Pratite nas

Demontaža totalitarnog nasljeđa – preduvjet za bolju budućnost

Objavljeno

na

Malo je europskih država koje imaju toliku potrebu kao Hrvatska za rasvjetljavanjem totalitarnih i autoriratnih sustava iz svoje ne tako davne prošlosti, kako bi na zdravim temeljima mogle graditi europsko demokratsko društvo, regionalnu stabilnost i dobrosusjedstvo. No nažalost učinjeno je vrlo malo,  konstatirao je Centar za demokraciju i aktivno sjećanje (CDAS) u svojoj izjavi povodom Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, koju potpisuje Višnja Starešina.

Izjavu prenosimo u cijelosti:

Sjećajući se žrtava svih totalitarnih i autoritarnih sustava danas, 23. kolovoza 2014., na obljetnicu sporazuma Molotov-Ribbentrop, kojim su si dva najokrutnija totalitarna sustava XX stoljeća – nacionalsocijalizam i komunizam – pružili ruke i podijelili interesne sfere, Centar za demokraciju i aktivno sjećanje (CDAS) želi potcrtati zašto je aktivno povijesno sjećanje u današnjoj Hrvatskoj iznimno važno.

Europski-dan-sjecanja-na-zrtve-svih-totalitarnih-i-autoritarnih-rezimaHrvatski narod i hrvatski građani u dvadesetom su stoljeću bili sudionici i/ili žrtve dvaju totalitarnih i jednog autoritarnog režima. Izrazito autoritarni sustav prve Jugoslavije ( 1918-1941) zamijenio je totalitarni sustav NDH (1941-1945), članice Hitlerove koalicije koja je provodila rasne zakone, holokaust nad Židovima te sustavni progon i masovne likvidacije srpskog i romskog stanovništva, da bi potom uslijedila totalitarna komunistička druga Jugoslavija (1945-1990) obilježena progonom i masovnim likvidacijama stvarnih ili umišljenih političkih protivnika i višedesetljetnom fizičkom eliminacijom hrvatske nacionalne elite ili njezinom trajnom eliminacijom iz društvenog života i sustava upravljanja.

Malo je europskih država koje imaju toliku potrebu kao Hrvatska za rasvjetljavanjem totalitarnih i autoriratnih sustava iz svoje ne tako davne prošlosti, kako bi na zdravim temeljima mogle graditi europsko demokratsko društvo, regionalnu stabilnost i dobrosusjedstvo. No nažalost učinjeno je vrlo malo. Glavni je razlog u tome što je sjećanje na totalitarne i autoritarne sustave i danas u Hrvatskoj kontaminirano političkim nastojanjima da se izbjegne osuda komunizma kao totalitarnog sustava, da se spriječi javna spoznaja njegovog modela i mehanizama eliminacije .

Vjerodostojna spoznaja, koja je preduvjet iskrenog sjećanja na žrtve komunizma, podrazumjeva tri bitne pretpostavke: otvoriti sve arhive i ohrabrivati njihovo neovisno i slobodno istraživanje, sustavno istraživati prikrivena masovna grobišta žrtava režima, omogućiti žrtvama-svjedocima da bez straha javno govore o svojim iskustvima. U Hrvatskoj se čini upravo suprotno.

1. Hrvatska Vlada i dalje ograničava i otežava pristup arhivskoj građi Komunističke partije/ Saveza komunista Hrvatske, koji bi pretpostavljeno mogao sadržavati dokumente o vrhu komunističke partije kao nalogodavcu fizičkih eliminacija političkih protivnika. To je samo noviji primjer u kontinuiranom djelovanju starih komunističkih struktura, ne samo u Hrvatskoj već i u drugom dražavama bivše Jugoslavije, koje i četvrt stoljeća nakon formalnog pada komunizma i raspada Jugoslavije nastoje sakriti istinu o komunističkom režimu: uništavanjem arhivske građe, zatvaranjem ili selektivnim otvaranjem pristupa arhivskoj građi te političkim usmjeravanjem i kontrolom istraživanja.

