Pratite nas

Religija i Vjera

Dijete = bolest, pobačaj = lijek – ja takvu logiku nikada neću moći razumjeti

Objavljeno

na

Digla se i kuka i motika od raznih udruga, portala, mreža i pojedinaca da bolnica sada mora trudnicama (a.k.a. bolesnicama) pružiti uslugu liječenja. Pa opet ta borba tih istih udruga, udruženja, medija, pojedinaca za medicinski potpomognutu oplodnju s druge strane još više zbunjuje. Dijete je, zapravo, u jednom slučaju neželjena nuspojava, ili bolje rečeno proizvod koji mi ne treba, a u drugom slučaju proizvod koji mi treba. Treba mi jedan proizvod ili mi ne treba jedan proizvod

Znate za onaj izraz ‘papskiji od pape’? Tako mi nekada izgleda ovo naše ‘Bog i Hrvati’, ‘Hrvati katolici’ i ‘katolička Hrvatska’. A ponekad opet, ovi naši krajevi izgledaju kao da žele biti veći ateisti od onih koji su izmislili ateizam. Kao da se želimo riješiti svog kršćanstva (i sadašnjeg i nasljedstva) barem u tamo nečijim očima. Uskoro očekujem da će netko potegnuti pitanje mijenjanja imena, jer Marija je previše kršćansko ime, a isto tako Marko, Ivan, Pavao, Magdalena bi se mogli pobojati za svoje ime i pripremiti nešto novca za promjenu podataka na osobnim ispravama.

Ne znam kome je upućena ta poruka. Njima ili nama samima? Kome se mi to želimo dokazati? Svijetu koji se razdire od ljudskih prava, prava manjina, jednakosti i bratstva (unionizma), dok s druge strane taj kapitalizam i vladavina prava rađa toliko obespravljenih, gladnih, siromašnih, onih koji su gladni kruha… Svijetu kojemu je glavna mjerna jedinica interes, koji je također poznat i pod drugim imenima kao što su novac, nafta ili zlato… Ili nama koji ne znamo tko smo i koji još uvijek tražimo svoj identitet. Pa ne znamo tko smo ili što smo mi sami, ali nam se svakako sviđa što su oni drugi, iako oni još manje znaju tko su ili što su oni. Uglavnom, bit ću protiv svega što ima veze s Bogom, Crkvom, kršćanstvom i već računam da sam na dobrom putu…

Stalno se možemo uhvatiti u nekom raskoraku. Pričamo jedno, a radimo drugo. Prosvjedujemo za jedno, a gazimo drugo. Pišemo peticije za jedno, a pronalazimo sami sebe da radimo nešto potpuno suprotno. Tako smo potpisivali peticiju za ustavnu definiciju braka, a taj isti Ustav nema ništa protiv rastave braka i opet sklapanja niza drugih brakova… U nizu apsurda na koje možemo naići, a osobito ciljam na pitanje pobačaja i priziva savjesti, imamo bolnice koje nose ime ‘Sveti Duh’ i ‘Sestre milosrdnice’, a u njima se izvode ili su se izvodili pobačaji. Moja iduća rečenica može samo biti jedan veliki upitnik. UPITNIK? U bolnici koja nosi ime treće božanske osobe izvodili su se pobačaji.

Vratimo se na početak ove rečenice. U bolnici. Bolnica je neka ustanova koja po mom laičkom sudu skrbi o bolesnim ljudima. Nemam baš nešto puno godina niti sam završio nekoliko fakulteta i ne, nisam doktor znanosti… Ali i dalje nisam uspio dokučiti u kojem je smislu trudnoća bolest. Drugo stanje. Taj dio kužim. Ali: trudnica = bolesnica. Taj dio još nekako ne dopire do mene. Iako se digla i kuka i motika od raznih udruga, portala, mreža i pojedinaca da bolnica sada mora trudnicama (a.k.a. bolesnicama) pružiti uslugu liječenja. Dijete = bolest. Pobačaj = lijek. Pa opet ta borba tih istih udruga, udruženja, medija, pojedinaca za medicinski potpomognutu oplodnju s druge strane još više zbunjuje. Dijete je, zapravo, u jednom slučaju neželjena nuspojava, ili bolje rečeno proizvod koji mi ne treba, a u drugom slučaju proizvod koji mi treba. I to je moje pravo. Treba mi jedan proizvod ili mi ne treba jedan proizvod. U oba slučaja postoji tarifa. Ispod ili iznad stola, ovisi o državnom zakonodavstvu.

I takve vijesti zauzeše ovo dana mnogo medijskog prostora. Jedva se probila u naš medijski prostor jedna osoba koja je odlučila putovati svojom zemljom i spavati u svakom gradu s nekim drugim muškarcem. Svjedoci smo vapijućim naslovima koji uznevjereno tvrde da se u bolnicama pred kojima se molilo ne vrše više pobačaji. Dade se zaključiti iz nekih naslova da je ta molitva stvarno imala nekog efekta.

