Pratite nas

Đelo Hadžiselimović za Bljesak: Puno ljudi gleda televiziju bez kriterija

Objavljeno

na

Učio nas je i još uvijek uči. Svi ga poznaju imenom i djelom, no slabo tko likom, a njegovo ime postalo je sinonim vrhunske kvalitete. Njegovi su odabiri široj javnosti uglavnom poznati kao dokumentarni filmovi na kojima su odrastale generacije i koje se prikazuju na HTV-u. Riječ je o Đeli Hadžiselimoviću.

djelohadziselimovicbDječja radoznalost, strast, iskrenost i ljubav prema onome što radi Đelu je učinila najvećom (a vjerojatno) i jedinom svjetskom zvijezdom u poslu odabira tv dokumentaraca. Šarmantni urednik privatno voli uživati u životu, a našem portalu je između ostalog otkrio kako planira snimati vlastiti dokumentarac.

Bljesak.info: Svi Vas znaju imenom, no slabo tko likom. Tko je zapravo Đelo Hadžiselimović?

Hadžiselimović: Za mene je to idealna kombinacija. Da znaju ime i rad, a ne tko sam ja. Važno je sačuvati dozu privatnosti, lijepo je biti poznato anoniman. Ljudi me najviše vežu uz TV dokumentarce i serije, makar sam svašta radio na TV-u. Prvo sam radio kvizove i Jadranske susrete. Priča oko dokumentaraca počinje osamdesetih s programom Plus koji je tada krenuo.

Bljesak.info: Sintagma ‘Odabrao Đelo Hadžiselimović’ ušla je u svakodnevni govor kao sinonim vrhunske kvalitete. Kako zapravo teče proces Vašeg odabira?

Hadžiselimović: Programi su se prije kupovali na sajmovima. Danas s internetom ide puno brže, stalno vas obavještavaju što je napravljeno šalju vam programe, daju lozinku pa možete ući u programe i gledati.

– To znači manje putovanja?

Hadžiselimović: Putovanja ima mnogo, osobni kontakt je jako važan. Bez lažne skromnosti moram priznati da mi strašno godi što me ljudi povezuju s dokumentarcima iako ih ne proizvodim, ali mislim da sam jako puno napravio za popularizaciju tog žanra, što se i vidi. U zadnje vrijeme se proizvode jako dobri dokumentarci, ljudi gledaju, u svakom slučaju vjerojatno sam pridonio da sve to izgleda puno bolje nego prije. Ne može biti ljepši osjećaj nego kad nešto radite, vidite da ljudi to dobro prihvaćaju, a u isto vrijeme to vam je to posao od kojeg živite. Radim ono što volim što je najvažnije.

Bljesak.info: Vašim odabirom dokumentaraca odigrali ste veliku ulogu u edukaciji generacija…

Hadžiselimović: Uvijek mi je drago to čuti. Dokumentarci su počeli kao filmski žanr, a završili kao televizijski. Iako se ne rade samo za TV, na kraju najviše završe na TV-u. Svaka televizija, a pogotovo javni servisi trebaju ljude zabraviti, educirati i informirati, mislim da su dokumentarci jedan od rijetkih žanrova koji ispunjavaju te tri uloge. Efekt je jako dobar ljudi mogu svašta vidjeti, doživjeti i saznati nije ni čudo da je to najbrže rastući žanr od svih tv proizvoda. Ogromni se novci ulažu u proizvodnju dokumentarca, skoro kao i za filmove.

Bljesak.info: Kakav je Vaš komentar na veliku zainteresiranost publike za Big brothere, reality showove….

Hadžiselimović: Sve ovisi kako ljudi gledaju televiziju. Puno ljudi gleda televiziju bez kriterija, onda je pali, a ono što želi gledati je ono što ga neće psihički umarati. Ne treba tome prigovarati, ako ljudi vole sapunice neka gledaju sapunice, ako ljudi vole viriti u tuđe živote neka gledaju Big brothera, to je sve uredu, ali mi je žao ako je to njihov kompletan doživljaj TV-a, jer se ima toliko lijepih stvari za pogledati.

Komercijalne televizije se bave time da pridobiju gledatelje, da ih vežu uz sebe i to ima rezultat na marketingu i ne može ih se osuđivati.

Bljesak.info: Internet je postao gotovo neizostavan dio naših života. No mladi su čini mi se počeli gotovo svo slobodno vrijeme provoditi na internetu i postavili su ga kao prioritet, kako bi trebali pristupiti tom problemu?

