Pratite nas

Gospodarstvo

Direktor DM-a u RH Mirko Mrakužić: U dm-u je sve rezultat zajedničkog rada

Objavljeno

na

Drogerie Markt slavi 20. rođendan u Hrvatskoj. Preživjeli su i rat i krizu, a cijelo to vrijeme poslovni rezultati išli su im uzlaznom putanjom.

Kako im to polazi za rukom i što novoga spremaju za 2017. godinu vezano za asortiman na policama i potencijalne akvizicije s obzirom na pretumbavanja u sektoru trgovine, otkrio je za Jutarnji list direktor DM-a Mirko Mrakužić.

Otkrijte tajnu kompanijama kojima rezultat poput vašeg nije pošao za rukom.

Tajna je da nema tajne. Samo rad, rad i rad. On vuče rezultate. Ogromna količina posla je iza svega toga. Vlasnik dm-a je rekao jednu zgodnu stvar, a to je da u trgovini slažete svaki dan robu i nadate se da će kupci doći i tu robu kupiti.

Nemate dogovorene kupce koji će doći taj dan nego morate složiti robu ljepše, drugačije, bolje, atraktivnije, povoljnije i nadati se. Tako i kod nas. Velika količina posla stoji iza jedne kreme na polici, suradnja unutar tvrtke, s partnerima, a to se sve vidi na rezultatima.

Prihodi u Hrvatskoj su gotovo dvije milijarde kuna, a u koncernu su veći od devet milijardi eura. To je, okvirno, prihod Hrvatske od turizma, a mi to radimo s pelenama, kremicama i pastama za zube. Dakle, jedan dio je rad, drugi ogromna sreća, a treći svakako hrabrost.

Bili ste cijelo to vrijeme aktivni, širili asortiman, popustima i drugim pogodnostima zadržavali kupce. Pretpostavljam, prvenstveno žene. Možda je jedan dio i u tome.

Nastojimo napraviti odmak od kratkoročnih akcija i popusta tako da povoljnije proizvode nudimo tijekom cijele godine uz trajno dobru cijenu. Treba li vama danas 10 pasti za zube?

Ne treba, ali ćete ih kupiti jer ste vidjeli da su na popustu. Na kraju od svog doma radite skladište. Kupac treba izabrati treba li mu deset paketa toalet papira ili ne treba.

Tu je dvostruka korist. Kupci sami odlučuju kad će kupovati i što, a u cijelom lancu opskrbe nema velikih skokova. Konstantna fer cijena tijekom cijele godine mnogo je bolji izbor i za kupce i za proizvođače i za trgovce.

Poznato je da je dm među najčešćim preferiranim prodavaonicama bio hrane, godinama najpoželjniji poslodavac, pa i da su plaće trgovaca u dm-u od osam tisuća kuna visoke u odnosu na prosjek u trgovini. Kada bi bile koliko su prosječno u trgovini, kakvi bi vam onda bili rezultati?

Plaća nije nikakvo čudo, ali omogućava ljudima da žive od nje. Osim toga, kolegice i kolege na blagajni su vizitkarta naše tvrtke i temelj ugleda i uspjeha dm-a.

Neizmjerno sam ponosan što smo ove godine šesti put proglašen najboljim poslodavcem u Hrvatskoj u kategoriji velikih tvrtki prema nezavisnom istraživanju portala Moj Posao.

Mi se igramo, njegujemo ambijent u kojem se i ugodno družimo. Imamo kafić, prostor za masažu i odmor. Osobama s teškoćama omogućujemo da zauzmu zasluženo mjesto na tržištu rada kroz dugogodišnju suradnju s centrima za inkluziju.

Uložili smo više od 1,5 milijuna kuna u realizaciju 40 projekata. U dm-u je sve rezultat zajedničkog rada.

No, bi li dm zaradio više kad bi plaće bile drugačije?

To je upitno. Ostalo bi možda više dobiti na kraju, ali kod dm-a je specifična situacija. Nismo fokusirani isključivo na dobit nego na izgradnju kvalitetnog i dugoročnog odnosa s kupcima, djelatnicima i partnerima.

U ovom miksu, u kojem u prvom redu zarađuju kupci, profitiraju i svi zaposleni u dm-u i naši partneri i država u čiji je proračun tijekom 20 godina dm uplatio 2,8 milijardi kuna.

