“Djevojčica bez čarapa” dobila stan u centru Trilja

0
Foto: Tom Dubravec / CROPIX

Veliko je hrvatsko srce. I prepuno ljubavi. Posebno prema najranjivijima, nesretnima koji trebaju pomoć.

To dobro znaju djevojčica Lucija Krstić iz Vojnića i njezina majka Marija. Njima je novcem što su ga tijekom proteklih pet dana prikupili ljudi velikoga srca iz cijele Hrvatske u srijedu kupljen stan, piše Slobodna Dalmacija.

Iz sela Vojnića i otužne ruševine bez vode, kupaonice, električnih kućanskih uređaja, a kojoj su ionako bili tek manjinski suvlasnici, Lucija i Marija Krstić uselit će se u udoban, prozračan stan u Trilju. Ma, je li moguće, ljudi, da se takva čuda događaju i sirotinji od koje su svi odavno digli ruke?

Da, moguće je, osobno smo se u srijedu uvjerili u Trilju, gdje su se okupili svi glavni akteri ove u početku sumorne, tužne, a danas radosne priče, koja svima na  tjera suze radosnice.

– Kada nam je u srijedu ujutro Marija Krstić kazala da na otvorenim računima za pomoć njezinoj kćerki Luciji ima više od 300 tisuća kuna, Melita Sablić Romac iz igraonice “Happyland Sinj” i ja ostali smo zatečeni, u potpunom šoku od sreće.

Shvatili smo da imamo novac za kupnju stana! Odmah smo pozvali vlasnika, dogovorili se i sada nam još preostaje napraviti kupoprodajni ugovor – u jednom dahu je kazao Lucijin učitelj Milan Sarić.

Stan, koji će za koji dan u zemljišnim knjigama biti upisan na ime Lucije Krstić, nalazi se u samom centru Trilja, u višekatnici na lijevoj obali Cetine, gdje se donedavno nalazio prodajni centar. Vlasnik stana je Vladimir Biljak iz Splita.
Stan ima oko 60 četvornih metara, a dogovorena je cijena od 40 tisuća eura u kunskoj protuvrijednosti.

Stan su u srijedu razgledali buduća vlasnica – Bože, kako to lijepo zvuči – Lucija Krstić, učitelj Milan Sarić, Melita Sablić Romac, voditeljica i vlasnica igraonice “Happyland Sinj”, te djelatnici igraonice Anja Malbaša Čabo i Mladen Putnik.

– Ni u snu nisam očekivao da će tužna priča o životnim uvjetima moje učenice Lucije u svega pet dana dobiti ovako sretan završetak. Iznenađen sam. Veliki broj ljudi dao je svoj prilog i omogućio da Lucija i njezina majka dobiju vlastiti dom. Bili smo neopisivo radosni i sretni. Takvo što postići, velika je stvar. A mi smo to uspjeli zahvaljujući prvenstveno Novoj TV i vama iz Slobodne Dalmacije.

– Kada smo doznali kolikim novcem raspolažemo, da imamo dovoljno za kupnju, pozvali smo vlasnika. Stan je u odličnom stanju, ali prije nego se Lucija i majka u njega usele, temeljito ćemo ga obnoviti uz pomoć donatora. Promijenit ćemo vanjsku građevinsku stolariju, na vanjskim zidovima napraviti termičku izolaciju, potpuno ćemo obnoviti kupaonicu i kuhinju. Dogovorili smo da će vlasnica stana biti Lucija. Njezina majka kao skrbnik neće do Lucijine punoljetnosti stan moći prodati, opteretiti ni iznajmljivati – kazuje nam Sarić.

Pitamo učitelja kada će Lucija useliti u svoj stan.

– Mislim da je krajnji rok mjesec dana. Do tada bismo trebali završiti s renoviranjem i osiguravanjem namještaja. Do tada će se Lucija i njezina majka preseliti iz Vojnića u privremeni smještaj tu u blizini stana uz unaprijed plaćenu stanarinu – veli Sarić.

– Jeste li tu vijest, da imate novac za kupnju stana za Luciju, kazali Lucijinim prijateljima u razredu?