Hadžiselimović: Internet je najbolja od stvari koja se dogodila, ali ne kao surogat znanju. Čovjek koji ima znanja koje je stekao putem knjiga, filmova, odlazaka na izložbe onda mu je internet veoma dobro pomagalo. No sve češće vidim da je to ljudima isključivi izvor informacija o svemu, a moram priznati da ono što sam vidio po Wikipediji puno rupa. To ne bi smjela biti zamjena za pravo znanje, a čujte svakom treba ostaviti da pita kako će i što će.

Mislim da bi roditeljska uloga trebala biti najveća, mnogima je kompjuter nažalost zamijenio baby sitera. Uvale djetetu kompjuter i neka se igra, a na internetu se može svašta naći. Kada je već tako barem bi se trebalo paziti što će djeca gledati na internetu i učiti.

Bljesak.info: Jeli Đelo Hadžiselimović ikada odabrao pogrešno?

Hadžiselimović: Možda ne pogrešno, ali loše da. Ne sa dokumentarcima, mada su se tu dogodila dva ekscesa, jednom sam na osnovu pilota kupio seriju, nije bila Bog zna što, a nije bila ni dobra. Zapravo nije bila ono što sam očekivao.

A što se dokumentaraca tiče, bila je jedna prekrasna priča o Parizu, ja sam sve planirao za navečer jer Pariz ima dosta intrigantnih stvari, što i nije za jutarnji program. I tako sam ja planirao to za navečer, no svaki put se nešto dogodilo i dokumentarac nije objavljen. Tako su prošle dvije godine izlazi licenca, a ja sam smetnuo s uma da ovakav dokumentarac nije za jutarnji program, pokazuje underground dio Pariza, odlaze po seks shopovima…. Ljudi su poludjeli ”kako mogu, kada djeca gledaju TV, oni su pustili seks shopove…” no, dogodi se.

A kako birati, što smo ranije spominjali, treba znati ukus publike, to nije stvar koja se nauči brzo to treba radeći steći. Vi kada znate ukus publike, ne možete pogriješiti.

Bljesak.info: Dobivate li prijedloge od publike?

Hadžiselimović: Prijedloge od publike dobijemo vrlo često i bude vrlo dobrih komentara. Imamo HRT-ov forum, ljudi se javljaju gledali su, informirani su i šalju nam što ih se posebno dojmilo. Druga je stvar kada netko napravi dokumentarni film pa bi s njim prvo s festivalima, pa u kino distribuciju, pa neka velika kuća otkupi prava, pa ne možete odmah doći do njega onda se ponekad treba strpiti i po godinu dana da do toga dođete. Evo npr. ‘Potragu za Sugar Manom’ sam htio kupiti odmah, no HBO je kupio prava, pa moram čekati godinu dana.

Bljesak.info: Namjeravate li se i sami okušati u snimanju dokumentaraca?

Hadžiselimović: Da, vjerojatno iduće godine, no neka detalji za sada ostanu tajna.

Bljesak.info: Već drugi put dolazite na West Herzegovina Fest, hoćete li dati ocjenu ovom festivalu?

Hadžiselimović: Prošle godine sam prvi put došao i bio sam jako zadovoljan i sretan. Ocjena za fest – izvrsno. Iako nema veze s tim što radim, ali ovakvi mali festivali su upravo ono što ljudi, da ne kažem turisti i traže. Evo ove godine kada je sezona loša, svi su shvatili da turizam nije sunce i more, da treba biti i drugih sadržaja. Kud ćete ljepše sadržaje nego ovdje, filmovi, glazba, puno kulture, zabave, još vidim i da mjesto diše uz sve to.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Iz Svijeta

Danas su američki bombarderi letjeli najbliže sjevernokorejskoj obali u 21. stoljeću!

Objavljeno

na

Objavio

Getty Images AsiaPac

WASHINGTON – Američki bombarderi letjeli su u subotu vrlo blizu sjevernokorejske istočne obale kako bi demonstrirali vojne opcije koje imaju na raspolaganju u slučaju bilo kakve prijetnje, objavio je Pentagon.

Pentagon je istaknuo da je let obavljen u sjevernom dijelu demilitarizirane zone između Koreja u kojem još nijedan američki mlažnjak ili bombarder nije letio u ovom stoljeću.