2. Odmah po dolasku na vlast, aktualna hrvatska Vlada je ukinula netom osnovani Ured za pronalaženje obilježavanje i održavanje grobova žrtava komunističkih zločina nakon Drugog svjetskog rata, izišavši time jednostrano iz političkog koncezusa kojim je, prije posljednjih parlamentarnih izbora donesen zakon o osnivanju Ureda. Novim zakonskim rješenjem istraživanje masovnih likvidacija koje su provodile komunističke strukture nakon okončanja Drugog svjetskog rata je svedeno na komunalnu djelatnost, stavljeno pod izravnu političku kontrolu izvršne vlasti, u tijelo državne uprave ( Ministrastvo branitelja). Da cinizam bude veći, stavljeno je pod izravnu operativnu kontrolu bivšeg visokog operativca komunističke tajne policije koji se bavio upravo borbom protiv neprijatelja režima. Posljedica: istraživanje masovnih likvidacija koje su više godina nakon okončanja Drugog svjetskog rata provodile komunističke strukture još jednom je zaustavljeno. Prema istragama koje je vodilo Ministrastvo unutarnjih poslova samo na hrvatskom tlu ima više od 600 takvih masovnih grobišta.

3. Žrtvama komunističkog režima nikada u gotovo četvrt stoljeća formalnog vešestranačja nije na odgovarajući, demokratskim običajima primjeren način otvoren javni prostor za svjedočenje o vlastitim stradanjima i svjedočenje o sustavu. Samo koju godinu nakon uvođenja formalnog višestranačja, žrtve progona su vješto gurnute na marginu, u svoj geto, daleko od mainstream medija, daleko od državno poticanog umjetničkog izričaja, dok su pripadnici starih struktura ponovo osvajali pozicije u upravljanju sustavom. Posljedica : žrtve su danas još dublje na margini, postoji strah od svjedočenja, ne više strah od fizičke likvidacije, već strah od posljedica po egzistenciju njihove djece ili unuka , a mi danas iz knjiga i filmova više znamo o stradanjima u komunističkim logorima Svjetskog saveza, negoli o stradanjima u komunističkim logorima i zatvorima u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji.

Danas, kada su preko neformalnih mreža i interesnih skupina stare komunističke strukture ponovo ostvarile praktički monopol na upravljanje državnom, gospodarstvom, na izgradnju društva, pitanje demontaže nasljeđa komunističkog sustava nije samo pitanje vjerodostojnog i poštenog odnosa prema prošlosti i prema svim totalitarnim i autoritarnim sustavima, nije samo pitanje sućuti i pijeteta prema svim žrtvama, već i pitanje slobode, demokratskog razvoja, gopodarskog razvoja i pitanje izgradnje hrvatske europske budućnosti.
Centar za demokraciju i aktivno sjećanje (CDAS) svojim projektima, usmjerenim na žrtve sustava, nastoji aktivno pridonijeti tom procesu. Dokumentarni film „Neprijatelj naroda“, koji je u pripremi, samo je prvi korak na tom putu i naš mali doprinos osvjetljavanju komunističkog nasljeđa.

Također pozdravljamo aktivnosti hrvatskih europarlamentaraca koji su pokrenuli inicijativu europskih pučkih stranaka da se jedan od budućih europskih povjerenika posebno bavi pitanjima vezanim uz europsku povijest i sjećanjem na žrtve totalitarnih režima. Držimo da bi taj specificirani mandat bio jamstvo da će države članice, pa tako i Hrvatska, poštovati relevantne rezolucije Vijeća Europe i Europskog parlamenta o postupanju s totalitarnim nasljeđem.

Ohrabruju nas najave sudskog procesa u Njemačkoj protiv bivših šefova komunističkih tajnih službi Zdravka Mustača i Josipa Prkovića, kako zbog zadovoljenja pravde, ali još više zbog spoznaja o sustavu i njegovim mehanizmima, koje bi proces mogao otkriti.

Veselimo se što je proces lustracije u postkomunističkim državama postao dio programa europskih pučkih stranaka, kao i najavama koje dolaze iz najveće hrvatske oporbene stranke HDZ-a da će taj program slijediti kada budu u poziciji vlasti. Iskreno priželjkujemo da se takvom stavu, konsenzualno pridruže sve relevantne hrvatske političke stranke.

Mi istinski vjerujemo da nije moguće graditi uspješnu državu i slobodno društvo dok se najbolji sustavno eliminiraju iz društvenog života i iz upravljanja, da nije moguće graditi demokraciju dok se ljudi boje govoriti o masovnim grobnicama u svojim dvorištima starim više od 65 godina, dok šute o svome progonu zbog straha za svoje unuke, da nije moguće stvoriti uspješno gospodarstvo na partijskoj formuli političke podobnosti i progona poduzetnih i uspješnih.

Sukladno tome vjerujemo da vjerodostojna demontaža totalitarnog nasljeđa nije put u prošlost , već preduvjet za bolju budućnost.

Za CDAS,
Višnja Starešina

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Iz Svijeta

Danas su američki bombarderi letjeli najbliže sjevernokorejskoj obali u 21. stoljeću!

