Pratite nas

Der Spiegel o seksualnoj revoluciji ljevice: Pedofilija je za njih postala normalna

Objavljeno

na

Poznati njemački tjednik objavio je opsežan tekst u kojem istražuje povezanost između ideologije ljevičarskog pokreta iz 1968. i zagovaranja i prakticiranja pedofilije

Ljevičarski pokret iz 1968. u Njemačkoj i seksualna revolucija koju je zagovarao otišli su predaleko u rušenju seksualnih inhibicija i došli do situacije u kojoj je čak i pedofilija postala prihvatljiva. Bilo bi dobro da akteri toga pokreta to priznaju i konačno se suoče s tim mračnim aspektima svoje prošlosti – to je otprilike sažetak opširnog i studioznog teksta koji je nedavno objavio njemački tjednik Der Spiegel i u kojem su istražene poveznice između „revolucije“ s kraja 1960-ih i slučajeva zagovaranja i prakticiranja pedofilije.

Navedeni zaključak ovog teksta tim je porazniji za aktiviste iz 1968. koji su i danas nazočni na političkoj i društvenoj sceni Njemačke i dijelom su tamošnjeg establishmenta kada se zna da je Der Spiegel lijevo-liberalni tjednik koji u temeljima dijeli njihov politički svjetonazor, ali je unatoč tome objavio tekst u kojem se iznose ozbiljne optužbe protiv njih. Der Spiegelu, magazinu koji je poznat po svojim istraživačkim tekstovima i utjecaju na javno mnijenje, doduše ovo nije prvi put da udari po njemačkoj ljevici (puno češće, doduše, udara po Katoličkoj crkvi).

Tekst koji su potpisali novinari Jan Fleischhauer i Wiebke Hollersen navodi tezu kako je seksualna revolucija koju su pokrenuli aktivisti iz 1968. imala za cilj društveno „oslobođenje“. Teoretski gledano, za revolucionarni pokret svaka seksualna inhibicija ili tabu bili su oružjem društvene dominacije. Ne čudi zato što je seksualna emancipacija bila za njih iznimno važna. Bez rušenja seksualnih tabua nema stvarnoga oslobođenja, ponavljali su teoretičari iz 1968. Ostaju li oni na snazi, čovjek je i dalje „lutka na koncu“ represivnog sustava koji koristi njegove seksualne porive da ga nadzire i usmjerava. A zagovarano seksualno oslobođenje treba početi što ranije, odmah nakon rođenja. I tu na scenu stupa rušenje „tabua o dječjoj seksualnosti“.

„De-erotizacija obiteljskog života, od zabrane seksualnih aktivnosti među djecom, do tabua incesta, priprema je za potpunu asimilaciju i za neprijateljski tretman seksualnog užitka u školi što vodi do dragovoljnog pristajanja na dehumanizirano tržište rada“, navodi Der Spiegel citat iz knjižice „Revolucija u obrazovanju“ iz 1971. koji dobro ilustrira teoretske postavke ljevičarskog pokreta u pristupu ljudskoj seksualnosti. Međutim, ukidanje „represivnih“ seksualnih zabrana koja se tiču djece nije ostalo samo na teoretskom razmatranju nego se sprovodilo i u praksi, navodi Der Spiegel. Ljevičarski magazin Kursbuch je u svom broju iz lipnja 1969. opisao socio-psihološki projekt u kojem su dvije godine ranije sudjelovali dragovoljci. Tri žene i četiri muškarca uselili su u jedan stan, zajedno s trogodišnjom djevojčicom Grischom i četverogodišnjim Nessimom. Cilj projekta bio je ukinuti sve „buržoaske inhibicije“ u obiteljskom životu, počevši od odvojenih bankovnih računa do bračne vjernosti. Još jedan tabu koji je trebao biti ukinut bio je seks s djecom. U jednom od opisa detaljno dokumentiranih iskustava, objavljenih u magazinu, nalazi se i situacija u kojoj jedan od muškaraca seksualno iskorištava djevojčicu. Sve je to bilo objavljeno u časopisu kao i slike gole djece iz komune. Der Spiegel je pokušao stupiti u kontakt s djecom iz komune, ali oni nisu uopće željeli razgovarati o svojim iskustvima. Ono što su novinari saznali jest da je Nessim, danas politolog u Berlinu, u nekoliko navrata svojim prijateljima o sjećanjima iz komune govorio s gađenjem. Ovaj perverzni socijalni eksperiment nije bio nikakav izolirani i odvojeni incident jer je iskustvo te „komune“, tvrdi Der Spiegel, kasnije poslužilo kao obrazac za niz vrtića koji su niknuli diljem Njemačke i sprovodili su u djelo radikalne teze o rušenju seksualnih mitova. Kinderladen, tako su nazvane te ustanove u kojima su pripadnici lijeve inteligencije dovodili svoj pomladak i u kojima se toj djeci ni o čemu nije toliko pričalo kao o seksu. Njemački tjednik navodi izjave berlinskog sociologa Alexandera Schullera koji je svoja dva sina vodio u jedan takav vrtić. Schuller je prepričao situaciju u kojoj je došlo do spora između roditelja o tome koliko daleko taj seksualni odgoj može ići.