Svugdje je kod vaših konkurenata vidljiv utjecaj trenda zdravog života i zdrave hrane. U dm-u bio segment pokazuje od svih kategorija najveći rast. S obzirom na potencijal, kakvi su vam tu planovi?

Kao prodavaonica bio hrane, dm je ostvario rast prepoznatljivosti od sedam posto, a prva vlastita marka u kategoriji osviještene prehrane dmBio ostvarila je rast prometa viši od 500 posto u odnosu na drugu polovicu poslovne godine 2014./2015.

Vidjeli smo što se događa u sektoru prehrane i mislim da će bio segment u budućnosti biti još važniji. To je velika šansa za domaće proizvođače da u okviru trgovačkih lanaca, ali i u okviru turizma, plasiraju sve što proizvedu.

Koliki udio imaju na vašim policama?

Desetak posto svih proizvoda su proizvodi hrvatskih proizvođača. U svakoj kategoriji ima netko tko se iskristalizirao, kao, primjerice, Biobaza u njezi tijela i kose čiji su proizvodi sada i u dm-u u Srbiji, a ući će i na tržište Slovenije te BiH.

Od siječnju 2016. proizvodi najboljeg mladog poljoprivrednika Ivana Veselića također se mogu kupiti u dm-u.

Zašto nema više njih? Je li stvar samo u tome što ne mogu proizvesti dovoljne količine, ili?

Svakom trgovačkom lancu cilj je imati što više domaćih proizvoda. Količine su sigurno bitne. No, potrošač se mora naviknuti da tih količina nema unedogled.

To nije prašak za rublje koji možete proizvesti u tonama. Nekad je bilo normalno kupiti jagode samo u petom, šestom mjesecu. Sad je neuobičajeno ako ih ne dobijete u drugom. Sve to ima svoju cijenu, a to je upravo ta održivost.

Bio segment mora na neki način biti i cjenovno drugačiji od klasične proizvodnje. No, ako postoji iole ozbiljnija količina koja će omogućiti da se hrvatski proizvodi, pogotovo iz bio segmenta, nađu na našim policama, mi ćemo to poticati, kao i dosad.

Prije dvije godine pokrenuli smo natječaj u sklopu kojeg smo izabrali i u asortiman uvrstili proizvode devet OPG-ova.

Krenuli smo i s ponudom svježeg češnjaka koji se rasproda u tri tjedna. I dm marka se jače etablirala upravo zbog toga što smo dali naglasak na bio proizvode. Nama je to strateški cilj.

Što još možemo novoga očekivati u 2017.? Gdje vidite prostor za razvoj?

Planiramo nastaviti investirati u trgovine, ali mnogo intenzivnije u kvalitetu, površinu i ponudu. U nekim trgovinama već možete presvući dijete, imamo stolice za ljuljanje i dojenje te toalet za kupce.

Imamo kutke s bezreceptnim lijekovima, pokušat ćemo uvesti i neku vrstu odmorišta za kupce. Imamo i kutak za djecu gdje se mogu igrati, a u Medulićevoj ulici u Zagrebu i ugostiteljsku ponudu zdravih napitaka, sendviča i kolača.

U Austriji imamo 40-ak objekata u kojima je kutak gdje se prodaju i topli napici, namazi, sendviči. To smo implementirali i ovdje kako bismo vidjeli prihvaća li naše tržište takvu ponudu. I jako smo zadovoljni. U Austriji smo i najveći frizerski lanac.

Imamo 150 salona od 390 trgovina. Značajni smo i kozmetički lanac sa 60-ak kozmetičkih kutaka u okviru trgovina. Probali smo tamo biti drugačiji od drugih u ponudi i tako pokušavamo i ovdje.

Drugačiji u ponudi kao Tisak?

Ne, iako ni njihova strategija nije loša. Mi ćemo i dalje primarno ostati u drogerijskom tržištu, ali ćemo se možda širiti u nekim segmentima.

Planiramo uložiti oko 100 milijuna kuna, prvenstveno u modernizaciju prodavaonica i proširenje logističkog centra od 15 tisuća četvornih metara. Nadamo se da ćemo ga staviti u funkciju početkom proljeća.

Što se trgovina tiče, sada ih imamo 156, a u ovoj poslovnoj godini planiramo pet do sedam novih. Prostora vidimo u gradovima u kojima nismo prisutni, kao što su Opatija, Vodice, ili u nekim dijelovima Zagreba, kao što je, primjerice, Jarun.

