Desant hercegovačkih franjevaca na otok Badiju

0

Posjet širokobriješkom samostanu bio je posebno dojmljiv za sudionike simpozija Međunarodne Akademije za filozofiju znanosti. Na zamolbu predsjednika Akademije Evandra Agazzija u samostanskoj je kapelici održana misa zadušnica na latinskom jeziku za nedavno preminuloga glavnoga tajnika Akademije Jean-Marie van Cangha. Nakon zadušnice upriličen je posjet samostanskoj umjetničkoj zbirci te galeriji za suvremenu umjetnost u sklopu koje djeluje poznata i priznata Akademija likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu. Francuski kolega Gerhard Heinzmann sa Sveučilišta u Nancy čudio se da su širokobriješki franjevci dopustili da na izložbi sarajevskih umjetnika bude također izložen portret Druga Tita – autora koji ne zavrjeđuje da ga se ovdje spomene – s obzirom na brutalan zločin koji su Titovi partizani počinili 7. veljače 1945. u ovom najpoznatijem hercegovačkom samostanu i klasičnoj gimnaziji s pravom javnosti. Od izloženih umjetnina mene je jedno impresionirao provokativni Triptih (Triptychos Post Historicus; 1982.) sarajevskog umjetnika Brace Dimitrijevića, napravljen u maniri najboljih Beuysovih instalacija. Umjesto tradicionalnih sakralnih motiva iz Isusova života Dimitrijević je postavio sliku beogradskoga umjetnika Save Šumanovića “Večer” iz 1921.,te vile i jabuke. Mladi hercegovački bogoslov fra Ivan Penavić, koji je organizirao ovo druženje Akademije u samostanu, pozvao me je da po završetku simpozija posjetim njihov samostan na otoku Badiji. Na rastanku mi je rekao: «Imat ćeš dovoljno materijala za kolumnu».

Ako postoj raj na zemlji, onda je to otok Badija s idiličnim franjevačkim samostanom iz 14. stoljeća, najstarijim u Hrvatskoj. Sinovi talijanskoga isposnika Franje Asiškoga odabrali su ovu prekrasnu destinaciju da bi svoju dušu u molitvi i kontemplaciji pripremali za život vječni. Ne dvojim da je svaka od tih nabožnih duša prije prelaska na ahiret poželjela još jednom vidjeti prekrasni crnogorični pejzaž zagrljen valovima mora. Nekako mi se čini da čovjeku nigdje nije teže umrijeti nego na ovom predivnom otoku koji me dobrano podsjeća na svetopisamski vrt Eden iz kojega je prema biblijskoj legendi židovski Bog Jahve za sva vremena protjerao Adama i Evu, a njegov Anđeo zamandalio vrata za vijeke vjekova. Samostan je izdržao i preživio raznorazna osvajanja i pljačke tijekom stoljeća, od mletačkih napada do turskih najezda. S vremenom se pojavilo vjerovanje u njegovu neuništivost jer stoji pod izravnom zaštitom čudotvorne Majke Božje od Anđela koja brižno štiti i čuva ove svete zidine s njezinim stanovnicima, marljivom i pobožnom Manjom braćom svetoga Franje Asiškoga. Samostan je izdržao i preživio sva osvajanja, ali nije izdržao oslobođenje koje su mu darovali Titovi partizani godine Gospodnje 1945. Monstruozna zapovijed «Likvidirati manastir» koju su Titovi partizani primijenili na Širokom Brijegu, provedena je i u ovom marijanskom svetištu, ali u nešto blažoj formi. Crnogorski partizani, kojima je kasnije narod Korčule podigao spomen ploču zahvalnicu za oslobođenje od okupatora, pokazivali su svoje umijeće u gađanju kamenih kipova svetaca i sakralnih reljefa iz renesansnoga razdoblja. Neposredno nakon oslobođenja samostan je pretvoren najprije u vojno odmaralište a potom Sportsko-rekreacioni centar naroda i narodnosti Jugoslavije. Dugo se nije znalo kakvu će sudbinu imati samostanski kompleks jer ga je prema pričanjima korčulanskih prvoboraca Drug Tito namjeravao  pretvoriti u svoju ljetnu rezidenciju gdje će u idiličnome ozračju moći kuhati špagete za Sophiju Loren i brudetto za Ginu Lollobrigidu. Od Titove veličanstvene ideje na otoku Badiji ostali su samo jeleni lopatari koje sam imao čast hraniti ukradenim samostanskim lubenicama.