„O tome se nije izravno govorilo, ali bilo je jasno da se razmišlja o mogućnosti seksa s dvije odgajateljice. Bilo mi je teško odlučiti se. Mislio sam da radimo ispravnu stvar, ali kada bih počeo razmišljati o tome mislio sam: Ovo je ludo, to jednostavno nije u redu“, opisao je Schuller. U raspravama je pobijedila ona „konzervativnija struja“. To znači da u vrtiću nije bilo izravnih seksualnih odnosa s djecom, nego se polaznike vrtića „samo“ tjeralo da se skidaju pred odraslima i pokazuju svoje genitalije, neprestano im se govorilo o seksu, a Der Spiegel aludira kako je jedna od važnih „odgojnih metoda“ u takvim ustanovama bila stimuliranje dječjih spolnih organa. Upitan da li se ono što se događalo u Kinderladenima može svesti pod kategoriju seksualno zlostavljanje djece Schuller je odgovorio: „Koristimo li one kriterije koji su se primjenjivali na katoličke svećenike – da, možemo.“

Želiš li i dalje biti na izvoru istinitih informacija – klikni like

Njemački magazin pozabavio se ne samo kontroverzama iz prošlosti, nego i onima koje su aktualne, govorimo li o ljudima koji su se intelektualno i svjetonazorski formirali u tim godina, a i danas su politički i društveno aktivni. Spomenulo se ime Daniela Cohna-Bendita, njemačkog europarlamentarca iz Zelene stranke koji je radio u frankfurtskom Kinderladenu i koji je u svojoj autobiografskoj knjizi spominjao „seksualne igrice s djecom“, te kako ih je prao na senzualan način. Kasnije je tvrdio kako je to pisao da provocira. Kako bilo, nije čudo da Cohn dolazi iz njemačke Zelene stranke jer je riječ o političkoj organizaciji koja je dugo vremena zagovarala „liberalan“ odnos prema pitanjima seksualnih odnosa s djecom. Tako je 1985. podružnica Zelenih u saveznoj državi Sjeverna Rajna-Vestfalija svoju konvenciju završila s deklaracijom u kojoj se navodilo i kako „nenasilan seks između djece i odraslih treba biti dopušten bez obzira na dob djeteta“. „Dekriminalizaciju konsenzualnog seksa između odraslih i djece“ tražila je i podružnica u državi Badden-Wuerttemberg. To je stajalo u stranačkim dokumentima dok javnost nije reagirala, piše Der Spiegel. Podsjetimo, radi se o stranci koja je početkom 2000-ih sudjelovala u vlasti u Njemačkoj, s koalicijskim partnerima socijaldemokratima.

U tekstu se podsjeća kako su u vrijeme kada je jačao pokret za gay prava u Njemačkoj pojavilo i nekoliko pedofilskih skupina koje su tražile prava za sebe kao seksualnu manjinu. Najpoznatija takva grupa bila je „Indijanska komuna“ u Nurembergu koja je također organizirala alternativne komune, a njezini su članovi bili politički aktivni upravo u Zelenoj stranci. Tijekom sedamdesetih i osamdesetih razne pedofilske skupine pojavljivale su se u ljevičarskom časopisu Tageszeitung i tamo prepričavali svoja „oslobađajuća“ seksualna iskustva s dječacima. Ovom sveopćem ozračju prihvaćanja pedofilije kao nečega normalnog i prihvatljivog na lijevoj sceni ipak su se suprotstavili pojedini glasovi s ljevice, ali bi protiv njih bile organizirane kampanje kao „reakcionarnih“ intelektualaca. Ovakvo ozračje počelo je slabiti negdje sredinom 1990-ih kada su, piše Der Spiegel, čak i u Tageszeitungu shvatili kako spolni odnos s dječacima nije u redu. Spolni odnos s djevojčicama je već ranije postao neprihvatljiv zahvaljujući angažiranosti feministkinja.

„Revolucionari iz šezdesetih još su daleko od suočavanja s ovim dijelom svoje prošlosti“, pišu novinari njemačkog magazina i dodaju kako među tim „revolucionarima“ ima onih koji optužbe za pedofiliju doživljavaju kao negiranje „društvenog napretka“ koje je njihov pokret, kažu, postigao.

