Connect with us

BiH

Detroit Blues vs. Mostarski smrtni hropac

Published

on

Naletim zadnjih dana na ljude koji komentiraju propast Detroita, grada u američkoj državi Michigan, od milja zvanog “Motor City” ili “Motown”. Taj slavni Detroit, bivši biser “Američkog sna”, industrijski zamašnjak glasovite američke industrijske mašinerije, nekoć poznat i kao “Renaissance City” daleko je danas od bilo kakve renesanse. Bivšim “Glavnim gradom Automobilskog Svijeta” danas caruju duhovi, kriminal, loša administracija, nezaposlenost, bijeda, beznađe… Grad je bankrotirao, grad je napola iseljen, iz njega je pobjeglo sve što je moglo i što valja. Ostala je samo fukara i raja, kao što nadahnuto reče jednom Rambo Amadeus.

I jedan dio mojih sugrađana i zemljaka likuje tako nad padom Detroita, po defaultu valjda prihvativši onu teoriju zavjere da je Amerika kriva za sve, pa su iskoristili priliku da se naslađuju tuđim jadom i bijedom. Tako im i treba, reći će neki od nas, zaslužili su, ne možeš mesti pred tuđim vratima, a ne paziti na svoja. Dođe nekima pad Detroita kao kakvo olakšanje, jer, eto, događa se svima, pa i Amerikancima.

A dotle u našoj zemlji sve Detroit do Detroita. Za pohvalit se čitavom svijetu. Pravi Detroit je mila majka prema našim Detroitima. I umjesto da se ušutimo i pokrijemo po ušima, mi imamo još jezičinu za proviriti u tuđu avliju, još preko Velike Bare!

Sve bivši gradovi radnih ljudi i građana, koji su danas sve više gradovi neradnih ljudi i seljaka. Amerikance je možda uništila njihova sveukupna bahatost u poslu, uspavanost na lovorikama, loše poslovne odluke, ali nas je uništila vlastita glupost. Nikakva Amerika.

Pročitam tako, ne bi mi mrsko,  kratku povijest Detroita, kroz tuđa sjećanja vidim dim iz tvorničkih hala, vidim ljude koji idu na posao, vidim plodove njihovog rada kako sjajni napuštaju proizvodnu traku. Vidim ljude s ciljem, vidim one koji dolaze u grad zbog lakog zaposlenja, zbog izvjesne lijepe budućnosti. Vidim nove i uredne škole i vrtiće, vidim gradske službe kao održavaju grad, peru ulice, šišaju travu, vidim nove i nove zgrade kako niču – kazališta, muzeji, stadioni, vidim široke aleje i beskrajne široke ulice, vidim novi asfalt i ganc nove automobile…

A onda u hladnijem dijelu kratke povijesti Detroita vidim i ljudsku pohlepu, lijeno razmišljanje, želju za još lakšom lovom, nezainteresiranost za opće dobro, loše poslovne odluke, bijeg od sindikata, oholost odgovornih i vladajućih, vidim doseljavanja što jeftinije radne snage, vidim nekontrolirano bujanje loše društvene klime, vidim selidbe, vidim kriminal, drogu..i odmah mi padoše na pamet svi naši Detroiti, sve te Zenice, Tuzle, Sarajeva…pade mi na pamet Mostar. Posebno onaj dio u kojem u Detroitu ne radi 40 posto gradske rasvjete i uništena je cestovna infrastruktura. I onaj dio u kojem se struktura stanovništva totalno izmijenila.

Kad vidim slike napuštenih hala Detroita, ulica na kojima “nema ni ćuke”, olinjalih fasada, nakrivljenih semafora, ja zapravo vidim Mostar.