Komunistička vlast je i službeno 1952. godine donijela odluku o eksproprijaciji imovine pa su otok i samostan postali društveno vlasništvo i u takvom statusu ostali sve do 2003. godine kada su ponovno vraćeni izvornom vlasniku Franjevačkoj Provinciji sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru. Dvije godine kasnije Uprava Zadarske provincije je otok i devastirani samostanski kompleks koji se nalazio pred urušavanjem dala u koncesiju na 99 godina Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji Uznesenja BDM. Znakovito je da Ministarstvo kulture RH nije dalo ni lipe za obnovu najstarijeg franjevačkog samostana u RH. Nimalo me ne čudi kada se sjetim tko je sve bio u tom nesretnom ministarstvu, počevši od Bože Biškupića  pa do Jasena Mesića. Ako danas sustavno proanaliziramo biografije dužnosnika Ministarstva kulture koji nepotistički dijele državnu lovu, primijetit ćemo da tamo još uvijek dominira kumrovečka partijska škola.  Čovjeku koji pragmatički razmišlja ne preostaje ništa drugo nego poželjeti da oporba što prije dođe na vlast, a da Ministrica kulture postane “nepoderiva ikona desnice”,  Karamarkova ministrica u sjeni, simpatična Anja Šovagović Despot.

U jeku velike pretvorbe u Republici Hrvatskoj hercegovački su se franjevci pravodobno ohladili od pravaških ideja “Hrvatska do Drine”, pa su umjesto hladne Drine za svoju kontemplativnu destinaciju odabrali toplo dalmatinsko more. Na blagdan Gospe od Anđela, 2. kolovoza pokazali su pobožnim Korčulanima tko je gazda u kući. Prvi put se na blagdanskom slavlju pojavio i hercegovački provincijal dr. Miljenko Šteko, koji je doktorirao na rimskom Sveučilištu Antonianumu na temu o Marulićevu spisu “De institutione bene beateque vivendi”. S provincijalom je došao i jedan od njegovih prethodnika, trenutačno meštar novaka fra Slavko Soldo, bivši čelnik provincije koji je potpisao ugovor o koncesiji. Provincijala i njegovu svitu u procesiji pratili su, kao pretorijanci, mladi franjevački novaci, zgodni dvometraši, ošišani poput američkih marinaca, koji su tijekom procesije izazivali uzdahe pobožnih Korčulanki. Impresivna povorka okićenih brodica na čelu s korčulanskim gradonačelnikom pratila je kultnu sliku Majke Božje od anđela. Moja smrtna duša cijelo je vrijeme bila u dvojbi je li ovdje na djelu istinska religiozna pobožnost ili je po srijedi običajnost u stilu Hegelova objektivnoga duha? U svakom slučaju poštovana je stara katolička tradicija da misno slavlje prati i bogata trpeza, “Ubi missa, ibi mensa”. Nakon završne pjesme “Rajska Djevo, Kraljice Hrvata” krenulo se u degustaciju hrvatskih delicija, hercegovačke Blatine, korčulanskoga Pošipa i pršuta koji nije podlijegao administrativnim državnim granicama. Sjetih se odmah čuvene izreke njemačkoga filozofa Jürgena  Habermasa kojom je koncizno prokomentirao postignuća marksističkih terevenki na famoznoj Korčulanskoj ljetnoj školi: «Nijedan dan bez pršuta, nijedno druženje bez Pošipa». Ako ni po čemu drugome, Habermas zaslužuje da ga u ovom pogledu zdušno slijedimo, vjerno citiramo njegovu misao i po mogućnosti je provodimo u praksi.

Da bi slika zemaljskoga raja bila što uvjerljivija, potrebno ga je što prije napustiti. Nakon toga dolazi moć narativnoga prisjećanja i kreativne inspiracije. S dojmom o izgubljenom raju vratio sam se ponovno na Hvar, otok erotskoga turizma koji je nastao kao rezultat komunikacije mladih duša na Facebooku. Iz jednog franjevačkog samostana odlazim u drugi.  U Franjevačkom samostanu na Hvaru popularni  je Ibrica Jusić održao koncert «Kavana mediteran». Od Ibrice smo mogli naučiti, ako već nismo znali, da sevdalinka potječe od katalonskih sefardskih Židova koji su iz Katalonije protjerani krajem 15 stoljeća i nastanili se u Dubrovniku i Sarajevu. Jedna od najpoznatijih Heineovih poema «Azra» pomirila je, što nitko do sada još nije, aškenaske i sefardske Židove, a recepciju zahvaljujući prijevodu Safeta bega Bašagića doživjela kod bosanskih muslimana. Početni stih Heineove poeme «Kraj  tanana  šadrvana» bio je inspiracija glazbenicima na našim prostorima u protekla dva stoljeća, od nepoznatog autora istoimene sevdalinke pa sve do Johnnya Štulića i Ibrice Jusića. Ibrica je u svome koncertu na poseban način dočarao široku lepezu mediteranske poezije, od francuske šansone preko talijanske kancone, pa do dubrovačkih trubadura i sefardske sevdalinke.

Tridesetak je posjetitelja s ovacijama ispratilo dubrovačku legendu. Malo nas je, al nas ima…

Jure Zovko/dnevno

facebook komentari