Ne zanimaju me ljudi koji su se uklopili u sadašnjost nego oni koji su se utopili u vječnost, svjesni kako su imperije dolazile i odlazile, idelogoje cvale i propadale, a kamena ploča od iskona, stajala i smijala se svem tom pomodarstvu, gledajući kako tijesna vremena pucaju, kao što se smije ovaj grb iz 1080. iz Baške.

Piše: Dinko Dedić/Kamenjar.com
Piše: Dinko Dedić

Ne mogu dati podršku niti jednoj koaliciji, bloku ili stranci, ali mogu dati podršku pojedincima na raznim listama. Ne mogu zato što u raznim paketima ima svega i svašta. Prije ili kasnije bi se našao u poziciji uprti prst sam u sebe i upitati se “Kud ti je otišao razum?”

Ja znam da je Hrvatska zaigrana u stranačkom nadmetanju pa se mnogi iz HDZ-a napr. samnom nisu niti malo slagali kako sam opisao Sanadera pa nakon njega Jadranku Kosor kad su došli na čelo države, ali kad su izletili opet su nam se mišljenja usaglasila s tim da smo izgubili nekoliko godina.

Da bi podržao jednu stranku, imam jedno 20 točaka koje bi morale biti zadovoljene, prije nego ove koje imaju u programu, uopće dođu na dnevni red. Te točke nitko niti ne spominje u predizbornoj kampanji a bez njih ove koje jesu na dnevnom redu, nemaju šanse na ostvarenje.

Da bi izbjegli te točke, lome i komadaju nešto što se ne može lomiti, odvajaju prošlost od budućnosti, gospodarska pitanja od socijalnih i nacionalnih, manjinu od većine, iseljeništvo od Domovine i tako redom.

Hrvatska je kao jedna stara kamena ploča iz daleke prošlosti, koja je još u uporabi, kojoj su kroz godine pokušavali prekrivati stare uklesane slike i simbole novima i još pokušavaju. Hoće njenu simboliku prilagoditi bjelosvjetskim vizijama kojima su se našli zadivljeni a ne shavaćaju da to više nebi bila Hrvatska.

Prihvaćam Hrvatsku sa svime što je sa sobom donijela ‘good, bad and ugly’, još iz vremena prije kršćanstva, kad je jedina idelogija bila preživjeti i ostvarivati san o sreći, a trebala bi biti i danas, kad se svijet nije razdvajao na istok i zapad, nego na jug i sjever, kad se ljudi nisu dijelili na desne i lijeve nego na dobre i loše.

Na mogu se prilagoditi četverogodišnjem izbornom ciklusu, nego tisućgodišnjem životnom ciklusu, iz vremena prije nas i za vremena poslije nas.

Ne zanimaju me ljudi koji su se uklopili u sadašnjost nego oni koji su se utopili u vječnost, svjesni kako su imperije dolazile i odlazile, idelogoje cvale i propadale, a kamena ploča od iskona, stajala i smijala se svem tom pomodarstvu, gledajući kako tijesna vremena pucaju, kao što se smije ovaj grb iz 1080. iz Baške.

Tko god snuje Hrvatsku za 4 godine a ne ugrađuje ju u viziju vječnosti tamo gdje se spajaju nebo i zemlja, plitak je koliko su plitka i njegova očekivanja.

Kakvi su me osjećaji obuzeli kad mi je jedan Asirac rekao da iz svoje povijesti naučio da smo braća?! On iz starog naroda bez države koji čeka da izumre zadnjih nekoliko tisuća rasutih ostataka nekad velikog naroda i ja, njegov hrvatski brat koji je jedva preživio i konačno ostvario državu, u prilici nastaviti svoj tisućgodišnji san o sreći.

Kako ću se ja uklopiti u proces koji na periferiji proriteta drži pitanje mortaliteta, izumiranja kroz nastavljeni velikosrpski plan iseljavanja, u državi koja u svom centralnom dokumentu sadrži nekakvu balkansku deklaraciju sovjetske, informbirovske, internacionalističke filijale poznate od imenom ZAVNOH?

Kako ću podržati stranke koje su 20 godina na predsjedničkom stolu držale Tita a njegovo ime još uvijek “krasi” isti onaj trg na koji sam pod kraj 1971. sišao niz stepenice Pravnog fakulteta i nestao u bijeli svijet?

