BiH koje u biti imaju još uvijek tri medalje hrvatsku, bošnjačku i srpsku. A tako su izgledali i teški, rovovski pregovori u Daytonu, o čemu svjedoče neki od dokumenata o tim događajima s koje je obavještajna agencija skinula oznaku tajnosti. Američke diplomate, uključujući i glavnog tvorca Daytona Richarda Holbrooka, detalji oko sporazuma nisu osobito brinuli koliko im je bilo važno da se postigne rezultat i time potvrde svoj utjecaj zbog čega su pod posebnom prismotrom držali ‘mad dogs’ kakvim su smatrali Harisa Silajdžića koji se protivio benevolentnom Aliji Izetbegoviću. Njegovo ponašanje je čak nazivao zabrinjavajućim jer je remetio harmoniju u bošnjačkom izaslanstvu pa su se oko zemljovida vodili dugi i teški pregovori. Kao i drugi službenici, od kojih su brojni bili očito službenici sigurnosne agencije, tako je i Holbrooke za Izetbegovića koristio naziv Izzy.

“Izzy je danas bio užasno raspoložen te je odbio susrete Miloševića ili Tuđmana, a Tuđman se odbio vidjeti s Miloševićem”, napisao je samo šest dana prije potpisivanja mirovnog sporazuma u Daytonu. On je svjedočio i o njihovim različitim karakternim osobinama te problemima koje su imali u pregovorima. – Tako 14. dana se nalazimo gdje smo trebali biti osmog ili devetog dana. Mnogo se toga postiglo ovdje, kao što je istaknuto u popratnom i dužem dopisu koji smo upravo poslali. Vrlo zabrinjavajuće, svjedočili smo seriji emotivnih rasprava o zemljovidima u kojima su Bošnjaci stalno mijenjali svoje mišljenje. Dok su Bošnjaci neka vrsta prijatelja koji iskušavaju nečije strpljenje, Milošević je često otvoreno lagao oko trenutačnog stanja, ili je mijenjao svoje stavove nakon što smo mislili da smo neke stvari zaključili. Istodobno, Tuđman, on brzo postaje kralj Daytona (nakon što je Strobe (Talbot) otišao u Cleveland, naravno), napisao je Holbrooke. Drugi službenik koji je izvješćivao pomoćnika američkog predsjednika za nacionalnu sigurnost Tonya Lakea portretirao je pregovore i neformalno druženje te izrazio zaprepaštenje velikom razlikom između formalnih i neformalnih susreta.

Franju Tuđmana je nazivao pravim imenom, dok je za Izetbegovića koristio ime ‘Izzy’, a za Miloševića ‘Slobo’. “Tuđman je bio domaćin večere za svoja dva amigosa (Izzy, Slobo) u časničkom klubu, a nazočni su bili zaprepašteni na njihovu sposobnost da se šale dok istodobno suklja otrov u pregovorima”, objasnio je službenik nacionalne sigurnosti. Daytonski sporazum parafiran je 21. studenoga u zračnoj bazi u Daytonu, dok je potpisan na svečanosti u Parizu u zgradi ‘Quai d’Orsay’ ministarstva vanjskih poslova. (ZK/VL)

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

BiH

Prisluškivanje gospodarstvenika bio je očito paravan da bi se motrilo poteze političara

Objavljeno

na

Objavio

U skladu sa Zakonom o zaštiti tajnih podataka BiH i Zakona o Obavještajno-sigurnosnoj agenciji BiH, Sud bi povrijedio navedene zakone ukoliko bi odgovarao na pitanja koja su postavljena”.