Objavljeno

na

Objavio

Getty Images AsiaPac

WASHINGTON – Američki bombarderi letjeli su u subotu vrlo blizu sjevernokorejske istočne obale kako bi demonstrirali vojne opcije koje imaju na raspolaganju u slučaju bilo kakve prijetnje, objavio je Pentagon.

Pentagon je istaknuo da je let obavljen u sjevernom dijelu demilitarizirane zone između Koreja u kojem još nijedan američki mlažnjak ili bombarder nije letio u ovom stoljeću.

“Radi se o najsjevernijem području demilitarizirane zone u kojem je u 21. stoljeću letio neki američki zrakoplov ili bombarder uz sjevernokorejske obale što potvrđuje do koje mjere uzimamo za ozbiljno opasno ponašanje Sjeverne Koreje”, napisala je u priopćenju glasnogovornica Pentagona Dana White.

“Ova misija demonstracija je američke odlučnosti i jasna poruka da predsjednik raspolaže s brojnim vojnim opcijama kako bi se suočio sa svakom prijetnjom”, naglasila je u priopćenju.

Dodala je kako je Washington spreman “koristiti čitavu lepezu naših vojnih kapaciteta kako bi branili SAD i naše saveznike”.

NEW YORK  – Prijetnje američkog predsjednika Donalda Trumpa potpunim uništenjem Sjeverne Koreje dodatno su učinile neizbježnim napad raketama Pjongjanga na američko kopno, zaprijetio je u subotu u govoru pred Općom skupštinom UN-a sjevernokorejski ministar vanjskih poslova Ri Yong Ho.

Trumpove ‘uvrede’ “nepovratna su pogreška zbog koje je postalo neizbježno” da sjevernokorejske rakete pogode američko tlo, rekao je Ri.

Osuđujući izjave američkog predsjednika, nazvao ga je “poremećenom osobom i  megalomanom” koji je u današanje doba “jedna od najvećih prijetnji miru”.

Agencija France presse prenosi da je Ri rekao da je njegova zemlja samo nekoliko koraka udaljena od toga da postane nuklearna sila, te naglasio da Pjongjang neće ustuknuti niti promijeniti svoje stajalište zbog sankcija “neprijateljskih snaga”.

facebook komentari

Nastavi čitati

Analiza

Što Stjepan Mesić i Budimir Lončar znaju o aktivnostima OSA-e BiH u Republici Hrvatskoj?

Objavljeno

na

Objavio

Ljevičari diljem svijeta su cijelo 20. stoljeće uprezali svoje ograničene mentalne i kognitivne snage kako bi pojam “nacionalizam” zadobio nekakvo “negativno” ili politički i društveno neprihvatljivo značenje. Zaista, ne treba posebno objašnjavati što se događalo u Jugoslaviji onomu tko je bio etiketiran kao “nacionalist”, kao ni što se događa kad danas nekoga “liberalni” mediji proglase “nacionalistom”.

Međutim, licemjerje, neobrazovanost i nepismenost ne poznaju samosvijesti ni samokritike.

U nas je jugoslavenski nacionalizam potisnuo i proganjao sve ostale nacionalizme kao što suvremeni liberalizam sve svoje neistomišljenike i protivnike proglašava – fašistima i/ili nacionalistima.

Nažalost, pseudonacionalizmi kao što su sveslavenstvo i jugoslavenstvo preživješe raspad kako SSSR-a tako i SFRJ-a, te se iznova javljaju, ovoga puta u izmijenjenom obliku pod imenima europejstva, balkanizma ili nadnacionalnih regionizama, piše Josip Gajski/Hrsvijet.net

Svaki od tih “izama” je u pravilu najčešće tek zavjesa iza koje se krije interes; nacionalni, geopolitički ili ini, ali uvijek svediv na financijski interes. Ipak, najneutemeljeniji, najviše “veštački”, rekli bi prekodrinci, odnosno najbizarniji pseudonacionalizam suvremenog doba jest onaj islamski, odnosno muslimanski. Koju god vjeroispovijest pogledamo na kugli zemaljskoj, vidimo “razdor”, odnosno podjele među katolicima, pravoslavcima, protestantima, hindusima, budistima. U biti, vidimo “zajedništvo” koje nema nadnacionalne (antinacionalne) pretenzije, za razliku od muslimana (preko 85% sunita) koji se poistovjećuju i povezuju diljem svijeta.