Mogu podržati neke pojedince, kao što je Bruna Esih u sastavu HDZ-ove liste, generala Glasnovića izvan nje i još desetak drugih.

Kažu mi da sam previše ekstreman za 90% Hrvata. Na koji način sam ekstreman? Nisam anti ničega i nikoga osim onih koji su ikada na bilo koji način digli ruku na Hrvatsku. Što bi trebao? Da ju volim 90% manje, da mi jugoslavenstvo, četničke proslave, Tito i partija, Mesić, Manolić, Josipović, Pusićka, Milanović, Stazić, Srb i Kumrovec smetaju samo malo a ne ovako da se ježim.

Smeta mi da se slavi Đoku Jovanića kao vođu ustanka u Srbu a Juru Francetića koji je četnike protjerao preko Drine smatra za zločinca. I Talijane bi natjerao u more da ga Jovanićevi nisu uhvatili i motikama dotukli.

Smeta mi da se slave jugoslavenski ustanci a ne Velebitski ustanak protiv Jugoslavije ni Rakovačka buna protiv Austro-ugarske.

Smeta me da u vrhovima hrvatske politike nema mjesta nikome tko nema jugoslavenskog, komunistčkog i partizanskog naslijeđa, ni na današnjoj tzv. ljevici, ni na desnici.

I da, smeta me što to većini Hrvata ne smeta.

Evo malo te hrvatske prapovijesti o ranim hrvatskim vladarima

facebook komentari

  • kvaternik

    Dinko, poznanice i suradnice!
    prema tvojim gore napisanim rijecima smetas ti najvise samom sebi, jer jos do danas nisi oformio svoj politicki stav, a nasao si se na velikoj raskrsnici ljevice,kukurikavaca, desnice, centra, seljaka cuprijasa,…….. i ne znas kud bi i u kojem pravcu. u ovo najkriticnije vrijeme postanka moderne Hrvatske, kad joj dolazi BITI ili NE BITI, tebi smeta sve i svatko! nije li vrijeme da da se suocimo sa svime i svima onima koji ti smetaju e da bi Hrvatsku izveli na pravi put napretka, ugleda i prosperiteta!? nije li vrijeme da odbacimo kritiku i prihvatimo se konstruktivnog posla s ljudima, organizacijama ili pokretima koji zastupaju hrvatske domace i medjunarodne interese? a one koji ne vole Hrvatsku, koji je ne zele, koji je smatraju “slucajnom drzavom” koji se nisu za nju borili – pustimo zaboravu, a to im je u isto vrijeme i smrtna kazna!!!

    • Maks

      Kad bi svi razmisljali poput Dinka ne bi ni isli glasati. Dok ljevica izlazi redovito jer im je “gradjanska dužnost mi moramo biti sretni da nas u saboru zastupa ono malo uvijek vjernih HDZu, kad ih nadglasaju onda ih krivimo sto su neuspjesni iako ih je premalo upravo nasom krivicom . Ljevica nema ljudi koji sire beznadje medju svojim glasacima, dok kojekakvi “desnicari poput Raspudica nazivaju Milanovica “Tudjmanovcem, Josipovicevi popovi i veliki “desnicari poput Dujmovica podrzavaju Cupriju lako je Milanovicu loviti u mutnom. Dinko je davno pozivao Karamarka na ostavku ili krivio za gubitak izbora nije u stanju shvatiti protiv kakvog aparata se Tomo morao boriti, njega i Antuna Babica ni ne uzimam ozbiljno jer oni moraju znati. Lijeve frakcije su konkurencija medjusobno ali ne gaze jedni druge , uvijek se nadopunjavaju i drze zajedno gdje god je potrebno , ovo “desnicarenje razdvaja i razbija! Najbolji su mi ovi sto za svaku sitnicu napadaju Kolindu i Kovaca , trebaju ovako sa svrbijom , trebaju onako , “mi bi bolje “državnicki – ne vide da ni predsjednica ni Kovac nemaju podrsku vlade i da su jedina alternativa kojekakvi Mesici, Josipovici, Pusici koji si nakon ovakvih upisa samo mogu trljati ruke.

    • Zvonko

      Ti ne poznaješ Dinka Dedića, a još manje ti je bio suradnik !

  • kršni

    Nadam se da dosta ljudi zna za koga treba glasovati, a to je za stranku koja najviše smeta SDP-u, HNS-u i sličnim strankama, zna se, HDZ!