Moli, brate. Moli, sestro. Moli za ono najosnovnije. Malo zdravog razuma. Malo logike. Malo više prava za ona mala stvorenja koja im trebaju dati oni koji su, kao naime, veći, pametniji, jači, snažniji, odrasliji, mudriji od njih. Oni trebaju nas. Ovo pišem više radostan zbog rođenja jedne malene djevojčice koju su njezini roditelji čekali jako dugo… Ovo pišem tužan zbog tolikih djevojčica i dječaka koji su ostavljene i odbačene kao medicinski otpad tamo negdje u nekoj klinici koja nosi ime nekog sveca, božanske osobe ili neke ustanove posvećenog života…

fra Željko Barbarić / Bitno.net

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Sveti Luka evanđelist

Objavljeno

na

Objavio

18. listopada Crkva časti svetoga Luku, pisca trećega evanđelja i Djela apostolskih, vjernog pratitelja svetoga Pavla, liječnika i kroničara koji nam je ostavio mnogobrojne detalje iz života apostola i prve crkvene zajednice.

Iako sveti Luka nije izravno poznavao Isusa Krista, nego je bio učenik apostola, svjedočanstvo vjere prve Crkve i svjedočanstvo vlastite vjere ostavio je zapisano u dvama spisima – Evanđelju po Luki i Djelima apostolskim.

Luka je rođen u Antiohiji, tadašnjoj rimskoj pokrajini Siriji, a današnjem gradu Antakya na jugu Turske, oko 10. godine. Bio je liječnik, pa je razumljivo što će i u svojim spisima davati na važnosti Isusovim čudesima, posebno izlječenjima, koje obično opisuje detaljnije i s većim emocionalnim naglascima. I drugi njegovi opisi događaja i osoba prve Crkve pokazuju da je sveti Luka bio vrlo osjećajan, a također se može uočiti velika preciznost kada su u pitanju povijesne okolnosti. U tom smislu upravo kod njega nalazimo veoma lijepe opise Marije i događaje iz Isusova djetinjstva, što njegovu Evanđelju još više daje na vrijednosti.

Antiohija je bila važno kršćansko središte u kojemu su djelovali sv. Petar, sv. Pavao i sv. Barnaba, pa je sveti Luka najvjerojatnije upravo od njih i primio Radosnu vijest, a poseban mu je u tom smislu bio uzor i učitelj sveti Pavao, kojemu se kao pratilac pridružio na njegovu drugom misijskom putovanju i ostao sve do Pavlove smrti, podnoseći zajedno mnoge nevolje i progone, a o svemu tome ostavio je detaljno svjedočanstvo u Djelima apostolskim.

Nakon Pavlove mučeničke smrti 64. god. nastavio je sam naviještati Evanđelje, ali nema pouzdanih povijesnih podataka je li njegovo područje djelovanja bila Dalmacija, kako neki smatraju, ili možda Galija, Italija, Egipat ili pak Grčka. Ni o njegovoj smrti nema sigurnih podataka, pa je tako prema nekima umro sa 74, a prema drugima s 84 godine, prema jednima je umro prirodnom smrću, a prema drugima podnio je mučeništvo, te je prema jednima svoj ovozemaljski život završio u Bitiniji, a prema drugima u Boeciji u Grčkoj.

Prema predaji, sveti Luka je bio i slikar koji je napravio više slika Djevice Marije, pa je stoga i razumljivo što se češće u umjetnosti prikazuje kako crta Gospu. Također se u slikarstvu nerijetko prikazuje s knjigom i pisaćim, liječničkim ili slikarskim priborom. U ikonografiji ga se pak obično prikazuje simbolom vola ili krilatog teleta, a po tumačenju predaje to bi se povezivalo s njegovim češćim isticanjem Krista kao svećenika, te bi u tom smislu vol bio simbol Onoga koji se žrtvuje za druge.

Sveti Luka se štuje kao zaštitnik liječnika, bolesnika, slikara, umjetnika, pisara, mesara, staklara itd., a da je u hrvatskom narodu rado čašćen svetac svjedoče i mnogobrojne crkve posvećene njemu u čast.

Vjeraidjela.com

facebook komentari

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Fra Mario Knezović: Sotono u ime Isusovo umukni

Objavljeno

na

Objavio

Umjesto da konačno zašute suradnici zla i sotone, ušutkuju se Božji glasnici i proroci istine.

Vrijeme je da zašute i umuknu vračari, lažni proroci, pisci horoskopa, širitelji ideologija koje negiraju Božje zakone. Vrijeme je da u ime Isusovo umukne glas Belzebula u srcima promotora kulture smrti, da umuknu političari i svjetski moćnici koji gradeći zlatnu teladi i kule babilonske potajice stvaraju novi svjetski poredak.

Prorok Joel poziva svećenike da dignu glas, proglase post, narod sazovu na molitvu jer se približio kraj i propast ovoga svijeta. Trubite u trublju na Sionu! Dižite uzbunu na svetoj mi gori!

Neka svi stanovnici zemlje dršću,jer dolazi gospodnji dan, poruka je proroka. Indijski vođa Ghandi je postio kad je narod bio u velikim izazovima i krizi. Možemo li očekivati da današnje vođe počnu preko posta i molitve rješavati probleme i katastrofe, a ne samo da pukom diplomacijom obračunavaju sa zlom.

Poslušajte propovijed fra Marija Knezovića koja je razdrmala brojna srca.

fratar.net

>>> Fra Mario Knezović: Što prorok Izaija poručuje mentalnim komunistima i udbašima?

facebook komentari

Nastavi čitati