Jakov Ivić | Bitno.net

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Mladen Pavković: Zatvarali bi one koji su 1991. ratovali – Za dom spremni!

Objavljeno

na

Oporbeni IDS, javljaju mediji, izradio je prijedlog Izmjena i dopuna Kaznenog zakona u sklopu kojeg predlažu zatvorsku kaznu za isticanje fašističkih simbola, što, kako naglašavaju, podrazumijeva i isticanje  simbola i pozdrava „za dom spremni“, koji se vežu za ustaški režim.

Kao prvo, za nešto takvog zatvorske kazne, pa i zabrane, nikada nisu donijele ništa dobrog, uvijek su manje-više bile – kontraproduktivne.

Ovog puta će to biti još i više, jer glavni razlog predlaganja drastičnih mjera je usklik – „Za dom spremni!“ Naime, kad bi se taj „ludi“ zakon pretvorio u djelo, onda bi se moglo dogoditi da i onaj tko je ratovao, bio ranjen ili ginuo uz taj pozdrav u hrvatskom obrambenom Domovinskom ratu također bi mogao završiti onkraj brave, ili bi jednostavno svi koji su 1991. nosili te oznake postali građani „drugog reda“! Drugo, ako se već razmišlja o nečem takvom, to bi trebalo provesti u „paketu“ tj. da se zabrane fašistički, nacistički i komunistički simboli, ali i četnički koji su vezani uz Domovinski rat. Onda nikakvi ratni zločinci poput Vukašina Šoškočanina ne bi mogli imati „privatne“ spomenike, kao što ih imaju danas, a na kojima piše (na ćirilici) da „ovdje počiva komandant  odbrane Borova Sela, narodni junak, proglašen na velikoj narodnoj srpskoj  skupštini u Belom Manastiru 25. septembra 1991. godine.“.Osim toga, trebalo bi sankcionirati i sve one koji poput nekih članova IDS-a na ovaj ili onaj način sustavno „guraju“ projekt odcjepljenja Istre od Hrvatske, odnosno koji žele Istru proglasiti – Republikom! To je mnogo opasnije teza od usklika „Za dom spremni“, jer bi nakon njih to mogli (kad bi poludjeli!) zatražiti Dubrovčani i drugi. I ode Hrvatska, bez četnika, u tri PM!

Sad se postavlja pitanje: što su ti koji su bili i koji jesu na vlasti učinili da primjerice djeca u školi znaju što je to antifašizam, komunizam, nacizam i fašizam, te  što je to Domovinski rat, i protiv koga smo se mi borili? Sankcije bi trebalo uvesti i za ratne profitere, dezertere i izdajice. Trebalo bi još jednom „pročešljati“ popise amnestiranih srpskih i inih četnika, od kojih se dobar dio ponaša kao da su pobijedili u Domovinskome ratu, a ne kao da su (pomilovani) zločinci.

Dakle, idemo po redu. Prvo ćemo ustvrditi tko su bili oni koji su nakon završetka II. svjetskog rata počinili u ime Tita i partije strašne i neviđene zločine nad nevinim Hrvatima te zabraniti sve simbole pod kojima su to činili. Zatim, ćemo doći do Domovinskog rata te sankcionirati isticanje svih četničkih simbola, poglavito onih koji se vežu uz rehabilitiranog (!) četničkog zlotvora Dragoljuba Dražu Mihailovića, koji je Srbima i danas „svjetla točka“. Onda idemo kazniti one koji svake godine u Kumrovcu, ali i na drugim partizansko-komunističkim skupovima, ističu i nose simbole propale Jugoslavije, zločinačke JNA, ali i Tita.

Trebalo bi kazniti i spodobe  koji viču: Smrt fašizmu-sloboda narodu, jer se  taj uzvik nalazi  i na svim, ali baš na svim, važnijim dokumentima SK, KOS-a, Udbe i drugih organa i bio je sastavni dio  popisa za „odstrel“ nevinih Hrvata! (Uče li i o tome djeca u školi?)

Vjerujemo da ćemo čitav prijedlog ovog (suludog) Kaznenog zakona pročitati i u četničkim „Novostima“, koje iz tjedan u tjedan provode četničku politiku, pa će nam i u svezi toga mnoge stvari biti jasnije! (Zar ne Pupovac?).

Mladen Pavković

facebook komentari

Nastavi čitati

Iz Svijeta

Donald Trump: Ne budemo li imali izbora spremni smo uništiti Sjevernu Koreju

Objavljeno

na

Objavio

Trump: Na nama je hoćemo li svijet uzdići na više razine ili ćemo ga pustiti da potone u bezdan

Na Općoj skupštini UN-a govorio je američki predsjednik Donald Trump.

