Pratite nas

BiH

Djeca droljastog društva

Objavljeno

na

Ovih dana regiju je naprosto opio fenomen tobože pedofilskog skandala. Da podsjetim, riječ je o FB stranici na kojoj je neko kolektovao fotografije tinejdžerki u, blago rečeno, slobodnijim pozama. Ime narečene stranice je “Najveće drolje osnovnih i srednjih škola”.

To da se tinejdžerke fotografišu poluobnažene i da kače svoje fotke po društvenim mrežama nije nikakav ovdašnji izum i specijalitet. Maloljetnice diljem svijeta to rade već desetak godina. Pa, otkuda tolika medijska pomama i osuda ovog fenomena baš danas na Balkanu.

Droljasto licemjerstvo

Mediji su se dosjetili kako je to baš sad najveći problem na svijetu. U Ukrajini je primirje, narod poslije Uskrsa odmara, jednom riječju, ništa se ne dešava. Jako je zgodno u toj medijskoj rupi pokrenuti dobar, unosan biznis na jedan dan. Stavite obnaženu fotografiju maloljetnice i glumite puritanca, zgražavajući se nad istom. Em ste u očima svjetine moralna medijska vertikala, em vam tiraž, klikanost i gledanost u ovim aprilskim “kiselim krastavcima” skače do neba.

Nego – Šta je sa svim tim polugolim tinejdžerkama koje, navodno, svojim obnaženim tijelima sablažnjuju prečisti puk?

Prvo, ako im je iko napravio reklamu, onda su to mediji. Tako je njihova “droljasta” FB stranica za samo jedan dan dostigla brojku od preko 60 000 lajkova, čega se ne bi posramile ni oficijelne visokokomercijalne fan stranice. Zato je spočetka  prosto glupo, snishodljivo i licemjerno pričati kontra dječije golotinje i reklamirati istu, ne bi li se kako namakao veći tiraž.

Drugi par opanaka u ovom našem svijetu je odistinski život narečenih djevojaka i njihove vaspitno-pedagoške relacije sa roditeljima. Kad smo kod relacija, one bar u smjeru roditelj-dijete i obratno više ne postoje.

Dok ćaća i mater odavno grcaju u dužničkom ropstvu, dok im se komunikacija svela na par psovki i dok iščekuju prvi u mjesecu da zakrpe bušni budžet, klinci su im već desetak godina u virtuelnom svijetu. Tu na dva klika od pornografije, izmaštanih holivudskih života i supismenih idola koji svojim žitijima jasno govore da put do uspjeha ide preko kreveta ili preko pištolja. A može i oboje.

Tako nesrećni roditelji u transgeneracijskom jazu posljednji saznaju istine o fakticitetima života u ovom stoljeću. A to podrazumijeva bolna saznanja da se njihovi mezimci i mezimice godinama unazad seksaju, orgijaju, opijaju, drogiraju i da je to društveno prihvatljivo ponašanje. A to ponašanje aminuje televizija, internet i njihovi idoli koji vise na medijskim platformama.

Ako voditeljke političkih emisija liče na jeftine silikonske pjevaljke, ako silikonske pjevaljke liče na porno dive, nije li posve logično da  bezmalo svaka curica želi biti porno kraljica? Ne, ne želi ona biti odlikašica, studentkinja, balerina, doktorica…nego, konkretno, glasno i jasno, više stasom nego glasom, želi biti porno zvijezda.

Pošteni kapitalizam i nepošteni ljudi

Kapitalistički odnos je do kraja iskristalisao ono što se prije desetak godina samo u tragovima pojavljivalo i što je nailazilo na salve osuda, a to je kult tijela. Danas je taj kult SVE. Izvor i ušće svog bivstvovanja adolescentskog. Tijelo, ljepše, mlađe, napetije treba pod hitno pokazati. Sad i odmah!

A, svi alati su tu. Od, bezmalo, besplatnih mobitela sa solidnom optikom, do društvenih mreža koje će ovjekovječeno mlado tijelo prigrliti i nošeno hiljadama lajkova dići na pijedestal konačnog trijumfa.

Pa, razmislite na čas o semantici. Riječ “drolja” je do prije samo par godina bila izuzetno uvredljiva i diskriminatorna. Ona je to još uvijek, ali samo za roditelje, koji su, velim, poodavno van objektivnog vremena i prostora. Za ostatak svijeta, “drolja” je tražena i prestižna roba. “Mlado meso” koje se najlakše i najbrže unovči.