Identitet se u svih muslimana ne nalazi u naciji, nego njegovoj vjeri; bez nje, on (p)ostaje ništa. Promotrimo li stanje na bliskom istoku, vidimo razne arapske (!) države u međunarodnopravnom smislu i njihove državljane, ali ne vidimo narode, odnosno etnos. Ne postoje Sirijci, Libanonci, Iračani, Jordanci; postoje Arapi, odnosno Muslimani, kojima je u širem smislu svejedno kako se njihova država zove i dokle seže, dok se god nalazi unutar granica nekog od povijesnih kalifata.

Ovo je važno znati zbog stanja u susjednoj BiH. U određenom smislu, Bosna i Hercegovina od 1945. godine je jedina jugoslavenska zemlja u kojoj žive, u pravom smislu, Jugoslaveni. S jedne strane imamo Hrvate, s druge Srbe, koji se nikad u potpunosti nisu izjašnjavali Jugoslavenima, no što je s trećim “narodom”? Mi ćemo za Bošnjake tvrditi da su to Hrvati koji su prešli na islam; Srbi će tvrditi da su to, pak, Srbi koji su prihvatili islam, a ovi se treći odbijaju izjasniti kao pripadnici dvaju spomenutih naroda – i zato su u najvećoj mjeri postali Jugoslaveni – mogli su prihvatiti nepostojeću narodnosti jer sami svoju nisu imali.

Popis stanovništva iz 1953. godine u BiH nije dopuštao narodnost Muslimana, stoga imamo brojku 891.800 (31.32%) Jugoslavena. Na sljedećem popisu iz 1961. godine, kad je ta narodnost dopuštena, imamo 842.248. (25.29%) Muslimana. Štovatelji, apologeti i nasljednici Josipa Broza nisu nikad shvatili zašto je u pokretu “Nesvrstanih” bilo toliko arapskih zemalja, kao ni zašto je Jugoslavija imala “dobre” veze s Arapima, zašto su šeici i arapski dužnosnici hodočastili u Beograd i trpili polupismenog Broza. No, brojke govore same za sebe; pokret “Nesvrstanih” je prvu značajnu konferenciju imao 1961. godine. Usporedimo li broj Muslimana iz popisa stanovništva iz 1961. s onim iz 1971. vidimo rast za 640.182. Dakle, u jedno desetljeće je broj Muslimana porastao za više od pola milijuna ljudi! Vidimo da su Arapi već onda počeli sa svojim strateškim prodorom u BiH, a današnja militantna islamizacija Bosne i Hercegovine nije ništa drugo do li realizacija dugo pripremanog plana.

U jugoistočnoj Europi postoji enklava s gotovo 2 milijuna registriranih (!) muslimana koji svoj identitet vežu isključivo uz svoju vjeru, bez koje, zapravo, ne postoje. Hrvati su Hrvati, bili oni katolici, pravoslavci, agnostici, ateisti i t.d., a jesmo li ikada čuli za Muslimana agnostika ili ateista? Nismo i ne ćemo, jer bi to bilo nešto poput okruglog kvadrata.

Danas se diljem Zapada koristi izraz “moderate muslim”, odnosno umjereni ili progresivni musliman, za razliku od muslimanskih fundamentalista (terorista). Međutim, opet u samom pojmu imamo sve rečeno – fundamentalizam – dakle fundament, ono što je u temelju, jezgra, počelo – islam je (u temelju) najopasniji suvremeni pseudonacionalizam.

Upravo na tom tragu treme tumačiti i navode pisma reis-a Kavazovića, upućenog kardinalu Bozaniću, koji nerješena nacionalna pitanja u BiH pokušava staviti u kontekst religijskih.

II.

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu, izdaje publikacije te vrši nekakvu medijsko-političku (projugoslavensku) ulogu.

Svakom upućenijem je jasno o čemu se radi kad je počasni predsjednik IFIMES-a Stjepan Mesić, a predsjednik savjetodavnog odbora Budimir Lončar. Zanimljivo je, pak, što su predsjednici IFIMES-aZijad Bećirović i Bakhtyar Aljaf (rođen u Iraku). Također, o izvrsnoj međunarodnoj umreženosti govori i činjenica da je predsjednik vijeća IFIMES-a Craig T. Smith, bivši politički ravnatelj Bijele kuće u Clintonovoj administraciji, ali i direktorica za euro-mediteransku diplomaciju i međukulturalne odnose njezino visočanstvo nadvojvotkinja Austrije i toskanska princeza Camilla Habsburg-Lothringen.

Vrlo je zanimljivo što je 16. rujna 2017. godine objavljena opsežna „analiza“ odnosno projugoslavenski, a kako se ispostavlja, promuslimanski pamflet „Grabar-Kitarović i Vučić u zajedničkoj misiji (de)stabilizacije regije“.

