Dinko Dedić – Jaki glas s Velebita

2

HRVATSKA KAO KRAVA MUZARA

Tako to klapa u izbornom ciklusu, već 9 puta u krug i svima se vrti u glavi a da nitko niti jednom nije došao s programom temeljitih promjena, nego s odgovorima na kriva i nevažna pitanja. Pitaju me kojoj stranci ja pripadam? Nemam kome? Vrijeme je za nešto novo, nešto kvalitativno novo, jasno, beskompromisno, hrabro i lišeno svih koji su mozak onečistili antihrvatskim uvjerenjima, biografiju sluganskim djelima i prste umočili u teglu hrvatskog meda. Vrijeme je za nekoga tko će u svoj program jasno zapisati, koji su gorući i po opstanak i napredak hrvatske države bitni problemi i pokazati spremnost s njima se uhvatiti u koštac od prvog dana. Kad bi se znali dobro i jakim glasom, s visoka brda kao što je Velebit predstaviti, mislim da bi ih i ja i većina Hrvata lako prepoznali.

Piše: Dinko Dedić/Kamenjar.com
Piše: Dinko Dedić/Kamenjar.com

Svi oni koji pozivaju da okrenemo leđa prošlosti i usmjerimo pogled na budućnost, moraju na duši imati nešto iz prošlosti, što ih peče, jer iz nje možemo izvući iskustvo svega dobra i svega zla koje nam treba kao putokaz ako želimo da nam budućnost bude bolja.

Hrvatska je puna povijesti života pod tuđim jarmom sa samo dva kratka trenutka samostalnosti, iz kojih možemo polučiti najviše. Jedan od tih trenutaka je otišao u nepovrat sa svim njegovim teškim konzekvencama a drugi još traje i zato je njegovo iskustvo najvažnije. Hrvatski vodeći političari toj nedavnoj prošlosti okreću leđa jer baš tu leže sve nečiste savjesti živih ljudi.

Kada se na kraju tunela hrvatskog sužanjstva pojavilo svjetlo, baš tada su svi trebali dati sve od sebe, ne za danas nego za vijeke. Trebalo je vidjeti značaj trenutka i s teškim stoljećima ropstva iza nas, ne misliti na sebe nego davati za stoljeća slobode ispred nas.

i završio kad su drugi porušenu, iscrpljenu i gladnu Hrvatsku vidjeli kao kravu muzaru. Počeli su je musti i muzu ju do današnjih dana.

Korupcija uvijek ima svoje žrtve. Korumpirana država za žrtvu ima cijeli narod.

Tko god danas kaže da se ne želi baviti prošlošću, svjesno ili nesvjesno pridonosi tome da se ovaj proces nastavi, ne samo dok krava ne ostane bez posljednje kapi mlijeka, nego dok se iscrpljena ne stropošta na zemlju mrtva.

Svi koji vam u sitnim postotcima obećavaju malo bolju Hrvatsku, lažu, a ako u to vjeruju, lažu i vama i sebi. Danas treba stvarati drugačiju Hrvatsku. Tko je to u predizbornoj kampanji obećao pravno goniti one koji su blantno i na očigled svima opljačkali Hrvatsku? Tko je obećao pokrenuti proces povratka opljačanog hrvatskog bogatstva? To nisu neki nedokučivi i nedokazivi slučajevi. Novac ostavlja trag i nije ga moguće izbrisati. Tu se ne radi samo o nedokazanom porijeklu imovine i dokumentiranim transakcijama nego postoji čak i filmska evidencija pljačke i pronevjere a nitko nema volje pokrenuti postupak. Tamo gdje su primjeri pljačke i izdaje, pa čak i politički motiviranih ubojstava završili na sudu, nelustrirani i abolirani kadar naslijeđen iz prošle države i njihov, istim metodama priučeni podmladak ih je odbacivao ili odlagao u beskraj.