Kad bi se netko usudio napisati iskrenu kratku povijest Mostara u XX.stoljeću, baš kao u Detroitu, ne bi mogao zaobići industrijske gigante, u kojima su mnogi naši očevi zarađivali ne samo kruh nego i budućnost svoje obitelji. Iz kojih je sve polazilo i u kojima je sve završavalo, a u punom krugu kojeg je opisivao tijek novca koji je između te dvije točke kolao gradom, svi smo živjeli. Kad kažem svi, mislim i na sebe, ali i na susjeda i na naše zajedničke susjede, i na one u susjednoj zgradi, i na one u drugom kvartu, prigradskim naseljima, selima…živjeli su lijepo i kulturnjaci, i oni vrijedni i oni drugi,  među njima razni “lezihljebovići i uhljupi” nađoše višak u tom krugu novca. Tamo gdje se proizvodi, tamo i ima. Tamo gdje se radi za dobru plaću ima se i za potrošiti.

Iako ima onih koji i danas to iz nekih razloga neće ili ne žele priznati, ali nekadašnji su giganti, pa bili i sto puta nerentabilni, bili motori pokretači ove uspaljene kotline i otkad su oni izdahnuli ili su na izdisaju i ova kotlina lagano izdiše. A onda su ugašeni i ostali pomoćni motori, redom su padale klapne i mrak na sve što je nešto proizvodilo. A onda smo sami sebi sve to popljačkali ili smo prodali u bescjenje, odabravši uvijek iznova one koji nisu imali namjeru ništa napraviti, ništa popraviti, ništa zadržati. Osim za sebe. One koji su ili ognjem i mačem ili pod okriljem mraka ili, pak, u svilenim rukavicama krčmili naše, bez namjere da nas povedu bilo gdje drugdje nego u propast.

I tako vidim ili čujem kako se neki od nas nesvjesni propasti ljudi oko sebe naših susjeda, njihovih susjeda, nekoga iz predgrađa, naslađuju hropcem Detroita na umoru. I pristaju na podsmijeh drugome, nesvjesni vlastite propasti koju će doživjeti sutra ili za pet godina, jer ništa ne proizvodimo, jer kreditima servisiramo administraciju, jer švercom i radom na crno imitiramo život dostojan čovjeka. Mažemo si oči da imamo nešto, a nemamo zapravo ništa, budućnost nam ne vrijedi pišljive pare, jer na izboru imamo uvijek samo one iste,  a ni oni više nemaju što spičkati, rasturiti, uništiti, rasprodati. Pogasit će se sva ta polovna auta, izgorjet će i zadnje jeftine cigarete, pojest će guzica samu sebe. I što onda?

Mi se, eto, naslađujemo Detroitom i njegovom mukom. Samo u nekom našem ružnom filmu gdje smo mi, ma kako bili u blatu, spremni gledati svijet s visoka. A lako je meni za Detroit. Spasit će njega već nekako ta Amerika. Kupit će ga sama od sebe, ako treba. Tko će, zaboga, nas spasiti? I sve ove naše Detroite?

Boris Čerkuč/Dnevno

facebook komentari

Continue Reading
Advertisement
Comments

BiH

Dragan Čović: Iz ovih krajeva otići će još 100 000 ljudi

Published

on

By

Nezaposlenost mladih od kojih stvaramo izgubljene generacije najveći je od bezbroj problema s kojima se bori Bosna i Hercegovina, a za koje političke elite niti imaju rješenje niti žele raditi na poboljšanju.

Podaci CIA-e za 2017. godinu vrlo su jasno i govore o današnjoj katastrofi BiH – BiH je vodeća po ovom statističkom podatku sa 62,8 posto nezaposlenih mladih.

Isto tako, podaci govore kako je populacija mladih mnogo bliža granici siromaštva nego populacija odraslih te da oni koji nisu nastavili školovanje čine najveći udio u siromašnoj populaciji – njih 57 posto! Naravno, nikoga u takvim okolnostima ne treba čuditi situacija u kojoj iz BiH posljednjih godina mladi i školovani ljudi bježe “glavom bez obzira”.