Ako pogledate fotografije djevojaka (a možete, pošto još uvijek nije zabranjeno i to su uradili svi), vidjećete da su se one za čin ovjekovječenja i distribucije svog mesa i te kako pripremale. Vidjećete da su mnoge provele mjesece života u teretani, da su imale već estetske zahvate. Vidjećete da su uložile trudu svoju prezentaciju na najvećoj stočnoj pijaci na svijetu – Fejsbuku.

Ono što je Hegel zvao “duh vremena” nezaustavljivo melje sve pred sobom. Tako i nad fenomenom mladalačke golotinje masa stoji (u raznoraznim položajima, da se razumijemo) i gata šta sa njim. Za tabuiziranje je prekasno i deplasirano. Ostaje tek huda analiza.

No prvo, da krenemo od biologije. Formalno-pravno punoljetstvo sa 18 godina nema nikakve veze sa biološkim, pošto je, valjda i slijepcima jasno da današnji klinci mnogo brže dobijaju primarne polne karakteristike. Tako su djevojčice od 16-17 godina, što dobrovoljno, što tiranijom pornografskog društva, tek nasmijane “drolje” koje se keze na selfijima.

Što je veće interesovanje, mjereno u klikovima, fejvovima, lajkovima i ostalim virtuelnim žetonima, tim je “drolja” veća i važnija. Postaje nekakva “superdrolja”, supstitut za onomad klišeiziranu američku kraljicu mature.

Ali klinci se sa tim nose.

Jer, što se djece tiče, ona su odavno odrasla i surfaju na talasima neoliberalnog kapitalizma. Doduše, umjesto znanja, vještina i poslovanja, tu im je tijelo koje pokriva sve ove sfere. Posustali roditelji, pak, koji zabezeknuto vide svoju obnaženu mezimicu u erotskom klinču sa drugarom ili drugaricom mogu… Pa, osim pedagoškog razgovora ili šamara, ne mogu ništa.

S’ one strane grane

A s’ one strane grane su svi. Mediji, vršnjaci, silna svjetina, pedofili, manijaci svih dijagnoza i provinijencija, psiholozi, sociolozi..! I svi kao u nekakvom postmodernom futurističkom ritualu klikću iznova i iznova nad mladim tijelima. Svako iz svojih razloga, dakako.

Čudesno otuđeni svijet dječijeg odrastanja stvorio je od mladih ljudi kiborge koji ne razlikuju emocije od poriva. U najbukvalnijem smislu. Tako ćete vidjeti da je svijet adolescenata zapravo galimatijas koji, onako u frejmovima, sačinjavaju fotografije kučića, mačića, droge, pornografije, nasilja i infantilnih šala.

Hoćemo li promijeniti nešto u ovoj priči? Nećemo.

Zato što promjena podrazumijeva posve novi sistem odnosa roditelja i djece, novi sistem (sa)znanja i obrazovanja, novo školstvo, nove profesore, novi pristup djeci…

A za sve to je potrebno vremena, energije, organizacije i dakako novaca. A, baš svega toga nikako nema naše društvo. Nekako smo u oskudaciji i deficitu sa ljudskom i prirodnom brigom o djetetu.

Pa se tako kao bumerang u glavu, zahvaljujući roditeljskoj i društvenoj nepažnji, vratila dječija seksualna revolucija. Treba li reći da su tu najnoviju revoluciju, osim narečenih roditelja, svi prespremno dočekali?! Od lokalnog pedofila, do prodavačice u trafici koja će za 10 maraka povećati svoju platu ako proda koji broj žute hartije ukrašene maloljetničkim dupetom.

Jer kapitalizam ne pita za godine. Kod njega nema osude, prekorijevanja i zvocanja. Sve dok se roba prodaje.

Globalno svjetsko tržište je jako dobro i brzo nanjušilo ekstraprofit od mladih tijela i odmah lansiralo podstrekače pornografskih modela. Tako se mala Hana Montana, Diznijevo lice, prometnula u polupornodivu Majli Sajrus. Kajli Minog je brže, bolje snimila soft porn spot. Nekada tinejdž dodjela MTV nagrada je, pogađate, opet porno šou. I tako u nedogled.

Tako je to u svijetu. Tako se mladi u mladosti ižive – od eksperimentisanja sa opijatima, potrage za seksualnim identitetom, egzibicionizma, pa do klasičnog buntovničkog ponašanja.

U nas je isto, samo para nema, što povlači jednu bitnu razliku primijenjenu u slučaju FB “drolja”.