“Radi se o najsjevernijem području demilitarizirane zone u kojem je u 21. stoljeću letio neki američki zrakoplov ili bombarder uz sjevernokorejske obale što potvrđuje do koje mjere uzimamo za ozbiljno opasno ponašanje Sjeverne Koreje”, napisala je u priopćenju glasnogovornica Pentagona Dana White.

“Ova misija demonstracija je američke odlučnosti i jasna poruka da predsjednik raspolaže s brojnim vojnim opcijama kako bi se suočio sa svakom prijetnjom”, naglasila je u priopćenju.

Dodala je kako je Washington spreman “koristiti čitavu lepezu naših vojnih kapaciteta kako bi branili SAD i naše saveznike”.

NEW YORK  – Prijetnje američkog predsjednika Donalda Trumpa potpunim uništenjem Sjeverne Koreje dodatno su učinile neizbježnim napad raketama Pjongjanga na američko kopno, zaprijetio je u subotu u govoru pred Općom skupštinom UN-a sjevernokorejski ministar vanjskih poslova Ri Yong Ho.

Trumpove ‘uvrede’ “nepovratna su pogreška zbog koje je postalo neizbježno” da sjevernokorejske rakete pogode američko tlo, rekao je Ri.

Osuđujući izjave američkog predsjednika, nazvao ga je “poremećenom osobom i  megalomanom” koji je u današanje doba “jedna od najvećih prijetnji miru”.

Agencija France presse prenosi da je Ri rekao da je njegova zemlja samo nekoliko koraka udaljena od toga da postane nuklearna sila, te naglasio da Pjongjang neće ustuknuti niti promijeniti svoje stajalište zbog sankcija “neprijateljskih snaga”.

facebook komentari

Nastavi čitati

Analiza

Što Stjepan Mesić i Budimir Lončar znaju o aktivnostima OSA-e BiH u Republici Hrvatskoj?

Objavljeno

na

Objavio

Ljevičari diljem svijeta su cijelo 20. stoljeće uprezali svoje ograničene mentalne i kognitivne snage kako bi pojam “nacionalizam” zadobio nekakvo “negativno” ili politički i društveno neprihvatljivo značenje. Zaista, ne treba posebno objašnjavati što se događalo u Jugoslaviji onomu tko je bio etiketiran kao “nacionalist”, kao ni što se događa kad danas nekoga “liberalni” mediji proglase “nacionalistom”.

Međutim, licemjerje, neobrazovanost i nepismenost ne poznaju samosvijesti ni samokritike.

U nas je jugoslavenski nacionalizam potisnuo i proganjao sve ostale nacionalizme kao što suvremeni liberalizam sve svoje neistomišljenike i protivnike proglašava – fašistima i/ili nacionalistima.

Nažalost, pseudonacionalizmi kao što su sveslavenstvo i jugoslavenstvo preživješe raspad kako SSSR-a tako i SFRJ-a, te se iznova javljaju, ovoga puta u izmijenjenom obliku pod imenima europejstva, balkanizma ili nadnacionalnih regionizama, piše Josip Gajski/Hrsvijet.net

Svaki od tih “izama” je u pravilu najčešće tek zavjesa iza koje se krije interes; nacionalni, geopolitički ili ini, ali uvijek svediv na financijski interes. Ipak, najneutemeljeniji, najviše “veštački”, rekli bi prekodrinci, odnosno najbizarniji pseudonacionalizam suvremenog doba jest onaj islamski, odnosno muslimanski. Koju god vjeroispovijest pogledamo na kugli zemaljskoj, vidimo “razdor”, odnosno podjele među katolicima, pravoslavcima, protestantima, hindusima, budistima. U biti, vidimo “zajedništvo” koje nema nadnacionalne (antinacionalne) pretenzije, za razliku od muslimana (preko 85% sunita) koji se poistovjećuju i povezuju diljem svijeta.

Identitet se u svih muslimana ne nalazi u naciji, nego njegovoj vjeri; bez nje, on (p)ostaje ništa. Promotrimo li stanje na bliskom istoku, vidimo razne arapske (!) države u međunarodnopravnom smislu i njihove državljane, ali ne vidimo narode, odnosno etnos. Ne postoje Sirijci, Libanonci, Iračani, Jordanci; postoje Arapi, odnosno Muslimani, kojima je u širem smislu svejedno kako se njihova država zove i dokle seže, dok se god nalazi unutar granica nekog od povijesnih kalifata.