Na podmukao se način u tom pamfletu izjednačava djelovanje Predsjednice RH te srbijanskog predsjednika Vučića, pritom insinuirajući politike tih dvaju država spram Hrvata, odnosno Srba u BiH, a protiv muslimana Bakira Izetbegovića: „Analitičari upozoravaju da navedeni procesi kod predsjednice Hrvatske i predsjednika Srbije imaju opasne refleksije i učinke na regionalnu i EU sigurnost i stabilnost. Obje države destabiliziraju BiH na već postavljenoj matrici politika Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića (SPS). Vučić podržavajući separatizam predsjednika entiteta Republika Srpska u Bosni i Hercegovini Milorada Dodika (SNSD) odnosno „novog Radovana Karadžića“, a Grabar-Kitarović podržavajući  Herceg-Bosansku politiku prlićevski (Jadranko Prlić) umivenog Dragana Čovića (HDZBiH), predsjednika HDZBiH i člana Predsjedništva BiH iz redova hrvatskog naroda u BiH.“

Najzanimljiviji je zaključak ovog pamfleta, iz kojeg nedvojbeno proizlazi da su bivše jugoslavenske strukture (Mesić, Lončar) itekako umrežene s islamskim interesima, još od razdoblja „Nesvrstanih“ te neviđene muslimanizacije započete 60-ih godina prošlog stoljeća: „Državnim i osmišljenim fabriciranjem dezinformacija i laži o najezdi navodnih džihadista i terorista iz BiH, a paralelno obnavljajući, Washingtonskim sporazumom, ukinutu paradržavu tzv. HR Herceg-Bosnu, Grabar-Kitarović direktno destabilizira regiju, EU i samu Hrvatsku.“

Istaknut ćemo još jednom, da je ovaj pamflet objavljen 16. rujna, dakle samo dva dana prije no što je „Nacional“ objavio dokumente koji potvrđuju da agenti Obavještajno-sigurnosne agencije BiH (OSA BiH) prisluškuju, prate i tajno nadziru hrvatske političare i poduzetnike. Upravo je glede bošnjačke obavještajne službe napisano: „Analitičari upozoravaju da su upravo obavještajno-sigurnosne agencije iz BiH odigrale i igraju najveću ulogu u prevenciji i sprečavanju bilo kakvih incidenata i na području Republike Hrvatske, posebno  u tijeku turističke sezone, što uključuje i zaustavljanje lažnih dezinformacija o potencijalnim metama terorista na području Hrvatske. Ukoliko bi se  na isti način u javnim nastupima ponašali dužnosnici iz BiH prema Hrvatskoj, kao što se ponaša Grabar-Kitarović prema BiH, a da pritom zloupotrebljavaju vladine sigurnosno-obavještajne agencije, pozicija Hrvatske kao jedne od najsigurnijih svjetskih turističkih destinacija bi bila sasvim sigurno ugrožena.“

Dakle, osim što se (ne)izravno zaprijetilo RH i njezinim građanima, pokušalo se, koliko je moguće, preventivno sanirati štetu koja će nastati nakon objave dokumenata u „Nacionalu“. Kad su već jako zabrinuti za hrvatski turizam, ne treba isključiti ni ulogu bosanskog parasustava, o kome je pisao Nacional, u brojnim požarima kakvima smo svjedočili posljednjih tjedana.

Uzmemo li u obzir da su bivša dva jugoslavenska dužnosnika (Stjepan Mesić i Budimir Lončar) vrlo bliska tom institutu, bilo bi razumno pretpostaviti da i oni imaju neka saznanja o bošnjačkim obavještajcima i prisluškivanju hrvatskih političara i gospodarstvenika, čime bi se trebala pozabaviti i naša SOA.

Zaključno, radikalizacija Muslimana u BiH predstavlja konačni krah i propast ideje jugoslavenstva, zbog čega su možda mnogi toliko skloni unitarnoj BiH, jer je to Jugoslavija nakon Jugoslavije, međutim, kao i svaka Jugoslavija u povijesti – nefunkcionalna i neodrživa. S druge strane, trebalo bi istražiti koliko se na islamizaciji BiH radilo tijekom druge polovice 20. stoljeća, za vrijeme i nakon raspada bivše države. Beograd je do ’90-te godine bio terorističko središte Europe i sjedište PLO-a te svih muslimanskih terorističkih organizacija, a danas je to Sarajevo, što ne može biti slučajnost, budući su ostali isti ljudi i iste strukture. Trebalo bi ih, prije nego odu Bogu na ispovijed, nešto o tomu – priupitati.

Josip Gajski/Hrsvijet.net

facebook komentari

Nastavi čitati