O tom problemu govorio je i predsjedavajući Predsjedništva BiH i lider HDZ-a BiH Dragan Čović prigodom sastanka s predstavnica vlasti u USŽ-u rekavši kako je taj problem prisutan u svakom dijelu BiH, a u Krajini možda izraženije jer je granica EU pred vratima.

Mladi bježe u inozemstvo

– Kako bi se to promijenilo moramo stvoriti ambijent tim ljudima da vjeruju u svoju državu. Ovo je naša domovina i ovdje treba živjeti, ali ni to neće biti dovoljno. Premoćna je zapadna ponuda koja se nudi, prije svega u Austriji i Njemačkoj. Njima naši ljudi trebaju, oni su dio snažne industrijske i obrazovne kulture, a mi smo dio europske tradicije, kazao je Čović. Isto tako, jasno navodi kako će se negativni trendovi nastaviti ukoliko država nešto ne uradi.

– Što je najgore poticat će ga upravo te zemlje jer njima naprosto treba takva kadrovska struktura. Ukoliko ste pratili plan njemačke kancelarke za iduću godinu, i to uz uvjetovanje novih partnera u vlasti, jeste novih 200 tisuća ljudi izvana. Računamo kako će tu biti bar 100 tisuća iz ovih krajeva. Ako ne napravimo strategiju onda ćemo biti u velikim problemima. To što mladi ljudi odlaze više nije političko pitanje, nije pitanje jednog naroda, jedne politike. Jednostavno, odlaze svi. Čak i investitori koji dolaze iz tih krajeva kod nas ne daju takve uvjete radnicima kakvi su u Švicarskoj ili Austriji, istakao je Čović.

Zapošljavanje mladih

Problem zapošljavanja mladih bio je i tema dvodnevne  međunarodne konferencije “Program garancija za mlade kao prevencija nezaposlenosti mladih” na kojoj se razgovaralo o mogućim rješenjima problema koji muči čitavu regiju.

– Zapošljavanje mladih, kao jedne od ugroženih grupa na tržištu rada, predstavlja izazov za sva regionalna i nacionalna tržišta rada, rekao je Muamer Bandić, direktor Agencije za rad i zapošljavanje BiH. Dodaje da zbog toga sve javne službe za zapošljavanje veliki dio svojih aktivnosti usmjeravaju na povećanje zapošljavanja ove populacije jer je to preduvjet za kvalitetan život i napredak mladih u svim zemljama.

Cilj konferencije je razmjena najboljih praksi u zapošljavanju mladih među zemljama članicama Svjetske asocijacije javnih službi zapošljavanja (VAPES), sa posebnim naglaskom na prenošenje iskustava i praksi u zapošljavanju mladih u EU putem programa “Garancija za mlade”. Konferencija, koju su organizirali Agencija za rad i zapošljavanje i VEPES, prilika je da se usporede raznovrsne mjere, utjecaj koji na definirane mjere imaju politike, odobreni proračuni, sustav obrazovanja, sustav rada službi za zapošljavanje.

Isto tako, tijekom konferencije bit će predstavljeni dosadašnji rezultati i iskustva o provođenju mjera za zapošljavanje mladih, a poseban naglasak bit će na programu “Garancija za mlade” koji se sprovodi u EU.

Na konferenciji sudjeluju predstavnici službi za zapošljavanje Austrije, Azerbajdžana, Belgije, Bugarske, Crne Gore, Estonije, Francuske, Hrvatske, Kine, Mađarske, Slovenije, Švedske, Turske, kao i zavoda za zapošljavanje RS-a, FBiH i Brčko distrikta, te županijskih službi.