Ovo je važno znati zbog stanja u susjednoj BiH. U određenom smislu, Bosna i Hercegovina od 1945. godine je jedina jugoslavenska zemlja u kojoj žive, u pravom smislu, Jugoslaveni. S jedne strane imamo Hrvate, s druge Srbe, koji se nikad u potpunosti nisu izjašnjavali Jugoslavenima, no što je s trećim “narodom”? Mi ćemo za Bošnjake tvrditi da su to Hrvati koji su prešli na islam; Srbi će tvrditi da su to, pak, Srbi koji su prihvatili islam, a ovi se treći odbijaju izjasniti kao pripadnici dvaju spomenutih naroda – i zato su u najvećoj mjeri postali Jugoslaveni – mogli su prihvatiti nepostojeću narodnosti jer sami svoju nisu imali.

Popis stanovništva iz 1953. godine u BiH nije dopuštao narodnost Muslimana, stoga imamo brojku 891.800 (31.32%) Jugoslavena. Na sljedećem popisu iz 1961. godine, kad je ta narodnost dopuštena, imamo 842.248. (25.29%) Muslimana. Štovatelji, apologeti i nasljednici Josipa Broza nisu nikad shvatili zašto je u pokretu “Nesvrstanih” bilo toliko arapskih zemalja, kao ni zašto je Jugoslavija imala “dobre” veze s Arapima, zašto su šeici i arapski dužnosnici hodočastili u Beograd i trpili polupismenog Broza. No, brojke govore same za sebe; pokret “Nesvrstanih” je prvu značajnu konferenciju imao 1961. godine. Usporedimo li broj Muslimana iz popisa stanovništva iz 1961. s onim iz 1971. vidimo rast za 640.182. Dakle, u jedno desetljeće je broj Muslimana porastao za više od pola milijuna ljudi! Vidimo da su Arapi već onda počeli sa svojim strateškim prodorom u BiH, a današnja militantna islamizacija Bosne i Hercegovine nije ništa drugo do li realizacija dugo pripremanog plana.

U jugoistočnoj Europi postoji enklava s gotovo 2 milijuna registriranih (!) muslimana koji svoj identitet vežu isključivo uz svoju vjeru, bez koje, zapravo, ne postoje. Hrvati su Hrvati, bili oni katolici, pravoslavci, agnostici, ateisti i t.d., a jesmo li ikada čuli za Muslimana agnostika ili ateista? Nismo i ne ćemo, jer bi to bilo nešto poput okruglog kvadrata.

Danas se diljem Zapada koristi izraz “moderate muslim”, odnosno umjereni ili progresivni musliman, za razliku od muslimanskih fundamentalista (terorista). Međutim, opet u samom pojmu imamo sve rečeno – fundamentalizam – dakle fundament, ono što je u temelju, jezgra, počelo – islam je (u temelju) najopasniji suvremeni pseudonacionalizam.

Upravo na tom tragu treme tumačiti i navode pisma reis-a Kavazovića, upućenog kardinalu Bozaniću, koji nerješena nacionalna pitanja u BiH pokušava staviti u kontekst religijskih.

II.

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu, izdaje publikacije te vrši nekakvu medijsko-političku (projugoslavensku) ulogu.

Svakom upućenijem je jasno o čemu se radi kad je počasni predsjednik IFIMES-a Stjepan Mesić, a predsjednik savjetodavnog odbora Budimir Lončar. Zanimljivo je, pak, što su predsjednici IFIMES-aZijad Bećirović i Bakhtyar Aljaf (rođen u Iraku). Također, o izvrsnoj međunarodnoj umreženosti govori i činjenica da je predsjednik vijeća IFIMES-a Craig T. Smith, bivši politički ravnatelj Bijele kuće u Clintonovoj administraciji, ali i direktorica za euro-mediteransku diplomaciju i međukulturalne odnose njezino visočanstvo nadvojvotkinja Austrije i toskanska princeza Camilla Habsburg-Lothringen.

Vrlo je zanimljivo što je 16. rujna 2017. godine objavljena opsežna „analiza“ odnosno projugoslavenski, a kako se ispostavlja, promuslimanski pamflet „Grabar-Kitarović i Vučić u zajedničkoj misiji (de)stabilizacije regije“.