– Jutros sam odmah rekao svoj djeci u razredu. Svi su bili presretni – ističe Sarić.

A kako je sve počelo, ispričala nam je Anja Malbaša Čabo.

– Na proslavi rođendana malene Magdalene zapazila sam da je Lucija vrlo povučeno dijete, izolirana od ostalih mališana. Većina djece je skakala i plesala, a ona je bila uz mene, htjela mi je pomoći. U igraonici sva djeca skidaju obuću.

Lucija je ušla u cipelicama. Ja sam joj rekla da ih skine, na što je ona uzvratila da na nogama nema čarape. Ja sam joj dala čarapice. Uz to je imala i majicu na špaline premda je već bilo prohladno. Raspitala sam se i doznala u kakvim uvjetima Lucija živi. To me jako dirnulo pa sam sjela, napisala e-mail i poslala ga Novoj TV za njihovu emisiju “Provjereno”. Tako sam pokrenula grudu koja se pretvorila u lavinu dobrote – ganuta je Anja Malbaša Čabo.

Od samog početka u sve se uključila Melita Sablić Romac.

– “Slobodna” je pisala pa je poznato kako je cijela akcija tekla. Moram vam otkriti da smo Mladen, Anja i ja još u utorak kasno poslijepodne doznali da imamo novac za kupnju stana. Učitelj i ja skakali smo i plakali od sreće kao da smo mi osvojili glavni lutrijski zgoditak! Cijelu noć nismo mogli zaspati od sreće, već smo se međusobno dopisivali. Iskreno moram priznati da, kada smo krenuli, nisam vjerovala u ovakav ishod – kaže Melita, pozivajući Grad Trilj da se uključi i koordinira obnovu Lucijina stana do useljenja. A da to neće biti upitno, potvrđuje triljski gradonačelnik Ivan Šipić.

– Hrvatska je u svega pet dana prikupila novac za kupnju stana za Luciju. Tako je još jednom položen veliki ispit humanosti, i to u godini koju je papa Frane proglasio Godinom milosrđa. Iako sam kao zastupnik na zasjedanju Hrvatskog sabora, u stalnom sam telefonskom kontaktu s Milanom i Melitom. Grad će voditi akciju renoviranja, a zajedno s našom Splitsko-dalmatinskom županijom i donatorima osigurat ćemo namještaj i opremu – rekao nam je gradonačelnik Ivan Šipić.

Najsretnija je, dakako, Lucija. Ona je, gotovo ne vjerujući silnoj sreći, koja joj se preko noći nasmijala, stalno obilazila svoj stan, dodirivala u nevjerici zidove, obilazila kuhinju s blagovaonicom, jednu pa drugu sobu, kupaonicu, balkon… pa sve opet iznova.

– Još ne mogu vjerovati da će ovo biti balkon moga stana – kazuje nam presretna djevojčica.

– Jesi li ovo očekivala prije pet dana kada je priča o uvjetima u kojima živiš izišla u javnost?

– Ne, nisam ništa očekivala, nisam se ni nadala.

– Kako se sada osjećaš?

– Sretna sam! Ovdje će mi biti lijepo živjeti. Imat ću svoju sobu, kuhinju, dnevni boravak i kupaonicu. Imat ću i televiziju, računalo i internet. Sretna sam što ću živjeti u Trilju, gdje je većina mojih prijateljica iz razreda. Moći ću ih pozvati da mi dođu u goste. S njima ću se igrati, ali imat ću i više vremena za učenje. Sigurno ću biti bolja učenica jer ću imati uvjete za život kao i druga djeca. To sam dužna prema svom učitelju Milanu koji mi je najviše pomogao, on i teta Melita.

Od srca hvala njima i svim dobrim ljudima koji su dali novac za kupnju stana ili su darovali hranu, odjeću, obuću, ogrjev… Nitko neće biti sretniji od mene kad prvi put u svom novom stanu legnem u svoj krevet. To će mi biti najsretniji dan u životu – raduje se Lucija.

djevojcica-bez-carape-2

facebook komentari