Svi oni, s desna i lijeva, koji za svoj madat u svoj program nisu uključili čitavu gomilu ovih slučajeva što vape za pravdom, a govore o boljoj Hrvatskoj, nisu iskreni.

Kad demokratski sustav postane nesposoban razračunati s pljačkom, korupcijom i izdajom onda postaje irelevantan. Kad pravni sustav postaje sam svoja suprotnost, onda nema pravne države. Kad se loši zakoni ne mijenjaju a postojeći ne poštivaju, onda vlada bezakonje.

Zašto pola Hrvata uoće nije izašlo na izbore? Mislite li da oni koji su izašli mare za svoju dobrobit a oni koji nisu da ne mare, da im je svejedno? Ili se radi o tome da su oni zaključili da svojim izlaskom ne mogu ništa postići jer se ono što je obećano u predizbornoj kapanji uopće ne dodiruje stvarnih problema? Čemu uopće glasati za nekoga tko nije obećao ništa od onoga što bode u oči, što svatko prepoznaje kao stvarno, opipljivo, nezobilazno zlo, koje barem što se pljačke i korupcije tiče, nema nikakve veze ni s ljevicom ni s desnicom? S tim u vidu i sami pojmovi ljevice i desnice postaju besmisleni koliko je besmislena i podjela na fašiste i antifašiste; sve obične floskule.

Nije ovaj poredak uspostavljen jučer s novim strankama koje se prvi puta pojavljuju na izborima, pa sada gledamo koja ima realnijeg izgleda više unaprijediti kvalitetu života hrvatskog čovjeka. I lijeva i desna strana su se oprobale na vlasti po nekoliko puta. Jesu li jedni pošteno skrbili za Hrvatsku a drugi ju pljačkali? Jesu li jedni izvodili udbine zločince na sud a drugi ih oslobađali? Jesu li Hrvatsku opljačkali samo lijevi ili samo desni? Jesu li jedni skidali Titovo ime s Kazališnog trga a drugi ga vraćali? Jesu li jedni provodili lustraciju a drugi ju poništavali?

Je li to pola Hrvata ljevičara a pola desničara? Pola je izašlo na glasanje a pola nije. Oni koji nisu izašli ostavili su svaku nadu da će im postojeća demokratska procedura donijeti ikakave promjene. Oni koji su izašli posjeduju određeno ideološko stanovište, navijaju za stranu s kojom se identificiraju ali glasuju za programe u kojima se niti jedna točka ne dodiruje stvarnih problema čije rješenje može donijeti promjene.

Tako to klapa u izbornom ciklusu, već 9 puta u krug i svima se vrti u glavi a da nitko niti jednom nije došao s programom temeljitih promjena, nego s odgovorima na kriva i nevažna pitanja.

Pitaju me kojoj stranci ja pripadam? Nemam kome? Vrijeme je za nešto novo, nešto kvalitativno novo, jasno, beskompromisno, hrabro i lišeno svih koji su mozak onečistili antihrvatskim uvjerenjima, biografiju sluganskim djelima i prste umočili u teglu hrvatskog meda. Vrijeme je za nekoga tko će u svoj program jasno zapisati, koji su gorući i po opstanak i napredak hrvatske države bitni problemi i pokazati spremnost s njima se uhvatiti u koštac od prvog dana. Kad bi se znali dobro i jakim glasom, s visoka brda kao što je Velebit predstaviti, mislim da bi ih i ja i većina Hrvata lako prepoznali.

Četrdeset i pet godina se intenzivno bavim pitanjima, najprije hrvatskog osamostaljenja a onda napretka samostalne države. Nemojte mi reći da brzopleto pravim zaključke.

facebook komentari

  • goranka

    “Kad bi se znali dobro i jakim glasom, s visoka brda kao što je Velebit predstaviti, mislim da bi ih i ja i većina Hrvata lako prepoznali.

  • kostresh

    da, oluja nam treba, sa Vilom Velebita!