 Što generalno očekujete od trgovine u budućnosti? Hoće li se cijela preseliti u oblak?

Dio se sigurno može preseliti na internet, a jedan dio ne. Ljudi još uvijek vole imati fizički kontakt. Dio naše ponude možete naći na internetu, no, zasad samo u Njemačkoj i Austriji.

Taj trend će slijediti i druge zemlje, pa i Hrvatska koja ima velik broj korisnika interneta.

No, dio asortimana ostat će vezan za tzv. stacionirane trgovine jer su osobni kontakt, osjećaj i iskustvo kupovine prema našem iskustvu nezamjenjivi.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Gospodarstvo

Tko će imati dovoljno novca za otkup onih 20% dionica HEP-a?

Objavljeno

na

Objavio

Dok mi čekamo, Srbi će graditi LNG terminal.  HEP za ovu sezonu nema izbora nego kupiti ruski plin, a Rusi oglašavaju da će ga i sljedećih godina prodavati preko PPD-a.

Nakon takvog poslovnog odnosa sam po sebi nudi se odgovor na pitanje: tko će imati dovoljno novca za otkup onih 20% dionica HEP-a?

Nekako je ispod radara naših medija prošla vijest kako se Srbiji nudi da, zajedno s Grčkom i Bugarskom, gradi LNG terminal u grčkoj luci Aleksandrupoli. Naime, kako pišu beogradski mediji, Srbija će sudjelovati u projektu zakupljivanjem jedne petine budućeg terminala, koji treba biti sagrađen do kraja 2019., odakle će plin biti transportiran do bugarske Stare Zagore, a odande, preko Dimitrovgrada k Nišu, gdje Srbi planiraju graditi svoj terminal.

Za gradnju infrastrukture Europa im pak nudi 49,6 milijuna eura. Na taj će način Srbija, kaže se dalje, osigurati ne samo veliki devizni priljev od transporta tog plina prema Rumunjskoj, Ukrajini i drugim zemljama u Europi nego i energetsku neovisnost o ruskom plinu, koji sada kupuju preko Mađarske. Moguće da ova vijest nije naišla na širi odjek u našim medijima kako se ne bi uznemiravala javnost dok joj se bez ograda i komentara serviralo priopćenje ruskog Gazproma kako je PPD-u po povoljnim uvjetima prodao plin kojim se mogu podmiriti potrebe hrvatskoga tržišta u idućih deset godina. Ova je ponuda, jasno, ruski odgovor na inicijativu, koju je podržao i američki predsjednik Trump, da se kod nas na Krku konačno počne graditi LNG terminal.

Nuđenjem jeftinog plina na dulji rok želi se stvoriti slika da je taj terminal Hrvatskoj nepotreban kako bi se kupilo hrvatsko tržište. No netko bi mogao reći, kad je već sama inicijativa oko izgradnje LNG terminala na Krku toliko spustila cijenu ruskome plinu, koliko bi ona tek bila niža da se taj terminal i sagradi? Unatoč tome što je terminal na Krku ovom ruskom ponudom već počeo otplaćivati sebe, to pitanje se uopće ne postavlja, nego se sada kroz medije gura slika kako je Hrvatskoj terminal postao skupa i neisplativa investicija. I zaista, prepreke za gradnju našeg terminala na Krku nisu male, samo što one nisu ekonomske, već političke prirode.