Na podmukao se način u tom pamfletu izjednačava djelovanje Predsjednice RH te srbijanskog predsjednika Vučića, pritom insinuirajući politike tih dvaju država spram Hrvata, odnosno Srba u BiH, a protiv muslimana Bakira Izetbegovića: „Analitičari upozoravaju da navedeni procesi kod predsjednice Hrvatske i predsjednika Srbije imaju opasne refleksije i učinke na regionalnu i EU sigurnost i stabilnost. Obje države destabiliziraju BiH na već postavljenoj matrici politika Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića (SPS). Vučić podržavajući separatizam predsjednika entiteta Republika Srpska u Bosni i Hercegovini Milorada Dodika (SNSD) odnosno „novog Radovana Karadžića“, a Grabar-Kitarović podržavajući  Herceg-Bosansku politiku prlićevski (Jadranko Prlić) umivenog Dragana Čovića (HDZBiH), predsjednika HDZBiH i člana Predsjedništva BiH iz redova hrvatskog naroda u BiH.“

Najzanimljiviji je zaključak ovog pamfleta, iz kojeg nedvojbeno proizlazi da su bivše jugoslavenske strukture (Mesić, Lončar) itekako umrežene s islamskim interesima, još od razdoblja „Nesvrstanih“ te neviđene muslimanizacije započete 60-ih godina prošlog stoljeća: „Državnim i osmišljenim fabriciranjem dezinformacija i laži o najezdi navodnih džihadista i terorista iz BiH, a paralelno obnavljajući, Washingtonskim sporazumom, ukinutu paradržavu tzv. HR Herceg-Bosnu, Grabar-Kitarović direktno destabilizira regiju, EU i samu Hrvatsku.“

Istaknut ćemo još jednom, da je ovaj pamflet objavljen 16. rujna, dakle samo dva dana prije no što je „Nacional“ objavio dokumente koji potvrđuju da agenti Obavještajno-sigurnosne agencije BiH (OSA BiH) prisluškuju, prate i tajno nadziru hrvatske političare i poduzetnike. Upravo je glede bošnjačke obavještajne službe napisano: „Analitičari upozoravaju da su upravo obavještajno-sigurnosne agencije iz BiH odigrale i igraju najveću ulogu u prevenciji i sprečavanju bilo kakvih incidenata i na području Republike Hrvatske, posebno  u tijeku turističke sezone, što uključuje i zaustavljanje lažnih dezinformacija o potencijalnim metama terorista na području Hrvatske. Ukoliko bi se  na isti način u javnim nastupima ponašali dužnosnici iz BiH prema Hrvatskoj, kao što se ponaša Grabar-Kitarović prema BiH, a da pritom zloupotrebljavaju vladine sigurnosno-obavještajne agencije, pozicija Hrvatske kao jedne od najsigurnijih svjetskih turističkih destinacija bi bila sasvim sigurno ugrožena.“

Dakle, osim što se (ne)izravno zaprijetilo RH i njezinim građanima, pokušalo se, koliko je moguće, preventivno sanirati štetu koja će nastati nakon objave dokumenata u „Nacionalu“. Kad su već jako zabrinuti za hrvatski turizam, ne treba isključiti ni ulogu bosanskog parasustava, o kome je pisao Nacional, u brojnim požarima kakvima smo svjedočili posljednjih tjedana.

Uzmemo li u obzir da su bivša dva jugoslavenska dužnosnika (Stjepan Mesić i Budimir Lončar) vrlo bliska tom institutu, bilo bi razumno pretpostaviti da i oni imaju neka saznanja o bošnjačkim obavještajcima i prisluškivanju hrvatskih političara i gospodarstvenika, čime bi se trebala pozabaviti i naša SOA.

Zaključno, radikalizacija Muslimana u BiH predstavlja konačni krah i propast ideje jugoslavenstva, zbog čega su možda mnogi toliko skloni unitarnoj BiH, jer je to Jugoslavija nakon Jugoslavije, međutim, kao i svaka Jugoslavija u povijesti – nefunkcionalna i neodrživa. S druge strane, trebalo bi istražiti koliko se na islamizaciji BiH radilo tijekom druge polovice 20. stoljeća, za vrijeme i nakon raspada bivše države. Beograd je do ’90-te godine bio terorističko središte Europe i sjedište PLO-a te svih muslimanskih terorističkih organizacija, a danas je to Sarajevo, što ne može biti slučajnost, budući su ostali isti ljudi i iste strukture. Trebalo bi ih, prije nego odu Bogu na ispovijed, nešto o tomu – priupitati.

Josip Gajski/Hrsvijet.net

facebook komentari

Nastavi čitati