Ovdašnje djevojčice samo i jedino mogu biti “drolje”. One znaju da ovdje neće imati bilo kakav drugi poligon za samodokazivanje! U balkanskim gudurama, stanje “droljastosti” je postalo najljepši tinejdžerski period, u kome se valja pokazati, dokazati, zadobiti vršnjačko poštovanje i sponzorsku ljubav. A vremena je tako malo. Premalo. Već sa dvadeset godina, ove djevojke će biti pregažene i pojedene od nekih drugih, mlađih “drolja”, već sa dvadeset će biti iživljeni mediokriteti spremni na sve, ne bi li se uhljebile i nastavile poluegzistenciju sličnu onoj koju vode njihovi roditelji, proklinjući dan kada se nisu bolje prodale dok su bile “drolje”.

Vidite, ovoj djeci bi svi trebali pomoći, ali neće, ne mogu i ne znaju. Ove mlade djevojke će još par godina biti “drolje”, ali šta je sa društvom?

Društvo je ovdje nepopravljiva drolja cijelog života u ovim balkanskim zabitima i to drolja bez znakova navoda?

 

Dragan Bursać / Buka

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

BiH

Bakir Izetbegović: Moj otac Alija je pred smrt ostavio BiH Erdoganu u amanet, da skrbi o njoj

Objavljeno

na

Objavio

Bošnjački član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović ponovo je u četvrtak eksploatirao problematičnu tezu po kojoj je njegov pokojni otac Alija prije smrti sadašnjem predsjedniku Turske Recepy Tayyipu Erdoganu povjerio ulogu svojevrsnog skrbnika nad BiH.

Sudjelujući u obilježavanju četrnaeste obljetnice smrti Alije Izetbegovića koji je bio prvim predsjednikom Predsjedništva BiH kao samostalne države, njegov sin je novinarima u Sarajevu kazao kako je veza između njegova oca i sadašnjeg turskog predsjednika bila veoma važna, a o tome svjedoči kako je Erdogan bio jedna od posljednjih osoba s kojom je razgovarao prije smrti.

“On (Alija) je u njemu je prepoznao budućeg jakog lidera i ostavio mu u amanet brigu za BiH. Ja mislim da Erdogan itekako dobro nosi taj amanet”, kazao je Bakir Izetbegović.

Na reakcije u povodu konstatacije o Erdoganu kao osobi kojoj je BiH ostavljena na skrb nije trebao dugo čekati a prvi je to učinio Izetbegovićev ogorčeni politički protivnik Milorad Dodik.

Kazao je kako je ta izjava “skandalozna i opasna” poručivši kako Bakir Izetbegović Erdoganu može dati na čuvanje samo ono što je katastarsko vlasništvo njegove obitelji.

“U BiH žive dva kršćanska naroda u čije ime Alija nikada nije govorio niti je imao mandat govoriti”, kazao je Dodik.

Sam Bakir Izetbegović u stalnim je kontaktima s Erdoganom, a jedan drugoga redovito oslovljavaju s “brate”. Zbog tako bliske suradnje Izetbegović je često izložen kritikama i optužbama da BiH dovodi u poziciju turskog vazala na Balkanu.

Turska se posredstvom svog veleposlanstva u Sarajevu izravno uključila u obilježavanje ovogodišnje obljetnice smrti Alije Izetbegovića i to ponudivši u četvrtak sarajevskoj publici premijeru turskog televizijskog dokumentarca pod naslovom “Alija, posljednji bedem islama”.

U filmu se veliča lik i djelo pokojnog bošnjačkog lidera, no čak je i njegovu sinu koji je nazočio projekciji zasmetao naslov koji je ocijenio “malo pretencioznim i jednodimenzionalnim”.

“Alija je naravno čovjek koji je borac za obranu islama na ovim prostorima, ali je bio i borac za demokraciju, slobodu, uvođenje višestranačkog sustava te obranu multietične supstance u BiH”, kazao je Bakir Izetbegović komentirajući film.

Začudio se ipak što se nitko u BiH nije sjetio snimiti film o njegovu ocu pa su to morali učiniti Turci koji su otišli i korak dalje jer njihova državna televizija TRT producira igrani serijal o Aliji Izetbegloviću koji se još snima.

Višnja Starešina: Pomozimo Bakiru vidjeti mudžahedine

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Dragan Čović: Iz ovih krajeva otići će još 100 000 ljudi

Objavljeno

na

Objavio

Nezaposlenost mladih od kojih stvaramo izgubljene generacije najveći je od bezbroj problema s kojima se bori Bosna i Hercegovina, a za koje političke elite niti imaju rješenje niti žele raditi na poboljšanju.