BiH na trećem mjestu po nezaposlenosti u svijetu

facebook komentari

Continue Reading

BiH

EU poručila: Izmjene Izbornog zakona se moraju provesti do izbora 2018. godine

Published

on

By

Bosna i Hercegovina nije mogla čuti ključne poruke Europske unije nakon sastanaka ministara vanjskih poslova zemalja članica unije u Luxembourgu o tome da se u zemlji moraju promijeniti odredbe Izbornog zakona kako bi se održali izbori sljedeće godine što je posve suprotno tvrdnjama visokih dužnosnika Stranke demokratske akcije da se izborni mogu održati i provesti i bez preinake po apelaciji Bože Ljubića, piše Večernji list BiH.

“Vijeće očekuje od BiH da unutar potrebnih rokova reagira na presudu Ustavnog suda BiH koja se odnosi na konkretne izborne odredbe federalnog Doma naroda.

Vijeće smatra da se izbornoj reformi treba pristupiti u duhu konsenzusa i dijaloga kao važnom pitanju, te također poziva BiH da provede preporuke Ureda za demokratske institucije i ljudska prava OESS-a (OESS-ODIHR) kako bi se približila europskim standardima, poboljšavanjem demokratskog procesa budućih izbora”, kaže se u zaljučcima Vijeća za vanjske poslove na kojemu je sudjelovala i hrvatska ministrica vanjskih poslova Marija Burić-Pejčinović, piše Večernji List.

Ustavni sud BiH je 28. prosinca prošle godine prihvatio aperlaciju Bože Ljubića, koji je u žalbi dok je bio predsjedatelj Zastupničkog doma naveo da je neustavna odredba da se iz svih županija u FBiH bira najmanje jedan pripadnik konstitutivnih naroda, bez obzira na brojnost pripadnika pojedinih konstitutivnih naroda u toj županiji. Ustavni sud je prihvatio navode Bože Ljubića da ne mogu jednak broj izaslanika za Dom naroda dati Bosansko-podrinjska županija s 23 Hrvata i Posavska županija koja ima oko 33.000 Hrvata. Na taj su način u dva navrata ključne hrvatske stranke za koje glasuje najveći broj Hrvata izbačene iz vlasti. No, u SDA ne smatraju kako je potrebno promijeniti Izborni zakon, a njihov visoki dužnosnik Šefik Džaferović lak je ustvrdio kako to nije uvjet za održavanje, ali niti provedbu odredbi izbora,

“Mi trebamo ozbiljno raditi na izmjenama Izbornog zakona, ali, ako do toga i ne dođe, izbori 2018. godine će se održati. Nema razloga da bude drukčije. I do sada smo pokušavali provesti neke odluke, ali izbori nikada nisu dovođeni u pitanje, osim u slučaju Mostara. Međutim, konkretna situacija vezana za odluku Ustavnog suda po apelaciji gospodina Ljubića nije ni slična onoj vezanoj za Mostar”, rekao je Džaferović. No, zanimljivo je da je odluka Ustavnoga suda o Mostaru apsolutno identična situaciji u Mostaru jer su hrvatske stranke prosvjedovale upravo zbog neproporcionalnosti vrijednosti glasova birača za izbor vijećnika u Gradsko vijeća, što je Ustavni sud potvrdio, a uz ostale identična je i formulacija o presudi oko izbora izaslanika za Dom naroda s obzirom da se odredbom o biranju po jednoga izaslanika iz svake županije narušava upravo načelo proporcionalnosti.

Uz način izbora izaslanika za Dom naroda EU je istaknula i kako treba provesti presudu Europskog suda za ljudska prava, koja bi trebala osigurati da se i predstavnici nacionalnih manjina mogu kandidirati za članove Predsjedništva BiH, što sada nije slučaj, ali i da budu birani u gornji, nacionalno koncipirani Dom naroda. Pri tome sud nije odredio na koji će se način provesti ta odluka. SDA sada ucjenjuje da se ove odredbe ne mogu mijenjati bez provedbe slučaja Sejdić-Finci a za što je potrebna izmjena Ustava BiH.

facebook komentari

Continue Reading