Pored naše već opjevane efikasnosti, tu su i nepovoljni uvjeti pod kojima nam je Europska komisija odobrila financiranje od sto milijuna eura za gradnju plutajućeg terminala, koji su takvi da nam njima više pomažu da ga nikad ne izgradimo nego obrnuto. Naime, jedan od uvjeta je da moramo imati u vlasništvu i poseban brod, umjesto da ga uzmemo na leasing, što jako poskupljuje provedbu čitavog projekta i odgađa njegovu realizaciju jer trenutačno na tržištu nema dostupnih takvih brodova. Osim toga, zanimljivo je da se taj brod mora graditi u EU, a oni se u Europi prave samo u Njemačkoj, pa izgleda kako smo novac od Europske komisije dobili za subvencioniranje njemačke brodogradnje. I dok se u vezi s našim terminalom na Krku susrećemo samo s opstrukcijom, s druge strane, vidimo da EU sada financijski i politički snažno gura izgradnju LNG terminala u Aleksandrupoliju. Uz Grke, u ovaj su projekt uključeni Bugari kako bi im se kompenziralo odustajanje od gradnje Južnog toka, a sada im se priključuje i Srbija koju se nagrađuje za poslušnost i vjernost Njemačkoj. Tako se stvara blok zemalja na Balkanu koji čine neki oblik Nekako je ispod radara naših medija prošla vijest kako se Srbiji nudi da, zajedno s Grčkom i Bugarskom, gradi LNG terminal u grčkoj luci Aleksandrupoli. Naime, kako pišu beogradski mediji, Srbija će sudjelovati u projektu zakupljivanjem jedne petine budućeg terminala, koji treba biti sagrađen do kraja 2019., odakle će plin biti transportiran do bugarske Stare Zagore, a odande, preko Dimitrovgrada k Nišu, gdje Srbi planiraju graditi svoj terminal.

Za gradnju infrastrukture Europa im pak nudi 49,6 milijuna eura. Na taj će način Srbija, kaže se dalje, osigurati ne samo veliki devizni priljev od transporta tog plina prema Rumunjskoj, Ukrajini i drugim zemljama u Europi nego i energetsku neovisnost o ruskom plinu, koji sada kupuju preko Mađarske. Moguće da ova vijest nije naišla na širi odjek u našim medijima kako se ne bi uznemiravala javnost dok joj se bez ograda i komentara serviralo priopćenje ruskog Gazproma kako je PPD-u po povoljnim uvjetima prodao plin kojim se mogu podmiriti potrebe hrvatskoga tržišta u idućih deset godina.

Ova je ponuda, jasno, ruski odgovor na inicijativu, koju je podržao i američki predsjednik Trump, da se kod nas na Krku konačno počne graditi LNG terminal. Nuđenjem jeftinog plina na dulji rok želi se stvoriti slika da je taj terminal Hrvatskoj nepotreban kako bi se kupilo hrvatsko tržište. No netko bi mogao reći, kad je već sama inicijativa oko izgradnje LNG terminala na Krku toliko spustila cijenu ruskome plinu, koliko bi ona tek bila niža da se taj terminal i sagradi? Unatoč tome što je terminal na Krku ovom ruskom ponudom već počeo otplaćivati sebe, to pitanje se uopće ne postavlja, nego se sada kroz medije gura slika kako je Hrvatskoj terminal postao skupa i neisplativa investicija. I zaista, prepreke za gradnju našeg terminala na Krku nisu male, samo što one nisu ekonomske, već političke prirode. Pored naše već opjevane efikasnosti, tu su i nepovoljni uvjeti pod kojima nam je Europska komisija odobrila financiranje od sto milijuna eura za gradnju plutajućeg terminala, koji su takvi da nam njima više pomažu da ga nikad ne izgradimo nego obrnuto.

Naime, jedan od uvjeta je da moramo imati u vlasništvu i poseban brod, umjesto da ga uzmemo na leasing, što jako poskupljuje provedbu čitavog projekta i odgađa njegovu realizaciju jer trenutačno na tržištu nema dostupnih takvih brodova. Osim toga, zanimljivo je da se taj brod mora graditi u EU, a oni se u Europi prave samo u Njemačkoj, pa izgleda kako smo novac od Europske komisije dobili za subvencioniranje njemačke brodogradnje. I dok se u vezi s našim terminalom na Krku susrećemo samo s opstrukcijom, s druge strane, vidimo da EU sada financijski i politički snažno gura izgradnju LNG terminala u Aleksandrupoliju.

Uz Grke, u ovaj su projekt uključeni Bugari kako bi im se kompenziralo odustajanje od gradnje Južnog toka, a sada im se priključuje i Srbija koju se nagrađuje za poslušnost i vjernost Njemačkoj. Tako se stvara blok zemalja na Balkanu koji čine neki oblik “pravoslavne uspornice” koja bi trebala spriječiti Turski tok, kako bi Njemačka kroz Sjeverni tok 2 postane glavni distributer ruskog plina u Europi. Grčko-bugarsko-srpski LNG bit će jače guran od EU, jer predstavlja “uspornicu” za alternativne energetske tokove, dok će naš terminal na Krku biti izložen opstrukciji jer je dio “uspravnice” koja predstavlja direktnu prijetnju njemačkom monopolu na distribuciju ruskog plina u Europi. Kroz ovaj energetski projekt vrši se dodatni pritisak na naš projekt izgradnje terminala na Krku, jer se godišnji protok u Nišu računa na 6 mlrd. kubika, dok bi kapacitet krčkog terminala bio 2,6 mlrd. kubika, što je gubitak potencijalnog tržišta.