Tako su iz Suda BiH odgovorili na naše pitanje o tome je li Obavještajno-sigurnosna agencija (OSA) ove zemlje prisluškivala i pratila političke dužnosnike i gospodarstvenike iz Hrvatske i BiH da bi spriječila “ekonomsko podrivanje zemlje”, što je ustvrdio ministar sigurnosti Dragan Mektić, piše VečernjiList

Tjednik Nacional objavio je da agenti OSA-e, kojom upravlja Osman Mehmadagić Osmica, blizak suradnik vladajuće bošnjačke obitelji Izetbegović, prisluškuju gospodarstvenike, ali i državni vrh Hrvatske vezano za Agrokor i Konzum, Aluminij iz Mostara i njegovu privatizaciju te Elektroprivredu Herceg Bosne. Doznaje se da su upravo na meti bili i direktori Konzuma BiH, Velproa, Aluminija, a onda preko njih Vladin povjerenik Ante Ramljak, ali i potpredsjednica Vlade te ministrica gospodarstva Martina Dalić, a onda po logici stvari i sam premijer Andrej Plenković.

Prisluškivanje gospodarstvenika bio je očito paravan da bi se motrilo poteze političara. Zamjenik ministra sigurnosti BiH Mijo Krešić ustvrdio je da nije znao za tajne operacije OSA-e. – Činjenica jest da je u posljednje vrijeme jako velik pritisak na Hrvate u BiH, posebice na one koji obnašaju dužnosti na različitim razinama. OSA se ne smije miješati u takve aktivnosti jer ćemo svi platiti cijenu tih zloporaba. OSA nije privatna institucija, nego institucija BiH koju financiraju porezni obveznici – rekao je Krešić. Najspornije su tvrdnje koje je iznio Večernjakov sugovornik, bivši obavještajni djelatnik, da unutar struktura još uvijek postoje parastrukture nekadašnje bošnjačke tajne službe AID-a, kao i srpske službe pod nadzorom vladajućih stranaka. Sve donedavno bošnjačka politika u BiH pod svojim nadzorom imala je sve alate represivnog aparata, od toga da bi izabranu metu prisluškivala OSA, “hapsila” stranačka policija, optužnicu podizali podobni tužitelji i presuđivali suci po mjeri.

U sadašnjoj su strukturi OSA i Federalna uprava policije (FUP) stranački aparat SDA. Smjenom glavnog državnog tužitelja Gorana Salihovića i predsjednice Suda Meddžide Kreso doslovno je prekinuta ta nit od kompromitiranja dužnosnika preko namještanja dokaza do osude. U posljednje dvije godine u više navrata pokušavalo se na različite načine kompromitirati hrvatske dužnosnike, a ponajprije je meta bio hrvatski lider u BiH Dragan Čović – od pokušaja da ga se poveže s ubojstvom doministra unutarnjih poslova Joze Leutara, zatim s korupcijskom aferom smijenjenog direktora Uprave za neizravno oporezivanje Kemala Čauševića do tvrdnji da su njegovi suradnici povezani s otmicama ili tvrdnje da su Hrvati u BiH zagovornici ruske strane, a protiv članstva u NATO-u i EU…

Posljednja afera izašla je na vidjelo kada je BiH na vrhuncu kriza u odnosima bošnjačkih i hrvatskih stranaka, kao i dužnosnika SDA Bakira Izetbegovića i HDZ-a BiH Dragana Čovića o izmjenama sudbonosno važnih odredbi Izbornog zakona BiH koje bi trebale dovesti do jednakopravnosti bh. Hrvata, te prepucavanja predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i bošnjačkog vodstva o opasnostima od radikalnih islamista i njihova broja u zemlji.

Bošnjačka strana odbacila je prijedloge o izmjenama Izbornog zakona kako bi nastavili političko nasilje nad malobrojnijim Hrvatima po receptu Srba u bivšoj Jugoslaviji. I to upravo u vrijeme kada administracija SAD-a pokazuje ambicije da mijenja Daytonski sporazum da bi se i riješilo hrvatsko pitanje. Kako bi političko Sarajevo to spriječilo, kroz obavještajno podzemlje bh. Hrvate prikazuje se kao rusku ekspozituru.

 

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Od trošarina i registracija prikupili pet milijardi, a dižu kredite za autoceste

Objavljeno

na

Objavio

BiH je jedina zemlja u Europi koja je u 21. vijek ušla bez ijednog kilometra autoputa

Od trošarina, prema izjavama stručnjaka, BiH je bez ijedne marke kredita mogla izgraditi više od 500 kilometara autoputa.