“Glavni tajniče, gospodine predsjedniče, svjetski lideri, dobrodošli u New York. Velika mi je čast stajati ovdje u svom gradu i obratiti se svijetu. Milijuni građana ispaštaju nakon razornih uragana koji su pogodili našu zemlju, želim izraziti zahvalnost svima koji su ponudili pomoć.

Srećom, SAD je od izbora u studenom doživio sve veći procvat, nezaposlenost je na najnižoj razini, poduzeća se vraćaju u našu zemlju, potrošit ćemo više od 7 milijardi dolara na vojsku, bit će to najveća vojska u povijesti.

Lideri brojnih zemalja su stajali ovdje i govorili o prijetnjama i potencijalu koji samo čeka da ga dostignemo. Liječimo bolesti, riješavamo probleme za koje su prošle generacije mislile da su nemoguće za riješiti. Teroristi su sve snažniji, autoritarne zemlje izlažu riziku brojne saveze koji su spriječavali sukobe od 2. svjetskog rata.

Krijumčari ljudi i oružjem prijete našim granicama i izlažu opasnosti naše građane. Na nama je hoćemo li svijet uzdići na više razine ili ćemo ga pustiti da potone u bezdan.

Imamo priliku da izvučemo ljude iz siromaštva i da djeca žive bez mržnje i nasilja. UN se temelji na viziji da različite nacije surađuju kako bi zaštitile suverenitet. SAD je donio Marshallov plan koji je temeljen na plemenitoj ideji slobodnih i snažnih nacija. Uspjeh UN-a ovisi o svima, moramo započeti s mudrošću iz povijesti, naš uspjeh ovisi o nacijama koje promiču mir i prosperitet. Ne očekujemo da različite zemlje dijele iste kulturološke navike ali očekujemo da poštuju nacije.

Različite zemlje s različitom kulturom ne samo da postoje, već međusobno surađuju. SAD želi biti primjer drugima. Slavimo 230. obljetnicu našeg Ustava, najstarijeg koji se danas koristi u svijetu. Temelj mira i prosperiteta za Amerikance i druge koji štuju vladaviu prava. Ključno u Ustavu je “Mi, narod” i želimo ispuniti obećanje tih riječi, naše povijesti. Ja sam izabran, ne da preuzmem vlast nego da ga predam narodu kome ona i pripada.

Želimo služiti njihovim potrebama i vrijednostima. Amerika će mi uvijek biti na prvom mjestu, baš kao što i lideri drugih zemalja trebaju stavljati svoje zemlje na prvo mjesto. UN je najbolja platforma za prosperitet naših naroda ali zahtjeva suradnju. SAD će uvijek biti prijatelj svim narodima, osobito našim saveznicima ali ne može dozvoliti da ništa ne dobivamo zauzvrat. Smatramo da sve zemlje moraju biti sigurne i prosperitetne.

Naši građani su platili najveću cijenu za obranu naše slobode. Vrijednost Amerike se može vidjeti na bojnim poljima gdje su naši vojnici umirali sa saveznicima. Čak i nakon pobjede nismo tražili teritorijalnu ekspanziju i nismo nametali svoj način života drugima nego smo pomogli izgraditi institucije poput UN-a, to je naša nada za sve narode svijeta. Želimo sklad, a ne sukobe. Moramo zaštiti nacije interese i budućnost, odbaciti prijetnje suverenitetu, moramo poštivati pravo, granice i kulturu i mir.

Kao što su osnivači htjeli moramo se suočiti s onima koji nam prijete terorom. Oni ne predstavljaju prijetnju samo svojim građanima nego i drugima u svijetu. Ako se ne suprostavimo zlo će pobjediti. Sile će samo dobiti na snazi.

Nitko nije pokazao veće nepoštivanje prema narodu od Sjeverne Koreje. Svjedočili smo brutalnosti režima kada je nevin američki student preminuo nakon što se vratio iz Sjeverne Koreje, to smo vidjeli u ubojstvu njegovog brata, sada testiranje balističkih raketa predstavlja prijetnju velikog gubitka života.

Ne samo da neke zemlje surađuju nego financiraju zemlju koja nuklearno prijeti. SAD ima veliko strpljenje ali ako bude prisiljen braniti sebe ili saveznike nećemo imati drugog izbora nego u potpunosti uništiti Sjevernu Koreju. Spremni smo ali se nadamo da to neće biti potrebno.

Vidjet ćemo kako će biti, kako će se ponašati, vrijeme je da Sjeverna Koreja shvati da je denuklearizacija jedina prihvatljiva. Hvala svima koji su glasali za sankcije ali moramo učiniti puno više. Krajnje je vrijeme da stanemo na kraj režimu koji otvoreno govori o smrti, o uništavanju”, rekao je Donald Trump.

Trump prozvao Britance: Teroristički gubitnici su vam bili ispred nosa

facebook komentari

Nastavi čitati