Podaci CIA-e za 2017. godinu vrlo su jasno i govore o današnjoj katastrofi BiH – BiH je vodeća po ovom statističkom podatku sa 62,8 posto nezaposlenih mladih.

Isto tako, podaci govore kako je populacija mladih mnogo bliža granici siromaštva nego populacija odraslih te da oni koji nisu nastavili školovanje čine najveći udio u siromašnoj populaciji – njih 57 posto! Naravno, nikoga u takvim okolnostima ne treba čuditi situacija u kojoj iz BiH posljednjih godina mladi i školovani ljudi bježe “glavom bez obzira”.

O tom problemu govorio je i predsjedavajući Predsjedništva BiH i lider HDZ-a BiH Dragan Čović prigodom sastanka s predstavnica vlasti u USŽ-u rekavši kako je taj problem prisutan u svakom dijelu BiH, a u Krajini možda izraženije jer je granica EU pred vratima.

Mladi bježe u inozemstvo

– Kako bi se to promijenilo moramo stvoriti ambijent tim ljudima da vjeruju u svoju državu. Ovo je naša domovina i ovdje treba živjeti, ali ni to neće biti dovoljno. Premoćna je zapadna ponuda koja se nudi, prije svega u Austriji i Njemačkoj. Njima naši ljudi trebaju, oni su dio snažne industrijske i obrazovne kulture, a mi smo dio europske tradicije, kazao je Čović. Isto tako, jasno navodi kako će se negativni trendovi nastaviti ukoliko država nešto ne uradi.

– Što je najgore poticat će ga upravo te zemlje jer njima naprosto treba takva kadrovska struktura. Ukoliko ste pratili plan njemačke kancelarke za iduću godinu, i to uz uvjetovanje novih partnera u vlasti, jeste novih 200 tisuća ljudi izvana. Računamo kako će tu biti bar 100 tisuća iz ovih krajeva. Ako ne napravimo strategiju onda ćemo biti u velikim problemima. To što mladi ljudi odlaze više nije političko pitanje, nije pitanje jednog naroda, jedne politike. Jednostavno, odlaze svi. Čak i investitori koji dolaze iz tih krajeva kod nas ne daju takve uvjete radnicima kakvi su u Švicarskoj ili Austriji, istakao je Čović.

Zapošljavanje mladih

Problem zapošljavanja mladih bio je i tema dvodnevne  međunarodne konferencije “Program garancija za mlade kao prevencija nezaposlenosti mladih” na kojoj se razgovaralo o mogućim rješenjima problema koji muči čitavu regiju.

– Zapošljavanje mladih, kao jedne od ugroženih grupa na tržištu rada, predstavlja izazov za sva regionalna i nacionalna tržišta rada, rekao je Muamer Bandić, direktor Agencije za rad i zapošljavanje BiH. Dodaje da zbog toga sve javne službe za zapošljavanje veliki dio svojih aktivnosti usmjeravaju na povećanje zapošljavanja ove populacije jer je to preduvjet za kvalitetan život i napredak mladih u svim zemljama.

Cilj konferencije je razmjena najboljih praksi u zapošljavanju mladih među zemljama članicama Svjetske asocijacije javnih službi zapošljavanja (VAPES), sa posebnim naglaskom na prenošenje iskustava i praksi u zapošljavanju mladih u EU putem programa “Garancija za mlade”. Konferencija, koju su organizirali Agencija za rad i zapošljavanje i VEPES, prilika je da se usporede raznovrsne mjere, utjecaj koji na definirane mjere imaju politike, odobreni proračuni, sustav obrazovanja, sustav rada službi za zapošljavanje.

Isto tako, tijekom konferencije bit će predstavljeni dosadašnji rezultati i iskustva o provođenju mjera za zapošljavanje mladih, a poseban naglasak bit će na programu “Garancija za mlade” koji se sprovodi u EU.

Na konferenciji sudjeluju predstavnici službi za zapošljavanje Austrije, Azerbajdžana, Belgije, Bugarske, Crne Gore, Estonije, Francuske, Hrvatske, Kine, Mađarske, Slovenije, Švedske, Turske, kao i zavoda za zapošljavanje RS-a, FBiH i Brčko distrikta, te županijskih službi.

BiH na trećem mjestu po nezaposlenosti u svijetu

facebook komentari

Nastavi čitati