Po osnovu trošarina na naftu i kroz registracije vozila u BiH tijekom proteklih deset godina prikupljeno je, prema neslužbenim procjenama, blizu pet milijardi maraka i sasvim je sigurno da ovaj novac koji je namijenjen za izgradnju i održavanje putova i autoputova nije potrošen namjenski, pišu Nezavisne novine.

Od tog novca, prema izjavama stručnjaka, BiH je bez ijedne marke kredita mogla izgraditi više od 500 kilometara autoputa. Službeni podaci Uprave za neizravno oporezivanje BiH govore da je po osnovu trošarina za putove i autoputove od 2010. godine do kolovoza ove godine prikupljeno više od 3,2 milijarde KM i ako se tome doda i novac koji je prikupljen prilikom registracije vozila, dođe se do brojke od blizu pet milijardi KM.

Bivši direktori poduzeća koja se bave održavanjem i izgradnjom putova i autoputova, kao i ekonomski analitičari tvrde da je sigurno da se taj novac troši nenamjenski te da kroz proračun uglavnom ode na javnu potrošnju, plaće i financiranje drugih proračunskih rashoda.

“Kada sam došao u tadašnju Direkciju za ceste, iz proračuna smo dobivali po osnovu prikupljenih namjenskih sredstava za putarine oko 40 milijuna KM, a po tom osnovu se prikupljalo više od sto milijuna KM godišnje.

Tada sam bio politički utjecajniji i uspio sam da dobijem ono što mi sljeduje. U četiri godine mog mandata u Direkciju se slijevalo između 105 i 115 milijuna KM”, rekao je Nemanja Vasić, bivši direktor Direkcije za ceste, a sada potpredsjednik Vanjskotrgovinske komore BiH.

Kaže da se taj namjenski prikupljen novac sada zloupotrebljava, te da se koristi za druge namjene, a ne za izgradnju putova i autoputova. Inače, BiH ima najmanje kilometara autoputova u regiji, svega oko 200, računajući i autoput Banjaluka – Doboj, koji još nije završen, a ono što je najgore, svaki metar, i pored milijardi KM prikupljenih po osnovu putarina, izgrađen je kreditnim sredstvima.

Srbija ima oko 800, a Hrvatska više od 1.300 kilometara i BiH je jedina zemlja u Europi koja je u 21. vijek ušla bez ijednog kilometra autoputa. Ensad Karić, bivši direktor JP “Autocesta FBiH”, kaže da je novac koji im je doznačavan od putarina, dok je on bio na čelu poduzeća, namjenski trošen, ali da ne može govoriti da li je poduzeće dobivalo sve što mu sljeduje s obzirom na novac koji se prikupi po tom osnovu.

Ovo poduzeće, prema izvještaju koji je nedavno dostavilo Ministarstvu transporta i komunikacija BiH, od siječnja 2011. godine do kraja svibnja ove godine potrošilo je svega oko 400 milijuna KM prikupljenih po osnovu prihoda od trošarina i putarina.

“Sigurno je da toliki novac nije potrošen namjenski, jer da je tako, a uzimajući koliko u normalnim zemljama košta kilometar autoputa, u BiH bi do sada samo od tog novca trebalo da bude više od 600 kilometara, i to bez ijedne marke kredita za to. Ovako taj novac je otišao na plaće i javnu potrošnju”, rekao je Zoran Pavlović, ekonomski analitičar.

Zbog ovoga, odnosno nenamjenskog trošenja novca, u parlamentu BiH formirana je i istražna komisija. Međutim, kako kažu stručnjaci, domet te komisije bit će samo da utvrdi ono što svi znamo, a to je da novac nije potrošen namjenski i na tome će se sve završiti.

Usprkos nenamjenskom utrošku sredstava, dio vlasti u BiH pokušava da izmijeni Zakon o trošarinama i za još 0,15 feninga po litru poveća trošarinu na naftu. Obrazloženje za taj potez pokušavaju opravdati pričom da se ubrza izgradnja autoputova i putova u BiH.

facebook komentari

Nastavi čitati