No za naše peripetije oko izgradnje LNG terminala na Krku, čime bi se kreirala naša energetska neovisnost, prije svega su odgovorne naše političke elite koje ovaj projekt otežu već desetak godina. Razlog tomu je što imamo spasitelje koji nam se na malim ekranima kunu u obranu nacionalnih interesa, a kada se kamere isključe, pune džepove ruskim novcem. Dok mi tako smišljeno otežemo, drugi, čak i oni koji su pod tradicionalno snažnijim ruskim utjecajem, traže za sebe alternative i grabe prilike koje im se ukazuju.

Imati izbor uvijek je bolje od ovisnosti. Tako HEP za ovu sezonu nema izbora nego kupiti ruski plin, a Rusi preko svojih medija oglašavaju da će ga i sljedećih godina prodavati preko PPD-a. Nakon takvog poslovnog odnosa sam po sebi nudi se odgovor na pitanje: tko će imati dovoljno novca za otkup onih 20% dionica HEP-a? koja bi trebala spriječiti Turski tok, kako bi Njemačka kroz Sjeverni tok 2 postane glavni distributer ruskog plina u Europi.

Grčko-bugarsko-srpski LNG bit će jače guran od EU, jer predstavlja “uspornicu” za alternativne energetske tokove, dok će naš terminal na Krku biti izložen opstrukciji jer je dio “uspravnice” koja predstavlja direktnu prijetnju njemačkom monopolu na distribuciju ruskog plina u Europi. Kroz ovaj energetski projekt vrši se dodatni pritisak na naš projekt izgradnje terminala na Krku, jer se godišnji protok u Nišu računa na 6 mlrd. kubika, dok bi kapacitet krčkog terminala bio 2,6 mlrd. kubika, što je gubitak potencijalnog tržišta. No za naše peripetije oko izgradnje LNG terminala na Krku, čime bi se kreirala naša energetska neovisnost, prije svega su odgovorne naše političke elite koje ovaj projekt otežu već desetak godina.

Razlog tomu je što imamo spasitelje koji nam se na malim ekranima kunu u obranu nacionalnih interesa, a kada se kamere isključe, pune džepove ruskim novcem. Dok mi tako smišljeno otežemo, drugi, čak i oni koji su pod tradicionalno snažnijim ruskim utjecajem, traže za sebe alternative i grabe prilike koje im se ukazuju. Imati izbor uvijek je bolje od ovisnosti. Tako HEP za ovu sezonu nema izbora nego kupiti ruski plin, a Rusi preko svojih medija oglašavaju da će ga i sljedećih godina prodavati preko PPD-a.

Nakon takvog poslovnog odnosa sam po sebi nudi se odgovor na pitanje: tko će imati dovoljno novca za otkup onih 20% dionica HEP-a?

Borislav Ristić/Večernji List

facebook komentari

Nastavi čitati

Gospodarstvo

Blokirani u borbi: Evo vam predložak za prigovor za ukidanje ovrhe koju je potpisao javni bilježnik

Objavljeno

na

Objavio

Nakon što je sutkinja Zorka Čačić Zagrajski donijela nepravomoćnu presudu o ukidanju ovrhe potpisane od strane javnog bilježnika,

jer se isti ne može smatrati sudom, predlažem svima da se u prigovoru sudu, uz svoja obrazloženja, obavezno pozovu na ovu presudu prema oglednom primjerku u prilogu (.pdf), napisao je Mario Strinavić iz Blokiranih.

Podsjetimo, Sutkinja Općinskog suda u Zagrebu Zorka Čačić Zagrajski na prigovor dužnika nepravomoćno je donijela presudu o ukidanju Ovrhe potpisane od strane javne bilježnice pozivajući se na presudu EU suda pravde jer se javni bilježnik ne može smatrati Sudom i takve ovrhe imaju ukinuti.

facebook komentari

Nastavi čitati