Dejan Jović je sigurnosni problem ove zemlje!

1

Glavni analitičar predsjednika Josipovića, Dejan Jović u svojoj knjizi “Jugoslavija – država koja je odumrla” na 141. stranici napisao je sljedeće: “Onaj tko tvrdi da se Jugoslavija morala raspasti 1941. zbog etničkih tenzija, morao bi objasniti kako je onda bilo moguće da su odmah po okupaciji nastala dva snažna projugoslavenska pokreta otpora (Mihailovićev i Titov).” Budući su na drugoj strani ova dva pokreta otpora stajali nacisti/fašisti, a g. Jović stavlja znak jednakosti između Tita i Draže, između kokarde i petokrake (što u mnogim zločinačkim dimenzijama i “presvlačenjima” nije netočno, sve do Vukovara i Srebrenice), što bi onda taj Maihailovićev “pokret otpora” bio drugo nego antifašistički.

dejan jovicGospodin Dejan Jović, glavni analitičar predsjednika RH, u prošlu subotu u Večernjem listu objavio je reagiranje pod naslovom “Nigdje i nikada nisam napisao da je četnički pokret bio antifašistički, kao što tvrdi, sada već drugi put, gospodin Ivica Šola”. Nažalost po g. Jovića, sve što sam napisao u tom tekstu “starom tri godine” je točno, kao i drugu žalosnu činjenicu po njega da je “tri godine star komentar” itekako važan za “današnje prilike”, jer su se u te tri godine mnoge stvari promijenile, no g. Jović je ostao isti. Ne mogu se zato ispričati, ali ne poradi taštine ili nečega osobnoga, već iz odgovornosti prema istini i javnosti.

Naime, točno je da je g. Jović u svojoj knjizi “Jugoslavija – država koja je odumrla” na 141. stranici napisao slijedeće: “Onaj tko tvrdi da se Jugoslavija morala raspasti 1941. zbog etničkih tenzija, morao bi objasniti kako je onda bilo moguće da su odmah po okupaciji nastala dva snažna projugoslavenska pokreta otpora (Mihailovićev i Titov).” Budući da su na drugoj strani ova dva pokreta otpora stajali nacisti/fašisti, a g. Jović stavlja znak jednakosti između Tita i Draže, između kokarde i petokrake (što u mnogim zločinačkim dimenzijama i “presvlačenjima” nije netočno, sve do Vukovara i Srebrenice), što bi taj Maihailovićev “pokret otpora” bio nego antifašistički. Jednako tako, skrivajući se iza drugih, na 343. stranici iste knjige g. Jović piše kako su četnici bili “naglašavalo se, prvi antifašisti Europe”, što je komplementarno njegovom stavu sa 141. stranice. Eto, što je g. Jović zamolio, to sam i učinio, citirao ga budući da “nigdje nije napisao da je četnički pokret bio antifašistički”. Njegovo reagiranje je stoga pokušaj autofalsifikata, što nije ni etično ni profesionalno.

Uostalom, kada je Hrvatsko proljeće onomad nazvao “manjinskim pokretom”, uvaženi prof. Ivo Banac ga je demaskirao kao, citiram, “najobičnijeg falsifikatora”, a moja malenkost tek dodaje i autofalsifikatora. K tome, kao kolegi sa Sveučilišta u Osijeku, neprilična je ad hominem insinuacija kako je bilo koga mrzim, tj. da “ne volim Britance”, što govori više o razini kulture g. Jovića, nego o meni. Da sam kojim slučajem ja napisao da on “ne volite Hrvate”, i to argumentirao citatom sa 64. stranice njegove knjige gdje lamentira kako JNA nije uspjela spriječiti naoružavanje Hrvatske preko Mađarske, koju je prije toga razoružao g. Račan koji ga je uveo iznova u politiku, bio bih razapet, i medijski i profesionalno. Vama su, g. Joviću, takve stvari dozvoljene, bez posljedica ili barem zgražanja, budući da prema jednom običnom građaninu, meni, nastupate s pozicije moći, važne političke funkcije. Pokažite se stoga kao gospodin ili gentleman, svejedno, pa se ispričajte.

O Vašem otvorenom protivljenju individualnom ulasku RH u EU bez Srbije i drugih, suvišno je i govoriti, čime ste činili veliku političku štetu ovome narodu, detektirajući upravo “mit o Domovinskom ratu” kao zapreku za “otvorenost prema susjedima” pri čemu bi “hrvatski nacionalisti”, očito ona “ustaška guja” koju je Predsjednik spomenuo u Knessetu, bili glavni pokretači toga procesa. Možda je i ministar Miljenić taj, budući da prošli tjedan u Obzoru tvrdi da “Srbiju ne možemo podržati na putu u EU bez suđenja nalogodavcima s Ovčare”.

Ne slažem se stoga s onima koji tvrde da g. Jović mora paziti kada govori kao znanstvenik, a kada kao savjetnik Predsjednika RH. Smatram da je g Joviću znanost samo travestija za iznošenje vlastitih političkih frustracija i fikcija na koje su upozoravali mnogi, od g. Banca do Olge Milosavljević. G. Jović je projekt. Znanost je tu usputna. Primjerice, njegovo shvaćanje nacionalizma u raznim interpretacijama je plošno, ideološko, a ne znanstveno. U moru različitih nacionalizama, pozitivnih i negativnih: kulturnog i političkog, istočnog i zapadnog (Kohn), etičkog (Gandi), inkluzivnog (Buber), isključujućeg (Hitler), nacionalizma potlačenih (Plamenatz), nacionalizma tlačitelja (Milošević), prof. Jović se još nije makao od sirovog šuvarovskog shvaćanja nacionalizma, koji ga je još kao adolescenta lansirao u “Poletu”. I zato su mu interpretacije takve kakve jesu – nostalgija za adolescencijom. Što se mene tiče, da smo ozbiljna država za mene bi g. Jović bio sigurnosni problem, a ne da kao glavni analitičar utječe na stavove Predsjednika RH. Jer slijedom njegovih analiza i savjeta Predsjedniku uskoro bi mogla nastati knjiga: “Hrvatska, država koja je odumrla”.

Ivica Šola/dnevno.hr

facebook komentari