Dinko Dedić: Čeka nas veliki posao poslije ovih izbora!

2
Masovne demonstracije protiv udbine aktivnosti i ubijanja Hrvata po zapadnim zemljama. Na slici Domagoj Dedic drži transparent.

Treba okrenuti od onih koji vladaju i u njima tražiti uzroke ove nevolje, jer oni su posljedica. Treba se okrenuti sebi jer u nama, svima nama je uzrok, sudbina u rukama ili sudbina pod nogama, kako god odlučimo.

Piše: Dinko Dedić
Piše: Dinko Dedić

Hrvatske demonstracije na centralnom trgu “City Square” u Melbourneu, uz učešće albanskih prijatelja iz Kosove, organizirane nakon atentata na Nikolu Štedula u Škotskoj, kao apel vladi Velike Britanije, da ne oslobodi uhićenog atentatora Vinka Sindičića.

Slike na transparentu koji držim predstavljaju neke od Hrvata na koje je Jugoslavija izvršila atentat a kraj mene stoji moj sin Domagoj, tada pučkoškolac, s plakatom na kojemu piše: “Nemojte ga osloboditi! On je ubio dijete!”, aludirajući na Sindičićevu asasinaciju devetogodišnje Rose Marie Ševo u Italiji.

Sindičić je za jedno od svojih brojnih ubojstava odležao u škotskom zatvoru ali je kasnije, iako je bio jedan od najnotornijih masovnih ubojica u poslijeratnoj Europi, nakon osamostaljenja, u Hrvatskoj uživao slobodu, da na to u Hrvatskoj nije bilo nikakave masovne reakcije.

Postojala je u to vrijeme među Hrvatima rasutim na sve strane svijeta jedna doza solidarnosti koja izostaje danas u Hrvatskoj. Gdje god se jedan Hrvat našao ugrožen, na noge su se dizali Hrvati na svim kontinentima i po svim velikim gradovima.

Kad je Njemačka prijetila izručiti Stipu Bilandžića u Jugoslaviju, pred njemačke ambasade i konzulate su izašli Hrvati svuda po svijetu, u Melbourneu, u Canberri, u Sydneyu, u Chicagu i New Yorku, u Torontu i u Vancouveru.

U Melbourneu se njemačko poslanstvo nalazilo uz glavnu prometnicu sjever-jug čije zatvaranje praktično blokira kretanje u jednom velikom gradu, pa smo ju zatvorili s mnoštvom.

Kad je pohapšena skupina Hrvata u Americi, članovi HN Otpora i među njima neki važni dužnosnici HDP-a (Ljubas, Markić, Boban, Bagarić, Mišetić, Primorac, Biošić, Logarušić, Sudar i Jakić), opet je na noge ustala cijela emigracija i tako svaki puta, unatoč nekih ideoloških razlika među pripadnicma raznih skupina, centralni cilj, samostalna hrvatska država, je dominirao i sve su razlike padale u nemar, jer mi smo jedan narod i jedan nam je bio cilj.

Tko god danas pokuša omalovažiti značaj tog jedinstva, neka pogleda arhive zapadnih država i konačno, za sada sakrivenu udbinu arhivu, pa će se uvjeriti da su oni znali da jedinstven hrvatski narod, svjestan svojih nacionalnih interesa i svog prava na samostalnost, predstavlja toliku opasnost za Jugoslaviju, da protiv njih treba pokrenuti stroj za likvidacije svuda po svijetu, a zapadu kojemu je u cilju bila jedinstvena Jugoslavija, zažmiriti pred tim zločinima.

To je ono što danas nedostaje u Hrvatskoj, osjećaj slidarnosti sa svakim Hrvatom u nevolji. Kad su lovili Gotovinu i druge branitelje izručivali u Haag ili u Hrvatskoj izvodili pred sud, u Zagrebu, Splitu, Osijeku, Vukovaru, i po svim gradovima Hrvati su trebali izaći na ulice i demonstrirati volju hrvatskog naroda, kakvoj se niti jedna vlast nebi usudila suprotstaviti, ma koliko sluganska bila.

Hrvati i danas strepe tko će doći na vlast, uvjereni da poslije toga nitko ništa ne može učiniti do idućih izbora, jer su im izbori jedini način iskazati svoju volju.

Hrvatski narod je suveren na sve načine koji su mu na raspolaganju provoditi i ima pravo na sve načine dati do znanja onima koji djeluju protiv njegove volje, da to neće tolerirati.

Sve što mu nedostaje je svijest o svom apsolutnom suverenitetu, svijest da je narod, vrhunsko direktno tjelo iznad svih predstavničkih.

Dok se to ne ostvari, svi koji su spremni tripti, trpiti će i svi koji su spremni čekati, čekati će i nikad ne dočekati.

Po pravilu, “Sve što može otići u krivo, otići će u krivo”, dok god Hrvati ne odluče da to neće dozvoliti, ne podijeljeni u stranke i suprotstavljeni jedni drugim pa po perifernim pitanjima, nego jedinstveni u središnjoj ideji hrvatskog prava na slobodu, napredak, pravdu, jednakost i slobodan put ostvarivanju sreće.

Danas imaju jedino slobodan put pokupiti prnje i izgubiti se preko granice, kao što su ga imali u vrijeme Jugoslavije. Hrvat danas mora biti svjestan, ako je spreman gledati kako drugi odlaze preko granice, da će jednog dana drugi gledati njega ili njegovu djecu kako odlaze trbuhom za kruhom.

Zato se treba okrenuti od onih koji vladaju i u njima tražiti uzroke ove nevolje, jer oni su samo posljedica. Treba se okrenuti sebi jer u nama, svima nama je uzrok, sudbina u rukama ili sudbina pod nogama, kako god odlučimo.

Čeka nas veliki posao poslije ovih izbora!

Dinko Dedić

facebook komentari